ie u redu. fad.i našem Begcu nije ostalo ino, (if već pokušati da franjevačku inače časnu haljinu zamjeni reverendom(fsvjetovnjega svećenika. : zar Šu osim osobnih žrtava, koje su podlegle špodliih i skroz ne opravdanim nazorima O. Sela- . ka, on je protjerao sve darovitije klerike iz Peču<' ha, pripriječio izdanje ,Almanaha“ za koji su ra- dili darovitiji i odličniji oci u Bosni, kao O. fra Augustin Čengić sada redodržavni član, O. fra Blaž Ikić, O. fra Mirko Šestić i drugi, te bi to djelo moglo doći pod tisak još koncem ove godine. = Odbor za izdanje , Almanaha“ bio je odlučio, da se isti posveti našemu dičnom Homeru fra G. Martiću; kao harni spomen na pedeset-godišnjicu nje- gova misništva, da ga n bude O. Selak za ovi put osujetio. Bog i Hrvati! Redoljud. *) Naši Dopisi. S Hercegovačke granice,;,12 Decembra. (Da se upoznamo! Odgovor na bljutavu ,po- slanicu“ svećenika Rajića, upravljenu preč. gosp. Don liiji Sentiću.) "Poštovani gošp. uredniče! Molim Vas da ove retke izvolite kroz ,Crv. Hrv.“ javnosti predati, a po tom i navedenom popu Vasiliji (tako ga na- rod zove), eda se vidi ,čast“-i ,srpski ponos“ re- čenog popa. Imadosmo nakanu ove retke turiti kroz naš ,Glas Hercegovca“, nu kako on mora u Sarajevo na cenzuru, to bi trebalo -mnogo vreme- na da na svjetlo izagje, a po tom u glavi Srbina porodila bi se misao, e mu Hrvati ne smiju žodgo- varati! Mi ćemo biti što kraći, nu ipak Vas mo- limo, da nam što više mjesta u miloj ,C. H.“ u- stupite za buduće, na ustuk onima, te bi radi u lažnoj uniformi prikazati narodnost hrvatske kršne Hercegovine. U to ime počinjemo i ako malo 0- štrijim tonom, ipak za Rajiča ne preoštrim. : Na prvom mjestu upozorićemo te Rajiću, da nemaš posla 'sa dn. I. Sentićem dakle, da ne uda- raš na onoga, ko ti nije kriv i pred čijim karak- terom ti bf se imao kriti. A sad na stvar. | U br. 50 ,Dubrovnika“, dereš se na dn. li- ju Sentića baš od nadri-srba uobijačenim načinom. Ko te ne pozna može iz tvoga izraza misli sazna- ti ko si i što si, — pa se ti i ne proglasio srbi- nom. — Kažeš, pope Vasilija. da se ne bojiš i- skazati istinu.“ Ele kako bilo brže ćemo vidjeti bojiš li se istine. Tvoji ,dušmani“ (?) neće o tebi ništa zla reći kad si u snu, jer ti tada nije mo- guće činiti ono što piše ,C. H.“ što mimogred re- čeno, i ja ću, ustrebaš li dokazati kao istinu, biva ubijati kerčad. Ako ti po ,krivome“ (!) i ne- bratskome kazivanju tvoji dušmani nančsu štetu, ti ćeš i onda ustajaji na obranu svoje ,časti“, — ubijanja kerčadi — i ,srpskoga ponosa“ — dan na dan tući 60godišnju staricu. Je li ti to ,čast“ i ,srpski ponos“? Kakova čuvstva tobom vladaju, opisano. je u dva puta u ,C. H,“ i kao pravu isti- nu, ti ono zoveš: čast i ponos!.Ti se ,samo bra- niš“ i pokazuješ ,nevaljanštinu svoga klevetnika.