našijem neprijateljima, jer će nova pravaška voj- "ska bolje na njih pucati, dok u kritičnom mo- mentut + u kritičnim mjestima hrvatski patrijoti- zam nalagaće koliko mladim toliko i starim njeka m&šjusobna popuštanja, tako da nema straha, da će. se neprijatelj okoristiti, ako strast ne zavlada. “* Toliko na obranu naših načela i naše stran- ke, premda im je ova danas sasvim suvišna. S. === ((Otporuka Dru Polit-Desančiću. *) Čitajući u ,Dubrovniku“ od 26 pr. mj. čla- nak iz ,Branika“ od uvaženog, kako ga zove, pu- bliciste M. Polit-Desančića, sjetio sam se vjesti skoro objelodanjene u »Raceolta di documenti re- lativi ai monumenti di Spalato e Sebenico“ D.ra Luke Jelića, kako to jest bezimeni pisac Della Dalmazia Veneta pripovijeda, da je vlada mletač- ka, bojeći se Austrije, dala uništiti spomenike i zapljeniti Arkiv, da izbriše povijest ugarsko-hrvat- skog vladanja u Dalmaciji, a i napokon zabranila Lucijevo djelo De Regno Dalmatiae et Chroatiae. Nješto takovo pomislih da se dogodilo, uvaženi publi- cista da je naime izbrisao povijest ug.-hrv. vladanja ' u Bosni i ratovanja poslije pada one kraljevine. Po njemu kao da je nestalo Fesslera i Rottecka, te poručuje Hrvatima, da se ostave svake težnje za zaposjednutim zemljam, neka ove ostanu kao što sada jesu, upravljene samo od velevlasti Au- stro-Ugarske, do bolje zgode. Ali kao da je Dr. Polit izbrisao granicu hrvatsk kraljevine do rijeke Vrbasa, koja se i danas gleda na zemljovidu kao dio kraljevine Hrvatske, pa je morao pomisliti, da pošto je sva Bosna prešla u ruke ug.-hrv. kralja, taj svoj dio Hrvati ne mogu napustiti, ako bi se i odrekli ostaloga, jer je to njihova djedovina bra- njena kroz stoljeća proti osmanlijskoj sili. Ovaj dio Bosne neprijeporno je zemljište Hrvatske, kao što i Dalmacija, te kao što Hrvati ovu zadnju ne napuštaju, neće tako ni Tursku Hrvatsku. Na teme- lju državnog i narodnog prava oni istu zahtijevaju i nijedna sila ne može to, njima poreći, dotično nji- hovom kralju, kad je bude htio anektirati starodavnoj kraljevini Hrvatskof; Na svakom kongresu Austro- Ugarska može i mora rivendicirati taj posjed, ko- ji već sada uživa po Berlinskom ugovoru. Hrvat- ska Slavonija i Dalmacija a isto tako i Turska Hrvatska neprijeporno pripadaju kruni hrvatskoj, te je veoma dvojbeno da bi ikoji kongres velesila sastavio jedan enclave, kao što bi bila ostala Bo- sna i Hercegovina, da sam po sebi opstoji, ili dru- goj kojoj se državi pograničnoj pridruži, tim ma- nje što je Austro-Ugarska tu zemlju prilično ure- dila europejski. Pa ni granica dalmatinska nije bi- la sadašnja, te se protezala unutri Hercegovine, pošto je mletačka vlada tri put sa Tarskom grani- cu promjenjivala. Dotične isprave nijesu poginule, te se nalaze u Državnom Arkivu. Sve će to diplo- mati austrijski lijepo navesti na budućem kongre- su, kad se bude raspravljalo 0 sudbini Bosne i Hercegovine. Ni diplomacija austrijska neće zabo- raviti velike žrtve u ratovanju s Portom pred Ud- binom g. 1493, kod Mohača g. 1526, pod Jajcem g. 1528, kada stališi i redovi kraljevine Hrvatske zavapiše: nos reliquiae regnorum; pod Sigetom g. 1556, pod Bihaćem g. 1592, bedem koji prkosi 150 godina osmanlijskoj sili i tamo pod Siskom g. 1593 odbijene navale, sve u obranu stare Hrvat- ske kraljevine. Diplomati austrijski neće zaboraviti, kako je veto rimsko Carstvo kroz vjekove vodilo ratove sproti Porti, da oslobodi istok; kako je Karl Lot- trinški g. 1687 zauzeo Biograd; kako je vojna u Bos- ni slijedila pod markgrafom Ludvigom i Veteraneom te Balkan i Hercegovina podvrženi; kako je Eugen Savojski postao dobitnik kod Zente g. 1699 i duboko prodr'o u Bosnu, nu karlovačkim mirom Sava i Una postaše granicom Bosne ; kako g. 1716 Porta bi pod Petrovaradinom razbita a g. 1717, pod Biogradom, te Srbija pade u ruke Cara; kako g. 1718, uslijedi mir požarevački; kako opet g. 1739, pod Banjalukom i kod Timoka dopade Srbija, Vlaška i dio