U DUBROVNIKU 8: Decembra 1894. List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu | godinu fior. 4,.na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- | lu godinu tior. 4: 50, na po godine fior, 2: 25; sa inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. | šalju se Uredništvu. U tiskaju po pogodbi. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 norč. po retku, & oglasi koji se više puta \ Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Slavenofilstvo. _ Kad smo u članku ,Slavenska uzajamnost i njeki joj našt apostoli“ u br. 43 prigovorili ono- mu nekomu pretjeranomu slavenstvu, koje se u nas prepostavlja i samomu lirvatstvu i hrvatskom narodnom imenu, 'skočiše na nas njeki, koji pravu ideju slavenske uzajamnosti ni najmanje ne shva- taju, dok onamo grade joj se barjaktarima, pa sko- čiše i sami saveznici Talijana, Nijemaca i Magja- ra, koji su se zgrozili čitajući naša hladna razma- tranja, koja dovode do zaključka, : da ljubimo sla- vensku biaću, da ih podupiremo, u koliko to oni nama odvraćaju, ali da se za ljubav slavenstva ne zapostavljaju naši hrvatski interesi, koji su nam najbliži. Nijesmo se nadali da ćemo im ovako brzo moći odgovoriti faktima u ruci. U zadnjoj svečanoj sjednici Slavenskog Do- brotvornog Društva, kome je Ignatijev predsjedni- kom, u prisuću ministara, genorala, biskupa i o0- dličnjaka Rusije, duša istoga društva i vogja sla- venofilske stranke, učenjak Lamanskij držao je o slavenstvu značajan govor, u komu se osyrnuo re- domice na okolne narode slavenske. Uz povlagji- vanje prisutnih reče Lamanskij, da bi za Čehe i Slovence najbolje bilo da se pretope u Nijemce, jer da su i ovako već na pola ponijemčeni. Ova poruka braći u Praga i Ljubljani ne stiže ovo po prvi put iz Petrograda. Nadalje reče Lamanskij, da on do Srbije ne drži ništa i da za njezinu bu- dućnost ne bi dao ni prebijene pare. Niti za sa- me Bugare nije mu mnogo stalo: neka ih Austri- ja pojede ako hoće. Jedino se kaje zašto se je o- duševljavao za ratom oslobogjenja. od 1878-79 g., koji je nazvao sentimentalnom ludošću,; Od svega slavenofilstva, kaže, danas mu je jedino ostalo to, da bi svi Slaveni imali učiti ruski, te ruskim je- zikom megjusobno općiti kao svojim megjunaro- dnim_ jezikom. Slavenofilska stranka,. koju prestavlja Dobro- tvorno Društvo, vrlo je slaba. Najjača je danas u Rusiji stranka rusofilskih načela, koja druge sla. venske narole — u koliko neće da budu izmeća- ri Rusa, spravni da se na svaki njihov mig odre- knu jezika i narodnosti — prezire. Ova stranka koja počiva na ruskom mužiku, pravoslavlju i ap+ golutizmu, bila je zadnjih 15 godina nekako popu+- stila. Javno mnijenje zanijelo se bijaše ratom za - oslobogjenje. Kad na jednom, kao grom vedra “neba, progovori najuporniji branitelj s enske u- - zajamnosti, čovjek europskog glasa, te reče nešto, što mas je osvjedočilo, da su i slavenofili Dobro- tvornog Društva sa svijem tajinom prešli u tabor skrajnjeg ruskog separatizma, pa kroz usta svoga prvaka | šalju slavenskim narodima ovako nemile izjave. Iz ovoga možemo posve sjegurno zaključiti, * da 'su Rusi čvrsto odlučili, da, osvem ruske, dru+ ge politike voditi neće. Po njihovu ogorčenju na pokušaje Mamrškoga naroda, da se otnie porusi- vanju, mogli "Bitimo zaključiti, da su i prije bili " glavnim stožerom njihove politike naprama osta- lim Slavenima : Rusizam i — pravoslavlje: * Ali mi još nećemo da stvar uzmemo tako zlo kako nam se u sebi prikazuje. Mi se nadamo : (da riječi prof, Latanskoga neće naći u ruskom narodu odziva, prama svome značenju. 