Br. 48.

U DUBROVNIKU 22. Septembra 1894.

       

VENA HRVAT

 

List, izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu
godinu fior. 4, na po godine fior, 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije-
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior, 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi.

Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da |

je predbrojen i za došasto polugodište.

IH

 

šalju se Uredništvu.

 

tiskaju po pogodbi.

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a.dopisi

Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta

\l Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

 

 

Iskrena ispovijest.

Srpski zastupnik na hrv. saboru Gjuro pl.
Gjurković napisao je proti dru. Politu uredniku
»Branika“ tri članka. Dr. Polit je bio ustao pro-
tiv aneksije Bosne i Hercegovine Austro-Ugar-
skoj sa srpskoga stanovišta, dočim Gjurković sa
istog srpskog stanovišta zagovara tu aneksiju. ,Re-
kao bih, piše Gjurković, da je nama (Srbima) i
danas mnogo ljepše u Austro- Ugarskoj, nego ma-
kar kome političaru preko Save i Dunava.“

Ovo je važna izjava, jer se je nehote oma-
kla srpskomu bratu. Srpska se štampa neprestano
tuži, kako je srpstvo progonjeno i kako pati za ve-
lika načela, a navlastito kako Bosansko-Hercego-
vačka vlada srpstvo davi. Srpski zastupnik, oni
isti koji se pok. patrijarhu Angjeliću hvalio, da je
Hrvatima ,okresao nokte,“ jer je pomogao da iz-
gube operu, on dakle ustaje te iskreno kaže, da
je Srbima mnogo bolje u Austriji nego u Srbiji,
te govori da bi dobro bilo kad bi i okupirane
provincije ostale amo.

Da su Srbi progonjeni oni tako ne bi pisa-
li. Ali oni uživaju prezasluženi položaj, koji su
stekli bizantinskim ulizivanjem i mržnjom na Hr-
vate. Onda kad su imali njeku ideju, kad su bili
zajedno sa Hrvatima, bijahu zaista progonjeni kao
i naši rodoljubi, no kad su se od nas odijelili, po-
stali su nježna mezimčad svih austrijskih slave-
noždera i Gjuro Gjurkovich, taj prototip uemoral-
ne nenarodne srpske politike, otvoreno piše, da je
njima amo danas mnogo bolje ,nego makar kome
političaru preko Save i Dunava.“

Po ovomu vidimo da se srpstvo kod nas pro-
težira. Protežiraju ga pak naši i Slavenski nepri-
jatelji u Beču i Pešti, da ono bude ustukom na-
rodnim aspiracijama Hrvata. I doista sve ono što
srbi imaju to dobivaju od hrvatske svojine, na ra-
čun svoje hrvatofobije. Oni su dapače u nekim
krajevima postali obijesni, kao razmažena djeca,
pak se u hrvatskoj zemlji drznuše javno vrijegja-
najsvetije hrvatske osjećaje, jer znaju da imaju
moćnih zaštitnika.

Mi smo zahvalni gosp. Gjurkoviću, što nam
je priznao ono te smo mi uvijek tvrdili. Srbi su
izmećari magjarsko-njemačke politike i to tako vi-
jerni i valjatni skutonoše, da ih ova, gdje ih nema,
i umjetno stvara pomoću srpske vjere.

Oni imadu tada sve što im treba. Eno samo
u Hrvatskoj, a i ne govorimo o našijem ovdješ-
njim štićenicima, koji se uzgajaju pod staklenim
zvonom da na čistu zraku ne usahnu. Oni su za-
to samo jedno obećali: da će svim silama potko-
pavati temelje onomu slavenskomu sklopu, koji se
kristalizuje oko Zagreba,

 

»Spirito malefico.“

Iz hrvat, Primorja, 11 Septembra. *)

: Kome nije jošte u pameti pisanje lista .,Di-
ritto Croato“ gada ,Pensiero Slavo“ u Trstu? Taj
list pisaše, kako je poznato, o nekom ,spirito ma-
lefico“ u stranci prava, potaknut, kako sam taj list
pisaše — pismima rodoljuba zagrebačkoga i riječ-
koga. Čudom se onda pitasmo, što je tome uzrok,

