e sv + ati RI o. kA a liberalnih načela“, koje kaže da zastupa, na njih obara, podmečući im baš ono u čem Srbi ajvećma griješe. Izvolite, gospodo, najprije dobro misi vlastitu kuću; hajdete propovijedat vjersku snošljivost vašoj Srbiji i Crnoj gori, kao i srpsko- pravoslavnim popovima i kalugjerima, tamo vam je zaista široko polje! Katolički Dubrovnik, baš za to jer je katolički grad u katoličkoj državi sno- šljiv je u vjerskim stvarima do kraja; u njemu eto 500 pravoslavnih“ imadu do tri crkve, ako je malo jedna, dočim na Cetinju 300, a u Biogradu (da ne idemo dalje) 3000 katolika ne mogu imati niti jednu kapelicu! ..... e Naši Dopisi. Muć-Donji, 26 Novembra. Jadan ti _je narod u mućkoj općini! Nema srca koje nije tužno; nema duše koja nije ucvilje- na; nema kuće koja nije obnevoljena; nema op- ćine kao mućke! Jer? jer je narod osta bez ku- će i kučišta, bez pomoći i ufanja: go, bos, skapa- va od ljute rgje i potrebe na ognjištu iz kog mu kupina raste, koji poliva suzam žalostnicam, spo- minjuć u što mu odoše dvori i podvornice njego- vih praotac4, krvavim znojem i trudom ostavlje- ne. Zavrat mu stade travarina, kampatik, zadavi šumska globa; kokodajka utra u zemlju. Krv na krv udara; Kain davi brata Abela! Srce tvrdo ne smišlja se na Boga i na dušu, okreće legja, te u veselju i radosti ponosito se koči nad rajom iz- mučenom. U ovakom stanju, nema ko da ga po- gleda, ruku mu pomoćnicu pruži, i pridigne na noge. Svak mu se iznevjerio, svak ga ostavio, a nema ko se sjeća: dobra moga a uboštva svoga. Pravogti se reklo: hrani sirotu, za svoju sramotu. Kako nećeš, da boli? Koliko je u općini lugari, toliko je i gaja. Rek bi, da nam neće trebat s mora drvlje za japiju, kad onako gora prekrila da nevidiš kamenčića. A kako neće? kad prvi pre- sjednik i krčmar na Priviji drži, protiva općinskom vijeću za nadlugara zeta; brata, umetnuo k dru- gom lugaru u isto selo, da čuva pridbraće, bratu- čeda na Prugovo za lugara, nek i on se naužije plaće. Gosp. načelnik u Ogorju namjestio 4 luga- ra; a u župi Zlopolja, ima ih ko vrana. Svi lovci, pa ni bijednim živinam u gaju nije smjerom, jer ih treba na majden nositi. Kako u gori, tako i u selu neće mimo nje proletiti. Kako vješto ciljaju. Tim se hrane i od zla brane. Dobro naš narod veli: Oblak se na oblak naslanja, blago na blago a rgja na starinu. Kud će grom? neg u ševaretu kuću. Svršio je! Kotor, 1 Decembra. Latinska je riječ visokoučeni gosp. profeso- re Melko Radulović ,Si tacuisses filosofus mansis- ses.“ Ali Vi ne htjedoste poslušati njeni dragocje- ni nauk, njega se držati, ili one naše ,čista se zlata rgja ne hvata,“ nego se ovaj put upravo o- bručiti sa onijem ispravkom u 47. br. ,Crvene Hrvatske.“ Razumio sam odmah, Vi ste tobož promisli- li, da ću se ja onim Vašim izazivnim tonom u- plašiti i ostanuti zastigjen, a Vi Vašu duševnu golotinju pokriti. ,E, to bi bilo malo odviše!“ Osmjeliste se, jeli da, Visokoučeni G. na o- nakav način ona moja citirana fakta u 46. br, tendencioznijem i lažnijem prikazati, i to najpro- stijim nijekanjem, pak još i....... logičnim zaključcima! A tijem potvrdiste da . je onaj moj dopis tačan i istinit, a ne izmišljen, a sama sebe u stupicu uhvatiste, te se grdno izložiste pred publikom — jer istinu zatajali i zlu uslugu uči- nili ugledu i dostojanstvu. Bogme pravo se kaže ,Quem Deus perdere vult, dementat,“ Zato ćemo sada klin klinom izbijati. Vi se dakle pravdate ovako: da ,Nije istina“ da se preko Vaših sati predavanja dogagjaju prizori (ali kakovi premučaste) — jer ste odviše strog; da ikada upotrebili ,abitazioni mjeste abitanti“ — pjer bi to bilo malo odviše;“ da ste tumačili ,che la tramontana č il punto dove il sole tramonta“ 1....; da su učenici iznijeli ,modeo brod“ za vrijeme Vašega predavanja, da se malko našale, i najposlije ,da je Zriny porjeklom Magjar“ itd. : Deder da obračunamo sa onijem Vašim , Nije istina,“ jeli to evangelije ili srpsko opravdanje. 