Br. 48. U DUBROVNIKU 22. Septembra 1894. VENA HRVAT List, izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu godinu fior. 4, na po godine fior, 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior, 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da | je predbrojen i za došasto polugodište. IH šalju se Uredništvu. tiskaju po pogodbi. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a.dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta \l Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Iskrena ispovijest. Srpski zastupnik na hrv. saboru Gjuro pl. Gjurković napisao je proti dru. Politu uredniku »Branika“ tri članka. Dr. Polit je bio ustao pro- tiv aneksije Bosne i Hercegovine Austro-Ugar- skoj sa srpskoga stanovišta, dočim Gjurković sa istog srpskog stanovišta zagovara tu aneksiju. ,Re- kao bih, piše Gjurković, da je nama (Srbima) i danas mnogo ljepše u Austro- Ugarskoj, nego ma- kar kome političaru preko Save i Dunava.“ Ovo je važna izjava, jer se je nehote oma- kla srpskomu bratu. Srpska se štampa neprestano tuži, kako je srpstvo progonjeno i kako pati za ve- lika načela, a navlastito kako Bosansko-Hercego- vačka vlada srpstvo davi. Srpski zastupnik, oni isti koji se pok. patrijarhu Angjeliću hvalio, da je Hrvatima ,okresao nokte,“ jer je pomogao da iz- gube operu, on dakle ustaje te iskreno kaže, da je Srbima mnogo bolje u Austriji nego u Srbiji, te govori da bi dobro bilo kad bi i okupirane provincije ostale amo. Da su Srbi progonjeni oni tako ne bi pisa- li. Ali oni uživaju prezasluženi položaj, koji su stekli bizantinskim ulizivanjem i mržnjom na Hr- vate. Onda kad su imali njeku ideju, kad su bili zajedno sa Hrvatima, bijahu zaista progonjeni kao i naši rodoljubi, no kad su se od nas odijelili, po- stali su nježna mezimčad svih austrijskih slave- noždera i Gjuro Gjurkovich, taj prototip uemoral- ne nenarodne srpske politike, otvoreno piše, da je njima amo danas mnogo bolje ,nego makar kome političaru preko Save i Dunava.“ Po ovomu vidimo da se srpstvo kod nas pro- težira. Protežiraju ga pak naši i Slavenski nepri- jatelji u Beču i Pešti, da ono bude ustukom na- rodnim aspiracijama Hrvata. I doista sve ono što srbi imaju to dobivaju od hrvatske svojine, na ra- čun svoje hrvatofobije. Oni su dapače u nekim krajevima postali obijesni, kao razmažena djeca, pak se u hrvatskoj zemlji drznuše javno vrijegja- najsvetije hrvatske osjećaje, jer znaju da imaju moćnih zaštitnika. Mi smo zahvalni gosp. Gjurkoviću, što nam je priznao ono te smo mi uvijek tvrdili. Srbi su izmećari magjarsko-njemačke politike i to tako vi- jerni i valjatni skutonoše, da ih ova, gdje ih nema, i umjetno stvara pomoću srpske vjere. Oni imadu tada sve što im treba. Eno samo u Hrvatskoj, a i ne govorimo o našijem ovdješ- njim štićenicima, koji se uzgajaju pod staklenim zvonom da na čistu zraku ne usahnu. Oni su za- to samo jedno obećali: da će svim silama potko- pavati temelje onomu slavenskomu sklopu, koji se kristalizuje oko Zagreba, »Spirito malefico.