sano tako. Ali govorimo -0 . čem :smo naumili. — Mi se uopće možemo ponosit, da još od naro- dnog našeg preporoda visoko nosimo naš hrvatski stijeg, to nam ne može niko zanijekat. — U ovo pak zadnje doba regbi da se mi takmimo ko će viši rodoljub biti, to znači da to nije baš tako, ko što i nije. — U zgodi se gleda prijatelj — u zgodi rodoljub — u zgodi sve. Pitamo, da se pru- ži zgoda kakve bi nas našla. Jesmo li mi kad na- stojali da se sastanemo i dogovorimo, te nastoji- mo svladat neke predsude, koje hoćeš nećeš me- gju-nama opstoje? Ne! Mi znamo da složnom or- ganizacijom moglo bi se sve a bez toga sve je ništa. Mi danas imamo dobar dio Hrvata samo na riječi i kad im podnosi, oni ne rade za ideju ka- ko bi to moralo biti. Ima sela što su jedan proti drugomu radi domaćih njihovih razmirica, te se ne znaju uzdignut toliko visoko, da budu barem u načelu stranke složni, a istoga osvjedočenja. Ne- ma li ih što u prigodi znaju zatajiti svoje osvje- dočenje samo kad im je to na uhar? Nema li ih što iz osobne mržnje ne odobravaju što je začeo pa bilo to najbolje? Nema li ih koji preziru je- dnoga jer ima višeg ugleda nego oni, htjelo bi im se bit tobož nekakvi prvaci? Nijesu li ovo otrov- ne bolesti? Zacijelo jesu. Istina da nijesmo vrlo zaraženi, al ovo sjeme moglo bi urodit otrovnim plodom. Bogu hvala poznamo se dobro jedan s dru- gim, nije kud dakle bavit se ,tabelicam“ ni čim sličnim, već kad je ,čisti pravac“ stao radit, nek radi na ovom polju *), a na drugom nek zgodnim slovom upućuje omladinu pravom stazom, kud joj je krećat, jer samo na taj način on će uspjeti i vidjet pravi plod svoga truda. Rizumijmo se dobro! Pesimista. Kaštel Novi kod Trogira, 11 Oktobra. Obsjenjivati druge jest izločin. Obsjenjivati samoga sebe jest ludost. A htjet druge obsjenjivat, pak tim ipak samoga sebe obsjetit, jest jedina vrsta ludila, koje nije tragične, nego samo smiješno. Fran Folnegović. Neuspjeh u politici često je poslijedak ne- smotrene lakoumnosti, i što je u narodu više la- koumlja, to je sigurnije da će taj narod više trpi- ti, više gubiti a možda i konačno propasti, ne na- gje li se za dobe lijek proti toj bolesti. Lakoum- lje je' početak mnogomu zlu; ono je izvor nesreće pojedinaca; ono gubi i rastrovava cijele narode. Pa ipak:s tim zlom ljudi se najviše šale — pre- ma ničemu nijesu tako lakoumni, kano baš prema samu lakoumlju, kako dobio reče pošteni neki patriota. Kakvih gadnih rana i neoprostivih pogriješa- ka more se u lakoumlju počinuti; kud lakoumlje čovjeka dovodi — živ primjer — dogogjaj iz naj- novije kaštelanske povijesti. Tu petorica, nemoguć trpiti samosilstva lju- di na današnjoj općinskoj upravi; a uvidiv, da je Hrvatstvo tim ljudima jedini i zadnji oslon: odlu- čiše — posrbiv se, stvoriti srpsku stranku, koja će srušili današnju općinsku upravu ..! Na takav način je zaokupilo lakoumlje kao epidemija to nekoliko glava, te ih poput opiuma bjašnjiva zanosa — neplemenitosti i ludosti. Neplemenitosti — kako je neplemenito sve ono, čemu je i mora biti: zvijezda predhodnica — Strast; deviza — Laž; štit — Opsjena. Ludosti jer su sami mogli i mogu uvidit, ka- ko isticanje tobožnjeg njihova Srpstva služi _pro- tivnikom za obranu proti ostalim njihovim prigo- vorim. Gospodičići, rezultat sve vaše pisanije -— tog talambasa po plaćenićkim novinama proti ammo- šnjem Hrvatstvu koji je? Uz prezir nedužnih seljana, što sad u nji- hovu lamentalnu stanju, mjesto da im pružite po- moćnicu ruku, ustaste da im: vrijegjate narodnost; uz ruganje i naslagjivanje protivnika — još i pri- jateljstvo vaših da — pristaša s istim protivnikom .,. *) Mi mislimo da bi na tom polja bilo veoma potrebito raditi, ali ne kroz novine. Ima i drugih načina, kojim se popravljaju unutarnje stvari, a to su megjusobni dogovor i sloga. Kad u jednom malom mjestu imade što da se po- pravlja, ouda je taj put najbolji, jerbo kolikogod listovi mogu ačiniti koristi, toliko i još više mogu štete. Lasno je pisati dopisa, al hoće se još k tomu rada i inicijative, — Uredništvo. Sve je dakle to nedostatno, a da vi uvidite, kako tim radom ne dovinuste se žugjena cilja; s onom ,Mundus vult decipi, ergo decipiatur“ kako ne ugasiste bukteće hrvatske svijesti u Kaštelim. »Pritisnuto jače, sve to više skače“ časna petorice. Dobro to uvigjaju već i oni ljudi, koji u kraljevini blage uspomene kralja Milana na svoje srpske oči sve i svuda srpski vide. Dogodilo se kako sv, Jeremija reče: ,Neslah ti proroka, a oni trčaše; i negovorih im a oni prorokovaše“. Vuk posrbi Slovence; Medaković Bugare; Milaković sve Slavene, pa — ab uno disce omnes — našao se i ,Srpski pesnik“ koji posrbi zemlju, nebo pa čak i samoga Boga! Takve ideje !! Kamo Horac; Dan- te; Schakesperae; Beranger; Mickievicz i ostali pjesnici! Oni dakle udri na sve strane o Srpstvu tru- biti. Tu su dinari i rublji importirani. Posrbiše sav hrišćanski živalj, stvoriše izdajice, zmije ime- na hrvatskoga. Al zašto to? Da se brzo uvjere kako pobjegjuje svijetlo nad tminom; naprednjač- tvo pred nazadnjačtvom — Hrvatstvo pred stvo- renim Srpstvom. Gospodičići ne griješite se o Ka- štelane! Dosta je i bez vas taj puk — obterećen, izmučen, shrvan. Ubijajuć ga duševno, ne pridru- žujte se onima, koji ga ubijaju tjelesno. Mudrac Bias upitan, koja je živina najškodljivija, odgovo- ri: ,O0d divljih - — Tiran; od pitomih — Laživac“ Kanite se tobožnjeg srpstva, u što vas je nehaj strovalio; a plaćenički ,Dubrovnici“ i ,Srp. Gla- sovi“ poznatom lukavošću zadržali. Ako, kako kažete, iskreno vojujete za pravicu okupite se o- ko čiste zastave pravaške. To vam budi prvo. U Kaštelim, u tom zemljištu ,preplemenitog i svakom lijepotom napunjena grada Biača; gdje su hrvatski kralji svoju presjajnu prijestolnicu i najugodnije boravljenje odabirali“ kako kaže u suglasju sa svim povijestničarima učeni Farlacij; pkamo, piše nadbiskup Milinović, i potla nego je nestalo prijestolnice; nakon porušenja hramova i samostana, izumrća kralja domaće krvi; ugašenja krijesova narodnih velmoža; propadnuća državne neodvisnosti: i potla nego se navukla gusta ko- prena nad čisto obzorje