-vesolučiju, koja fe bila jednoglasno prihvaćena. :U
njoj se ističu borba za mirodna prava i zahtjevi
od god 1848. Istodobno je skupština prosvjedova-
la proti onoj glasovitoj parnici u poslu Memo-
randuna.

— Dok mladi srpski kralj gostuje po
velikim dvorovima, srpski državnici razbijaju glavu
jer nema novaca. Da se bar nekako pomognu, iz-
našli su jednu baš originalnu : pošta je naime o-
bustavila isplaćivanje pošt. doznačnica, nego svi
novci idu u državnu blagajnu. Pojmljivo je da ra-
di toga u trg. krugovima vlada velika uzrujanost.
Na visokoj školi bilo je velikih iskaza. Gja-
ci su isprebijali njeke profesure i škola je zatvo-
rena. — Ministar Kristić dozvao je vogje liberalne
stranke, te im je zaprijetio, da će stranku uništi-
ti, ako pozovu. na upravu u bivšega regenta Jovana
Ristića.

Po ovomu svemu može se najbolje zaključiti
kakva sloboda vlada u Srbiji.

 

Domaće vijesti

Za ekonomsko stanje Dalmacije. — Na 10
ov. mjesesa prestaviće se kralju odaslanstvo iz
Dalmacije, koje će mu predati memoradum o jad-
nom ekonomskom stanju zemlje. Odaslanstvo pred-
vodi zastupnik Dr. Miho Klaić.

Pišu nam iz Mostara. — Pošto je ,Glas
Hercegovca“ dignuta censura u Mostaru nego mo-
ra da svaki broj ide u Sarajevo na cenzuru, gdje
ostane 3-4 dana, to neka se predbrojnici ovoga
lista ne čude, ako ga dobiju gdjegod i kasnije.

Posao sa ,Narodnim Lis ;in.“ — ,Nar. Li-

stu“ pišu iz Beča, da je mladočeški klub na ca-

revinskom vijeću u Beču odgovorio na-pismo u-
pravljeno mu njeki dan od kluba neodvisnih hr-
vatskih i slovenskih zastupnika glede pisanja pra-
ških ,Narodnih Listih“ o hrvatskom pitanju. Mla-
dočeški klub dostavio je prepis pritužbe kluba ne-
odvisnih hrvatskih i sloveuskili zastupnika ured-
ništvu spomenutog glasila, sa živom preporukom,
da ju pri rasugjivanju hrvatskih stvari uvaži, ob-
zirom na tijesne prijateljske sveze dvajuh klubova.

Previšnji dar. — Pol. Corr. javlja da je
kralj udijelio pet tisuća fior. pripomoći poduzeću
za ustanovljenje gostionica i lječilišta u Dubrov-
niku i Kotoru.

Pišu nam iz Cavtata. — Na 27 Novembra
bila je držana prva općinska sjednica nove opći-
ne, u kojoj izmed ostalih posala bio je jednogla-
sno prihvaćen zaključak, da u ovoj općini jest hr-
vatski jezik jedini vladajući, te da se ne mora vi-
še nikako trpjeti niti talijanski. niti šarenjački na-
ziv srpsko-hrvatski. U nas nema ni Srba ni Ta-
lijana, nego smo svi čisti pravi Hrvati. |

Toliko na znanje svemu hrvatskomu narodu!

Zabava u Mostaru. — U nedjelju obdrža-
valo je ,Narodno glasbeno pjevačko društvo“ u
Mostaru svoju glasonu godišnju zabavu u prosto-
rijam ,Hotel Kronprinca.“ Zabava je bila podije-
ljena u dva dijela: prvi dio sastojao je iz dekla-
movanja i pjevanja biranih hrvatskih pjesama, a
kao drugi dio prestavljali su naši junački Mostar-
ci Freundenreich-ove , Graničare,“ komediju u tri
čina. Ulaznina bila je od osobe 1 fior., a miloda-
re prima društveni presjednik gosp. Martin Čule
te će ih kašnje u novinama objelodaniti.

Novi list. — Čitamo u novinama da će no-
vom godinom početi u Varaždinu izlaziti politički
list, koji pokreću onamošnji pravaši. Bilo sretno!
Ovom prilikom hoćemo da napomenemo, kako su
mitrovački , Hrvatski Branik“ i brodska ,, Posavska
Hrvatska“ dva u svakom pogledu izvrsna lista,

te bi pčegoruši novomu drugu, da slijedi njiho-
stazom. Spomenuti litovitako se ao i
ego biti od dike

 

o, jer &u to u obilnoj mjeri

zaslužili,

Društvo u iki - = Poznato e da je
Namjesništvo bilo Zatvorilo Čitaonicu u omu
radi govora držana po ć. Biankini. Ali Prečani1'
uatrojiše novo društvo pod naslovom nHrvatski

ia
GAJE

 

Slove oi se,

da ne m
SE A. hoćemo da ih na |
m

iva. :

Šeivrtak- iii
siatanak slovenske ra: | primi svoje novo mjesto, |

dikalni stranke, koja se prozvala , narodnom stran-
kom,“ te izjavila za najiskrenije jedinstvo sa Hr-
vatima.

