gda bi to gvala prava rasipnost, kad bi se novi * čiho ' jnu imenovao. a = \Ovč * riječi, jer svaki od nasfskoji se bavio sa opć. upravom po iskustvu da je tako, pak ne može da se ne načudi ti no- vih upravitelja koji tako na laku ruku hoće da, nam nametnu nepotrebitih tereta. # / Nije bilo dosta što u posljednje doba broj redara-od sedam bio povišen na devet. Sada opet nadodali dva, te tako su poskočili na jedanaest. I tomu nema nikakova razloga, jer se amo polo- žaj nije u ničem prei , da potrebu povišenja redarstvenog osoblja opravda. Ne možemogga se ne dotaknemo još jednog predmeta. Od prije za siromahe sve skupa nije se trošilo ni pune 2000 for.; Načelnici nekadašnji primili bi po 800 for; Od ovih prigodom blagda- na (Božića, sv. Vlaha, Uskrsa) dali bi razdijeliti oko for. 400 po naročitossastavljenoj listi općin- skijeh siromaha. Što bi preostalo" pak nešto bi ii- potrijebili u neke male priponštići, što su se ne- kako po gbičaju s vremenoffi bile uvele, a nešto za kakav vanredni slučaj.“ * "+7 A sada? e Ukupni trošak za siromahe poskočio je u ko 4300 fiorina, od kojijeh sam načelnik raspola- že sa for. 1200. za To nije u redu, jer se nesmije doptštiti iz opć. ureda dijele se sustavno milostinje sa nim novcem, koji iz džepa poreznika dolazi u opć. blagajnu. I svota za javne svečanosti bila je povišena na 1000 for.; mjesto for. 600, premda nema raz- loga kojim bi se to moglo opravdati, jer okolno- sti glede ovog predmeta, nijesu se ni najmanje promijenile; dapaće, pošto sad imamo još jednu glazbu u gradu, sva je prilika da će se tri glaz- be natjecati megju sobom, i tako taj važni čim- benik za svaku svečanost biti će jeftiniji neg je do sad io. 2 , Ne motemo mimoići mukom da općinari Gor- nje Župe još dne 16 Prosinca 1894 pod Br. 3066 predali su molbu, koja se ovdje u prepisu prilaže pod a) u svrhu da im se jedini put što imadu popravi. Po propisim zakona i radi važnosti i naravi predmeta, ta molba morala se iznijeti na pretre- sanje prigodom proračunske rasprave, ipak to nije bilo učinjeno, te i radi toga utočnici se žale. Sve ove opaske jasno svjedoče, da u poje- dinim točkama glasovani predračun nekorektan je neopravdan i manjkav. Nego to nijesu glavni razlozi radi kojijeh ga napadamo, jer dok na temelju istih moglo bi se tražiti samo dotične preinake, mi nasuprot traži- mo da proračun bude ukinut, kao sa svim neza- konito sastavljen. Da dokažemo da je tako ne treba da troši- mo vele riječi. Bilo bi dapače dosta da se pozo- vemo na isto izvješće sa kojim je na vijeće po- praćen, jer ono sadrži najbolju ispovijest njegove nezakonitosti. Ondje se veli da suvišći od okolo 12.000 f. meću se na stranu i ostavljaju se na razpoloženje upraviteljstvu za nešto, što ovo kani da izvede, bez ikakve dalje obavijesti: To ne bi niko živ vjerovao da pisano ne sto- ji, jer ne treba zanago da čovjek posjeduje izvan- rednog dara da shvati kako jedna uprava, koja daje preliminar za dojduću godinu svoga poslova- nja u kojemu bi se imali da zrcale svi troškovi i naznačiti sve ono, što kani da izvede, počini tako bezsmisao, da blagajnički suvišak ostavi sebi na raspoloženje bez kazati kako ga ima upotrijebiti. 