že zamisliti, dok_se uz put nije prestalo klicanjem ili
pjevanjem hrvatskih pjesama. A kolika je bila duga
ova gušta povorka, može se najbolje po tome
" znati,čšto su prvi pod barjakom bili na Širokoj
Ulici; dok zadnji nijesu još bili došli do Poljane.
U jednu riječ, u Dubrovniku još_nije bilo nikada
ovake političke i narodne demonstracije. 'To ne
govorimo mi, to govori svak ko je onu slavu gledao.

Iza kako je marod počastio njeke odličnije
članove hrvatske stranke, ostao je pred čitaonicom,
jer je zgrada već svrha do dva bila u tili čas
napunjena, tako da se više nije moglo unutra. U
Čitaonici započeše govori, a pjevanje se nikad nije
ni prekinulo. Govorili su g. dn. Vice Medini, a
takogjer i g. A. Stražičić, koji je proti svojim sta-
rim drugovima, te ih je odbjegao, .kad ih je upo-
znao, ovom prilikom izdao i jednu brošuricu. Na-
pokon je došao gosp. Dr. Pero Čingrija, koji je
dva puta govorio i biranim: riječima zahvalio na-
rodu na ovoj pobjedi ukupnog hrvatstva bez raz-
like stranaka. Drugi govor svršio je sa: Živjela
Hrvatska! što je izazvalo vrhunac odušeljenja. A
one male djevojčice i nadalje oko stola pjevahu,
a narod je gore i dolje i nadalje klicao Hrvat-
skoj, a protivnici su i nadalje motrili ovo iskreno
hrvatsko slavlje, u komu nema pismenih trgovač-
kih kompromisa, već bijaše izraz hrvatske duše i
hrvatskog osvjedočenja. 1 to je trajalo dalje u ka-
snu noć i ne samo u Čitaonici i na Placi, nego
po svim Ulicama, na Pločama, na Pilama na Ko-
nalu — po svemu Dubrovniku. Svukud se slavio
radosni dan prve velike pobjede nakon četrgodi-
šnje borbe i priprave, prve svečane narodne ema-
nacije za hrvatstvo Dubrovnika.

Narodna fibra drhtala je od veselja. Narod
iz okolice bijaše još u veče počeo odlaziti kući,
ali su mnogi ostali do sutra u jutro, kad su
se sa svojim barjakom hrvatskim povratili u svoj
dom, na svoje baštine, spravni da prvom zgodom
opet odlože motike i obijetelice i da dogju  po-
svjedočiti, da se Dubrovčanin ne srami svoga i-

S s Mena_hrvatskog.

im  8— Ovoliko o pobjedi. A sada ćemo da
malo računamo.

Prošli put, kad su se počinile one glasovite
nezakonitosti proti nama, protivnici su glasovali
kako su htjeli, i živi i mrtvi, a njeki i po više
puta. Oni bijahu dobili 332 glasa, koje sve ne
možemo smatrati valjanim radi navedenih razloga.
U sva tri tijela, svim ovim  srestvima, udruženi
Srbi i Talijanaši, svim silama, nijesu dobili = nego
513 glasova, od kojih što se zna, oko 50-60 gla-
sova nije smjelo biti primljeno.

Da to postignu, oni su bili prisiljeni poslu-
žiti se svakojakim mjerama, oni su donapokon za-
nijekali sami sebe, govoreć narodu, da oni nijesu
ni Srbi ni talijanaši, nego samo Dubrovčani, su
čim su se privatno kod naroda služili, da ga za-
vedu, dok u javnosti svog imena pred izbore nig-
dje ne spomenuše. Ka bismo odbili one, koje su
tako prevarili, što bi ostalo?

Mi smo nasuprot izašli pred narod čistim hr-
vatskim imenom, od koga se, Bogu hvala, ne mo-
žemo posramiti. Eno naših proglasa, koji će to
posvjedočiti. I mi smo u samom trećem tijelu i-
mali 32 glasa više, nego u sva tri tijela i Sr-
bi i talijanaši zajedno. Zar ovo nije pobjeda ?
Zar ovo nije najbolji dokaz da je ovaj narod  hr-
vatski ?