3 Priapćujemo ovaj člančić željom da koristi, ua rezer-
vu & naše strane, Ur,

i koje će imati posljedice u našem političkom ži-
votu, premda znadijasmo na koga se iz busije o-
čito cilja. Danas se pak dovijamo tome lakše, jer
jasan nam je uzrok, jasne su nam posljedice; jer
znamo kakvi mu je izvor, kakve intencije. Najno-
vije pisanje lista ,tisuću pravac4“, najbolji je to-
me dokaz. Taj organ političkih Ezava, da se digne
iz svoga truleža na uštrb svegjer jačoj stranci
prava ne imajući stvarnih razloga udara na vrlo za-
služne članove stranke: Franka, Folnegovića i dru-
ge. U te žiće udariše i nekoji ovdješnji Hrvati,
prije pravaši come il faut, — a sada ,politički
mrtvaci“ kojim je zaslijepila strast oči s osobnosti
i onoga zlosretnoga hrvatskoga jala, hoće da ba-
ce anatemu na stranku, u kojoj do jučer bijahu ča-
sni pobornici.

Dobro jednom u svome listu  spomenuste,
da se stranka prava novom fazom oplemenila. Isti-
nu rekoste. Nema u njoj više one ukočenosti, već
je prožeta duhom rada, ne pasiviteta, duhom na-
pretka, ne puke negacije. Nema ine treba u stran-
ci prava političkih Bolića, koje nam dobro ocrta
Gjalskovo pero u romanu ,U noći.“ Taj napredak
koji ne može da podnese skup ljudi oko ,Qbzora“
koje on nazva ,modernim pravaštvom,“ a stranka
primila je taj naziv, a kako se razbira iz najnovije-
ga pisanja toga lista, trn mu je u oku napredak
stranke prava u Dalmaciji.

Žalibože da s tom družinom uhvatiše se u_kolo
i nekoji riječki Hrvati, ne slažući se radom stran-
ke prava, mrzeći na nekoje odlične joj muževe. Da
ovi otcijepljenici nemaju pravo, najbolje pokazuje
njihov nerad na Rijeci, a na štetu hrvatstva, kao
i u tom što nagjoše druga u ,Obzoru.“

Njima nije pravo, što je Folnegović priznao
napredak (! Ur.) Bosne, pa i ovih dana inspirivan je i
članak riječkom listu ,Bilancia“ u kojem se upu-
ćuje Folnegović na riječki napredak od godine 1867
do danas.

Koja je namjera piščeva bila, odviše je ja-
sna, a mi bi malo ili ništa ozbiljni bili, kad bi joj
onaku važnost dava i, kako bi htio pisac riječko-
ga otiicijoznoga lista. Kako su Riječani u politici
ozbiljnijem je svijetu i previše poznato, da im je
pred očima onaj materijalni interes i ništa drugo.

Megjutim što je hrvatska svijest osobito u
novije doba pala na Rijeci, komu imademo da za-
hvalimo, trebamo li napose spominjati ?

No kao što je hrvatski narod obračunao , Ob-
zorovom“ frakcijom, obračunao je i s onima, koji
se oglasiše prvi sa ,spirito malefico.“ Danas nam
je jasno sve! I uspjeti neće! Što je danas zdrava,
svijesna i rodoljubna, to je pod zastavom Dr. Ante
Starčevića. Složni pod tom zastavom, nigda ne o-
kaljanom u smislu, težnjama i radu uz geslo: , Bog
i Hrvati“ doći ćemo do svoga cilja, slobode i wje-
dinjene Hrvatske !

Dubrovnik, 21 Septembra.
Onomadne gosp, dr. Frano Vrbanić držao je
u Pešti pred Magjarima kao Hrvat jednu nazdra-
vicu, u kojoj je, kako sam piše, rekao i ove rije-
i; » Kraljevina A" po svijetu kao za-
štitnica i ljubiteljica i to punim pravom“.
Magjari su ovo silno odobravali.

