s 'U DUBROVNIKU 20. Oktobra 1894. CRVENA HRVATI List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu < Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi godinu fior. 4, na. pd godine fior. %; Za dimi. Bosnu i Hercegovinu: na cije- | šalju se Uredništva. lu godinu fior. 4: 50, de fior. 4 i poštarski troškovi ' Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta . Pojedini broj hm ne mu pretplata mine, smatra se da Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, tiskoju po pogodbi. je prdimje iwa došasto polugodište. Bosansko pitanje. Nešto ovih -dana učestali glasovi o Bosni. Iza utrka i kongresa u Sarajevu, eto nam novinskih raspravljanja, koja se ma dugo i široko baviše o tim svečalloštija i njihovu harakteru, te o napret- "ku okupiranih provincija, prepiruć se megjusobom -ko ima pravo. Naravno da je i tada bilo najžešće vatre izmed naših i srpskih novinara. I još se ni- - je raspršao dim AP onog pucanja, kad se otvoriše delegacije, te i one dopiješe a tapet pitanje oku- piranih zemalja. O t pitanju dosta se tu pre- a i govorilo sa svih stanovišta. Rekoše svo- ška opozicija, njemačka ljevica, konservativci, M ari i napokon u više navrata vlada kroz usta ministra Kallay. Sve te rđspre našle su i opet u -novinstvu obilna odjeka, nadasve u našem novin- stvit; hrvatskom i srpskom, tako da se nadamo, e -£e tu biti materijala za pisaniju čitave ove jeseni. “+ Ovdje ćemo opaziti; da mi, koliko Hrvati to- liko Srbi, raspravljamo ponajviše o stvari, 0 kojoj 'smo već odavna na čistu: prepiremo se t. j. komu od nas dvojice pripada Bosna i Hercegovina. Srbi dokazuju nama da je Bosna njihova i da nam_oni neće za živu glavu pustiti ni ono što nas, osvem -po narodnom, još i po historičnom pravu ide, kao što je Turska Hrvatska koja sačinjava svukoliku zapadnu Bosnu, a mi naprotiv vindiciramo Bosnu za se na temelju našeg narodnog načela, koje je tamo u većini, i na temelju povijesti. Ni jedan ni drugi ne popušta, te se nećemo nikad — na pa- piru — složiti, dapače mnogi s jedne i s druge strane drže, da je ovo pitanje najglavnijim uzro- :kom našega narodnoga razdora. No ni jedni ni drugi, ni Srbi ni Hrvati nije- smo baš sasvim složni, kad se okrenemo na dru- gu stranu, pak motrimo Bosnu naprama onome trećemu, koji danas, usprkos ovim našim beskraj- nim prepirkama, drži u rukama sudbinu ovih ze- malja. Činilo bi se da bi barem Srbi mogli biti megjusobno sporazumni, ali tako nije. Najveći dio njih, biva svi Srbi van naše monarkije i mnogo ih u njoj, žele da Austro-Ugarska što prije izagje iz ovih zemalja, koje bi imala — kakva druga velevlast darovati zaslužnoj Srpskoj kraljevini. Ali opet ima ako i malen broj i onih Srba, koji sta- nuju u Austro-Ugarskoj i koji bi željeli, da ove zemlje ostanu amo. To su Srbi koje njihovi su- plemenjaci zovu magjaronskim Srbima, kakav je na pr. . delegat Gjurković, koji je ovo stanovište javno pred cijelim srpstvom istaknuo i branio, Pustimo Srbe neka misle kako ih je volja, a mi vigjimo, kako je kod nas i kako bi imalo da bude. O Hrvatima vladinovcima nećemo ni da govorimo, jer je njihovo stanovište na žalost i odviše poznato. Oni su pristaše vlade i mameluci sustava u takoj mjeri, da je njihovo mnijenje u- vijek, u suglasju s onim. visokih odlučujućih kru- gova. Vladinovci, čeljad većim dijelom bez uvje- 'renja, nemaju