“ Iz hrvat, Primorja, 11 Septembra. *) : Kome nije jošte u pameti pisanje lista .,Di- ritto Croato“ gada ,Pensiero Slavo“ u Trstu? Taj list pisaše, kako je poznato, o nekom ,spirito ma- lefico“ u stranci prava, potaknut, kako sam taj list pisaše — pismima rodoljuba zagrebačkoga i riječ- koga. Čudom se onda pitasmo, što je tome uzrok, 3 Priapćujemo ovaj člančić željom da koristi, ua rezer- vu & naše strane, Ur, i koje će imati posljedice u našem političkom ži- votu, premda znadijasmo na koga se iz busije o- čito cilja. Danas se pak dovijamo tome lakše, jer jasan nam je uzrok, jasne su nam posljedice; jer znamo kakvi mu je izvor, kakve intencije. Najno- vije pisanje lista ,tisuću pravac4“, najbolji je to- me dokaz. Taj organ političkih Ezava, da se digne iz svoga truleža na uštrb svegjer jačoj stranci prava ne imajući stvarnih razloga udara na vrlo za- služne članove stranke: Franka, Folnegovića i dru- ge. U te žiće udariše i nekoji ovdješnji Hrvati, prije pravaši come il faut, — a sada ,politički mrtvaci“ kojim je zaslijepila strast oči s osobnosti i onoga zlosretnoga hrvatskoga jala, hoće da ba- ce anatemu na stranku, u kojoj do jučer bijahu ča- sni pobornici. Dobro jednom u svome listu spomenuste, da se stranka prava novom fazom oplemenila. Isti- nu rekoste. Nema u njoj više one ukočenosti, već je prožeta duhom rada, ne pasiviteta, duhom na- pretka, ne puke negacije. Nema ine treba u stran- ci prava političkih Bolića, koje nam dobro ocrta Gjalskovo pero u romanu ,U noći.“ Taj napredak koji ne može da podnese skup ljudi oko ,Qbzora“ koje on nazva ,modernim pravaštvom,“ a stranka primila je taj naziv, a kako se razbira iz najnovije- ga pisanja toga lista, trn mu je u oku napredak stranke prava u Dalmaciji. Žalibože da s tom družinom uhvatiše se u_kolo i nekoji riječki Hrvati, ne slažući se radom stran- ke prava, mrzeći na nekoje odlične joj muževe. Da ovi otcijepljenici nemaju pravo, najbolje pokazuje njihov nerad na Rijeci, a na štetu hrvatstva, kao i u tom što nagjoše druga u ,Obzoru.“ Njima nije pravo, što je Folnegović priznao napredak (! Ur.) Bosne, pa i ovih dana inspirivan je i članak riječkom listu ,Bilancia“ u kojem se upu- ćuje Folnegović na riječki napredak od godine 1867 do danas. Koja je namjera piščeva bila, odviše je ja- sna, a mi bi malo ili ništa ozbiljni bili, kad bi joj onaku važnost dava i, kako bi htio pisac riječko- ga otiicijoznoga lista. Kako su Riječani u politici ozbiljnijem je svijetu i previše poznato, da im je pred očima onaj materijalni interes i ništa drugo. Megjutim što je hrvatska svijest osobito u novije doba pala na Rijeci, komu imademo da za- hvalimo, trebamo li napose spominjati ? No kao što je hrvatski narod obračunao , Ob- zorovom“ frakcijom, obračunao je i s onima, koji se oglasiše prvi sa ,spirito malefico.“ Danas nam je jasno sve! I uspjeti neće! Što je danas zdrava, svijesna i rodoljubna, to je pod zastavom Dr. Ante Starčevića. Složni pod tom zastavom, nigda ne o- kaljanom u smislu, težnjama i radu uz geslo: , Bog i Hrvati“ doći ćemo do svoga cilja, slobode i wje- dinjene Hrvatske ! Dubrovnik, 21 Septembra. Onomadne gosp, dr. Frano Vrbanić držao je u Pešti pred Magjarima kao Hrvat jednu nazdra- vicu, u kojoj je, kako sam piše, rekao i ove rije- i; » Kraljevina A" po svijetu kao