hrvatskog sjaja, narod uz- drži uspomenu na nekadanju svoju slobodu“ gdje ga slijedi naš kaštelanac Katalinić riječima: ,Ka- štelani htijedoše uzdržati običaj odabirati svoga hrvatskog kralja, sve do propasti mletačke repu- blike. Od biranja prozvala se i svetkovina , Bira- nj“ kojom se i sada Kaštelani ponose, ali prije je daleko većim slavjem ta narodna uspomena svet- kovana bila ;“ radi česa učeni Tommaseo i Karara jadikuju i potiču Kaštelane, da taj narodni običaj preuzmu — u tim Kaštelim, mislimo, gospodičići, da nije ni Vami čudno, što ti Dušanovci ta srp- ska slava, poznata je ko Nasradinu trideset i de- veti hat u podrumu; da je ono njima nesamo bi- lo, već je, i biće ,terra incognita.“ Izjavimo se jedno kako i jesmo jedno. Jedna braća, jedna krv, jedne majke sinovi — tužne naše majke — Hr- vatske. Mi vas ne trehamo, mi vas se ne bojimo, al vas žalimo kao Kaštelane, kao zalutalu braću. Pa ne nagju li i ovi bratski dozivljaji u va- iii i s ae. mi odaziva, ne čudite se, ako učinimo po onoj iz shrvalo i bacilo u čudno stanje nemišljenja i neo- |. sv. Pisma: ,Ostavite ih, oni su slijepi vogji sli- jepcem; a slijepac slijepca ako vodi, oba će u ja- mu pasti.“ New-Orleans, septembra. (Glas iz Amerike). Prošle su tri vlaške go- dine otkad Vam ono zadnje pisah. Najprije Vam javljam — ako je na vrijeme — kako su se svi Slaveni, — dakako izim Srba — iskazali pred stranim svijetom dne 24 Juna na sredozimskoj izložbi u San Franciscu Cal. Taj dan je bio triumfalna pobjeda slavenske uzajamnosti u dalekoj Americi. Taj dan su Slaveni dokazali, da su oni vrsni, da se.u kolo velikih naroda ufate. Nu da se je ime matere Slavije toli dično proslavilo, i da je svetkovina toli divno ispala, zasluga ide Hrvate, a osobito odličnog rodoljuba D.ra Viktora Vecki-a iz San Jose, Napunio bi cijeli Vaš list kad bi i najkraće htio svetkovinu opisati. Kako rekoh tu Srba nije bilo, a zašto ? jerbo je hrvatska tro- bojnica morala prevoditi cijelu svečanost, Eno Vam dakle dokaza da su Srbi svuda isti. Sva o- stala braća Slaveni priznaše prvenstvo hrvatskoj zastavi, a ong šačica Srba, što jih tamo imade, ne! Nu svečanost je ispala prekrasno i bez njih, a da su oni tu bili možda ne bi. Sad na drugo. U Wethsworth-u Nev. ustro- jio se je hrv.-slovenski klub ,Gržanić“. Dadoše mu ime Gržanić u počast onomu odličnom prava- šu. (Ovdje izostavljamo. Ur.) Isti klub priregjuje dne 10 listopada koncerat. Na koncertu će se pre- stavljati i malena igra u dva čina ,Junačina i Ku- kavica“ koju je za tu prigodu jedan od njegovih članova napisao. Pisac je uzeo primjer iz sjednice hrv. sabora. Pošto će bit i stranoga svijeta na koncertu to će se igrati u tri jezika u hrv. njema- čkom i engleskom. Koncerat i sve će odisati pra- vim pravaškim duhom. A sad da Vam koju rečem o Srbima. Da su Srbi od ,časti“ cijelog slavenstva to je stara pri- ča. Slušajte samo što rade u San Franciscu. Ta- mo oni imaju dva svoja lista: ,Slobodu“ i ,Srbin Amerikanac“. Kad je napadat Hrvate ta se dva lista uprav natječu, ko će ušpješnije svoju