tečeno to bijaše 0d prosta stare seljanke. Ako ti
to ne bude pošlo s pamete znaćeš po redu pri-
povigjet, pa i drugijeh sijaset stvari, koje bi teško
i dugo nabrajat bilo. Pitaš ,ko predika što ne sto-
ji u Sv. Evangjelju i zanosi svojijem predikama
proti onijem koji nijesu?“ — Ja ti ne znam od-
govorit. — Znaćeš ti. — Pa daj ,poštenja ti i o-
braza,“ da ga kažeš svijetu, al i da dokažeš. Po-
što drugčije ću te držat kao onoga, koji da poka-
že družbi, inter pocula, veliko svoje ,bibljoznanje“
navede triumfalno Jezusove riječi (Bože prosti!):
»Slušajte popa što govori, ali nemojte vjerovat.“
— Istina je živa, da sam pozvao. na Mratinj dan
poslije objeda g. prijamnika latinski napisanom ce-
duljom, al i još jednoga skoro ukućanina, ne da ih
dignem: iz siromašne al poštene kuće, pošto sam
ja u toj kući više krat bio i sjedio, nego da do-
gje proći malo vremena, kako je i došao u društvu
sa skoro ukućaniiiom, zvijezdom danicom one obi-
telji koja bar po njihovoj tvrdnji nije ,srpska“
(hoćeš dokaza? dogji), premda joj dolazi muktiša
silom-nametnivajući se ,, Dubrovnik“ ; a o kojoj ti
veliš, da neće da zataji svoj rod ,srpski!“ he-he!

Što se pak ima odgovorit na ono par riječi
(Br. 51), te počimlju od ,Prije smo takogjer ima-
li.... — te završuju — ja ie znam ?“

Ruku na prsi, nadri-Ratko zaviri bolje u stva-
ri, pak tek onda onako blebeći, sudivši prije svo-
je čine. Pa ako ti je i tu pospana pamet. sigji
k meni pak ću ti što tumačit, — A znadeš li ne-
bore što bulazniš, kad veliš o njekakvoj neslozi
na Mratinj dan na Prožuri? Zar ti je žao i jediš
se što se je vijala hrvatska trobojnica na kući
Franovoj — mješte što si lagao da mu je silom
narinuta bila. Biće ti sigurno uzdrmala živce i pa-
pinska zastava na crkvi Sv. Mratina. Zar je kuća
M. Gračića sami ona piivilecirana da vije zasta-
vu koja u nas nema smisla, a druge kuće da ne-
maju svoju domaću? Ko je koga izazivao svakijem
rječetinami ? Ko se je komu grozio, ja nijesam bio
tu, bijah u crkvi, da neće u Gričića činit vlje ete. ?
Ej junače odgovori! Zašto Ratko Maroju a ovaj
onoga zlo obavješćuje, te se tako pred svijetom
bruče, dok-se napokon dobro ne polupaju. Ali da,
njekijem ljudima ne-ljudima nije do istine, nego
do klevetanja i napadanja. Te pitam ja što je bi-
lo potreba onako lagat ,0 Žderu. o kapi, o Operi
Pii.“ Kad si vidio u maranjskoj crkvi da ženske
»pPo starom običaju“ stoje na lijevoj strani. — Zar
si to brzo zaboravio ili ti se oči lilijesu, pu ne
vidiš da ženske stoje u crkvi koli ma desnoj, toli
na lijevoj strani? — Kojemu Stjepanu sam nare-
dio da presvjetloga pozdravi po hrvatski? — A
kad i gdje je pripovijedao Pero Lazo postanak
mljećana ? O tom se ti u tvom dubokoumnom ra-
znašanju historije baviš. — Što je i gdje ,onaj
mladi popić“ vtikao po selu? To valjda bijaše veo-
ma strašno kad si u pomoć vikao Presvijetloga da
to ,razvidi!“ A što je sa širokijem gaćama malo-
ga Joza? Eto samo da se gnjusi karta i da se la-
že po onoj Volterovoj — nješto će ostat. — A
gdje su one sramotne i bestidne laži nadri-Maroja
u br. 50? Tu se veli da se je silom Franu nari-
nulo da izvjesi trobojnicu. Puštam da Maroji Fra-
no odgovori kad mu u pohode dogje. — Ko je ko-
mu poslao praha crkovnoga i koji su to ,naši ?“
Gdje, kad, pred kijem se je Frano pokajao što je
izvjesio hrvatsku bandijeru ?“ -Ala baš glupacki
bulazniš Maroje, kad onako lažljivo črčkaš. —