Hajdemo dalje. Od onih srbo-talijanskih gla-
sova ima mnoštvo činovnika autonomaša, koji su
juče došli iz Dalmacije, ima mnoštvo rišćana, ko-
ji su takogjer juče sišli preko brda. Zar i ove
smijemo smatrati Dubrovčanima ? Ima i kod nas
jedno dvadeset činovnika ne-Dubrovčana, ali ti su
u Iom tijelu, a ne u trećem, gdje glasuje uprav
puk. Odbijmo dakle od gornjeg broja ono 50-60
glasova koji nijesu mogli biti primljeni,  odbijmo
glasove dalmatinskih talijanaša iz Gabinetta i o-
ne došljaka rišćana. Koliko onda ostaje pravijeh
Dubrovčana ?

Nego to još nije sve. Jer i onaj ostatak mi
ne smijemo uzeti kao cjelinu, nego ga razdijeliti
na dva dijela, te veći dati autonomašima,. a ma-
nji Srbima. U trećem tijelu mi smo imali 540 gla-
sova, u sva tri tijela 644 glasa. Koliko su ih i-

pali Srbi?

 

Odgovorićemo mi. Srbi, kao 'Srbi, nijesu i-
uiali niti 80 glasova pravijeh Dubrovčana.
Ali zato oni ipak imaju obraza, da trube na sve
četiri strane svijeta o srpstvu Dubrovnika. Na-
zad tri mjeseca pisali su: Još 8 dana i nema
Hrvata u Dubrovniku. Eno im odgovora. Ako ih
ovaj ne osvijesti, onda predlažemo da se ustroji
bonica za političke lugjake.

Mi smo za danas svršili. Zahvaljujemo braći
koja su sa raznih strana domovine brzojavnim po-
zdravima izrazila nam svoje veselje. Hvala im!
To je uajbolja plata za naš mučni rad u ovim kra-
jevima. Ali nek znadu i oni i naši protivnici, da
je ovo tek početak, tek prvo kreševo. Mi se na-
damo da ćemo i u buduće osvjetlati lice Dubrov-
nika, jer su Dubrovčani upoznali istinu. Živjela
Hrvatska! Živio hrvatski Dubrovnik!

Naši Dopisi.

Pittsburg, Pa. u Americi, 15 Septembra.

Ima više od mjesec dana, kako smo mi Hr-
vati dobili župnika u osobi velč, J. D. Božića iz
Bosne. Mi smo ga rado primili. Da se organizi-
ramo i uspostavimo našu crkvenu hrvatsku opći-
nu, odmah smo izabrali crkveni odbor i prestavi-
li ga našem biskupu Rikardu Fehlanu na odobre-
nje. Njega je to vrlo iznenadilo i obradovalo, kad
je obaznao, da su i Hrvati u stanju ustrojiti sebi
župu. Odbor je do: sada toliko uradio, da je u gra-
du Allegheny-u već kupio sve potrebno za župni-
ka i svoju župu i to za 8700 dolara. U tu svrhu
već se pobiranje novca današnjim danom počinje,
u tvrdoj nadi, da će se sve na opredijeljeno vrije-
me moći isplatiti. Makar kod nas bila veća za-
sluga nego li u domovini, ipak ne možemo se
pohvaliti da obilujemo novcei, al se sjećamo i
one: zrno do zrna pogača, kamen do kamena pa-
lača. Mi imamo zauzete vogje, pak se ne bojimo
da ćemo klonuti. Radišu i Bog pomaže.

