Br. 40.

URVENA HRV

List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu “ Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi

godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije-
lu godinu fior, 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi, |

U DUBROVNIKU 6. Oktobra 1894.

| šalju še Uredništva.

Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da | ti: po pogodbi. i
: ukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

je predbrojen i za došasto polugodište.

 

 

 

IA

“Za oglase, zahvale i ost. plaća še 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta

 

 

 

 

e w »*
Birači!

»Hrvatski izborni odbor“ ne može da
Vam, poslije izbora, ne zahvali na Vašem ro-
doljubnom požrtvovanju, Vašem hrvatskom o-
duševljenju, kojim dogjoste, svi ko jedan, iz
grada i Župe, na biralište, da pred cijelim
svijetom zasvjedočite, da je Dubrovnik hr-
vatski grad.

Pobjeda hrvatske stranke dana 1 okto-
bra, to je bila pravi hrvatski triumf. Za na-
še predloženike glasovalo je 545 birača.
Tim smo mi pred cijelim svijetom dokazali
da su Dubrovčani Hrvati, jer smo podali pre-
ko 200 glasova više, nego prošlog puta u-
druženi naši protivnici sa svim [njihovim na-
siljem i nezakonitosti. Ovo je najbolji odgo-
vor svijem izmišljotinama, što se od godina
siplju protiv našem narodnom značaju.

2 _ Hvala Vam birači! Hvala Ti Narode!
Ovaj 1260F Ostaće zlatnim slovima zabilježen
u historiji naše ustavne borbe, a neopisivo
hrvatsko slavlje na 1 Oktobra, koje bijaše
postiglo najveći vrhunac, biće i nama svijem
i mlagjem naraštaju duboko zasagjen u srcu.

Da, u srcu! Samo narod, koji se bo-
ri za ideju, zna se ovoliko žrtvovati i 0-
vako veličanstveno davati izraza svojim osje-
ćajima. Birači! Vi ste ispunili Vaše, red je
da se i mi od Vas halalimo, te u tvrdoj vje-
ri, da ćemo 0d sad kao i do sad uvijek
ustati na branik hrvatskih prava — više ne-
go pouzdani da će novi vijećnici, ed Vas bi-
rani, znati i htjeti braniti Vaša prava i svje-
tlati lice slavnog Dubrovnika — iz dna srca
kliknimo još jednom

Živio hrvatski Dubrovnik!

Hrvatski izborni odbor.

--

Hrvatska pobjeda.

Već u večer opažao se je njeki izvanredni
pokret po gradu izmed naroda koji je očekivao
veliki dan. Veliki Proklami hrvatski kupili su is-
pred sebe na buljuke puka, koji ih je čitao, U
ponedjelnik pak u jutro, rano prije zore, otvorila
se Čitaonica, u kojoj su se sakupili izbornici iz
grada i.iz Gruža, gdje su čekali na zgodan čas,
kad će poći put Ploča pričekati Župljane, .Vrije-
me izdalo, iz početka samo oblačno, a poslije pri-
gnula kiša, te neće da prestane, već udri lijevaj.
To je mnogoga starijega omelo da dogje ma: ure-
čeni sat, va

Kad razdanilo, doleti iz Župe mlad junak na

 

 

 

konju i dojavi glas, da se naša braća iz okolice.

približaju. Velika masa  gragjanstva i birača ix
Gruža pogje im na: susret, Sastadosmo se baš na
Yratima grada sa našim zlatnim i poštenim naro-
dom dubrovačkim. Napred ide kršan barjaktar, vas

w.glatu i ordenima što ih je dobio za svoja juns-

   

štva, nad njim vije naša krasna hrvatska troboj-
nica, a za njim na stotine i Stotine birača,  ko-
ji su došli sa svojijem — jedni da dadu svoj
glas za hrvatsku stranku, a drugi, mlagji, da vide
narodno veselje, da vide kako stariji rade i da se
uče, neka se sutra kad postanu domaćini i oni o-
nako junački podnesu. Stoji klika Živjela  Hrvat-
ska! Živio hrvatski Dubrovnik Živjeli  gragjani!
Živjeli Župljani! pa — trobojnica pred nama, i
svi skupa oduševljeni ulazimo u tiaš stari Dubrovnik.