ulogu odigrati ; ali su uz to megjusobno ko vrag i križ, 'Tu nekidan urednik ,Slobode“ neki Bulaić pozvao na mejdan Gopčevića urednika ,Srbina Amerikan- ca“, Nije došlo do sukoba jer da je bilo nekog nesporazumljenja, a svaki je pripovjedao priču na svoj način. Nu tim se nije svršilo. ,San Francisco Chronicle“ od 19 Septembra ima članak od dva stupca pod naslovom ,Nearly a fatal row“ u kom nalazimo slijedeće: Okolo 4.30 po podne dne 18 Oktobra išao je Božo Gopćević Montgomery ulicom izmed Valley i Green ulice, da pohodi jednog prija- telja. U putu srete Bulaića. Bulaić bez proslovit je- dnu riječ izvadi iz džepa 28 caliber Smith & Wesson revolver i stade njime tući Gopćevića po glavi. Oštre strane revolvera raniše teško Gopčevića, i domala on ogrezne u krvi. Nu to ga ne smete, on odmah povuće svoj revolver, i kad je htjeo zapaliti skoći neko sa strane — on kaže prijatelji Bulaića — te mu digoše revolver, a list kaže da oni koji su skočili digoše revolver i Bulaiću, Nu on držeć se one: Nevolja je naučila Marka pasti konje i lju- bit djevojke, opskrbio se sa dva revolvera, te kad mu digoše jednoga povuče on drugoga i začne pu- cati u Bulaića. Jednom ga shvati u rame, dva pu- ta u ruku a jednom u usta. Na prvi čas se mi- slilo da Bulaić neće preživjeti, nu pošto je liječni- cim pošlo za rukom izvaditi mu zrno iz grla, na- de je da neće umrijeti. — Ovo su ti draga ,Crve- no“ djela koja nadmašuju i čibuke i toljage, te i > same Kvekvićeve govo.e i Gondoline ,bravezze“ ; pak te molimo da ovo prišapneš na uho , Srpskom Glasu“ i ,Dubrovniku“, nek s velikim slovima na čelu lista tiskaju ovakova djela s kojim se vasio- no srpstvo može ponositi ..... Narodna svijest med američkim Hrvatima na- preduje što bolje. Pobjedi stranke prava u domo- vini svak se raduje. Svaki svijesni Hrvat u Ame- rici ćuti se pravašem i ničim drugim. Da biste ga, svijećom tražili ne bi ste našli nijednog ,ob- zoraša“. Mogu vam potpunom sigurnošću kazati da Biankinia u Americi štujemo koliko god i Star- čevića; a pak to Biankini i zaslužuje. Mnogo nas je poveselilo takogjer, kad smo čitali da je s Biankiniem, kad je ovaj polagao ra- čun svojim biračima bio s njim i zaslužni patriota, kremenjački patriota don Ivo Prodan. Biankini i Prodan! sdruženi, sjedinjeni, pomireni, rade zaje- dnički na korist bijedne domovine Hrvatske! Zora puca bit će dana! Pelješčana u ovom gradu imade dosta, pak svaki broj ,Crvene“ željno iščekuju, & da vide hoće li se već jednom oni tvrdo zaspali ,Mi, pa ini“, hoće li se već jednom probuditi. Na rad lju- di dok je na vrijeme. ,Trijebite kukolj iz čiste pšenice ...“ Nu glč mene samo, Obećah bit kratak, a ja zaduljio poput Save Bjelanovića kad piše proti Biankini-u. Izvinite me, Šalje Vam pravaški pozdrav iz daleke A- merike (ne još srpske) '/ Vaše Momče dalmalinče, Viganj na Pelješcu, 9 Oktobra. U Vignju (Pelješac) na pazaru na dan Bl. Gospe od Rozarija, sakupilo se za društvo sv. Ći- rila i Metoda 94 krune i 39 novć, koju svotu ša- jemo na Uredništvo QGrveao Hrvatsko“ Dorovie i ulq pe omoti