Na 12 t. m. posjetili su veteranci naš grad,
Slavlje je bilo neopisivo. Ulicama nije se već mo-
glo prolaziti od  svjetine. Topovi su gruhali kao
da je grad u opsadnom stanju; činile su se vjež-
be, osobito onih ljepušastih amerikanskih djevoja-
ka t. j. kćeri starih veterana, muške dječice itd.,
da je milota bila gledati. Nije bilo kuće na kojoj
se nijesu vijale amerikanske trobojnice, mnogo
slične našim; nije: bilo djevojke, kojoj grudi nije
resila trobojna kokarda ili vrpca, dapače muško i

žensko imalo je trobojne vrpce oko šešira. I sama :

su djeca bila ukrašena trobojnicama. Hrvati i Hr-
vatice u domovini ima li bi se ugledati u slobod-
ni narod amerikanski; kad se radi, narodnom bla-
gostanju i ponosu.

, U Stocu, 19 Septembra.

U Stocu se pazi na čistoću. Općinski po-
metač obilazi grad i čisti ga. Ali pored svega dr-
žanja reda u čistoći u Stocu to nije moguće, jer
koliko se gogi radilo o sušenju Bregave, svejedno
čim spane ljeti, tu se čuje neugodan vonji iz toga
se komarci razvijaju, da se ne možemo obraniti. Nije
se čuditi da nam onda ni voda nije dobra. Govo-
rilo se da će se u Stocu praviti vodovod i razve-
sti po gradu voda, ali sve je to zaspalo,

Drugo, preporučili bi vakufskoj komiji, da
bolje pogleda gdje što :manjka i kojoj bi se oso-
bi moglo pomoći. Ovdje ima naš vrijedni mješća-
nin M. eff, H. koji je učio u Carigradu, te ovdje
već 10 godina uči našu mladež, a za to dobiva od
vlade samijeh 150 fior. na godinu. Mogla bi se
vakufska komisija zauzeti za njega, jer kad va-
kufskijeh novaca svukud dotječe, može i ondje
gdje je potreba.

Senj, 28 Septembra 1894.

(Željeznica Bihać-Ogulin). Hrvatskoj kano da
je usud dosudio, da trpi! Po njezinim pokrajina-
ma gospodare tugjinci, sva vrela blagostanja u nje-
govim su rukama, a domaća djeca moraju molećim
pogledom i sklopljenim rukama moliti, da im se
dobaci mrvica sa onog obilatog stola, sa kojega
bi po Bogu i pravici sami Hrvati morali uživati.
Tako je s ovu, a tako i s te strane Velebita. U-
zmimo samo u kratko njekoje krajeve raztrga-
ne Hrvatske. U Dalmaciji ne cvate ruže što