“ Kleveta?. Da je ,C. H,“ o tebi istinu pisala do- kazaćemo ali, da nas ti po svom običaju ne nazo- veš; ,denuncijantima“ učinićemo mi to, samo ako nas pozoveš. — Ko je narodni dušman? Mislimo onaj, s kijem se narod ima povoda svagjati i tući — a taj si ti, — onaj koga narod tuži sa _razlo- gom, i ko tuži narod bez razloga a taj si opet ti. Je li ovakav du. Ilija? Pozovi ti nas, mi ćemo te- bi stotinu imenovati osoba, vrijeme, uzrok bitke i svagje itd. Ko bi u tvojoj pisamji tražiosto dru- go osim istine, sbilja ne bi od nje ni sjene našao, nu mjesto nje ima zato dosta, dapaće cio dopis je masna laš, a da je tako evo ćemo dokazati. . Veliš da su tvoji paroćijani nedavno dokaza- li, koliko počituju svoga paroha. Ali sada izjavlju- je pred svjedocima jedan knez, koji je u ime ci- jeloga sela dao svoj potpis:.... ,4 nisam mu ga dao da nas u srpskijem foljima ruglu izvrgava, a e 32 i # 3%, 4 sai mu dao jedino žato, da tiam u biskupa Gli, da se u našem selu svake četvrte nedjelje go gdxt sv. Misa, jer nam je on protumačio, da za mofbii treba. križe“. Što ćeš na ovo? Drugi izjav- ljuje kako je pred njima za križ plakao, jednom riječi govori. se svašta. Kad još na ovo nadodamo nekih na okružni sud, e onda vidimo da ti narod daje čast i tvoj srpski ponos.:+-,Ne vrijegjajte dn. Iva Rajića....on je pokvaren?“ "Ko tije to dovi- | knuo ? Možda ko drugi ali dn. I. Sentić uvjeren sam nije nikada! Navodi u ,C.' H.“ o onima o- sobama, koje ti nećeš da braniš, svakako će biti istiniti, dok se ti na jeziku junaci ne pokazuju. Ti kao što veliš samo tvrđiš, da se u Ravnom .: ne pjevaju hrvatske pjesme. Na čast ti budi tvrditi laž! Na čast ti budi forditi, da seljake na to uči dn, I- lija! Na čast ti budi tvrditi, da dn. Ilija... ,po deset puta na dan ide u krčmu Žuca, da tamo sjedi i govori..“ onako kao što ti tek tvrdiš, a nikada ne dokazuješ. To su tvoje infamne izmi- šljotine, koje će narod skoro pobiti, a koje se mo- gu na te odnositi, samo što je krčma zamijenjena tvojim stanom. Jel'. ovako? Da što rade oni se- ljaci do gluho doba noći u tvom stanu? Igraju štokakve igre za piće, — ti si kolovogja, — pa kad popiju po nekoliko stari vina, onda se razi- gju smijuć se i pripovijedajuć kako su se u Vasa dobro napili. Na karata za novce igrati, ti se ta- kogjer ne ustručavaš, pa kad i kad baš i pred sa- mom crkvom. Ima li ovoga u dn. Ilije? Odgova- raj! Znamo i mi da u Ravnom nema krčme odgo- varajuće za kolo, ali ko ti je govorio da kolo i- gra u krčmi. O! čudno li umiješ izvraćati, baš po srpski. Ta jad te ne ubio igra u Ravnom po 20 kola na raznima mjestima, a da su to hrv. kola valjda ćeš shvatiti, ako ti sam tvoj Dokmanović kaže, kakve se u njima pjesme pjevaju. Pitaj svoga Dokmanovića jel' tako! Kako gr- dno izmišljaš kad veliš da don Ilija puti seljake, da viču , Živila Hrvatska!“ , Živio Starčević!“ Ko- je je to seljake putio? kada? Vidiš li kako mi o tebi navagjamo sve potanko: Ti si Andru K. pred svjedocima. govorio; Evo ti čaša vina reci, e si srbin.