nikakvu drugu zadaću nego kazi- vati narodu, kako je sve dobro, što su ovi kru- govi, & njim, preko njih a bez nas, učinili. Tako rade i u bosanskom pitanju. Osvrnimo se ragje na neodvisne Hrvate s ovu i s onu stranu Vele- bita, ponajpače na stranku prava. * Jesmo li mi svi na čistu u tom kako se i- mamo vladati naprama sadašnjem stanju Bosne i Hercegovine # Budimo otvoreni, iskreni i 0dgovo- rimo me! Nijesmo složni, u prvom redu zato, što mnogi od nas ne misli samostalno, no se povodi- mo za drugijem, najprvo z& mnijenjem njeke nam slavenske braće. Plašimo se istine, koja glasi da se u Bosni naši intetesi razilaze od in- teresa mnogijeh drugijeh Slavena. Sasvim tim naš je položaj u ovom zamrše- nom pitanju veoma škakljiv. Mi smo protiv sustavu i protiv nosiocima toga sustava u najžešćoj opoziciji. Oni su danas na kormilu monarkije, koja p4k upravlja Bosnom. Smijemo li mi njih podupirati? Ne nikada i nig- dje, jer bi tim zanijekali našt ideju, postali bi izdajicama našega narodnoga lačela. Ustajmo na- protiv na njihovo djelo u Bospi, odlučimo se pro- ti okupaciji onako kako to čine drugi, pišimo i vičimo na bosansku upravu iz narodnog načela ! Naš će se glas kao bižnjega i interesovanoga na- roda najviše poslušati. Ali onda će nas protivnici priključenja Bosne monarkiji u svoje svrhe izrabi- ti. Zaludu bismo mi potlje dlaku na četvero cije- pali i tumačili našu uvjetnu opoziciju. Europa na žel6st ne zna za naše interese. kupaciji Bosne sa strane Austrije. Naša opozicija, koja bi se smatrala opozicijom a tout prix, poja- čala bi ovaj posljednji glas, ili drugim riječima mi bi radili za Srbiju. Naprotiv možemo li mi pohvaliti ono su- stavno cijepanje naroda, ono nijekanje hrvatskog imena, a uvagjanje bošnjaštva i bosanske politike, koja se ograničije ponajviše na muhamedance, jer hoće da ih od nas odbije ? Možemo li mi kao Hr- vati odobravati ono uvagjanje nijemštine, ono u- seljavanje nijemaca i utemeljivanje njemačkih i magjarskih kolonija ? Pitanje ima i ovako lice. Teško se izmaknu- ti izmed ove Scylle i Charybde. Nije najlakše po- goditi, koje je stanovište za naše interese — go- re. Zato se mi često puta čudimo, kako se njeki mogu na brzu ruku odlučiti tamo ili amo. Ne- mojmo se u tom izgledat za mladočesima, koji mimogred govoreć ovog puta s njihovim govorima u delegacijama o Bosni nijesu učinili baš najljep- šu figuru. Lako je njima zauzeti koje hoće gledi- šte, pošto su njihovi interesi tu veoma, veoma da- leko. Oni Bosnu darivaju Srbima još i iz onog nekog srbofilstva, koje mi, neznajuć šta su im i- kad Srbi dobra, ako ne indirektno zla, učinili, ne možemo nikako da razumijemo. Ali naš je položaj drugčiji. Hrvatska, bez Bosne, bila bi uvijek igračkom u rukama onoga, koji bi vladao u današnjim okupiranim pokrajina- ma. U tom se slažu svi naši političari, Kako bi- smo se pak mogli nadati, da ćemo ikada doći do Bosne, ako ova ne bude ondje gdje smo i mi? Mi, koji iskreno priznajemo, koliko je mu- čno poprimiti jednu stanovitu politiku u bos. pi- tanju, ne usugjujemo se da ikoju predlažemo, već samo bismo htjeli uputiti naše umnije političare, "da ob ovom ozbiljno razmišljaju, jer je stvar vrlo zapućena. S jednim smo samo na čistu: da na Bo- suu i Hercegovinu po historiji i po narodnosti i- mamo mi više prava od Srba. — Po historiji; jer Hrvatska tamo ima i svojih silom otetih zemalja, dok ih Srbija nema, pošto Bosna nije bila nikada srpska ako ne ua silu; jer je Hrvatska za Bosnu i prolila dosta krvi svojijeh sinova, što se 0 Srbi- Ona se u bosan-, skom *pitariju dijeli u dva tabora: za ili proti o- ji ne može reći. Po marodnosti pak, što, ne o- baziruć se na prošlost i plemensko dokazivanje koje bi sve bilo nama u prilog — i danas, u slu- čaju jednog plebiscita Bošnjaka i Hercegovaca, ko- ji bi imao odlučiti izmed Hrvatske i Srbije, mi. bi dobili najmanje dvije trećine. Jer i ako u Bosni nije razvijena hrvatska svijest, al ipak uz 350.000 katolika Hrvata i muhamedanci, koji u svojim rukama imaju posjed, u koliko svi nijesu Hrvati, ipak bi prije krv svoju prolili, nego bi dopustili, da ih upregnu pod Srbiju. Kad smo dakle s te strane složni, dok do- bro ne promislimo, mi ne odlučujmo ostalo. Neka nam Bosne zajedno s nama, a u toliko širimo na- rodnu svijest izmed jednokrvne raznovjerne braće, svegi u nadi, eda budućnost i na nas pogleda, ako budemo umjeli i zaslužili! =aa=—=—==—=—== Što su umukli? »Srpski Glas“, taj stari grešnik i krivac na- rodnog razdora u Dalmaciji, ni“ ko će ovo glasilo rišćanskih Dalmatinskih manasti- ra pobiti svoje višegodišnje laži o našemu srp- stvu, javljajuć svojim inteligentnim predbrojnicima, da su u Dubrovniku dobili Hrvati, ispred kojih su Srbi kukavno uzmakli. ,Srpski Glas“ je napro- tiv zanijemio. Ko čita ijega ine zna, da se je ovih dana nešto dogodilo u Dubrovniku. Ko je napro- zaboravio one galame nazad par godina, kada su Srbi u savezu sa autonomašima zajašili Dubrov- nik? O tom savezu nije bilo ni spomena, već se slavila velika srpska pobjeda srpskoga Dubrovni- ka. ,Srpski Glas“ dapače bio se toliko u veselju zaletio, da je njeke najzaslužnije Dubrovčane hr- vatske stranke bio proglasio ništa manje nego po- litičkim gostima u srpskoj Ateni. Zašto se sad »Srpski Glas“ toliko srami? Zašto svojijem vijer- nijem iskreno ne objavi, da je onda sramotno... izmišljao, kad nas je krstio ono što nijesmo? Ne- kim istinama, zadarski kalugjeri, nije moguće u- bjeći. Politički srpski list, može donositi i još štogod osvem denuncija, podvala i laži, jer ovake rubrike i samijem Srbima napokon dosade, Kaži- te im bar jednom istinu! ; Ali ne samo ,Srpski Glas“, već svi 'ostali li- stovi vesele Srbadije mukom muče ispred svoga poraza, Naš organ hrišćanskih došljaka nema o tom više niti jednoga retka. Zašto to? Zato što je istina tako očita, da se on isti srami više br- ljati pred očevidcima Dubrovčanima, pak je žr- tvovao i one preko Drine, kojim je bar mogao pripovijedati šta je htio. O dubrovačkim izborima ne piše se, jer se ne može pisati, jer se ne može lagati ni izmišljati, pošto su tu fakti i brojevi, koji stoje spravni, da svaku laž klevetniku u grlo saspu. A da se to sve opravda zagrnuše se nje- kim visokim dostojanstvom, koji kod Srba uvijek obiluje, kad ih logikom i razlozima u škrip zaće- raš. Onda oni ne odgovaraju. No mješte ikakvih odgovora ,Dubrovnik“ se bacio načktari svoj posao: uhvatio se naime ludi- jeh i sto puta pobivenijeh dokaza, da su Dubrov- čani Srbi. Na sve ono već se više puta odgovori- lo i svaki smo put zamukli protivnika, Već više puta on je pokušacuih ovako zavagja neukost & s e o dubro- € te e: * -vačkim. izhorima..Mi/smo_zaatiželjno očekivali ieps.*. .>