Bosne Turskoj usljed nesretne bitke; kako g. 1789, opet Laudau zadobi dio Srbije, ali usljed zapletanja inih vlasti Siškov mir g. 1791, sve povrati Turskoj. =. Ako . dakle ikoja vlast ima. pravo sadržati zaposjednute zemlje, to je doisto Austro-Ugarska, koja ima i tvrdog naslova i zasluga itd. Dosta je čitati manifest 6 Aprila 1690, cara Leopolda na narode Arbanije, Srbije, Macedonije, Bugarske, Ili- rije da se nazre težnja oslobogjenja istih do sa- mog Carigrada. Zar kraljevina srpska ima kakvo pravo na Bosnu ili Hercegovinu? Ta ona je propala prije njih pod turskim jarmom! Jedina Austro-Ugarska ostala je boriti se proti navali osmanlijskoj, da usčuva svoje i oslobodi ostale držane na istoku. A zašto ne bi Hrvati podupirali aneksiju? Dr. Polit kaže: neodvisnost je bolja od autono- mije. Mislimo da je Ugarska zadovoljnija sa svojim položajem, nego li Srbija i Crnogora sa svom sa- mostalnošću. Što veća Hrvatska, veli Dr. Polit, tim ma- nja autonomija. Neka nam oprosti to je puki pa- radoxon. Jer to nije na korist Hrvatima! Valjda će oni svoju najbolje poznavati. Jer to nije na korist Srbima! Ali njih nije većina u Bosni-Her- cegovini, a ima ih i u trojednici gdje im nije go- ra sudbina *), pak u Ugarskoj i Turskoj, gdje im je svakako lošija. Jer to nije bratski! Svoje o- braniti jest pravedni zakon za pojedinca i narode, napredovati, to je svačija težnja. Jer to nije slavenska politika! Neće Dr. Po- lit držati da smo Azijati. Dr. Polit napokon nam poručuje, da se podignemo na više stanovište. Za nas je patrijotski i državnički težiti za cjeloku- pnost kraljevine i ujedinjenje Hrvata, a ovo su pokazali veći moderni narodi njemački, talijanski, pak manji grčki, rumunjski, bugarski i arbanaški. Što je za ove pohvalno, za Hrvate ne mora biti sramotno, nebratski i neslavenski. Mi nijesmo malj u tugjoj ruci, da li radimo savjesno, pametno i pošteno, kao što nas pravo i povijest uči. Naše je pleme kulturno i teži za onim idejalima, koji oplemenjuju čovječanstvo. Kamo sreće, da bi i srpsko pleme, nama srodno, podupiralo te naše težnje! Cio bi narod osjetio blagodat jedinstvenog rada. Slogom prije | do cilja, neslogom otešćuje se ostvaranje prirodnog prava na cjelokupnost i ujedinjenje plemena, a to je onaj malj koji razdvaja i ruši napredak na sta- zi ujedinjenja i veličine. Što Bugarska neda, pak ni Arbanaška, to lje neće ni Hrvatska uz Austro- Ugarsku. Svoj probitak svak najprije brani. A Dr. Polit kao uvažen publicista neka slogu stavi na srce svojim jednomišljenicima, jer oba plemena usporedo mogu historički razviti svoje duševne i materijalne sile, da odgovore povjesnoj svojoj zadaći. q Ć Da i jest Bosna rijeka sa Neretvom etnografska crta ined Hrvatstvom i Srpstvom, što priječi ovo zadnje da se u jednu cjelinu spoji sa ostalom bra- ćom istog naroda? Ako su prilike take, neka se srpsko pleme okoristi, jer poveće državne tvorbe mogu bolje prkositi slučajnim navalam tugjinstva. O- vo nek dobro upamte političari onkraj Dunava i Drine, Baccala per la Dalmazia. Kako je poznato, god. 1895 imali se napra- viti željeznica izmegju Spljeta i Sarajeva, te je bosanska vlada već zgradila prugu Janjići-Trav- nik-Bugojno. Ali kako se za austrijske strane (u Dalmaciji) nije ništa učinilo, niti ima kakve nade da će se štogod učiniti, to je zajedničko ministar- stvo odustalo od pruge Bugojno-Aržano, nego se dalo na preliminarne radnje za prugu iz Bugojna na Banjuluku. Ovu vijest donose službene ,Narodne Novi- ne,“ koje zaključuju, da će ova linija biti od ve- like štete za Dalmaciju. To je istina. Ko samo pogleda na zemljopisnu kartu, vidjeće da ova pruga uprav odalečuje Dalmaciju od Bosne, a na- vlastito srednji dio dalmatinski. : Mi ne znamo zašto se u Beču toliko proti- ve, da nas putem napretka spoje sa Europom. Ma- gjarska politika očita je. Oni neće da se Bosna spoji morem, jer bi tada trpjela njihova trgovina. +) Gosp. pisac ima potpuno pravo, Srpski sastupnik