1.) Da slabo poznavate talijanski jezik svjedoci su svi_Vaši prijatelji i poznanici, i koji, kad su onaj ispravak pročitali, nasmijali su se sa sažale- njem — jer, da nijesu, to bi bilo malo odviše. 2.) Da ste učenike upitali ,quante abitazioni mje- šte abitanti,“ svjedoci su svi Vaši bivši učenici, cijelo ispitno povjerenstvo sa veleučenim g. sa- vjetnikom [Luigi Zamara. Moguće da su Vam se u tom momentu motale preko glave ozbiljne hi- storičke rasprave za ,Dubrovnik.“ 3.) Da ste n- čenicima tumačili, ,che la tramontana“ ....., pozivljem se na poštenje Vaših sudrugova, na u- čenike, koji su bili zamoljeni, da to nebi svijet doznao, a što danas i babe u gradu znadu. — Ako li je to Vaša nova geografija, a Vi ju bolan bili prije svega poslati na pregled i odo- _brenje strukovnjacima popu Jovanu Šariću ili prof. Kulišiću, a za popravak jezika obratiti se gosp. Srdeliću-Kolinčeviću — jer, inače to bi bilo malo odviše. 4.) Imademo i diktovanje Vaše u rukopi- su jednoga učenika, gdje stoji čisto i bistro da po Miklošiću nema više od dvijesto hiljada Hrva- ta (koji danas srpski govore), i gdje je opširno tumačenje o Srbima. A živi su svi učenici, koji- ma ste Vi ,a la Vrač Pogagjač“ tumačili, da Ko- tor, Dubrovnik, Bosna, Slavonija, itd., jesu srpske zemlje i da je Zriny Magjar porjeklom, a da bu- dete dosljedan Vašemu predavanju nijeste ni spo- menuli da je bio ban hrv. slav. dalm. bojeć se proklestva blagoslovljene kamilavke — to je malo odviše; 5) da nije istina da su učenici PInodeo brod“ iznijeli, a onda čemu su zatvorom kažnjeni Lili? jer, da nijesu — to bi bilo malo odviše, Da je dopisnik rekao da ste Vi strog i da se sbog toga dogagjaju prizori ....... Nije istina. 0... to je mnogo odviše!! Jerbo, da ste Vi razlogom strog, hiljadu bi Vam puta kapu skinuo, nego stoprv onda posta- nete takov, kada učenici s Vama rasprave vode 0 dotičnom predmetu, kad nastane prkošenje, a Vi jim onda odalečenjem prijetite — jer je to malo odviše. ,Dulcis iu fundo.“ A kakova je ono Vaša gdje uz nijekanje u poslu riječi ,abitanti“ velite — to bi bilo malo odviše! — Duše mi slaba, jer je jasno da Vi vlasitim riječima potvrgjujete do- pisnikovo navagjanje. Ovo je odgovor na Vaš Is- pravak. I da ste mi zdravo i veselo. A. Kotor, 1 Decembra. (Hrvatska trobojnica). — Po više Kotora od vjekova stoji zavjetna crkva katolička posvećena Gospi od Zdravlja, koju naši stari ogradiše. U crkvu hodočasti svake godine na 21 Novembra, kad je svečanost mnoštvo naroda. I ove godine narod je hrlio rečenoj crkvici, koja kao i do sa- da bi i ove godine okićena hrvatskom trobojnicom. Kad je u crkvi preko mise bila najveća sti- ska dogje topnički potčasnik sa šest vojnika sa bajonetama i jednome od prisutnih gragjana reće, da skine trobojnicu. Gragjanin mu ne odgovori. Unteroficir preko same službe božije pope se do zida na krov crkvice i pokuša dohvatiti zastavu, ali mu ne pogje za rukom. Potčasnik tada sigje s krova, uljeze u crkvu, preko mise progje kroz cr- kvu u sakristiju a zatim u zvonik, te svojim ru- kama spusti trobojnicu i odnese je praćen-od ba- joneta na veliko zadovoljstvo ,Legaša“ Brunelli- Sardelića i drugih, koji su zato već prvo znali. Dalmata“ koji u br. 64. sam priznaje da ovo nije prvi put, da se sa onoj crkvici nije hr- vatska trobojnica, pomahnitao je od radosti. Kaže da je dignuta ,coll' imenso giubilo della folla e- sultante,“ koja ,folla“ bila je u crkvi kad je za- stava dignuta, te smo je poslije morali tišati i miriti. Tim samo potvrgjuje ,Dalmata“ opći glas u Kotor, da je trobojnica moralno bila skinuta od zadarskih talijanaša. Slučaj se desio na 21. Na 15 Novembra ,le- gaši“ su govorili da hrvatska trobrojnica neće se više vijati na Gospu. Na 16 u jutro prije de et ura poglavar Ragazzini Zadranin *) otišao je na Platz-Commando