Izmegju raznovrsnijeh kreposti dalmatinskijeh
nadri-srpskijeh korifeja i ta je, da kad lažima i iz-
vrtanjem nemogu, udri onda u plač i lelekanje po-
mješano tuženjem. pak ti se znadu i ogradit nje-
kim bogoljupstvom. Fraze, samo fraze! Tako vidiš
mrtvo-posrbljenog Maroja, da njeki (ovdje?) ,va-
de iz srca čovjeku što je najmilije i najsvetije na
“ svijetu“, (valjda srpstvo iz hrvatskijeh srđaca ?). —
Ej junače srbijanče iz Bosne (ko Poljak iz Poljač-
ke), stavi ruku na prsi, probudi savjest, pak dogji
sa mnom da ti pokažem žrtve srbijanskog stiraho-
vanja! Oh da nije jadne one panjoke i njekog lu-
"dog i ubitačnog prijateljstva, što bi se amo dogo-
dilo od toli vazinahanog mljetskog srpstva ? Nema
za lijekom amo jednog u opće neodvisnog čovjeka
a da se Srbom krsti. A i oni te se tako krste pi-

taj ih, pa će ti odgovorit da moraju tako rad ne-

volje, a drugi rad prijateljstva s tijem i s ovijem.
Pretrgnuću pošto sam odveć oduljić,“ te premu-
PU i IMA

a + i

čavši druge hiljade nadrisrpskijeh bedastoća, dovi-
knuću Ratku i Maroji nek se kane jalova posla,
a gledaju megjuto, da pošto mogu rade za svoj
narod prosvjetljujuć ga, a ne da ga u neznanistvu
drže e da ga tako bolje vuku za nos. — Glede
pak hrvatstva na Mljetu najbolje svjedoče minuli
općinski izbori, gdje bijaše na okupu toliko bi-
rača što nikada Mljet ne spominje otkad  op-
ćinu imadu. Moram  megju zaporkam stavit za
njeku ilustraciju, da smo imali njekijeh skladnijeh
prikazanja kako se pripovijeda a ima se i doku-
menata, a te su ko u Dubrovniku ,čibukaši“, u
Kninu ,toljagaši“, a ovdje se pokazaše ,biljicaši.“
Baš lijepa trojka.

Eto što sam cijenio da odgovorim, eda moj
muk ne bude zlo shvaćen. Hoće li se pokazat svo-
jijem imenima i prezimenima auktori onijeh laži,
nek im ostane na ,obraz i poštenje.“ Završujem
tvrdeć da ću se teško više odazivat ludorijama laži
»Dubrovnikovijeh“ dopisnika, a vas gosp. Uredni-
če i časne štioce molim za oprost, pošto sam du-
ljinom zlorabio ustrpljenstvo vaše.

Uz hrvatski pozdrav.

Gjuro J. Laneve, kapelan.

 

Pogled po svijetu.

 

— Carevinsko vijeće je zatvoreno za boži-
ćne praznike.

— U Ugarskoj je kriza. Ministarstvo We-
ekerlovo predaće kralju ostavku. Na saslušaj u
Beč pozvano je više magjarskih parlamentaraca.
Govori se da bi grofu Khuenu Hedervariju moglo
opet biti povjereno sastavljanje novoga kabineta.

— Kapetan Dreyfuss koji je bio optužen da
je stranoj državi (Njemačkoj) prodao planove fran-
ceske mobilizacije, osugjen je na doživotnu tamni-
cu i na gubitak svoje časničke časti. Novine zali-
tijevaju, da ga se javno pred vojskom degradira.

— Nagagjalo se, ali se neće ispuniti: Crispi
ostaje i nadalje ministrom presjednikom. On će
po svoj prilici raspustiti sabor i tamo jeseni ure-
ći izbore. Svakako njegov položaj je nesnosan i
bojat se je nemira.