'Taj postupak se protivi izričitoj zapovijedi zakona, koji hoće da suvišak godisnji bude najpr- vi unešen u pokriće troškova za dojduću godinu ($ 71 0, P.) Pošto tom propisu nije bilo zadovoljeno, tim je zakon načelno povrijegjen. Nego što je opet ču- dnovato to je, da u koliko se tiče zdvornijeh o- dlomaka isto upraviteljstvo toj se ustanovi pokorilo. Tim je pometnja pojmova gotova; jer što se s jedne strane za zakonito priznaje i ispunja isto- dobno s druge se prepušta da se vrijegja. Nego bilo kako mu drago, to stoji, da pri- rez koji, od kada je sadašnja većina na općini od 63: po sto bio je već poskočio na 63, ovoga puta povisio bi 'se još ža tri novčića, te dosegnuo do 68 po sto. w- s To ne smije da bude, jer duh i slovo zako- ua zahtijevaju, da se isti prilično umanji, računa- jući u pokriće blagajnički suvišak, po jasnom pro- pisu $ 71 vladajućeg općinskog zakona. Pošto iz svega što je gori rečeno proističe, da je uvrjeda nanešena zakomiočita, traži se, da proračun koji je općinsko vijeće glasovalo u sje- dnici od 21-i 22 prosinca 1894 bude po tom Vi- sokom Odboru umišten, a naregjeno opć. Upravi- teljs da novi sastavi, držeć se u tomu strogo vladajućih zakonskih propisi. (Slijede potpisi. ) Naši Dopisi. Maranovići (Mljet), 2i Decembra. U Br. 51 saimozvalog ,Dubrovnika“ imade jedan dopis s Maranovića, (odgovor na priopćeno u .Crvenoj“) a potpisan od ,Ratka Marana“. Da nije pisac Ratko Mar&n, nate&ba dokaza; pošto je stvar faktična, da od njekoliko vjekova trunu kosti Ratkove u grobištu starom na ,Brdu“ (Glo- govac). Nu Srbi uopće imadu veliku nasladu, da grabe i posrbljuju mrtve, koji ne mogu da se bra- gne. Ko je pravi dopisnik nije teško na kraj tomu doći, pošto ,mi, koji živemo kao tići u jednom ijezdu, znamo sve što se dogagja i kako. Lju- di nevješti našijem (wljeckijem !) okolnostima ci- jenili bi, pošto ....“. se potpisuje, sad Ratko sad Maroje (utemeljitelji, prvi Maranovića, drugi Pro- žure), da su tu razni ljudi te pišu: Dočim stvar sasma drukčije ide. S Maranovića idu listovi od malog Jovice, a kalupi ih desetogodišnji još ne- apsolvirani pravnik M. Gračić, inače posjednik i bogataš. Laže li drugi u toj stvari konpetentan, lažem i ja. Bio dopisnik koji bio, hajmo ua stvar da je malo pretresamo. — Najprije valja mi po- menut o kojem se ,priopćenu“ govori. Ko ga ni- je pročitao, može ga lako naći, ako želi u br. 47 od t. g. ,Crv. Hrvat.“ To bijaše učinjeno na us- tuk dopisa sa ,mljetskog kosova,“ gdje priča nje- što o ,festi“ na malu Gospu i o dolasku presv. našeg biskupa, nabacujuć se blatom na mene. Da je sve bilo po istini napisano, ko bi bio riječi progovorio? — No pregaocima oko t. z. , Dubrov- nika i njihovijem pomagačima nije stalo da se is- tina gudi; već bilo, što mu drago, nek se samo napunjaju stupci, eda tamo braća oko belog Beo- grada vide kako Hrvati zlostavljaju i varaju jadnu srpčad. — Na one laži i izvrtanja