Gju- ro pl. Gjurković, polemizujuć sa drom Politom glede Bos- ne, piše: ,Rekao bih, da je nama (Srbima) i danas mno- go ljepic u Austro-Ugarskoj, nego makar kome političaru preko Savo i Dunava, — Uredništvo, Ali da su oni toliko jaki, da mogu uplivati i u unutarnjim poslovima Cizlajtanije, ne možemo vje- rovati. Tu mora da je nješto drugo po srijedi. Megjutim najnaravniji put da se Dalmacija spoji sa željezničkom mrežom Europe nije Bosna, nego Hrvatska. Jedna bi pruga imala spojiti Ogu- lin sa Spljetom. Za nas u južnoj Dalmaciji star je još lak- ša. Pruga koja bi vodila u Dubrovnik mogla bi doći s Metkovića obalom, ili još bolje s Mostara preko Stoca. Kad se izgradi nova linija Banjalu- ka-Bugojno, onda bi Zagrebčani i Bečani mogli upravnim putem k nama, a ne preko Broda. On- da bi se moglo nešto započeti u ovoj našoj Nizzi. Bosanska vlada radi i ona bi se zauzela, ali amo ima nekijeh poteškoča. Sva je Indija isprepletena željeznicom, a brzo će i Afrika. Mi jedini još čekamo, dapače i ono što se bilo zasnovalo, željeznica Spljet-Arža- no, eto se sada batalilo. A filoksera doma, a klau- zola šteti vino po bačvama! Naši njemački prijatelji uvijek kad se govo- ri o Dalmaciji ističu, da se za nju ne može ništa učiniti, jer da je pasivna. Kako neće ovako biti pasivna? Ali kad mi tražimo, da nas puste da se sami, zajednom sa braćom preko Velebita vlada- mo, e onda oni viču da. nedaju Dalmacije, ma i bila pasivna ! Na sastanku u Spljetu predložila se depu- tacija i spomenica kralju, koje će mu se izjadati na naš jadni ekonomski položaj. To je donekle je- dini lijek. Ali od 85 dalmatinski općina još je vi- še od polovice, koje nijesu ništa učinile. Mičimo se, da nam ne kažu, da smo mi ovi bakaljar i zaslužili. Naši Dopisi. Šibenik, 6 Septembra. Na 4 t. mj. Krešimirov grad slavio je van- redno slavlje, naime dolazak našeg zastupnika g. Biankini-a megju svoje birače, da im poda račun svoga dvorništva. Vi ste jurve navjestili njegov dolazak, i pohvalili lijepi. običaj. ..A željet :hi bilo: da se i ostali zastupnici izgledaju u našeg neu- mornog Biankini-a u shvaćanju dužnosti naprama svojim izbornicima. Na 3 t. on je prispio u Šibenik sa svojim drugom veleučenim Prodanom. Čim je parobrod uljegao u Šibensku luku, Hrvatska čitaonica izvje- si društvenu zastavu u znak veselja, a kita rodo- ljuba pogje im na susret, te ih dopratiše do čitao- nice, koja je bila dupkom puna, i svak želio da vidi ova dva naša sokola. Osvanuo dan 4 Septembra. Šibenski pravaši počeli kititi svoje kuće sa trobojnicam, a uz to počeše dolaziti brodice iz bližijeh mjesta, svaka o- kićena hrvatskim trobojnicama, parobrodić iz Skra- dina a drugi iz Tijesnoga bijahu krcati naroda, svaki okićen hrvatskom trobojnicom. “Šibenski pravaši lete na susret svojoj braći, te se milo s njima rukuju, i za junačko zdravlje pitaju; Biankini i Prodan ushitno pezdravljeni čitaonici gdje su primali poklone raznijeh deputacija. Za ovu svečanost nije zaostala niti naša ju- načka Vrlika, niti ubavi Knin, kao -što ni Promi- na ni Drniš; te niti naša hrvatska Rivijera, pito- Kašteli; svi odaslaše svoje odaslanike. Već se približuje 10 sati, narod se okupio ispred hrvatske čitaonice, odklen se zaputiše u 0- dregjeno mjesto gdje ima položiti svoj račun naš dični zastupnik. : Ovdje nije moguće da vam opišem veliku sla- vu; od čitaonice pak sve kroz cijeli grad narod pozdravlja sa ,živio“ Biankini-a i Prodana, koji su stupali pod hrvatskom zastavom. Evo nas u dvorani. Okićena sa trobojnicam, na vrhu stoji sli- ka N. V. našeg kralja hrvatskoga, na desnu naš dični vogja dr. Ante Starčević, ob lijevu hrvatski mecena Strosmajer ; zauzimlje odlično mjesto za- stupnik Biankini, ob desnu stoji mu pobratim Pro- dan, a ob lijevu vladin zastupnik. =. Dvorana dosta prostrana, najveća u Šibeni- ku, u kojoj se računa da je bilo najmanje 800 (osam stotina) duša, a po ulicam i okolo dvorane 'da je zrno ;prosa palo izpod E