+ mostalnosti, da se biva.sve hrvatske zemlje zaje-
* idno sa slovenačkim okupe oko Zagreba u jedan

- 7. snažni državni sklop, oni bi velju za tu ideju mo-
A “gl dosta \uraditi. Mi ne trebamo češkijeh novaca

«miti kakve druge pomoći osvem moralne, one po-
moći dakle, koju naši zastupnici u obilnoj mjeri
pružaju stvari češkoga naroda. Ali na mjesto sve-
ga toga mi vidimo, da se oni prama nama drže
sasvim reservirano. U srpsko-hrvatskoj razinirici
braća Česi, koji će privatno sto puta potvrditi, da
mi imamo pravo, u javnosti radije se drže Srba
nego nas. Zašto? Zato što su Srbi po vjeri bliži
njekim drugim Slavenima, koji su im jedino radi
nje i miliji, što Srbi imaju dvije slobodne državice,
koje braći na Vltavi strašno imponuju. Oni znadu za
srpska izdajnička djela, oni znadu za njihove saveze
sa Talijanima u Istri i Dalmaciji, a u Banovini sa
Magjarima i sa Nijemcima; češki zastupnici u Be-
ču poznaju Kvekvića i znadu kako je on izjavio, da
je našim Srbima pravo mjesto ne u Zagrebu nego u
Beču, proti kome Česi toliko ratuju ; oni poznadu i
zastupnika Bondu iz Coronijeva kluba, znadu da je
ovaj najveći neprijatelj njihovih težnja i skutono-
ša vlade, kao što znadu da su njega poslali u Beč
niko drugi nego dalmatinski Srbi; a znaju kako
_ su više manje svi hrvatski zastupnici dušom i ti-
jelom odani češkoj stvari — pa ipak Česi vole
Srbima nego nama. ,Nirodni Listy“ puni su srp-
skih izvještaja iz hrvatskih zemalja, a informacije
o Bosni i Hercegovini crpe direkte iz — zagreba-
čkoga ,Srbobrana,“ kome je jedina cijelj trovati
hrvatstvo. Nikada da bi mladočeški organ u pita-
nju Bosne okrenuo glavu, pak počuo i naše zvo-
no. Praški list znade doduše, pisati i o nesretnoj
srpsko-hrvatskoj razmirici, ali tako nekako uplete
Hrvate da može dati njima krivo, a u ljubavi na-
prama Srbima zagje tako daleko, da konstatujuć
njihov gadni srpsko-njemačko-magjarsko-talijanski
savez, ispričava ga mučki savezom Hrvata u Ko-
toru! To smo mi u , Narodnim Listu“ više puta
čitali i čudom se kamenili kako se može kotor-
ska vjerska stvar miješati sa ovakom političkom
pogreškom. U Kotoru je vjersko pitanje i tamo
su svi katolici združeni megju sobom proti hrišća-
nima, svikolici osvem pravih talijanaša, koji su i
tamo kao svukud združeni sa Srbima. Ne, brate
saradniče češkog lista, ,Crvena Hrvatska“ nije ni-
kada pitala, šta nam mogu učiniti dobra Česi itd.
Ko tako pita, taj svoj narod odbija od svoje bra-
će, svjetujuć ga da se njih ne drži, ali mi nije-
smo ti izdajnici. ,Crvena Hrvatska“ samo je pi-
tala, što su za Hrvate do sada učinili rečeni brat-
ski narodi, pak to i sada punim pravom pita, jer
nije od nikoga dobila pozitivna odgovora.