Pobjeda u Nerežišćima. — Hrvatska svijest
istrgnula je napokon iz talijanaških panžda opći-
nu nerežišku na Braču. Ovo je bila jedina nena-
rodna općina na patrijotičnom onom otoku. Če-
stitamo vrijednijem junacima, da su već jednom
srušili tiraniju konvencijonalne laži u Dalmaciji
(talijanstva).

Tužbe iz Banjeluke. —  Neprestane tužbe
dolaze nam iz Banjeluke i uvijek proti stanoviti-
jem osobama. Čovjek čitajuć ove čudom se kame-
ni i pita da li je moguće da se sve ono dogagjalo
i dogagja u Banjojluci. Stvar se tiče tamošnjeg o-
kružnika baruna Lazarini i njegova komisara Nach-
bieta, koji je, kažu, pobjegao bez traga ostaviv za
sobom preko 15.000 fior, duga po svoj Banjojluci
i svakojakih skroz nevjerojatnih nepodobština. Iz
tih i privatnih pisama razabiremo : da je narodu
dojadilo to stanje koje je besprikorno trajalo više
godina, jer da je Nachbieth bio desna ruka i vi-
jerni prijatelj baruna Lazarini. Dapače da se na-
rod poćeo odvraćati od Banjeluke i svraćati u su-
sjedni Prijedor itd. Osobito se na nedjela Nach-
bietova tuže.

Mi imamo o tome gomile podataka. Kako ni-
jesmo vješti mjestu, to ne možemo ispitati da li
su svi tačno navedeni. Biće koji i pretjeran, ali
ima ih koji stvari tako lijepo pripovijedaju poziv-
ljuć se na svjedoke, da nije moguće podvojiti.

Za sada samo upozorujemo nadležne krugo-
ve s jedne strane, a zastupnike s druge,  spravni
vazda, da im s tijem podatcima u pomoć priteče-
mo, ako jedni ili drugi izjave želju da se o tom
obavijeste. I s ovim — punctum !

Pišu nam iz Graca: — Društvo , Slavulj“
u Gracu dne 13. ov. mj. obdržavalo svoju polu-
godišnju skupštinu na slijedećim dnevnim redom :
1) Čitanje zapisnika prošle skupštine. 2) Društve-
no izvješće na prvo polugodište 1894. (Izvestitelj
tajnik Ferrari). 3) Izvješće blagajne. (Izvjestitelj
računovogja Ferrari). 4) Izbor odbora. 5) Sveopći
predlozi.

U odbor izabrana su sijedeća gg.: Stjepan
Gjurin predsjednik, Faltak Josip potpredsjednik,
Otmar Ferrari tajnik, Drenski Zlaž blagajnik, Pa-
sariček Franjo, Volaušek Franjo, Šarman Franjo
odbornici; Kurelac Anton, Čavlavić Franjo, Hr-
njavić Stjepan odb. zamjenici.

Nagledni odbor Faltak Josip, Zjenić Josip,
Mrkoć Vjekoslav.

»Pensiero Slavo.“ — Zahvalni smo g. Jaki-
ću, što je na naš poziv preštampao u svoj list naš
dopis u cijelosti pa makar ga popratio na svoj na-
čin — tim je dao i svojim pretplatnicima priliku,
da se mogu uvjeriti, gdje je istina, a gdje laž, da se
poslužimo riječima g. Jakića. A sada da njesto spo-
menemo. Sva glasila stranke prava popratiše s ra-
došću izbor pravaša Dr. R. Mišetića u Dalmaciji,
Držasmo, da će ,Pensiero Slavo“ pa makar kao
izgubljena ovca spomenuti bar tu pobjedu. Ali dat
On u tobožnjoj gorljivosti za slavensku solidarnost
napada na ,slavofobsku(?!) Frankovu (?!) Hrvat-
sku.“ No vrag je onaj ,moraš“ pa tako i sg. Ja-
kičem. Sve u jedno. Non propter Lazarum, sed
propter Martham! Jeli tako g. Jakiću!?....

Rijeka, 4. prosinca 1894, D.

Zahvala. — Čast je niže potpisanom odbo-
ru pjev. društvu ,Slavulj“ u Trebinju zahvaliti
dičnim Konavljanima, koji su prigodom posvete

crkve na Grudi glazbu ovdašnjeg pjev. društva o-
nako ljepo i časno pričekali i glazbare potpuno

opskrbili.
Živili svijesni Konavljani
Trebinje, dana _1 | 13. 94.

"i Predsjednik
vIf Jozip Alaga
potprednjedaik Tajnik
Kristo Žeravica.

i Josip Budalić

(Gradsku Kronika.
Lične vijesti. — U utornik brzim parobto-

de

Oluja. — U utornik pred podne užegla je
nenadno strahovita oluja, koja je trajala dobra 2
sata. Počinila je i na moru i na kopnu dosta šte-
te. Na samom Lokrumu polomila je preko 50 bo-
ra i maslina, a gdje u Župi, po Konalu i dalje.
U pučini vidio se brod sa slomljenim prvim jar-
bulom.