podigoše Ma- rani, ne ,nekolicina samo“, nego od 29 obitelji, te ih selo broji, 21 domaćin svoj glas, da svoji- jem potpisom i križem svjedoče istinu. Drugi ne bijahu ni pitani, a njeki radi straha od stanovite njeke osobe ne ltijahu da potpišu, premda tvrdi- jahu da je ono laž i da bi to pred sudom ustvr- dili. — Ovdje uzimljem prigodu da javno zahva- lim mojim parohijaniwa, koji potpisima i riječju izraziše mi svoje negodovanje. Tu su svi, osim 4-5. Ne marim za one, koji predamnom govore jednu, | a s traga drugu. To su kukavice i ljudi bez haraktera. — Piše Ratko s Maranovića na Nikoljdan br. 51 sam. Dub. ,... cijenili bi pošto je g. L. Peš prvi potpisan, da je njegova inicijativa da se ono štampa i da obrane našega kapelana, ali poznajuć dobro g. Luka ,znamo“ da je on samo potpisao kao i svi drugi. Je li doslovce pročito, dvojim, a da osim dvojice trojice ne znadu ni o čemu je pi- sano dao bi svoju glavu.“ (!) Bože moj dokle be- dastoća ljudska dopire. Koliko laži, koliko pogre- šaka (valjda štamparskijeh). O inicijativi pozivljem se na gosp. Luku Peša samoga, čija samo jedna dlaka na bradi vrijedi mnogo više nego ko drugi, sa svijem svojijema hiljadama, neka on po duši svjedoči. Da li je on doslovce pročitao, nadri-Rat- ko moj, izvoli samo do mene. A i razumio je on i drugi s njime potpisani, koji bi bili vrijedni po- dati nauke kojoj bečkoj ,staroj kući“ u zdravom razumu. Da bi ti pak, moj nadri-Ratko htio dat glavu za tvoju tvrdnju, koliko bi jadna tvoja šija dobila sjekira. — Po ,izrazima (!y“ ortografije_i stila promislio bi, da je dopis našega kapelana Dum Jure Laneve. Ali ne treba da gatamo. Svi smo ga vidjeli da on ide od jednoga do drugoga da kupi potpise i križe, pa je imao kuraža da i k meni dolazi, a on kako čovjek od. ,poštenja i obraza“ ovo ne može žatajiti... ete. Pa baš ja kao čovjek od ,poštenja i obraza“, lažeu bez po- štenja i obraza doviknuću, mentitus es — Slagao si. Ti koji znaš dobro povijest srpskog Dubrovni- ka, dč mi pričaj, ko je ispjevao srbina , Osmana,“ jal Srbin Gundulić, jal srpsko njegovo pero ?... Dokazima vanka, čovječe ,od poštenja i obraza“ da sam hodio od jednog do drugog, da kupim pot- pise i križe. I kod tebe?... valjda na Glogovac. U Koritima nijesam bio za to, srbe bosanče (ko Čeh iz Česke Dubr. br. 48 Maroje), da kupim kri- že, ako ti je stalo znat potrudi se do mene, isto imaš doć da mi parohiju. platiš. Istina je, da sam u Prožuri, prije no položih planitu i ,&telu. zamo- lio (nipošto ,navijestio“) glavare da me počekaju. Što šu i učinili. Tad kad završih kratku zaštvalu uzeh štap i kapu (što se je tebi pričinilo 'da: i- mam u ruci pi lapis), upitah prisutne; da li se spominju, m ikada u tumačenju “sv: Evan- gjelja sijao-razdor :i bunio jedne proti drugijem (kako stoji u br, 41 ,Dub.