Da bi to bio kazao kakav Crnković, mi se |:
od zako: sven mad sac: (ao tika» Boi

ne bismo začudili, Ali dr, Vrbanić jest jedan
najodličnijih članova negdvisne strgake, dot

+;

zor“ štampao je njegovu izjavu bez primjedbe.

Kako je mogao dr. Vrbanić reći da Ugar-
ska punim pravom slovi kao ljubiteljica slobode ?
Zar on ne zna za muke Rumunja? Zar su mu ne-
poznate patnje Slovaka i negdašnja borba  ugar-
skih Srba? Zar ne vidi što se danas kuša po Hr-
vatskoj?

Mi znamo da je dr. Vrbanić gorljiv katolik,
uprav klerikalac. Zar je novim silovitim zakonom
o braku, naperenim protiv katoličkoj crkvi i uopće
protiv vjerskoj slobodi, Ugarska dokazala i to pu-
nim pravom, da je ljubiteljica slobode ?

Dr. Vrbanić svojom izjavom desauvirao je sve
pisanje svojih stranačkih sumišljenika, koji su u-
vijek pisali i dokazivali, da su Magjari tlačitelji
koli narodne toli vjerske slobode.

Ali ima i još nešto. Dr. Vrbanić pozvao se
na nagodbu jer Hrvatsku s Ugarskoj: veže ovaj
državopravni vezi i ,bratski odnošaj izmegju
oba naroda biće tim tjesniji, čim se bude više
nastojalo, da se 2.j z ko: (u zodba). što - savjesni-
je vršio bude.“ On je dakle za vršenje nagodbe.

Obzoraši“ svakom prilikom (ističu, kad im
to ide u korist, kako su i oni za hrvatsko. držav:
no pravo, kako su i oni pravaši, dok opet najbolji
njihovi spobornici vape za nagodbom. Ko bi ovo
mogao razumjeti ?

? iris

Njeki duhoviti ,Obzoraš“ izumio je naziv
moderni pravaši. Isti.\ je, mođerni pravaši opsto-
je. A znate li ko su moderni pravaši?

Tih ima mnogo više nego što se misli i u Ba-
novini i amo u nas. Oni su takogjer pravaši kao
i mi, ali (onaj vražiji ,ali“!) ali oni ,neće da se
klanjaju kumirima“; ,neće da budu mameluci“:
»heće da slijede dra. Franka“; ,ne odobravaju sa-
držaj onog ili ovog članka u Hrvatskoj“; ,ne sla-
žu se s pravopisom Staroga“; ,neće da se dadu
mterorizirati“ od jednoga X. ili od jednoga Y“; ,ho-
će da računaju sa opstojnostima“; hoće da i o-
nim drugim paiznaju zasluge,“ — u jednu riječ
oni su pravaši i klicat će do potrebe i živio Star-
čević! ali nijesu s nama, nijesu u stranci prava.
Ovo su uprav moderni pravaši.

Čuvaj se, narode, ovakijeh pravaša! Njima je
naša sveta ideja modom, kojom se razbacuju.

U te spadaju i oni ljudi koji imadu dva li-
ca: državnopravno prama narodu, a nagodbeno
prama gore. I to su moderni pravaši.

Slavosrbi! rekao bi dr, Ante Starčević.

Ovu je riječ skovao Stari. Kogod misli da
se tim cilja na kakvo pleme. Ne, Ona Staromu
označuje političkog prevrtljivca i šarenjaka, ma
kome narodu on pripadao. Ona mu označuje čo-
vjeka koji se bavi politikom kao sportom ili trgo-
vinom, koji nema načela, nema vjere ni osvjedo-

čenja, već se prilagogjuje svemu i svačemu, na-
stojeć da uvijek Pliva s vrtu.

Nekad je Mi rila na dr. Franka,
što je u Budimpešti kazao magjarskom novinaru,
da bi se Hrvati rado sporazumjeli s Magjarskom.
Kazao je istinu i mi priznajemo, da bismo rado
pristali na sporazumak, kad bi se taj osnovao na
temelju pariteta. I dr. Franku se svašta podmetalo,

A danas kad tamo ide neodvišnjak, pak o-

I
=rzazzm