'To bi bi- lo žalosno! Ne čudimo se donekle ako velika Rusija, Rusija od 130 milijuna sa sažaljenjem gleda, kako se koprcamo mi mali narodići slavenski. Možda rusko javno mnijenje ne shvaća potpuno našu bor- bu za narodnost, pošto zaboravlja da i mi po pti- rodnom zakonu imamo pravo na opstanak. Ili ne, kažimo radije da nas ruski narod ne pozna, čemu smo i sami najviše krivi, jer nijesmo nastojali, da naša velika i silna. braća proniknu naše naro- dne težnje. Nego dok ovo konstatujemo u nadi da će- mo se jednom bolje upoznati, pošto i ako su Ru- si veliki narod, opet su nam braća, ne možemo a da: ovom prilikom po novo našem narodu ne pre- poručimo,. da. radi, radi i da se u nikoga ne uzda nego u se i u svoju narodnu snagu. Manimo. se slatkih nada, da:će drugi pomoći. Mi smo ih do- sta gojili, dosta smo se tijem tješili i ostadosmo razočarani. Drugi su uvijek pomagali sebe a ne nas, na protiv mi smo“se za druge žrtvovali u vi- še prilika. Prošla su vremena, kad su se narodi. ma ragjali strani pokrovitelji ! : Istina je; naš&'je načod vrlo malen: Nema nas nego 4 milijuna. Ali smo uz to dovoljno žilavi, da očuvamo naš ježik i našu narodnost od tugjinstva, samo ako hoćemo. To u nama stoji. Hrvatski na- rod nije nikada pretrpio od. tugjina koliko od be- značajnosti svojih vlastitih sinova. Oni sumu za- dali -najgore udarce, oni su najviše krivi da je do+ |: šao do današnjega položaja. Da naš narod podi- gnemo opet do države i nezavisnosti, nemojino se obazirat desno i lijevo ko će nam pomoći. Pomoć će doći i sama zajedno sa prigodom, koja će na- praviti našijem saveznicima sve neprijatelje naši- jeh neprijatelja. Gledajino zato da narod : #« se. bi uzgojimo, da naši gragjani budu patrijotični, požrtvovni i značajni, da naši vogje biidu na svom anjestu — u jednu riječ nastojmo da budeino do- stojni slobode. Zaludu nam najmoćniji saveznici ako smo — ništa! Eno nam najboljega primjera u Sr- | biji, kojoj su drugi dali najveće narodno blago, pa ga sada tako ludo prosiplje, da :je slobodna || kraljevina postala posve ovisnom o tugjem uplivu, Mi imamo u našem narodu dovoljno polja politič- ki još neobragjena. Prionimo poslu, a ne gubiino vrijeme kojekakvim smionim i ,lukavim* -kombina- čijuma. Samo kombinacije onih koji istodobno ta- spolažu silom mogu promijeniti položaj. Mi sile nemamo, a nemamo bogme ni jakosti. Jačajino se! pa kad naš narod postane snažan i ustrajan, a politički tako izvježban, da ga svaki beznačajnik ne bude mogao voditi za nos, onda ćemo dobiti i uspje- ha i prijatelja i saveznika. Da je ovaka politika za potištene ' narode najbolja, .dokazom nam je Franceska, koja je poslje Sedana i Komune dvadeset godina u miru radila, dok opet nije stekla stari položaj, sa koga danas uz moćnog prijatelja, " nački gleda na krvnoga dušmanina. To preporučamo-i našem narodu. Jedino ok$ čega je nama danas okolo nastojati jest da nas brat- slavenski narodi upoznadu, 'da znaju što mi hoće- mo i što nas boli, te da nam napokon ne :'udu neprijatelji. Ovo potonje moglo bi se vrlo