brovačko/bujn&raslo. Ali dosta je bilo, da se pojavi čista hrvatska misao i zdrava naša narodna ideja, pa da to srpstvo rasprši i porazi, da ga naćera na ovake besmislice. Evo sada u svim izjavama vidimo svu po- litičku golotinju nekad gorde srpske omladine ! Srp- stvo se uzdvojnosti uhvatilo : nemoralnih srestava sklapajuć saveze sa narodnim dušmanima, uhvatilo se varanja naroda, koji je kušalo zavesti nijekanjem svog imena, silom ili prijetnjom. A kad sve to ne po- maže ispred oštra mača hrvatske istine, onda se hvataju ludosti i budalaština, poput onih što smo im_ sada: otkrili, dok na mas bljuvaju otrov_kleve- ta i uvrijeda. Neka im bude! Mi ih se ni malo ne bojimo. Narod je s nama, jer nas razumije. Dubrovnik, 19 Oktobra. Ne raskrivajmo rane, da malodušne ne zaplaše, ali ih niti ne pritajivajmo, da se ne pozlede. U br. 38 ,Crvene Hrvatske“ dadosmo mje- sta malenu dopisu iz Hrvatskog Primorja, u komu se iz daleka natucalo o kojekakvim pojavama _ iz- med njekih primorskih pravaša, koje bijahu izašle i ma javu, te izazvale veliku smutnju. Danas, či- nilo se da je rana zarasla. Nije, nego se bijaše za- čepila, a ispod kože širila se bolest. Mi smo to opazili i dopustili smo da se čir probije. Čir smo doista i probili i iz njega iste- klo je dosta gnjoja. Neka tako, dobro je! Inače bilo bi se pozledilo i sve ištetilo. Sada oni koji su bliži neka ranu rasčiste i liječe. Mi se nadamo da će biti dobri liječnici. Mi smo amo zato odvi- še daleko i imamo prešnijega posla. — Ali prije nego se oprostimo, hoćemo da se malo porazgovaramo i da nešto izjavimo, da se naš muk ne bi krivo tumačio. Gosp. Dr. Andre Bakarčić odvjetnik na Rijeci našao se valjda iza- zvan onim dopisom u našem listu, pak je na na- šu adresu u ,Pensiero Slavo“ spravio papren od- govor. Gosp. doktor oborio se na nas i odviše vatreno, što ćemo mu mi rado oprostiti, kad uz- memo u obzir njegov žestok i prenagao tempera- menat. Jedino on nije smio, da s njekim prezirom odbaci našu reservu, sa kojom smo popratili pri- morski članak. On kao korektan. političar, za kog se mislimo drži, bio je dužan, da našu reservu uzme na znanje. Mi ne znamo zašto to nije učinio, ako ga od tog možda nije odbijala ona njeka visi- na, s koje on motri na nas, jer se je on borio za narod, ,kad se nije ni znalo da u Hrvatskoj živi jedan urednik dubrovačkog lista.“ To je živa isti- na, ako se uzme u obzir, da je od ovoga dr. Ba- karčić stariji barem dvadeset godina, što u osta- lom njemu ne dava nikakvo pravo nekorektnosti napram svom mlagjem političkom drugu. Dr. Bakarčić ima nekoliko vremena, da nije zadovoljan sa strankom prava, ni s hrvatstvom u- opće. Spominjemo se, kako je nama govorio, da on me razumije i osugjuje našu mučnu borbu ov- dje dolje na skrajnjim granicama hrvatstva. Ali ako je njemu nešto krivo, on je imao istupiti iz stranke ili u njoj nastojati da se posluša, a ne o- vako rovati i napadati javno i privatno najbolje pravaše, dok se onomadne u ,Pensiero Slavo“ nije iskalio i na samoga našega prvaka! Zar je to slo- ga? Zar je to dišiplina, koja nam je danas toli potrebita ? Mi smo čuli što peče dra Bakarčića, On ne može da podnese dra. Franka ion se je na nj po- tužio — zagrebačkome ,Srbobranu“, kome je pi- sao, da se je dr, Frank ,ušuljao“ u stranku prava. Je li to ikada smio učiniti jedan pravaš? Smije li dr. Bakarčić radi njegovih osobnih nazora da se ta- ko združa s našim dušmanima, da nadalje pod- meće klipove onako delikatnom poslu, kakav je organizacija naše stranke, koja se baš sada zapo- činje? To je pravi politički delikt! Mi donekle možemo i protumačiti njegovo ne- povjerenje, ili bolje antipatiju, prama d.ru Franku, Nije samo dr, Bakarčić kome dr. Frank neće biti najsimpatičniji od prvaka stranke, A zašto? Jer dr. Frank nije čedo naše stranke, jer se on nije u njoj uzgojio. On je nazad 4-5 godina, kao već postariji čovjek u nju stupio, te makar je svojim vanrednim sposobnostima, a još više svojom neu- mornom radinošću odmah prešao u najprve redo- ve, on još uvijek za njeke pravaše ostaje pridoš- licom. Ali mi moramo da se otresemo tih presu- da, ako hoćemo da nam stranka napreduje, jer bi onda: morali da odbijemo sve one odlične ljude, koje su naša ideja i naš program k nama u no- vije vrijeme privukli i koji su zaista radi njihove darovitosti pozvani. da nam okite prve redove naše stranke. Oni su sada naši drugovi i sumišljenjaci, od kojih mi ne možemo drugo zahtijevati, nego da nigda ne zaborave, da su oni pristupili k stran- ci, a ne stranka k njima i da se prema tome sta- novištu i vladaju. Prijatelj časni Folnegović odgovara gosp. Ba- karčiću a po tom i ,Pensieru Slavu“ u ,Hrvat- skoj.