za- štitnica i ljubiteljica i to punim pravom“. Magjari su ovo silno odobravali. Da bi to bio kazao kakav Crnković, mi se |: od zako: sven mad sac: (ao tika» Boi ne bismo začudili, Ali dr, Vrbanić jest jedan najodličnijih članova negdvisne strgake, dot +; zor“ štampao je njegovu izjavu bez primjedbe. Kako je mogao dr. Vrbanić reći da Ugar- ska punim pravom slovi kao ljubiteljica slobode ? Zar on ne zna za muke Rumunja? Zar su mu ne- poznate patnje Slovaka i negdašnja borba ugar- skih Srba? Zar ne vidi što se danas kuša po Hr- vatskoj? Mi znamo da je dr. Vrbanić gorljiv katolik, uprav klerikalac. Zar je novim silovitim zakonom o braku, naperenim protiv katoličkoj crkvi i uopće protiv vjerskoj slobodi, Ugarska dokazala i to pu- nim pravom, da je ljubiteljica slobode ? Dr. Vrbanić svojom izjavom desauvirao je sve pisanje svojih stranačkih sumišljenika, koji su u- vijek pisali i dokazivali, da su Magjari tlačitelji koli narodne toli vjerske slobode. Ali ima i još nešto. Dr. Vrbanić pozvao se na nagodbu jer Hrvatsku s Ugarskoj: veže ovaj državopravni vezi i ,bratski odnošaj izmegju oba naroda biće tim tjesniji, čim se bude više nastojalo, da se 2.j z ko: (u zodba). što - savjesni- je vršio bude.“ On je dakle za vršenje nagodbe. Obzoraši“ svakom prilikom (ističu, kad im to ide u korist, kako su i oni za hrvatsko. držav: no pravo, kako su i oni pravaši, dok opet najbolji njihovi spobornici vape za nagodbom. Ko bi ovo mogao razumjeti ? ? iris Njeki duhoviti ,Obzoraš“ izumio je naziv moderni pravaši. Isti.\ je, mođerni pravaši opsto- je. A znate li ko su moderni pravaši? Tih ima mnogo više nego što se misli i u Ba- novini i amo u nas. Oni su takogjer pravaši kao i mi, ali (onaj vražiji ,ali“!) ali oni ,neće da se klanjaju kumirima“; ,neće da budu mameluci“: »heće da slijede dra. Franka“; ,ne odobravaju sa- držaj onog ili ovog članka u Hrvatskoj“; ,ne sla- žu se s pravopisom Staroga“; ,neće da se dadu mterorizirati“ od jednoga X. ili od jednoga Y“; ,ho- će da računaju sa opstojnostima“; hoće da i o- nim drugim paiznaju zasluge,“ — u jednu riječ oni su pravaši i klicat će do potrebe i živio Star- čević! ali nijesu s nama, nijesu u stranci prava. Ovo su uprav moderni pravaši. Čuvaj se, narode, ovakijeh pravaša! Njima je naša sveta ideja modom, kojom se razbacuju. U te spadaju i oni ljudi koji imadu dva li- ca: državnopravno prama narodu, a nagodbeno prama gore. I to su moderni pravaši. Slavosrbi! rekao bi dr, Ante Starčević. Ovu je riječ skovao Stari. Kogod misli da se tim cilja na kakvo pleme. Ne, Ona Staromu označuje političkog prevrtljivca i šarenjaka, ma kome narodu on pripadao. Ona mu označuje čo- vjeka koji se bavi politikom kao sportom ili trgo- vinom, koji nema načela, nema vjere ni osvjedo- čenja, već se prilagogjuje svemu i svačemu, na- stojeć da uvijek Pliva s vrtu. Nekad je Mi rila na dr. Franka, što je u Budimpešti kazao magjarskom novinaru, da bi se Hrvati rado sporazumjeli s Magjarskom. Kazao je istinu i mi priznajemo, da bismo rado pristali na sporazumak, kad bi se taj osnovao na temelju pariteta. I dr. Franku se svašta podmetalo, A danas kad tamo ide neodvišnjak, pak o- I =rzazzm