“ o čemu ti sada ni ri- ječi), ili sam naprotiv uvijek a ma u svakoj pro- povijedi i tum4&enju pa javno i privatno poticao na ljubav, gledajuć da ugušim osobne razmirice? Pa ipak, nastavikatašlo se je ljudi bez značaja, koji me poi inn listu da bunim. Ja ni- jesi vori ni & mrčeniii. ni o pranju, nit mi je bilo lapisa mi karte u ruci; a nit se je iko našao, nit od starijeh nit od mladijeh, 'da- je primjetio : Da nijeste zaslužili ne bi vas mrđili, a ko vas je izgnusio neka vas i.pere.“ Nego znaš moj nadri- Ratko, što su zavikali mnogi? ,Koji je to tovar pisao ?“_ Jesi li razuiis? Na to ih zamolih da i- zagju iz crkve. te pred crkvom ponovi Nikola No- stromo, valjda ćeš ga, srbijanče bosanče poznat, ta i on ie, kako veli Maroje, ko i ti srb iz Bosne (kao Poijak iz Poljačke); ,gosparu recite, koji je tovar ono napisao.“ Ja mu odvratih onaj u koga ti najviše klanjaš, i tijem pogjoh. Tako ti to bi- jaše a ne kako ti bestidno izmišljaš. Zašto nije- sam tražio da te sam u laž utjeram — pitaš me — Zašto? Jednostavan ti odgovor, jer sam znao, da ćeš doć do takve bedastoće, te da ćeš se sam u laž utjerat u osobi Maraja Miločića (br. 48); po- što si ,razdor i bunjenje“ sveo na riječi: ,Nemoj- te uzeti ovaj dan u vaše nečiste svrhe“. (Ja sam kazao gadne). No homo dalje, srbijanče iz Bosne (ko Čeh iz Česke). Nek se nagje jedan sami udionik tro- bojnice (a iu su svi Marani osvem 4-5), da sam ih varao, da ću kupit crkveni barjak mješte ,pe- .lene“, kako si ti u svojoj srpskoj skladnosti znao nazvati uvijek dičnu, uvijek časnu hrvatsku tro- bojnicu. G. Jozo Bašica u mom uredu donese fior. 2, tu bijaše i g. Ivo L. Peš ako se hoće spomi- njat, te reče: ,Evo na moja dva fior. za hrvatsku bandijeru, nadostavivši, mojoj majci, neka se Ivo jedi“. Nu čuj ovu. Mali Ivo otigje do Ivana Baši- ce Bujko, koji je dao nov. 60, pitajuć ga zašto je dao. Bašica mu nije mogao drugčije da odgo- vori. već za hrvacku bandijeru. ,Nijesi nego za barjak crkovni hoće Ivo.“ Nije istina“, tvrdi Ba- šica — ,T.... T... kontrestaj“ završi mali Ivo ljuteć se. Quid ad hoc. — Da, moj nadri-Ratko, bijaše baš krasno onog dana kad se je mila tro- bojnica podigla, pa se je slavilo pred mojom ku- ćom i u mojoj kući. Sigurno su i kosti pravog Ratka od milina uzigrale. Nije istina da sam ,dan prije dolaska biskupova“ predao Žderu recte Jan- čiću trobojnicu, bojeć se. kako si drugdje izvolio kazati, da mi je ne nagje presv. Biskup, pošto a- ko se spominješ, trobojnica je vijala na Malu Go- spu, koja je padala u Subotu pak u Nedjelju, kad mi je bilo javljeno da će u veće prispjet presvi- jetli. Ja sam, samo preporučio Jančiću da je uzme te da je ranom zorom izvjesi. Nije ne hrvatska trobojnica uzrokom razdora ,u našem selu“, već je naprotiv dosta dobra doprinijela, Dogji do me- ne ja ću ti kazat, te ću te istodobno upitat, ko je svojijem izazivanjem, kad se je prvi put podigla hrvatska trobojnica, htio uvest bruku megju svi- jet? No jeli kad se je podigla ma Malu Gospu ban- djeva. dopeljana iz Dubrovnika iz kuće M. Grači- ća, iko uznemirivao ma silu i na prijateljstvo po- srbice u velikom moru zadovoljstva svoga? Ko je silom drugom namećao srpske kokarde, te.dobi- vao i raznijeh epiteta od uvrjegjene čeljadi, kao da ispustim druge, gtutti li ugrbi sotto lo, bosso“,