“ On će to učiniti bolje od nas, on, od koga očekujemo i eneržije i inicijative u ovim za našu stranačku kristalizaciju, vrlo važnim momentima pak će se zamuknuti mnogo mrmljanje. Mi samo, kao pravaši. izrazujemo negodovanje naprama postupanju dra. Bakarčića, koji je pokazao, da su mu mila patrijotska poduzeća na svoju ruku, ali da neće sustavna, složna i dogovorna rada. Ni mi nijesmo uvijek i slijepački sve odobrili, što se je od pravaša uradilo, reklo ili napisalo, osobito u zadnje doba, ali se zato nijesmo proti svojoj stranci urotili. Neka nam napokon riječki doktor i tršćanski list ne dolaze dijeliti lekcije o slavenskoj solidarnosti. Mi i bez njih znamo da smo Slaveni, ali znamo i to, da smo najprije Hrvati. Mi se za ljubav te solidarno- sti, o kojoj se puno govori a malo je ko pravo shvaća, nećemo odreći našeg narodnog imena niti ćemo ikad dopustiti, da nas ko gazi, pa makar to bio naš rogjeni brat. Slavenska solidarnost lijepa je riječ i velika značenja, ali za nas ta solidarnost ne vrijedi ni pare, ako mi nijesmo nešto. Okrije- pimo se, ojačajmo se i naći ćemo Slavena, koji će se otimati za savez s nama, jer će ovaj i njima biti od koristi, jer je u politici narodna korist naj- preča. I mi smo za slavensku solidarnost, te se bogu hvala ne združismo sa nijednim slavenskim dušmanom, no ova nas neće nikada dovesti do for- malnih predloga, da se odrečemo hrvatskog imena, kao što ih je u svoje doba činio dr. Bakarčić. Gosp. Bakarčić, koji na Rijeci prepušta hr- vatstvo milosrgju božijemu, mješte da radi proti pravašima, u koje se i on priznaje, bolje bi uči- nio, da se zauzeo, da se na Rijeci i Primorju ne dogagjaju one nepodopštine, koje na mnoge ona- mošnje Hrvate bacaju crno svjetlo. Ali on kan da je zdvojio ispred magjarskih milijuna, koji se ta- mo sipaju, pak ne zna drugo nego, pun zamašnih i nebuloznih ideja, čekati spasa od velikih doga- gjaja, koji će nam Hrvatsku donijet na plitici kao pečenu kokoš. Ali to je politika malodušja, ili još gore: to je prava očajnost, koja je možda najviše skrivila, da je žestoki temperamenat našega znanca nasukao na onake neopreznosti. Mi naprotiv ne smijemo voditi nikakvu politi- ku brilantnih: pustolovina, već politiku rada, ne- prestanog, odlučnog rada. Mi valja da osvajamo malo po malo, pedalj po pedalj i samo tako bi- ćemo jaki, uregjeni i postojani. Onda ćemo biti i štovani i traženi od drugih naroda, koji trpe kao i mi, i ne samo to nego ćemo se moći okoristiti onim velikim dogogjajima, koji su nas do sad o- stavljali kakve nas i nagjoše. A dr. Bakarčić? On je navijestio rat svojoj stranci zato, što je ,Hrvatska“ pisala, da će i ove godine u Crnu Goru glad (pisala je istinu), što je Folnegović pri- znao da_ se u Bosni puno radi, što je Frank rekao da Hrvati ne bi bili protivni savezu s Magjarima, kad bi taj bio savez jednakog s jednakim! A kad ga njegovi prijatelji pozovu na neki intenzioni rad, on im odgovara: ,Neka vam pomože vaš Frank!