— 1 u Bugarskoj bilo je krize koja se svr-
šila tim što su iz Stoilova kabineta istupili pri-
staše Radoslavove stranke.

— Japanska vojska prodrla je u Kinu i na-
preduje slaveći pobjedu za pobjedom. Kina je za-
molila za mir, ali do mira još nije došlo.

Domaće vijesti

Hrvatski Sabor. — U hrvatskom saboru bi-
lo je pred Božić 4-5 dana žestoke debate o pro-
račnnu. Sa strane opozicije učestvovali su dr. Amruš,
dr. Ružić, Grdenić, dr. Frank, Folnegović, dr. Mile
Starčević. Većinu su branili ponajviše Srbi kao
Gjurković, Popović. Khuen Hedervary govorio je
takogjer. Opozicija je iznosila tegobe i skučenost
Hrvatske po nagodbi, te kazala da hrvatski narod
u načelu nije nikakav neprijatelj sporazumka sa
Magjarima, samo hoće da taj sporazumak bude je-
dnakoga s jednakim. Pliverić je branio nagodbu i
svoje nove drugove. On vidi sve u ružičastoj boji,
on, učenjak koji hoće da nam citatima i znanstve-
nim razlaganjem dokaže, da je Hrvatska s Ugar-
skom još napravila dobar posao. Ali se bar više ni-
ko ne usugjuje ponavljati obijesnu tvrdnju Magja-
ra, da oni uzdržavaju Hrvate. Govorilo se o srp-
stvu, koje Khuen-Hedervari po Hrvatskoj poteži-
ra. Izrodi kao Gjurković koji su na službi njema-
čkih slavenožderskih listova niti su Srbi ni Hrva-
ti. Oni će podupirati svaku vladu. I o slavenstvu
se govorilo, te dok Pliverić tvrdi da slavonskog
naroda nema, Milekić i drugi Srbi, koji s Pliveri-
ćem sjede u istom kluhu to slavonsko za katolike
neprestano istiću. Upalo nam je u oči da magja-
roni postaju nervozni, kad god opozicija natukne
o klimavom položaju Wekerlova kabineta,

Ruski car Nikola II. zahvalio je hrvatskom
saboru na sažalnici izraženoj mu prigodom smrti
njegova oca.

Dalmatinski sabor. — Dalm. sabor sastaće
se na 10 januara. Čujemo da je Vojnović i opet
bolestan, te da neće moći predsjedati.

Zola porijetlom Hrvat? —  Glasoviti roma-
nopisac pretraživao je ovih dana svoje rodoslovje.
Njegov otac g. 1820 iz Mletaka preselio se u Fran-
cesku, a djed mu se rodio u Zadru, otkle je do-
šao u Mletke. Potpišivao se Zolla. Poznato je da
je u Dalmaciji za doba mletačke vlade bilo u obilju
noi o tr ze O A
vr o v .
sto hrvatske,

Gradska Kronika.

Općinska sjednica. — Nasta: izvješće.
Sva tri predloga o jeziku pro su, jer Srbi ni-
jesu htjeli da glasuju za Čingrijin predlog, nego
su stavljali nekakve umetke, izmegju kojih i onaj
o povjerenju općinskom upraviteljstvu. i

Zatim u proračunu za god. 1894 digao se
Dr. Čingrija te ga oštro kritizirao koli ukupno,
toli u pojedinim tačkama u sjednici od subote.
Njega je tu pomogao g. DeGiulli u pitanju 0 po-
višenju svote, koja načelniku stoji na raspoloženje
za siromahe i o ustanovljenju podblagajničkoga
mjesta. Nego Srbe-autonomasi naravno  primiše
proračun koli u općom toli*u posebnom pretre-
sanju. Na drugoj strani donosimo utok hrvatskih
vijećnika i gragjana, što ga ovi prikazaše Zemalj-
skom Odboru. U njemu su 0 glavnim momentima
razvijeni oni nazori, koje je u raspravi o prora-
čunu istakla hrvatska oporba, pak cijenimo da je
izlišno, da te nazore ovdje ponavljamo.