Neopresnost. — U ponedjelnik u veče gosp.
Ivo Pitarević jurio je na Pilama na konju tako bi-
jesno, da je konj obalio na zemlju i grubo udario
g. Iva Avoscani prvog prisjednika. Jednoga mom-
E je konj formalno preskočio, da ga mne zgazi.
Nije ovo prvi put da sport g. Pitarevića uzrokom je
i. Ali kad je — valjda po kompromisu —
prvom općinskom prisjedniku pravo, ni mi se ne tu-
žimo, već samo pitamo, da je u sedlu bio slučaj-
no jedan Hrvat, šta bi onda naša općina?

Izgovori. — Ako se ne varamo u našoj grad-
skoj srpskoj stranci imadu dva krila: desno sasto-
ji iz onih koji su pod svaki uvjet za saveze ša ta-
lijanašima, a lijevo je onako više radikalno, više
slavensko, te se tih saveza srami. Ovi bi se rado
prikazali kao protivnici tugjinstva, sustava i vlade,
a kao odlučni branitelji svoga srpstva i srpskoga je-
zika. Na srpsku sreću tih je u gradu — i svukud
— vrlo malo, te valja da slušaju. —.

Ovi su nam valjda u prošlom broju ,D.“ od-
govarali na naše prigovore glede prednosti talijan-
skog i glede uvagjanja njemačkog jezika u opći-
nu. To su ako slušamo njih, koji se srame da po-
tvrde svoj pošteni savez, sasvijem male styari, ko-
jim oni ne pripisuju nikakve važnosti, već su u-
vjereni da bi smo se i mi nasmijali, kad bi smo
obaznali kako su se dogodile!!!

Zatim nama predbacuju — s Kotorom. Svi
plemeniti gosti našega Tabora zapamtili su već, da je
u Kotoru vjerska borba koja bi izazvana vjerskom
nesnošljivošću hrišćana, koji su katolike odasvud
isključivali i izgonili. Samo ,Dubrovnikovi“ pisci
još nijesu mogli da to utuve u glavu, pak:se po
stoti put na isto povraćaju — a mi nećemo da
gubimo trud i sapiuu.

Teatar. — Sa zla na gore. Malo po malo
došli smo i do nepristojnosti, Gji.ca Persico gdje-
god dogje tako — obučena, da je onomadne i po-
litička oblast zamjerila društvu. Školska oblast po
drugi put zabranila je učenicima da idu u kazali-
šte. Ali nijesu samo kostimi, već i riječi. U ,,San-
tarelli“ čuje se takih nepodobnih izraza, koje u-
prav vrijegjaju otme: publiku te sluša. Mi ne
mislimo da društvo, u pomanjkanju dobrih komada,
lijepe muzike i pjevanja hoće sa ovijem espedijentima
namamiti gragjanstvo. Žalosno je uz to da nekoliko
stranaca svemu tomu ostentativno pljeska, te se
hoće da prikaže — javnijem mnijenjem našega
Dubrovnika !

Bruka !

Diskoras na Poljani.

Vlaho. — Kurijoz sam znat što će nam sad Frano do-
nijet iz Vijene!

Ivo. — Oli je opet pošo?

Vlaho. — Jes u Subotu. I »Dubrovnik“ naviješta, da ka-
ko svaki njegov vijagi u Vienu tako i ovi,. da_će
donijet gradu blaga božijega. Oni huncuti imadu znat
i što, ma neće da pripovidu, A duše mi čekat dokle
Frano dogje, dokle malo odahne od silnijeh misli i
dokle stane kišat po vas dan u kafetariji — e za
mene je malo odviše. Aku i nijesam ženica, jopet
sam ti kurijoz.

Ivo. — Ja ne mogu nikako pogonetat, Da nije strada fe-
rata ?

Vlaho. — Ne. Stradu feratu je donio odavna, još nazad
6 godišta kad su ga imali učinit za deputata. Tutto
& in ordine, zna se kud će hodit, gje će bit staci-
joni i sve. Anci sad, kad su mu Župljani koutra,
najedio se i naredio ministru, da je nema činit pa-
sat kros Župu, nego da je vrati oko Hercegrin.
Za kastigat bil... |

Ivo, — Da ne bude porat t.

Vlaho. — Ne, ni to. Porat imamo na Peskariji. A porat
od armate u Gružu imaćemo. Znaš kad je on na-
zad tri godišta hodio s Šternekom? Dunqve što, šo-
kaš? Sve je stabiliškano; disenji kud će se gradit doksi,
muli i arsenali, ma Frano neće ništa da počne pri-
je mego bude vigjet da Gružani miritaju, Jerbo su
i oni pasani put svi došli yotat za Hrvate.

Ivo. ++ Da biće onda nove lokande ?,

Vlaho, = Ajbo!.'To je dine a 4to.je on. otenjo

jerbo je piso u Vijenu, & u V pio qge-
mu gosparu iz Bcemije da
Fo ezdmdoba ope. Tubo» AP 8