“ Ne, mi toga ne možemo i nećemo trpjeti. Neka ne misli dr. Bakarčić, da ćemo mu mi mož- da dijeliti lekcije patrijotizma. Tome nijesmo do- rasli. Što mu možemo reći jest, da naša stranka i naša narodna ideja uz take pojave ne bi mogla napredovati, već bi ostala nemilo izložena ljutim udarcima svakojakih dušmana stranke i ukupnog nam naroda. To je ono što ne možemo nikako dozvoliti, pak nas to stajalo i bolnih žrtava, s. Naši Dopisi. Iz Lećevićke zagore, 30 Septembra. > Amo ko da je sugjeno, da pod pod upravom Srbo-autonomaša, vodi se uprova općinska, Jadni narod neuk i neprosvijetljen, gleda i čudi ;se što: će se s njime dogoditi, i u koje ponore će ga stro- valiti njegove starešine. Vidilice nema, jer škola se ne pita, nit traži, a vladi deveta. Kad dijete ne plače, mater ga se ne spominje. Narod je jadni satrven globom, travarinom i kampatikom, da mu je baš dogorilo do nokata. Upro je oči, kud mu se novac krvavo skucan siplje; a koristi nit na- pretka ikakva. Da se je barem ikakva škola, ja li put ja li voda sgradila ; neka bi! Ali to je 'sve s mje- sta zabačeno, a novim nek se primeću brda i do- line. Nije sve ni u tomu; jer naše opć. starešine metnule okretne ljude na starešinstvo i svaki posao u selu; pa ko i pisne proti njima, ili im nije na ruku, svezan je štetom i globom; pa se ti prpaj i tuži komu hoćeš. Komu ćeš se tužiti? Nebo vi- soko, zemlja tvrda, a car daleko! kako veli naš narod. Oni se ukopitili; tvrgjavom se ogradili, put do vlade probili, pak im je sve s mirom. Za ne- voljni narod niko se ne zauzimlje. Svećenici se na- laze u raznim okolovštinam i zaprekam koje im podmeće općina; te s toga bi se možda koji i od- lučio da svijetu ukaže put izbavljenja i spasenja, ali po srijedi stoje mu zapreke. Dok ovo nižem, držim shodnim pripomenuti: sve se može kad se hoće. U borbi je život, a u drijemu grijeh: lije- nost. Župnici! svladajte zapreke; za narod jadni ko- ji vas hrani i poštuje; pružite mu pomoć; prenite ga iz mrtvila, eda bi jednom progledao i stupio u krilo svojoj braći hrvatskoj. Čoban zagorski. Janjina, 9 Oktobra. Živa je bila želja ove varoši, da joj se po pravu dade i jedna ženska učiteljska sila u pri- pomoć učitelju i za odgoju ženske djece.:Taj že- lji, uz nastojanje mjesnog učionskog vijeća i vri- jednog učitelja g. Vicka Štuka, bje konačno udo- voljeno. Nekidan nam poslala starija vlast tu u- čiteljsku silu u osobi dražesne gospogjice Marice Miloš, vrsne učiteljice i vatrene Hrvatice. Pučan- stvo ju je sa oduševljenjem dočekalo, a presjed- nik mjesnog uč. vijeća, gosp. Ivan kapetan Kala- fatović, u društvu sa učiteljem i sa još nekoliko gospode iz mjesta, priredili joj u veče pred da- nom otvora počasnu večeru. Ta se večera obdr-; žavala u novoj učionskoj zgradi, koja je bila sva unutra i okolo po prozorima rasvijetlena. Poslije 'večere se pjevalo i zabavljalo. Zabava je tekla u najboljem 1cdu, te svakoga oduševila. Osobito je nazočne zanijelo lijepo i skladno pjevanje gji.ce Miloš koja je u tom prava umjetnikinja. Tek u kasno doba noći, društvo se oprostilo i razišlo. Svi bijahu prezadovoljni. Dok iznosimo ovo na javnost, ne možemo a da ne pofalimo revnog i zaslužnog presjednika mjes. uč. vijeća, koji se toliko zauzimao i zauzim- lje oko napretka ove učionice; takogjer i gosp. u- čitelja Štuka, koji je za svoju sposobnost i mar- ljivost i od starije vlasti već toliko puta pofaljen bio; — a gospogjici Miloš da zaželimo dobrodo- šlicu i izrazimo živu nadu, da će potpuno odgo- voriti dobromu glasu, koji ju pretekao. S Pelješca, 9 Oktobra. Malo je brojeva ,Crvene Hrvatske,“ od na- zad kakve godine dana, a da nije po kakav do- pis s Pelješca. Mi smo doisto te dopise rado či- tali, u početku dapače i nasladom: pošto nam o- bećavali oosta, biva da će udrit po nevaljalu. Sma- trali smo to potrebnim, dižeć, e ćemo bit na či- stu jednom. U zadnje doba naše se nade izjalovi- le. ,Mi pa mi“ nabrusili oružje te na svrhu, (vi- sto e considerato) s njim za pas. Javio se eto ,čisti pravac,“ al odmah na početku premašio cilj: stao se bavit ,tabelicama“ po Orebiću. Po takom početku bojimo se da i on ne zaluta, te neka nam ne uzme za grijeh, ako mu. kažemo kud mu je udarat u buduće. Nije kud kamo danas udarat na kakve ,tabelice,“ najprije zavirimo kako koji djeluje i tražimo našu slabiju stranu. — Mi znamo, a moguće i dopisnici, da i- ma u nas mjesta, u kojim je na svakoj mal da ne kući napisano velikim slovima , Živio Starče- vić,“ Zivio Biankini,“ , Živila stranka prava,“ a tu bi baš pravaše (u djelu) sve u prste pribrojio, Ovijem htijasmo reći da se iz toga ne mogu izvo- dit zaključci, jer je tu ,tablica“ taka, a tu napi-