Br. 50. CRVENA HRVATS List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- | lu godinu tior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi | Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da | je predbrojen i za došasto polugodište. GHSEEENEENIEENANSAISSNNNSPESINNSNNINRINSNINNNNNEN ,Lega nazionale“ u Dobrovniku: U zadnjem broju ,Smotre“ čitamo (a je na- mjesništvo priznalo legalni opstanak ,Leghe“ u Dubrovniku. Ova vijest stigla je neočekivano. Znalo se da se i kod nas snuje o ustroju ,Leghe“, no nje- ki bijahu joj protivni, dok evo nemadno ne posta- ne gotovim činom. »Lega nazionale“ čedo je društva ,Pro Pa- tria“, koje je bilo raspušteno radi svojih javnih političko-iredentističnih iskaza. Na njegovim ra- zvalinama ustrojila se ,Lega.“ lme je različito, ali su duh i ciljevi ostali isti. Lega nazionale“ hoće tobože da očuva na :oviiu našim krajevima talijanski jezik, ne više kao jezik kulture, već na- rodnosti. Toliko u teoriji. U praksi pak ,Lega“ sa svojim fondovima u čisto hrvatskim i sloven- skim krajevima ustraja talijanske škole, te boga- tim darovima namamljuje u njih slavensku djecu, koja se tamo uče zaboravljati svoj materinski jezik! U Italiji odavna postoji slično društvo ,Dan- ' te Allighieri“, koje ima zadaću, da raširuje talijan- ski jezik van granica domovine. Cavalotti, Barzi- ' lai, Iinbriani i drugi prvaci iredentizma duša su toga društva, koje je s ,Legom“ u velikom — — moralnom savezu. Na kongresima , Dante Alli- ghieri“ ne govori se o drugom nego o nespašenim . talijanima Trsta (!) Gorice (!!) Istre(!!!).i Dalma- cije(!!!!) i o pogibelji koja talijansko jezisu u tim zemljama. od slavenstva prijeti! Pa kad smo s boli gledali kako se ,Lega“ ra- širila po bratskoj nam Istri i po svim gradovima Dalmacije, nijesmo ni pomisliti mogli, da će doći dan i da će se ,Lega“ ugnijezditi i u našemu Du- brovniku. Šta će ,Lega“ u nas? Šta ima da tra- ži kod nas, ta otrovnica svemu što je slavensko i hrvatsko ? Kao svukud po Dalmaciji; tako i u nas sta- ri autonomaši nijesu bili talijanaši. Kada se ta autenomaška misao, koja je u početku značila i- sključivo protimbu sjedinjenja sa Hrvatskom, od - čega je i ime dobila, kada se ona izrodila u tali- janstvo, tek onda počelo 'se u Dalmaciji govoriti i o talijanskoj narodnosti. Talijanski jezik od on- da hoće da nam se nametne ne više kao nekakav kulturni jezik, već kao naš matetinski i narodni jezik. To se dogagjalo po pokrajini, ali mi bijasmo od te utopije poštegjeni. Dubrovačko autonomaštvo još je stalo na starom, ostalo je biva protivnikom aneksije i zagovarateljem talijanskog kao kultur- nog jezika. Naši autonomaši ne bijahu nikakvi ta- lijani već Dubrovčani, te dok su se borili iz ne-- _ kakvog konvencijonalizma za talijanaški jezik, sa- mi su govorili uvijek ,naški.“ To je uprav bio i jedan od najglavnijih izgovora Srba na naše optužbe * radi njihova nenarodnog saveza, na koje su nam znali: češće odvratiti, da naši autonomaši nijesu talijanaši, Možda baš taj savez kriv je da su i dubro- | vački autonomaći zaigrali tt jedno kolo sa Triga-. rijevim skutonošama. Srbi su ih doveli 'na: općinu, . oživili ih i nadahnuli ih dobrom nadom. U Dubro-: vniku ima dosta šarenjaštva. Oni su se s njime i s našim dubrovčanizmom u obilnoj mjeri okoristi- li. Poslaše u Beč