Šteta što je taj par lijevala kiša, da je sve
poplavila, ali onaj ulazak birača Dubrovčana u
grad bio je sveisto impozantan.«Već onda naši ne-
prijatelji mogli su vidjeti, da je njima u narodu
odzvonilo. Ona duga ,povorka, puka, koja je pod
hrvatskom trobojnicom ulazil&" u grad klicajući Ži-
vjela Hrvatska ! već je onda (odlučila, čiji je Du-
brovnik. Protivnici iz kutova širili su, kako slave
slavlje poštenje, pravica i jedna ideja.

U tili čas presta kiša. Birači bijahu već do-
šli u stari kneževski Dvor, gdje je sada c. k. kot.
poglavarstvo i čekali da zvoni & ura, da glasova-
nje započne. Svi hodnici, stube i dvorište bijahu
puni naroda. Točno u 8 sati dogje vladin + povje-
renik gosp. Mate Škarić, koji pred nabijenim na-
rodom pročita, kako je Namjesništvo ukinulo iz-
bore trećega tijela za općinu dubrovačku i nare-
dilo ponovni izbor. Iza kako je pročitao sve dru-
ge formalnosti i pozvao na biranje izborne komi-
sije ustane gosp. dr. Pero Čingrija i predloži, da,
pošto nema protivne stranke, ovaj izbor bude u-
činjen aklamacijom. Na to su svi prisutni  jedno-
dušno pristali, te oduševljenom aklamacijom budu
izabrani naši predloženici gg. Mato Katičić, Dr.

Salamun Mandolfo, Marko Mitrović i Miho Rusko.

Sada započne biranje vijećnika. Kako se koje
ime u listini čitalo, tako je dolazio jedan po jedan
birač i predavao svoju crvenu ceduljicu za dvanaest
hrvatskih predloženika. Trajalo je to mnogo ! Ali na-
rod naš, koji danas razumije zašto se bori, da se
bori za hrvatsku ideju, on je i ustavno vrlo upućen,
da smo se mi isti čudili. Onaj koji ne zna čitati, u-
pitao bi prijatelja ,na komu su lumeru s listom“
pak bi izračunao od prilike, koliko se još hoće,
dok njega dogje red i izišao na dvor, da se što
založi. Tako je u Dvoru neprestano vrvjelo naro-
dom, koji je ulazio i izlazio, a ipak je izbor tekao
takim redom, da su se na usmeni poziv svi nala-
zili na svom mjestu, tako da iza pročitane imeni-
ce nije ostalo ni 30 birača, koji bijahu zakasnili.

Povjerenik, valja reći pravo. svaku pomnjivo
i tačno pregleda, te su njeki glasovi bili odbačeni
od samog izbornog povjerenstva, jer se je radilo
zdušno i zakonito, Glasuje se neprestano, bez od-
mora do podne, preko podne, po podne. Zove se,
viče se, razgovara se. Nema neprijatelja ni na o-
či! Vidio da je malašan, posramio se, pak se sa-
krio, A naši sveudilj glasuju! Na 44, iza kako su
glasovali i oni koji su bili zakasnili, zatvara se
glasovanje. Proglašen je rezultat. Hrvatski predlo-
ženici izabrani su jednoglasno sa 545 glasova.

Taj glas pozdravljen je neopisivim veseljem
i klicanjem. Sa svih strana narod silazi u dvorište
Dvora, gdje već junački Župljanin razvio hrvatski
barjak. Birana omladina na jednom strani pozdra-
vila ispada veličanstvenom himnom ,L'jepa naša
domsvina 1“ a narod otkrite glave slušao hrvatsku

pjesmu. Oduševljenju ni kraja ni konoa. Na qre |

 

 

 
 

strane kliče se: Živjela Hrvatska! Živio hrvatski
Dubrovnik! Živio Starčević! Živio gospar Vlaho
DeGiuli! Živio Dr. Čingrija! Živjeli Župljani! Ži-
vjela stranka prava! Opće hrvatsko narodno vese-
lje na veličanstvenoj pobjedi, na eklatantnim doka-
zom plemenskog obilježja naše domovine.