Treća tačka dnevnoga reda bila je odobre-
nje pogodbe o zakupu taksi. Ova pogodba bi sa-
stavljena samo na talijanskom jeziku. Vijećnik
Mičić digne se, te predloži, da se ista proči-
ta na hrvatski jezik, jer ima vijećnika koji tali-
janski ne razumiju, te u buduće da se svi spisi
budu čitati na hrvatskom jeziku, pošto vijećnik ne
može glasovati o jednoj stvari, koju ne razumije.
Gondola mu na to osorno odvrati, da je službeni
jezik i talijanski, a ako koji vijećnik ne razumije
talijanski neka uči. Taj smioni i bezočni odgovor
uzrujao je svakoga, ko u sebi ćuti iskru narodnog
ponosa i haraktera. Ali za njeku čeljad narodnost
ako nije interes, lakardija je.

Dr. Čingrija odgovori Gondoli primjećujuć
kako tedencija poštena rodoljuba mora da bude
ta, da traži svukud štovanje i prednost narodnom
jeziku. Ako se prije običavalo talijanski pisati, to
jer su bila druga vremena. Nar. stranka nije mo-
gla preko noći ponaro/liti općinu, koju je osvojila
vd Vuletića, jer kod njega talijanski bilo je sve. No
uvijek se islo s jezikom postepeno naprijed. (Po
»Dubrovniku“ regbi da se Srbi srde na ove go-
vore. Naravno. Uni su se već prije dogovorili ka-
ko će glasovati, pak bi rada da što prije svrši,
a njeki ih prikori vrlo uzrujavaju).

Ivo Avoscani opazi da je bilo u interesu
stranaka, da spis bude sastavljen talijanski, te su
one to i željelo. (> vine vijećnik Mičić nije ni
govorio). Na to mu opazi Mičić da stranke ime-
novane u pogodbi ne znadu talijanski.

Božo Banac (tal.) čudi se kako su se mogli,
znajući koji jezici vladaju u općini, nositi vijećni-
ci koji ne poznadu talijanski. Nego pošto ima nje-
govih sumisšljenjaka vijećnika, koji dobro ne razu-
zumiju ,srpsko-hrvatski,“ to predlaže, da svaki
spis hrvatski bude takogjer preveden talijanski,

Začudili smo se ovoj izjavi. Gosp. Banac i
njegovi drugovi proglašivali su službene jezike,
koje su oni htjeli, ali mi ćemo birati koga je na-
ma drago, te njihove kompromise niti poznamo
niti ćemo štovati. Dubrovački vijećnik ima pravo
tražiti, da u općini vlada hrvatski jezik, a oni ne-
ka ne biraju one koji mu vješti nijesu. Ovdje Ta-
lijana nema! Nije pak istina da ima u vijeću ljudi
koji nijesu potpuno vješti našemu jeziku. 1 sam
gosp. Banac, kad hoće da se ističe talijanskim zapo-
stavljajuć svoj materinski jezik, nagje se u onakijem
neprilikama, kio i ovog puta, kad mješte kazati
ptradurre in lingua italiana“, on je rekno ,tra-
serivere“ i pcomentare“, a to je nesto sasvijem
drugo. Mi ne znamo kako se može jedan spis sa-
mo frascrivere u talijanski jezik, da i ne govori-
mo o tom, kako bi izgledalo kad bi upraviteljstvo
hrvatski spis stalo comentare talijanski. —

Spis je bio preveden hrvatski i glasovan.
Poslije toga prešlo se na molbe, utoke i t. d. Za
Obrtničku školu srbo-autonomaši dozvoliše 300 fior,
godišnjih. Predlog Čingrije da se još ne glasuje,
nego da se vijećnicima dade prilike, da prouče o
čemu će se baviti ta škola, bi odbiven, kao i sve
ono što je sa strane hrvatske dolazilo, jer kako
čujemo Srbo-talijanaši odlučiše, da odbijaju svaki
hrvatski predlog, pa bio i najumjesniji.

Premještaj. — Franceski ministar kod Crne
Gore gosp. Denaut, koji je stanovao u Dubrovni-

“ku premješten je u istom svojstvu u Lauzemburg.