kod majora Bruckera takogjet ža- dranina. Kad je Ragazzini izašao iz Platz-Comman- do, major otvori prozor i zazvižda prama crkvi sv. Trifuna, pred kojom se nalazio radnik Beppo Delso. Ovomu je major Brucker kazao, da hrvat- ska trobojnica ove godine ne smije se vijati na Gospu. To je bilo sve. Predhodna zvanična dopi- sivanja izmed majora Bruckera i Župnog ureda bilo nije, a tako nije bilo niti usmenih predgovora. Je li gosp. Major korektno postupao prama crkvenoj vlasti? Je li crkovna vlast povrijegjena kad je to sve počinjeno preko mise, u crkvi pu- noj naroda? Tome činu radovala se je jedna stran- ka — talijanaška, i jedna druga — srpska. koja je zaboravila, da su boje skinute zastave uprav one i onako složene kao i boje zastave njihove srpske garde. Da se je hrvatska zastava otprije vi- jala u istoj crkvi priznaje i sam ,Dalmata,“ jer u dopisu iz Kotora u br. 65 kaže, da ih je druge godine na stotine bilo izvješeno. Iz svega dakle proizlazi da je gosp. major bio zlo obavješćen. Bizantinska lukavost i prepredenost njekih talija- naških činovnika nadala se da će biti nereda, te da će se poremititi oni dobri odnošaji, koji su svegi opstojali izmed katoličkog pučanstva Boke i našeg hrabrog vojništva, i koji će i u buduće op- stojati, dokle god bude bilo jednog Hrvata u Bo- ki i u Kotoru. Ovoliko o tome činu, koji je u velike uzne- mirio svekoliko katoličko stanovništvo Boke i Ko- tora. Komente prepuštamo inteligentnom čitatelju, a naše zastupnike u Beču koliko stranke praya toliko i onim narodue hrvatske stranke upozo- rujemo na ovaj dogagjaj, pa neka oni učine — svoju dužnost. I za ovaj put zavezasmo. Kotoranin. Kotor, 2 decembaua. Nagovoren i napućen od Srba i od njekih mjesnih visokih osoba raznoga stališa općinski vi- jećnik i sudbeni kancelista Srdelić nesnošljivo i upravo gadno agituje protiva Općini Kotorskoj. Si- plje najprostije izraze na svetinje hrvatske i to bez obzira i straha, i suviše još izaziva, što je do- isto nepristojno za jednoga činovnika; nagovara njekolicinju od općinske manjine da ne učestvuju na sjednice; ne srami se i obaigravati okolo naših vijećnika seljana, odvraćajuć jih od iste, najprosti- jim osvagjanjem općinskog upraviteljstva, a naj- poslije ne propušta ni onda priliku, kad je u ko- misiji u okolnim mjestima sa vještacima, procje- njivačima dobara, koji nijesu, regbi sa g. Srdeli- ćem zadovoljni, netom su se, kako čujem, ovijeh da- na požalili odnosnim starješinama radi nekih po- sala, što megju sobom imadu. Intelligenti pauca. Trgovci Mandel i neki drugi, pećar Carlo Quadrel- li. ne daju mu ni čas mira, da ga živa pojedu. Ali g. Srdelić indiferentan i bezbrižan. Nego se niko- mu ne čudim nego slavnome Sudu, upravo što je- dnom ne stane ovome na put, jer ovako i ista Sudbena Vlast gubi svoj visoki ugled. Pogled po svijetu. — U Austriji se na široko raspravlja o iz- bornoj reforini. Koaliranim strankama žao je da dogje do krize, te se počeše jedna prama drugoj susretljivije ponašati. Ali o malo da nije došlo do raspada Hohenwartova kluba, u komu su glede iz- borne preinake najrazličnija mnijenja. Feudalno plemstvo neće nikako da znade za osnutak rad- ničke izborne skupine. Schwarzenberg bi pak ra- da, da se izbori za carevinsko vijeće opet oba- vljaju putem pokr. sabora, Posebni odbor radi o- ko osnove ali još nije kući ništa predloženo, te će . se tako po svoj prilici na 15 ov. mj. zatvoriti beg ikakve reforme, — U Ugarskoj su napokon vidjeli da su pre- daleko zašli, te su počeli davati velike manifesta- cije lojalnosti. Položaj kabineta još je vrlo uzdr- man, jer zakon o civilnom braku nije potpisan. Osvem toga Wekerle ima još jednu veliku glavo- bolju: Rumunje, koji sa najvećom žilavošću raz- vijaju svoju radinost. Prošle sedmice bila je u Sibinju velika skupština od više hiljada Rumunja. Odbor od 80 lica, izabran na skupštini, stvorio jo