Bonda, njemačko dijete dubro- vačko, koji svejedno bez srpskih glasova ne bi ni- kađa bio zastupnikom. Srbi su im se još bolje pri- *“ vriješili, Osokoljeni tako: prvim uspjesima, okupile U DUBROVNIKU 15. Decembra 1894. se, organiziraše se ustrojiše Gabinetto di lettura, pak napokon i glazbu. Ali kroz to vrijeme dogo- dila se velika evolucija. Stara dubrovačka autono- mija počela je isčezavati, ostavljajuć mjesto novoj talijanskoj, koja hoće da .nam nametne talijanski jezik kao materinski, koja pjeva davorije ,Si“ i one, po kojim u Dubrovniku ne govori se drugčije nego talijanski! Pak. da nijesu komedijanti ! Ali oni se tim ne zadovoljiše. Već od prije snijevaše kako bi bilo lijepo, da uz Gabinet ima- du i talijansku školu. Tu je školu imala ustrojiti talijanska vlada, tobože za talijanske podanike amo nastanjene, t. j. za ono 10-20 Puljiza, što u nas dolaze prodavati lemune i naranče. U istinu tali- janska škola morala je služiti propagandom razna- rogjenja za našu djecu. Nego taj san iz više ra- zloga nije mogao postati djelom, pak se nijesu vi- še obazirali put Rima. Najpotlje eto sastaviše ,Legu.“ Ona će na- stojati da se: oživotvori zamisao nekijeh došljaka. da se u Dubrovniku utemelji talijanska škola. A dok se to zbude, naši .će Legaši požitvovno . po+ dupirati svoju braću po Istri i Gorici, neka se i dubrovačkim prinosima podižu Skole za raznaro- gjenje naše djece. Da, za raznarogjenje hrvatske i slovenačke djece! Tamo talijanaši u saborim go- spoduju i svukud gdje mogoše na pokrajinski : tro- šak podigoše talijanske učionice. ,Leghine“ škole namijenjene su čisto slavenskim predjelima. Kada uz to pomislimo, da nema niti jedne dubrovačke obitelji, koja bi govorila talijanski kao svojim narodnim jezikom, možemo _ zaključiti kolika je besmislica dubrovačka ,Lega“. Ona je amo pravi atentat, koji su došljaci i neka naša če- ljad iz zloće i prkosa napravili proti našemu na- rodnom hrvatskom jeziku. Sami stranci biće duša ,Leghe“. jer su duša glazbe, Gabineta i svih talijanaških manifestacija u.Dubrovniku. U talijanaškoj Glazhi nema niti je- dan dubrovčanin. U Gabinetu pak većinu sastavlja dalmatinska nenarodna burokracija, koju su nam nakrcali po svim uredima, počam od suda unapri- jed. Ona daje stranci direktivu, ona snuje , Lege“, a njoj je na čelu Roznerov ljubimac umirovljeni e. k. savjetnik Avoscani, korčulanski agitator i per- fidni tlačitelj svega što je hrvatsko i slavensko. Njega sa Srbi, po ugovoru, posadili na mjesto pr- vog prisjednika općine dubrovačke! Treba li. ovome komenata? . Mi se ne bojimo šugave dubrovačke ,Lege“ ni njezinih histeričnih gospodara. Narodna: svijest Bogu hvala u nas je veoma probugjena, - gragjan- stvo nam nije otugjeno. Mi samo konstatiramo u- topije i Iudovanja srpskih saveznika, koji misle da bi se Dubrovnik ikada mogao potalijančiti. Jalov im trud, ako bog da! Dubrovnik.ne potalijančiše nje- gove tisućgodišnje sveze sa Italijom, pak neće bogme ni šaka c, k, činovnika. Proti njihovim ne- patrijotičnim makinacijama znat ćemo se braniti ako treba. Boli nas samo da će činovnički novac; i trgovački, koji je stečen s našijem pukom, slu- žiti infamnim orugjem proti našoj braći u Gorici : i Istri. No i to bi mogli paralizovati obilnijem pri- nosima za ,Društvo Ćirila i Metoda“, čija je ple- menita zadaća, da neprijatelju na put stane, Našijem Srbima neka sve ovo služi na vje- čitu bruku, Oni su podigli: autonomiju u Dubro- Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi šalju se Uredništvu. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta | tiskaju po pogodbi. | Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. vniku, oni su krivi što se moramo sramiti s tali- janaškim Gabinetima i Glazbama, pak sada napo- kon sa raznarogjujućom ,Legom“, koja je okruni- la nedostojni zone omis te S peEoJANINAO izroda. Na izazivanja , Dubrovnika“. I komarac mala živinica, u stanju je da te uznemiri. Oblijeta te, bocka te po licu, nepresta- no te progoni; dok napokon ti dosadi. Odlučiš se da je sgnječiš; mahneš rukom, ona izbjegne, a ti, mješte nje, udariš sama sebe po obrazu. Papirnati ,Dubrovniče“! Ti nijesi ta mala, inače nevina živinica, već roj jedovitih osa, koji od nekoliko godina oblijetaš oko mene e da bi me upekao, e da bi me otrovnim žalcima ozledio. Mno- gi od tvog roja upotrebiše proti meni svoju kužnu žaoku, ali ju bezuspješno ulomiše, i, ko što im je sugjeno, od jeda i jada crknuše. Nedubrovački ,Dubrovniče“! Dogodit će mi se s tobom kao i s komarom; ali ipak moram da jednom za vazda, stanem na put tvojem brbljanju, lažnim napadajim i sramotnom tlačenju najdrago- cjenijih kreposti značajnog čovjeka, iskrenog i sr- "dacnog pavriove. Na opewvana tvoja zadlrkivanja nijesam se odazvao, mišljah da ćeš, i ako malo, ipak imat ljudskog srama, te se ostavit ćorava po- sla. Ali prevarih se. Poput kakve pokvarene ženetine na ulici, ti u tvojim neslaniiu scc.cima opetovano na me na- srćeš svakojakim klevetam, pa je red da ti jednom zalijepim usta; jer neupućeni čitatelji mogli bi ti i povjerovat. Da naličiš takvoj ženetini, reći će ti slavni grad Dubrovnik, u kojem, kao čisti i otvoreni Hr- vat, srećno sam započeo svoju liječničku carrieru i stekao dobro ime. Dokazat će ti i junački na- rod Hercegovački i Crnogorski, koji s prve zalju- bi brata Hrvata, sveudilj ga štuje i traži u brk tvojim naporima, tvome febrilnom nastojanju da ga omraziš. Pogji u najzabitniji kraj Crnegore, upitaj ko- je taj Dr. Mišetić, pak će ti zakrhnut u grkljan laž i klevetanje. Svi me ovi upoznaše samo kao brata Hrvata, svuda i u svakoj prigodi, onda, sa- da i vazda prijatelj i iskreni brat svakog dičnog Srbina, koji, ono što je njemu sveto i drugomu priznaje i štuje. Tebe glava boli, uzmučio si se Ailu ću kao novi zastupnik a Vitez Nj. Visoč. Knjaza Crne Gore vjerno moć zastupat pravaška načela“! Ne- boj se, jade! Onaj Hrvat koji je za toliko godina vjerno služio Nj. Visoč, Knjaza Crne Gore i do- bio viteško odlikovanje, dobio ga je zaista ne za drugo, nego za svoje: zasluge i zato ima puno pra- vo da se s njim diči i ponosi. Ti odlikovani Hr- vat, viteškim križem na prsima, dužan je još više ispovijedati, zastupati i braniti pravaška načela, jer inače ne bi sebe smatrio za pravog Hrvata; a to i pred Bogom i pred svijetom vazda i svuda, odlučno, neustrašivo, neosvrćući se ni na kneza ni na viteza; jer kad bi slično odlikovanje ustezalo slobodu misli i osjećaja, ja bi ga ustupio onima koji se za novac prodaju, a druge SE 'mjere. Ja ne vjerujem novosadskoj ', Zastiivi“ svome mu puštam te da i unaprijed, po većeš, sumnjičiš, napadaš; samo ne budali, 0 i, eej, iP