Mi razumijemo slavenstvo bolje možda nego
ko drugi. Zato smo u našem članku i istakli po-
trebu zajedničkog rada svijeh pravijeh Slavena,
koje kao pojedine narode vodi slična ideja. Miri
Česi na pr. imamo iste težnje, ista načela, naši
su interesi vrlo blizu, naši su neprijatelji skoro
isti, naprotiv nema ni iz daleka slučaja, da bi-
smo radi uarodnih pitanja došli u kakvu koliziju.
Uz to kao Slaveni srodni' smo po krvi i jeziku,
koji jedni drugim dosta dobro razumijemo. Zašto
dakle izmed nas da ne opstoji moralna uzajamnost,
dapače pravi formalni savez, savez srdaca koji se
ljube i savez interesa koje jedni drugomu  podu-
piremo ? Kako ovdje, tako i u svakom slučaju mi
smo prvi koji ćemo pružiti braći ruke. Ali mi ne-
ćemo i ne možemo odobriti ono neko mistično
fantaziranje o sveslavenstvu, koje bi kad bi se
ostvarilo, utopilo u svoje ždrijelo sva manja sla-
venska plemena. Mi se za ljubav slavenstva ne
odričemo našega hrvatskoga imena. Hrvatstvo naj-
prvo i nada sve ino! to je naša lozinka i samo
kad se budemo mi nje držali, bićemo svijestan
narod. Košulja je tijelu najbliža. Tako je i nama
naše narodno ime.

Zato eto mi se ne slažemo sa njekim gran-
dijoznim i nejasnim idejama, koje se bacaju u na-
rod na njegovu veliku štetu. Proti prirodnom pra-
vu vojevati nećemo, a prirodno je naše pravo i na-
ša dužnost da budemo u prvom redu dobri Hrva-
ti. Vidjeli smo što se dogodilo sa jugoslavenstvom.
Jugoslavenska ideja bila je i lijepa i volika i veli-
čanstvena. Okupiti sva slavenska plemena na ju-
gu u jednu veliku, za sada moralnu, zajednicu, pod
jednim imenom! Pa ipak jugoslavenska misao pro-

pane, kdo što je propala i misao ilirska, kao što
će propasti svaka nenaravna već umjetna politika.
Rečene ideje zavedoše mnoge, jer se radilo
o nekakvoj slozi, a u politici se od dobroćudnih
rodoljuba taj glas najragje sluša. Nu pitamo mi,
što smo od svih tih pokusa dobili? Jako umalo.
Mi smo, ili bolje naši stariji, tom politikom hrvat-
sko ime znatno oštetili i najbolje svoje sile uta-
man istrošili. Ne bi se mnogo prevarili, kad bi smo
ustvrdili, da današnji naš jadni položaj nije ništa
drugo nego posljedica zadnjih pedeset godina hr-
vatske politike, koja je bila ilirska, jugoslavenska,
centralistična, unionistična, narodnjačka, srpsko-
hrvatska, magjaronska i svakakva samo ne hr-
vatska.

Nema dakle prava časni ,Obzorov“ pisac što
se na nas ljuti, ako smo osudili, kad je dr. Maz-
zura spoćitnuo stranci prava što ova perhorescira
ideju ilirstva i jugoslavenstva. Te su ideje više za
nas zakopane i nema te slavenske uzajamnosti,
koja bi ih mogla više uskrisiti. Nije istina da su
rečene ideje bile hrvatske. One su bile hrvatske
u toliko, što su se Hrvati isključivo za njih borili,
ali one su morale, u ime nekakve sloge, hrvatstvo
uništiti, Onda je i magjaronska ,ideja“ hrvatska.
Zato oponavljamo, da se čudimo gosp. Mazzuri,
kako je mogao postaviti pred narod na tapet dva
već pokopana pitanja, te u ime njih obijediti
pravaše.

Biće ideje ilirska i jugoslavenska koristile
hrvatstvu, ali samo tako što su Hrvati kao jedini
njihovi pokretači iza njih baštinili svu njihovu po-
smrtnu ostavštinu. Pošto ilirizam i jugoslavenizam
nije prošao granice hrvatske, naravno da je iza
njihove smrti sve što je njihovo ostalo u hrvat-
skoj. No mi vidimo samo što je ostalo, dok ome-
tu oko čistoga hrvatstva možemo tek naslutiti. Tu
imamo najbolji primjer u Dubrovniku. Da je sli-
jedilo samo još koju godinu kako je počelo, Du-
brovnik bio bi za hrvatstvo za uvijek izgubljen, jer
je. nebuloznu slovinsku misao raspršila srpska. Ali
mi se prenusmo i hvala istini koja s nama vojuje,
danas se baš ne možemo potužiti.

Nabacasmo ;ovo nekoliko misli neka naši ro-
doljubi  nagju o čemu će razmišljati. U početku
narodnog pokreta naš narod povodio se za sva-
kom novosti. Poslije bi došlo razočaranje. Iza Je-
lačića i epopeje .od 1848, o kojoj bi se takogjer
dalo štogod upitati, nadošao bi Bach, pak su se
Hrvati nagragjivali čim su se Magjari kaznili: ap-
solutizmom. Ako smo se danas prikupili u se, to
nije drugo nego posljedica našega iskustva. Nećemo
više da letimo po zraku, da snujemo etnografskih i
plemenskih evolucija i revolucija: hoćemo da osta-
nemo Hrvati, Hrvati, Hrvati i opet Hrvati, a slaven-
sku braću podupirati ćemo bez naše štete i uza-
jamno, kako budemo bolje mogli.

Ko drugčije misli i hoće onaj muti pojmove
našemu narodu.

 

Naši Dopisi.

Župa 14, Novembra.

Prošlih dana doživjeli smo rijedak dogagjaj
koji će za dugo kao mila uspomena ostati duboko
usagjen u srcu svakoga Župljanina. Na 10 t. m.
Presvijetli naš biskup došao je da pohodi dvije
Župske Parohije, sv. Mandalijene i Mlina. Ne mo-
že se reći koli radosno iščekivao je narod dolazak
svoga Pastira, čiji dobar glas i rijetke vrline bi-
jahu mu još prije dobro poznate. Na običnom mje-
stu ,malomu mostu“ sabrao se brojan puk s bar-
jacima i kada je Presvijetli se približio, zajektila
zemlja od grmljane pušaka i tu M. P. Župnik Ni-
ko Kisić, iza kako je besjedom pozdravio Bisku-
pa, zaputio se provod u Župnu crkvu, gdje je po
običaju isti Biskup navijestio sutrašnju  Krizmu i
nizočnom puku podijelio pastirski blagoslov. U
Nedjelju pak na 11 tek, iza svršene službe boži-
je dijelio je djeci sv. Krizmu a poslje podne o-
bišao sve crkvice i grobišta nalazeće se u donjoj
Župi. U Ponedjelnik zaputio se Presvijetli Biskup
na Brgat, gdje Brgaćani kako to oni sami znadu
pričekali ga srdačno i junački te ga otpratili do
crkve sv. Ane. Poslije sv. Mise pohodio je mjesnu
školu gdje je mogao se osvjedočiti o vidljivom na-
pretku djece u vjeronauku, zaslugom vrijedne u-
čiteljice Gospodične Balarin. Nego Brgaćani neza-

dovoljni puštiti svoga  Pastira da putuje sam u
Postranje, s barjakom na čelu uz neprestano gru-
vanje pušaka i klicanje veseloga naroda, pratili ga
do granice gdje ga predadoše Postranjanima. Na
dno Pribreška oprostio se je Presvijetli od svojih
milih Brgaćana, a nekoliko biranih Postranjana pri-
stupilo ruci i pozdravili ga na ime cijeloga puka.
Sad da vidiš tu tutnjave! sreo se oganj od tamo
i amo, puška puški ne da odušiti a narod kliče :
Živio naš Prisvijetli Biskup Dr. Marcelić. Praćen
mnogobrojnim svijetom, Presvijetli Biskup, lak kao
pero a brz kao ptica, prevalio kao najbolji momak
cijelo Postranje, obašao što se je obaći moglo i crkve
i školu vrijednog uč. Muhoberca i grobišta, blagosi-
vljajući putem i staro i nejako koje je od svukud do-
hitalo da klečeći i plačući od ganuća vidi Pastira i
primi njegov blagoslov. Mnoge kuće bijahu iskićene
našom milom trobojnicom kako bi se uzvišenii: Go-
spodin osvjedočio i o patrijotičnom čuvstvu Žup-
skoga naroda. Po podne blagoslovio je u: Župnoj
crkvi zvona a malo zatim uputio se u Mline. Na
rastanku ,Na Kantulam“ ponovio se je prizor od
Pribreška; mlado i staro se sjatilo da još jednom
vidi Biskupa i oprosti se od njega, a Mlinari sa
svojim M. P. Župnikom Nikom Štukom na čelu,
grmeći iz pušaka, primili ga megju se i otpratili
ga veselo do župne crkve, gdje je drugi dan po-
dijelio i tamošnjoj djeci sv. Krizmu, a u Srijedu
obašao cijelu parokiju, svuda praćen mnogobrojnim
narodom i pozdravljen na mnogim mjestima  hrvat-
skom trobojnicom.

Nadamo se da je Prisvijetli Biskup našim
dočekom ostao zadovoljan: kao brižan otac htio je
da svojim okom vidi i razgleda svekoliko. Vidio
je naša brda, naše pute, naše crkve, vidio je i na-
še siromaštvo al iskrenost našega puka i njegov
mar oko uzdržavanja i poljepšanja božjih kuća dr-
žimo da su ga ushitile. Prisvijetli, dao vam Bog
sve ono što Župsko srceza vas ćuti, al najprije da
onaj koji sve može blagoslovi vaš trud i pokrijepi
Vas u obragjivanju onako trudnog polja, koji je
Vašoj brizi povjeren.

Kotor, 10 Novembra.

Dušmani naši i općine kotorske bogme ovdje
uživaju osobite privilegije i veliku slobodu pod
našim kotarskim poglavarom  Ragazzini-om. Čla-
novi ,della Lega“ mnogo se osokoliše uslijed istar-
skih demostracija. Prof. V., K-S. sudbenom kan-
celisti i proučavatelju ,dell' idioma italiano di Cat-
taro“, kojeg je ,Dalmata“ pronašao i carinarsko-
me pregledaču B. pjesme se poju, come ,padri di
Cattaro italiana“; a hrišćani pak sa poštenim Sla-
veninom Dr. Kvekvićem, malim Bismarckom prof.
J. iM. R. na čelu, raduju se sa nadzornikom Ku-
lišićem. Kostom, što se uspjelo nakon koje godine
»Po srpski“ ukinuti treće učiteljsko mjesto kotor-
ske muške škole, koju pohagjaju isključivo katoli-
čka djeca. A oni i tako vele ,a šta bi treći uči-
telj, kad je u gradu opet otvorena srpsko fonda-
cijonalna škola, osnovana od samih hrišćana sa u-
čiteljom Ilijom Gjivanom (hrišćaninom)“. Nego bi
dapače još imalo se ukinuti i drugo mjesto, te ta-
ko i upravitelja M. Radimira maknuti. Općina bi
manje plaćala, a uspjeh bi isti bio, Do istine pa-
metno srpsko razlaganje, jer tada bi hrišćani ima-
li i drugu srpsku školu pod učiteljem Savom Kri-
štom, a trebalo bi da im u ovome bude ri ru-
ci veleučeni pokrajinski nadzornik Peričić, —

Takogjer imademo ovdje dosta žalb& i neodo-
bravanja. Protiva prof. V., što učenicima neće da
istumači koji put i na našemu jeziku ono što u
talijanskome ne razumiju; protiva R-ću da bi mu
se svakako imao oduzeti talijanski jezik, kojega
malo poznaje, i što se zbog toga za vrijeme ispi-
ta i njegovih sati predavanja zbivaju smiješni pri-
zori. A kako ne kad pita učenike: ,quante abita-
zioni (namjesto abitanti) conta la citt& di Trieste“,
kada jim tumači ,che la Tramontana & il punto
dove il sole tramonta“ i što ti ga znam što još, i
kazuje im da je ovdje posve teško orijentirati se,
a ne lasno kao u Dubrovniku na otvoreno, nego
za pravo docnije je javio učenicima da je to ne-
hotice bio pogrješio. Ovo neznanje dakako da ško-
di učenicima, te se mnogo puta i našale sa njime,
n. pr. tu nedavno iznijeli bjehu na njegov sto mo-
del, veliki drveni brod kad se bio za njekoliko ča-
sova udaljio iz sobe itd, Čuo sam i ovu kako ne-