“. Kad ju popi, — ti si se okrenuo, a on ti isplazi jezik — i to nije bilo prvi ni poslednji put Tome istome čovjeku ti ši plaćao 12 groša, da ne služi Hrvate, 2 groša da ne jede u Hrvata, napa- daš da reče e je srbin, i on to sbilja čini tebi u oči, a za legjima daje ti, što ti spada. Zašto ti ovako očito ne govoriš? Jer ti je sve izmišljena laž, kao i ono da ,Don lliju zovu bi valjda želio da i on dobije ,časnih“ i ,srpskih ponosnih“ imena a la ,ludi srbin“ ,pop Vaso“ i t. d. Opet, ,tvrdiš“. da don Ilija upućuje djecu, da viču: Živio naš Muhamed Ante Starčević! Živila Hrvatska!“ Ma kaži: čiju djecu? Kada je učio? što rekoše roditelji djece? Ti se baš potpuno dr- žiš one: ,reci mi da ti ne rečem!“ Ta nisi li ti školsku 24 Juna o. g. priučavao .nakvu srpstvu ? Toga radi htjeli su neki roditelji: svoju djecu is- pisati iz škole. Nije istina, da izlazi dum Ilija poslje veče- re te priredjuje kome mačju muziku, to će skoro dokazati na mjestu gdje se Rajič i ne nada a sa svjedočanstvom naroda i istijeh oružnika, To je pope tvoj običaj činiti kao što onda, kad si u p0 noći pucao iz pušaka. Dokaz? Čitava dva sela ču- la su tvoje vikanje. Dakle 25. Oktobra je Dokma- nović imao pravo kad je vikao : ,Ovdje nema Hr- vata! Ovdje ne smije biti Hrvata!“ Da je on imao pravo. mi znamo što bi snašlo dotičnike — od vima stupao u Ljubinje — pa mu ipak ništa šte- te ne naniješe, a to samo zato, što sa prsa ne htje- de skinuti hrv. trobojnicu. Biće onda malo za tim on imao pravo kad je: ,stotinu. šokačkih Bogova“ častio, onako, kako samo srbi znadu u svojoj vjer- skoj snošljivosti. CRN Vi Da po kojoj nesreći biskup dozna za d lijina djela...: odlikovao bi ga, što ne čini ti i narodnu tužbu na biskupa, nekih na kotarski a galama “ Ko ga zove tako? Niko osvem tebe, koji: prilike ono što i onog seljaka, koji je pred kepo- |. zaključci koje će u svojoj don I- |! minjeno. niuin tiaobrazba vrlo plitka. Don Ilija nije nikada prije-“ tio ,onome službeniku“ pa ipak ,onaj službenik“ dobi što ga ide. Don llija sjeća se onih večeri ali, ne po se već po ,onoga službenika.“ Nu sje- ćaš li se ti one, kad te ljudi iz jedne kuće istje“ raše ? Da zaključimo čestitajuć srbima što imadu“ druga: ,koji bi se odmah, pohrvatio, da se don“ 'llija posrbi“ (njegove riječi). A! a! Rajiću! Ne“ trebamo mi takih a don' llija posrbiće se kad i' mjesec bude danju sjati. Blagodarimo mi Bogu,“ "da ti nijesi megju nami, da nijesi Hrvat! Ako je“. ova istina crna, mi nijesmo krivi, Rajić ju je stiti“ tako obojao, nu crno se ne pozna ua crnom. Iz Konavala, uoči Božića. Česti dopisi: iz 'ovih strana po raznim srp- skim i talijanskim novinama klevetaju i vrijegjaju najodličnije ljudi u Konavlima. Mi im nećemo sad napose odgovarati već samo konstatujemo fakt. To je malo i začudno, kad svi znamo, da su Ko- navljani vatreni Hrvati i da izmegju njih nema te gube, koja bi crnila konavoski obraz i bručila sve one koji su na jedan ili na drugi način narodu pomogli. Zato i nećemo tražiti krivca .megju ko- navljanima, pa ni u širokim ni uskim gaćama jer ga tamo ne bi našli. Tražimo ga radije u crnoj svećeničkoj odori. Žalosno ali istinito. Tamo bismo našli auk- tora svijeh kleveta, svijeh napadaja, svijeh smut-. nja, što bi ih on kroz poganu srpsko-talijansku