lako postići, kad bi se naši prvaci zauzeli, te bi a sadi imalo sačinjati svukoliku našu slavenofilsku politiku. Vjerska snošljivost !? Poznato je da prigodom uzdignuća Cara Ni- kole II na rusko prijestolje, kardinal-nadbiskup pariški Richard naredio je bio javne molitve za + ,cara ruskoga i za ruski narod“, koje su se dr- žale u stolnoj pariškoj: crkvi, uz silno saučešće naroda. Stvar ova doista ne udara u oči nikome, ko- ji pozna s jedne strane nauku katoličke crkve u pogled dopuštanog i nedopuštanog općenja megju inovjernicim, a s druge strane znade za tijesne prijateljske sveze, što postoje izmegju francuskoga i ruskoga naroda, te su 'se u zadnje doba .još bo- lje učvrstile. Nu ono što nikoga živa nije iznena- dilo; kao da je osupnulo nadri-liberale, što se ku- pe oko ,Dubrovnika“, pa u zadnjem broju ovoga lista upiru prstom na postupanje pomenutog pari- škog nadbiskupa, koje bi, tobože, bilo u opreći sa postupanjem amo kod mas“, ili ti, kako ,Dubro- vnik“ hoće da se bolje izrazi ,sa postupanjem ne- kih popova koji odgajaju povjereno stado svoje u vjerskoj snošljivosti da je milom Bogu plakati, a 'uz. popove i hrvatski listovi, koji hoće da su kul- turadi i liberalni.“ Pa da nije ,Dubrovnik“ u svome bizantinstvu siniješan. Ta, već samo usporegjivanje naših sve- za i prilika sa prilikom: francusko-ruskom, jest golema besmislica. Lvdost takogjer, ako ne što gore, kad se kosti kao ,vjerska snošljivost“ ono što nije drugo 'nego djelo pieteta, dopušteno, da- pače naregjeno i od Boga i od crkve, kao što je uprav dužnost svakoga pravoga kršćanina da moli za mir i jedinstvo kršćanskih vladara i naroda (ut regibus et principibus christianis pacem et unita- tem largiri dignetur), što u ostalom izričuno prepo- ruča sv. Pavao (I. Timot. 2): ,Obsecro igitur pri- muni oninium fieri obsecrationes, orationes, — pro omnibus hominibus, pro regilus, et omnibus qui in sublimitate sunt, ut quietam et tranquillam vitam agiimus in omni pietate et castitate.“ Katolički puk u Francuskoj molio je Boga ,da bude Bogom inira, i da ćućenstva mudrosti i umjerenosti, koja je pokazivuo pokojni car, budu se naći i u njego- vu sinu. Molimo za Francusku, za Rusiju i za mir“ (Journal des Pebats, 11 Novembr. o. g.) Ovo pak nije nikakva ,vjerska snošljivost“, nego je to pra- va kršćanska dužnost, za koju regbi da ne zna »Dubrovnik“, dok onako piše. Tu dužnošt vrši de facto svaki dobar katolik, napose svećenik; a fran- euski katolički narod izvršio ju je prošlih dana na izvanredni način, kao osobiti prijatelj Rusije, — i ako ono što se je prigodom Aleksandrove smrti, a Nikolina uzdignuća od strane francuskog kat. klera i puka vidjelo u Francuskoj i Parizu, nije se nipošto vidjelo u , pravoslavnoj“ Rusiji i Petro- \grada prigodom ubića Carnot-ova a izbora Perier-a za presjednika francuske republike. — Nek znade pak ,Dubrovnik“, da kako što se za ruskog cara i marod moli u Francuskoj, tako se moli i kod naš, i u našoj stolnoj crkvi, možda više nego što su igda za to molili svijesni ,Dubrovnikovi“ ure- dniči i suradnici. Ali nije čuda. Najviše govori o vjerskoj sho- “sljivosti onaj koji najmanje ima prava da o njoj govori; a, jer naši svećenici proti rišćanskoj vjer- skoj nesnošljivosti i istovjetovanju srpstva sa pra- voslavjem najvećma vojuju, ša to te: , Dubrovnik“