Trobojnica prva, a mi svi za njom preko na-
še Place. Ima nas hiljada, jer sve po malo ra-
ste duga povorka veselih Hrvata, koji nepresta-
no kliču svojim svetim imenima. I povorka obila-
zi Placom uz neizkazano veselje naroda, koji u
entuzijazmu što je ,dobila naša Hrvatska“, kako
to veli nekakva pjesmica, koja se u onom času smi-
slila i spjevala, putem i kolo pleše! Osobito naši
Župljani koji su od veselja igrali, skakali, plesali,
jer su sad dokazali da su njihovi čestiti glasovi
valjani, jer su ukazali što su, jer je ,dobila naša
Hrvatska.“ :

I povorka se zaustavlja pred Čitaonicom, da
pozdravi ovu tvrgjavu hrvatstva. Zaslužila je! Na-
zad 5 godina dana Hrvati u Dubrovniku nijesu i-

 

mali drugo nego nju. Ali — svaka sila za vreme-
na! Sa ovim listom krenus i -

cima i izrodima za ideju i ideja je pobijedila; Da-
nas mi imamo mnogo toga osvem Čitaonice, nu
ona se uvijek smatra ognjištem hrvatstva i hrvat-
sko misli. Zato nije čudo da se narod sjatio, da je
pozdravi. On je toliko ljubi, osobito iza Gunduli-
ćeve svečanosti, da nema blagdana, kad u nju ne
dolaze naši Župljani. Od Čitaonice krene povorka
dalje izmegju Bačvara i opet se zaustavi pred Dvo-
rom. Omladina iz grada pjevaše putem hrvatske
pjesme, osobito marš stranke prava. Pred Dvorom
se zaustaviše da pričekaju komisiju, gdje je opet
bila otpjevana hrvatska himna, koja se gologlava
slušala, a zatim se uputismo do Male Braće, Tu
su Župljani imali da užinaju.

Divan se razvio prizor, sličan onomu, 0 Gun-
dulićevoj slavi, kad su ono Konavljani tamo obje-
dovali. Svako selo ispeklo je po dva brava mesa,
koji su se donijeli u grad, ostavili u čitaonici za-
jedno sa župskijem kruhom. Uz veliko veselje i
šalu prenesene su ove žrtve okićene ružmarinom
do u klaustar Franjevaca, koji su ga dobrohotno
ustupili za ovu prigodu. I tu po stolovima dobr;
junaci rasijekoše blago božije i narod je blago-
vao kako je bolje mogao. Mnogobrojna gospoda
dolazila su im na posjet, a mladost je u $redini
klaustra pjevala hrvatske pjesme. U toliko Čitao-
nica se napunila narodom ko da si uzo šipak, Sve
pjeva ! Sva sila malijeh djevojčica navrvilo unutra
zasjelo oko velike trpeze i udarilo u pjevanje hr-
vatskih pjesama. Niko ih je zvao, same su došle,
pak sjele kao u svoju kuću i stale da se vesele,
da je bila divota. Okolo njih načičkali se odrasli-
ji pa slušaju ili pomažu. Sve pjeva, sve se veseli
i to onako iskreno i čuvstveno, da se uprav mo-
raš diviti ovomu dobromu,  poštenomu i skladno-
mu puku. :

- U toliko smrklo se. Župljani su već užinali,
a trobojnica čeka na Placi sa mnogobrojnim gra-
gjanstvom. Glazba se postavi naprijed i ogromna ma-
sa krene gradom uz svirku veselih hrvatskih kom ada.
Glazba se zaustavlja pred kućom gospara Vlaha De
Giulli, pred onom Dra. Mandolfa, pred Sv, Vlahom
pa pred kućom Dra, Pera Čingrije, pred Čitaonicom
iide ma Pile do stana našega popularnoga DeGiulli,

Svukud su učinjene najveće ovacije, što ih čovjek mo«:

o Oi