štampu htio uštrcati u naš dobri i jednodušni hr- vatski puk u Konavlima. On u nas ne žive za drugo nego za sablazan i smutnju. Ne čudimo se !.... U južnim ovim stranama ima i takih popova, nego tješimno se da nijedan ne pripada našoj stranci. Cijelo Konavle pozna čovjeka o kome govo- rimo. Upitajte svakoga Konavljanina što je on sve učinio i svaki će vata nabrojiti“ sva“ njegova svi- jetla djela. Kazaće vam o pedepsama, što ih je pretrpio radi bludnosti, Nevjerujete _li, a vi do- gjite amo pak se prošetate kroz Konavle. Lijep' je put, pa možete uzet kočiju. . Nego.to je. bilo, pak se spominjalo. Na ža- lost spominje se još i danas po Konavlima i ni- kada se zaboraviti neće, jer se takijeh stvari kod nas dogagjalo nije. , A kakav je u vršenju svojijeh dužnosti? Eto lani nije hotio da krsti ni ukopa, nego su neke pute ljudi išli u bližnju župu i tražili milosrgja u obližnjeg župnika, da,im;u kući ne osvane bruka. Nije Konavljanin ko što kogod misli, njega te stvari vrlo bole. a Rekli smo malo prije o bludnosti. Sad ćemo nadovezati drugu. Ima amo jedna mlada žena, ko- joj je muž u Americi evo brzo tri godine. Ta je žena ovoga ljeta porodila dijete. Nesretnica osra- motila se, ona sama priznaje i plače. A pitajte -je s kijem..... i zi 1 sve se ovo znade po svijem Konavlima — i dalje. Žena je bila više puta ispitana, da, govo- ri, od svijeta ne mogu ostati, I još bi ona nešto mogla pripovigjeti; ali to nije za javnost. Ovo je istina! Neka nam s koje strane do- gje odgovor, pak ćemo imi nemilosrdno iznijeti na dvor svekoliko sa imenima i prezimenima jed- ne i druge strane i sa imenima onijeh, kojim se obećivalo bogato mito neka styar pomire. Pak mi sad pitamo, konavljane “i svećenike, javno mnijenje i crkovne starješine: ako ima taki pop, pa još župnik, 'ne žive li on u svojoj župi na sablazan naroda? Može li mu pripovijedat dobrt- tu, poštenje, vijernost u obitelji, čistoću, moral? Kako će ga narod slušati? Što će pomisliti? A M glavi izvagjati, neče li biti pogibeljni i po vjeru i po ćudor nost 7 Neka niko ne misli da je ovo što natikit: smo esta na try s Bilo je i doii: gijeh gadnijih sličajeva, koji su še novćem ne Ph sino aii te kubi ovako znadu za tijih svo Konavle, s i gvo što rekosno mislimo da je dosta. so. i no | s česa si ti srpski ponosan“ i što ti častiš.“ ia! ha! ha! A da dozna za tvoja djela ? , Iskreno govoreć ti 1 nijesi don Iliji ni do pe- te dorasao a naobrazbi, Gornji fakti to dokazuju, Pak ovakav čovjek i pa još .:.,.... da ri- je, da napada na najbolje Konavljine! Pak on da se usudi klevetati, crniti i mrazi ju taj veliki grijeh na svojoj duši, da su mu do- _*) Ma da smo ovo pismo na trećinu pokratili i ublažili, ipak ostaje toliko, da je i odviše za dokaz, da kod bosanskih franjevaca nije sve u redu. M. P. Oci Bosanski mješte da go ljute što neki neće da puštaju da se rane prekrivene šire, neka radije uče kako bi .se doskočilo smutnji, koja M: i i i) : EE. M u liar, Polovi ia i jo 4 at ja | > Pltadlt6 ia ti dić oto tiddidkih GvMit, Mg: