+ mostalnosti, da se biva.sve hrvatske zemlje zaje- * idno sa slovenačkim okupe oko Zagreba u jedan - 7. snažni državni sklop, oni bi velju za tu ideju mo- A “gl dosta \uraditi. Mi ne trebamo češkijeh novaca «miti kakve druge pomoći osvem moralne, one po- moći dakle, koju naši zastupnici u obilnoj mjeri pružaju stvari češkoga naroda. Ali na mjesto sve- ga toga mi vidimo, da se oni prama nama drže sasvim reservirano. U srpsko-hrvatskoj razinirici braća Česi, koji će privatno sto puta potvrditi, da mi imamo pravo, u javnosti radije se drže Srba nego nas. Zašto? Zato što su Srbi po vjeri bliži njekim drugim Slavenima, koji su im jedino radi nje i miliji, što Srbi imaju dvije slobodne državice, koje braći na Vltavi strašno imponuju. Oni znadu za srpska izdajnička djela, oni znadu za njihove saveze sa Talijanima u Istri i Dalmaciji, a u Banovini sa Magjarima i sa Nijemcima; češki zastupnici u Be- ču poznaju Kvekvića i znadu kako je on izjavio, da je našim Srbima pravo mjesto ne u Zagrebu nego u Beču, proti kome Česi toliko ratuju ; oni poznadu i zastupnika Bondu iz Coronijeva kluba, znadu da je ovaj najveći neprijatelj njihovih težnja i skutono- ša vlade, kao što znadu da su njega poslali u Beč niko drugi nego dalmatinski Srbi; a znaju kako _ su više manje svi hrvatski zastupnici dušom i ti- jelom odani češkoj stvari — pa ipak Česi vole Srbima nego nama. ,Nirodni Listy“ puni su srp- skih izvještaja iz hrvatskih zemalja, a informacije o Bosni i Hercegovini crpe direkte iz — zagreba- čkoga ,Srbobrana,“ kome je jedina cijelj trovati hrvatstvo. Nikada da bi mladočeški organ u pita- nju Bosne okrenuo glavu, pak počuo i naše zvo- no. Praški list znade doduše, pisati i o nesretnoj srpsko-hrvatskoj razmirici, ali tako nekako uplete Hrvate da može dati njima krivo, a u ljubavi na- prama Srbima zagje tako daleko, da konstatujuć njihov gadni srpsko-njemačko-magjarsko-talijanski savez, ispričava ga mučki savezom Hrvata u Ko- toru! To smo mi u , Narodnim Listu“ više puta čitali i čudom se kamenili kako se može kotor- ska vjerska stvar miješati sa ovakom političkom pogreškom. U Kotoru je vjersko pitanje i tamo su svi katolici združeni megju sobom proti hrišća- nima, svikolici osvem pravih talijanaša, koji su i tamo kao svukud združeni sa Srbima. Ne, brate saradniče češkog lista, ,Crvena Hrvatska“ nije ni- kada pitala, šta nam mogu učiniti dobra Česi itd. Ko tako pita, taj svoj narod odbija od svoje bra- će, svjetujuć ga da se njih ne drži, ali mi nije- smo ti izdajnici. ,Crvena Hrvatska“ samo je pi- tala, što su za Hrvate do sada učinili rečeni brat- ski narodi, pak to i sada punim pravom pita, jer nije od nikoga dobila pozitivna odgovora. Mi razumijemo slavenstvo bolje možda nego ko drugi. Zato smo u našem članku i istakli po- trebu zajedničkog rada svijeh pravijeh Slavena, koje kao pojedine narode vodi slična ideja. Miri Česi na pr. imamo iste težnje, ista načela, naši su interesi vrlo blizu, naši su neprijatelji skoro isti, naprotiv nema ni iz daleka slučaja, da bi- smo radi uarodnih pitanja došli u kakvu koliziju. Uz to kao Slaveni srodni' smo po krvi i jeziku, koji jedni drugim dosta dobro razumijemo. Zašto dakle izmed nas da ne opstoji moralna uzajamnost, dapače pravi formalni savez, savez srdaca koji se ljube i savez interesa koje jedni drugomu podu- piremo ? Kako ovdje, tako i u svakom slučaju mi smo prvi koji ćemo pružiti braći ruke. Ali mi ne- ćemo i ne možemo odobriti ono neko mistično fantaziranje o sveslavenstvu, koje bi kad bi se ostvarilo, utopilo u svoje ždrijelo sva manja sla- venska plemena. Mi se za ljubav slavenstva ne odričemo našega hrvatskoga imena. Hrvatstvo naj- prvo i nada sve ino! to je naša lozinka i samo kad se budemo mi nje držali, bićemo svijestan narod. Košulja je tijelu najbliža. Tako je i nama naše narodno ime. Zato eto mi se ne slažemo sa njekim gran- dijoznim i nejasnim idejama, koje se bacaju u na- rod na njegovu veliku štetu. Proti prirodnom pra- vu vojevati nećemo, a prirodno je naše pravo i na- ša dužnost da budemo u prvom redu dobri Hrva- ti. Vidjeli smo što se dogodilo sa jugoslavenstvom. Jugoslavenska ideja bila je i lijepa i volika i veli- čanstvena. Okupiti sva slavenska plemena na ju- gu u jednu veliku, za sada moralnu, zajednicu, pod jednim imenom! Pa ipak jugoslavenska misao pro- pane, kdo što je propala i misao ilirska, kao što će propasti svaka nenaravna već umjetna politika. Rečene ideje zavedoše mnoge, jer se radilo o nekakvoj slozi, a u politici se od dobroćudnih rodoljuba taj glas najragje sluša. Nu pitamo mi, što smo od svih tih pokusa dobili? Jako umalo. Mi smo, ili bolje naši stariji, tom politikom hrvat- sko ime znatno oštetili i najbolje svoje sile uta- man istrošili. Ne bi se mnogo prevarili, kad bi smo ustvrdili, da današnji naš jadni položaj nije ništa drugo nego posljedica zadnjih pedeset godina hr- vatske politike, koja je bila ilirska, jugoslavenska, centralistična, unionistična, narodnjačka, srpsko- hrvatska, magjaronska i svakakva samo ne hr- vatska. Nema dakle prava časni ,Obzorov“ pisac što se na nas ljuti, ako smo osudili, kad je dr. Maz- zura spoćitnuo stranci prava što ova perhorescira ideju ilirstva i jugoslavenstva. Te su ideje više za nas zakopane i nema te slavenske uzajamnosti, koja bi ih mogla više uskrisiti. Nije istina da su rečene ideje bile hrvatske. One su bile hrvatske u toliko, što su se Hrvati isključivo za njih borili, ali one su morale, u ime nekakve sloge, hrvatstvo uništiti, Onda je i magjaronska ,ideja“ hrvatska. Zato oponavljamo, da se čudimo gosp. Mazzuri, kako je mogao postaviti pred narod na tapet dva već pokopana pitanja, te u ime njih obijediti pravaše. Biće ideje ilirska i jugoslavenska koristile hrvatstvu, ali samo tako što su Hrvati kao jedini njihovi pokretači iza njih baštinili svu njihovu po- smrtnu ostavštinu. Pošto ilirizam i jugoslavenizam nije prošao granice hrvatske, naravno da je iza njihove smrti sve što je njihovo ostalo u hrvat- skoj. No mi vidimo samo što je ostalo, dok ome- tu oko čistoga hrvatstva možemo tek naslutiti. Tu imamo najbolji primjer u Dubrovniku. Da je sli- jedilo samo još koju godinu kako je počelo, Du- brovnik bio bi za hrvatstvo za uvijek izgubljen, jer je. nebuloznu slovinsku misao raspršila srpska. Ali mi se prenusmo i hvala istini koja s nama vojuje, danas se baš ne možemo potužiti. Nabacasmo ;ovo nekoliko misli neka naši ro- doljubi nagju o čemu će razmišljati. U početku narodnog pokreta naš narod povodio se za sva- kom novosti. Poslije bi došlo razočaranje. Iza Je- lačića i epopeje .od 1848, o kojoj bi se takogjer dalo štogod upitati, nadošao bi Bach, pak su se Hrvati nagragjivali čim su se Magjari kaznili: ap- solutizmom. Ako smo se danas prikupili u se, to nije drugo nego posljedica našega iskustva. Nećemo više da letimo po zraku, da snujemo etnografskih i plemenskih evolucija i revolucija: hoćemo da osta- nemo Hrvati, Hrvati, Hrvati i opet Hrvati, a slaven- sku braću podupirati ćemo bez naše štete i uza- jamno, kako budemo bolje mogli. Ko drugčije misli i hoće onaj muti pojmove našemu narodu. Naši Dopisi. Župa 14, Novembra. Prošlih dana doživjeli smo rijedak dogagjaj koji će za dugo kao mila uspomena ostati duboko usagjen u srcu svakoga Župljanina. Na 10 t. m. Presvijetli naš biskup došao je da pohodi dvije Župske Parohije, sv. Mandalijene i Mlina. Ne mo- že se reći koli radosno iščekivao je narod dolazak svoga Pastira, čiji dobar glas i rijetke vrline bi- jahu mu još prije dobro poznate. Na običnom mje- stu ,malomu mostu“ sabrao se brojan puk s bar- jacima i kada je Presvijetli se približio, zajektila zemlja od grmljane pušaka i tu M. P. Župnik Ni- ko Kisić, iza kako je besjedom pozdravio Bisku- pa, zaputio se provod u Župnu crkvu, gdje je po običaju isti Biskup navijestio sutrašnju Krizmu i nizočnom puku podijelio pastirski blagoslov. U Nedjelju pak na 11 tek, iza svršene službe boži- je dijelio je djeci sv. Krizmu a poslje podne o- bišao sve crkvice i grobišta nalazeće se u donjoj Župi. U Ponedjelnik zaputio se Presvijetli Biskup na Brgat, gdje Brgaćani kako to oni sami znadu pričekali ga srdačno i junački te ga otpratili do crkve sv. Ane. Poslije sv. Mise pohodio je mjesnu školu gdje je mogao se osvjedočiti o vidljivom na- pretku djece u vjeronauku, zaslugom vrijedne u- čiteljice Gospodične Balarin. Nego Brgaćani neza- dovoljni puštiti svoga Pastira da putuje sam u Postranje, s barjakom na čelu uz neprestano gru- vanje pušaka i klicanje veseloga naroda, pratili ga do granice gdje ga predadoše Postranjanima. Na dno Pribreška oprostio se je Presvijetli od svojih milih Brgaćana, a nekoliko biranih Postranjana pri- stupilo ruci i pozdravili ga na ime cijeloga puka. Sad da vidiš tu tutnjave! sreo se oganj od tamo i amo, puška puški ne da odušiti a narod kliče : Živio naš Prisvijetli Biskup Dr. Marcelić. Praćen mnogobrojnim svijetom, Presvijetli Biskup, lak kao pero a brz kao ptica, prevalio kao najbolji momak cijelo Postranje, obašao što se je obaći moglo i crkve i školu vrijednog uč. Muhoberca i grobišta, blagosi- vljajući putem i staro i nejako koje je od svukud do- hitalo da klečeći i plačući od ganuća vidi Pastira i primi njegov blagoslov. Mnoge kuće bijahu iskićene našom milom trobojnicom kako bi se uzvišenii: Go- spodin osvjedočio i o patrijotičnom čuvstvu Žup- skoga naroda. Po podne blagoslovio je u: Župnoj crkvi zvona a malo zatim uputio se u Mline. Na rastanku ,Na Kantulam“ ponovio se je prizor od Pribreška; mlado i staro se sjatilo da još jednom vidi Biskupa i oprosti se od njega, a Mlinari sa svojim M. P. Župnikom Nikom Štukom na čelu, grmeći iz pušaka, primili ga megju se i otpratili ga veselo do župne crkve, gdje je drugi dan po- dijelio i tamošnjoj djeci sv. Krizmu, a u Srijedu obašao cijelu parokiju, svuda praćen mnogobrojnim narodom i pozdravljen na mnogim mjestima hrvat- skom trobojnicom. Nadamo se da je Prisvijetli Biskup našim dočekom ostao zadovoljan: kao brižan otac htio je da svojim okom vidi i razgleda svekoliko. Vidio je naša brda, naše pute, naše crkve, vidio je i na- še siromaštvo al iskrenost našega puka i njegov mar oko uzdržavanja i poljepšanja božjih kuća dr- žimo da su ga ushitile. Prisvijetli, dao vam Bog sve ono što Župsko srceza vas ćuti, al najprije da onaj koji sve može blagoslovi vaš trud i pokrijepi Vas u obragjivanju onako trudnog polja, koji je Vašoj brizi povjeren. Kotor, 10 Novembra. Dušmani naši i općine kotorske bogme ovdje uživaju osobite privilegije i veliku slobodu pod našim kotarskim poglavarom Ragazzini-om. Čla- novi ,della Lega“ mnogo se osokoliše uslijed istar- skih demostracija. Prof. V., K-S. sudbenom kan- celisti i proučavatelju ,dell' idioma italiano di Cat- taro“, kojeg je ,Dalmata“ pronašao i carinarsko- me pregledaču B. pjesme se poju, come ,padri di Cattaro italiana“; a hrišćani pak sa poštenim Sla- veninom Dr. Kvekvićem, malim Bismarckom prof. J. iM. R. na čelu, raduju se sa nadzornikom Ku- lišićem. Kostom, što se uspjelo nakon koje godine »Po srpski“ ukinuti treće učiteljsko mjesto kotor- ske muške škole, koju pohagjaju isključivo katoli- čka djeca. A oni i tako vele ,a šta bi treći uči- telj, kad je u gradu opet otvorena srpsko fonda- cijonalna škola, osnovana od samih hrišćana sa u- čiteljom Ilijom Gjivanom (hrišćaninom)“. Nego bi dapače još imalo se ukinuti i drugo mjesto, te ta- ko i upravitelja M. Radimira maknuti. Općina bi manje plaćala, a uspjeh bi isti bio, Do istine pa- metno srpsko razlaganje, jer tada bi hrišćani ima- li i drugu srpsku školu pod učiteljem Savom Kri- štom, a trebalo bi da im u ovome bude ri ru- ci veleučeni pokrajinski nadzornik Peričić, — Takogjer imademo ovdje dosta žalb& i neodo- bravanja. Protiva prof. V., što učenicima neće da istumači koji put i na našemu jeziku ono što u talijanskome ne razumiju; protiva R-ću da bi mu se svakako imao oduzeti talijanski jezik, kojega malo poznaje, i što se zbog toga za vrijeme ispi- ta i njegovih sati predavanja zbivaju smiješni pri- zori. A kako ne kad pita učenike: ,quante abita- zioni (namjesto abitanti) conta la citt& di Trieste“, kada jim tumači ,che la Tramontana & il punto dove il sole tramonta“ i što ti ga znam što još, i kazuje im da je ovdje posve teško orijentirati se, a ne lasno kao u Dubrovniku na otvoreno, nego za pravo docnije je javio učenicima da je to ne- hotice bio pogrješio. Ovo neznanje dakako da ško- di učenicima, te se mnogo puta i našale sa njime, n. pr. tu nedavno iznijeli bjehu na njegov sto mo- del, veliki drveni brod kad se bio za njekoliko ča- sova udaljio iz sobe itd, Čuo sam i ovu kako ne-