svjedoče neoborivi dokazi u govorima veleza-

služnog Bijankinija. U Slavoniji gospodari svako,
samo ne Hrvat, a njegovo sveto i časno ime hr-
vatsko gazi se i ruži od nažešćih dušmana, te ti
zlotvori i nekažnjeni prolaze. Po goram hrvatskim
gospodare tugjinci, njima se pružaju sve moguće
pogodnosti. U Istri iredenta buli na hrvatstvo, da-
pače i u svojim antidinastičkim izjavama. U Pri-
morju počela se širiti pogubna magjarizacija nu
što je još gore, to tužno stanje naše zemlje svaki
dan napreduje. Obazrimo se samo na uzdisaje na-
roda, pak ćemo viditi kako tužan stenje i trpi.
Svaki skoro dan navjesti kojemu kraju Hrvatske
kakav teret, kakvu materijalnu pogibelj. Tako se
i ovih dana ozbiljno radi o tomu, da se spoji Bo-
sna i Hrvatska krajima sa željeznicom. Hvala Bo-
gu uzkliknuo je mnogi, kao je to čuo! Nu teško
nami uzdahnuo je svako, kad je promozgao, kuda
će ta željeznica prolaziti i kamo će hrvatske pro-
izvode odvažati. Ta pruga ide od Bihaća prema
Ogulinu, a onda na našu otugjenu Rijeku. Ne tiče
| putem ni jedno poveće mjesto gornje Krajine, već
prolazi šumama, da ih budu mogli lakše odvažati,
i U društvu poduzetnika su čisti i zgoljni Hrvati — ta
, imena im pokazuju — Schwarz, Neiberger, Ehrlich.
| Promotrimo dakle, zašto se ta pruga radi? Dozvo-
ljava se stranim špekulantima, da mogu svoje ham-
bare puniti. Kod izgradnja pako ove pruge najvi-
še će trpiti grad Senj. Znamo što je Senj bio u
pogledu trgovine pred dva decenija, a što je sada ?
Jaki trgovački grad, postao je mali prometni gra-
i dić, a što je tomu najviše doprinjelo? Izgradnja
željeznice Karlovac, Rijeka i Sisak, Zidani most.
! Ono malo trgovine skojom se je danas u Senju
živovarilo, dobivao je od granice. A čime će sad
kad se pruga Bihač Ogulin provede? U Senju tad
| prestaje trgovina, ponestaje života, a kapitali bez
| ikakve vrijednosti. Takva pogibelj prijeti i po ve-
: ćim mjestima gornje krajine. Namjenjen je dakle
| veliki atentat da uništi posvema i ovo malo živo-
ta gradu Senju i gornjoj krajini. U interesu je da-
kle jednog čijavog predjela da svak ko može uz-
digne svoj glas proti ovom smrtonosnom udarcu.
Pomozite dakle Senju i Granici, koji možete!

Orebić, 30 Septembra"

Nešto ,per onor di firma“ a nešto da se ne
bi mukom krivo tumačenje podalo, red mi je od-
govoriti na dopis daktiran iz ,Pelješca dne 18
Septembra“ i uvršten u broju 38 ovogodišnje ,Cr-
vene Hrvatske.“

Svakomu čast i poštenje, ali mnijem da je
sveta dužnost jednoga dopisnika kad se lati pera,
da što moguće bude i nepristran u opisivanju i 0
osudi stvari, da se bez nevolje ne mute pojmovi
i uznemirivaju duše. Ta sveta dužnost imala je
lebditi tim veće pred očima dopisnika, kad se
smiono potpišuje ,Čist pravac pak Bog“ — nešto
bez ljage.

Ne razumjem što je nutkalo dopisnika iz
Pelješca“ da udara po legjima Orebišku  Opći-
nu; kad on isti kaže ,da ona ima ljudih na u-
pravi što poznaje u duši da su dobri i čestiti
pljudi, valjani patriote; koji se i prigodom smrti
nezaboravnog Račkoga brzojavno pridruži se sve-
hrvatskom žalovanju; gdje za pokoj duše njego-
,ve_ svečane zadušnice dadoše oslužiti; kako pri-
,godom polaganja prvog kamena za dom ova pre-
,porogjene hrvatske brzojavno izjaviše se ....“

A ja ću dodati da i odaslaše u Dubrovniku
i Makarskoj načelnika i položiše vijence u prigo-
di odkrića Gundulićeva i Kačićeva spomenika. Sva-
komu je poznato da u općini orebiškoj vlada is-
ključivo hrvatski jezik; da svaki čin, spis, akcija
diše jedino i apsolutno u hrvatskomu čistomu du-
hu. Kad evo ti dopisnika iza nebrojenih pohvala,
gdje ti kaže, da nije dosta biti in figura, već u
bitnosti hrvatska općina.

Mi ćemo mu dokazati da je u ocijeni bio
ne samo strog, već da je izvjestio barem bez
poznavanja odnošaja ove općine, koja ne samo
in figura, već in substantia nadahnuta je i radi
čistim pravcem, i da bi željeti da i ostale sve op-
ćine koracaju po istoj stazi. Dopisnik predba-
cuje tri fakta ovoj općini:

Da nad vratima, ako se ne vara (!!) samo ta-
lijanski natpis nosi.

Da su table koje naznačuju imena mjesta n&

wlijanskomu (1!!) jeziku; i da je općina u raspi-