tečeno to bijaše 0d prosta stare seljanke. Ako ti to ne bude pošlo s pamete znaćeš po redu pri- povigjet, pa i drugijeh sijaset stvari, koje bi teško i dugo nabrajat bilo. Pitaš ,ko predika što ne sto- ji u Sv. Evangjelju i zanosi svojijem predikama proti onijem koji nijesu?“ — Ja ti ne znam od- govorit. — Znaćeš ti. — Pa daj ,poštenja ti i o- braza,“ da ga kažeš svijetu, al i da dokažeš. Po- što drugčije ću te držat kao onoga, koji da poka- že družbi, inter pocula, veliko svoje ,bibljoznanje“ navede triumfalno Jezusove riječi (Bože prosti!): »Slušajte popa što govori, ali nemojte vjerovat.“ — Istina je živa, da sam pozvao. na Mratinj dan poslije objeda g. prijamnika latinski napisanom ce- duljom, al i još jednoga skoro ukućanina, ne da ih dignem: iz siromašne al poštene kuće, pošto sam ja u toj kući više krat bio i sjedio, nego da do- gje proći malo vremena, kako je i došao u društvu sa skoro ukućaniiiom, zvijezdom danicom one obi- telji koja bar po njihovoj tvrdnji nije ,srpska“ (hoćeš dokaza? dogji), premda joj dolazi muktiša silom-nametnivajući se ,, Dubrovnik“ ; a o kojoj ti veliš, da neće da zataji svoj rod ,srpski!“ he-he! Što se pak ima odgovorit na ono par riječi (Br. 51), te počimlju od ,Prije smo takogjer ima- li.... — te završuju — ja ie znam ?“ Ruku na prsi, nadri-Ratko zaviri bolje u stva- ri, pak tek onda onako blebeći, sudivši prije svo- je čine. Pa ako ti je i tu pospana pamet. sigji k meni pak ću ti što tumačit, — A znadeš li ne- bore što bulazniš, kad veliš o njekakvoj neslozi na Mratinj dan na Prožuri? Zar ti je žao i jediš se što se je vijala hrvatska trobojnica na kući Franovoj — mješte što si lagao da mu je silom narinuta bila. Biće ti sigurno uzdrmala živce i pa- pinska zastava na crkvi Sv. Mratina. Zar je kuća M. Gračića sami ona piivilecirana da vije zasta- vu koja u nas nema smisla, a druge kuće da ne- maju svoju domaću? Ko je koga izazivao svakijem rječetinami ? Ko se je komu grozio, ja nijesam bio tu, bijah u crkvi, da neće u Gričića činit vlje ete. ? Ej junače odgovori! Zašto Ratko Maroju a ovaj onoga zlo obavješćuje, te se tako pred svijetom bruče, dok-se napokon dobro ne polupaju. Ali da, njekijem ljudima ne-ljudima nije do istine, nego do klevetanja i napadanja. Te pitam ja što je bi- lo potreba onako lagat ,0 Žderu. o kapi, o Operi Pii.“ Kad si vidio u maranjskoj crkvi da ženske »pPo starom običaju“ stoje na lijevoj strani. — Zar si to brzo zaboravio ili ti se oči lilijesu, pu ne vidiš da ženske stoje u crkvi koli ma desnoj, toli na lijevoj strani? — Kojemu Stjepanu sam nare- dio da presvjetloga pozdravi po hrvatski? — A kad i gdje je pripovijedao Pero Lazo postanak mljećana ? O tom se ti u tvom dubokoumnom ra- znašanju historije baviš. — Što je i gdje ,onaj mladi popić“ vtikao po selu? To valjda bijaše veo- ma strašno kad si u pomoć vikao Presvijetloga da to ,razvidi!“ A što je sa širokijem gaćama malo- ga Joza? Eto samo da se gnjusi karta i da se la- že po onoj Volterovoj — nješto će ostat. — A gdje su one sramotne i bestidne laži nadri-Maroja u br. 50? Tu se veli da se je silom Franu nari- nulo da izvjesi trobojnicu. Puštam da Maroji Fra- no odgovori kad mu u pohode dogje. — Ko je ko- mu poslao praha crkovnoga i koji su to ,naši ?“ Gdje, kad, pred kijem se je Frano pokajao što je izvjesio hrvatsku bandijeru ?“ -Ala baš glupacki bulazniš Maroje, kad onako lažljivo črčkaš. — Izmegju raznovrsnijeh kreposti dalmatinskijeh nadri-srpskijeh korifeja i ta je, da kad lažima i iz- vrtanjem nemogu, udri onda u plač i lelekanje po- mješano tuženjem. pak ti se znadu i ogradit nje- kim bogoljupstvom. Fraze, samo fraze! Tako vidiš mrtvo-posrbljenog Maroja, da njeki (ovdje?) ,va- de iz srca čovjeku što je najmilije i najsvetije na “ svijetu“, (valjda srpstvo iz hrvatskijeh srđaca ?). — Ej junače srbijanče iz Bosne (ko Poljak iz Poljač- ke), stavi ruku na prsi, probudi savjest, pak dogji sa mnom da ti pokažem žrtve srbijanskog stiraho- vanja! Oh da nije jadne one panjoke i njekog lu- "dog i ubitačnog prijateljstva, što bi se amo dogo- dilo od toli vazinahanog mljetskog srpstva ? Nema za lijekom amo jednog u opće neodvisnog čovjeka a da se Srbom krsti. A i oni te se tako krste pi- taj ih, pa će ti odgovorit da moraju tako rad ne- volje, a drugi rad prijateljstva s tijem i s ovijem. Pretrgnuću pošto sam odveć oduljić,“ te premu- PU i IMA a + i čavši druge hiljade nadrisrpskijeh bedastoća, dovi- knuću Ratku i Maroji nek se kane jalova posla, a gledaju megjuto, da pošto mogu rade za svoj narod prosvjetljujuć ga, a ne da ga u neznanistvu drže e da ga tako bolje vuku za nos. — Glede pak hrvatstva na Mljetu najbolje svjedoče minuli općinski izbori, gdje bijaše na okupu toliko bi- rača što nikada Mljet ne spominje otkad op- ćinu imadu. Moram megju zaporkam stavit za njeku ilustraciju, da smo imali njekijeh skladnijeh prikazanja kako se pripovijeda a ima se i doku- menata, a te su ko u Dubrovniku ,čibukaši“, u Kninu ,toljagaši“, a ovdje se pokazaše ,biljicaši.“ Baš lijepa trojka. Eto što sam cijenio da odgovorim, eda moj muk ne bude zlo shvaćen. Hoće li se pokazat svo- jijem imenima i prezimenima auktori onijeh laži, nek im ostane na ,obraz i poštenje.“ Završujem tvrdeć da ću se teško više odazivat ludorijama laži »Dubrovnikovijeh“ dopisnika, a vas gosp. Uredni- če i časne štioce molim za oprost, pošto sam du- ljinom zlorabio ustrpljenstvo vaše. Uz hrvatski pozdrav. Gjuro J. Laneve, kapelan. Pogled po svijetu. — Carevinsko vijeće je zatvoreno za boži- ćne praznike. — U Ugarskoj je kriza. Ministarstvo We- ekerlovo predaće kralju ostavku. Na saslušaj u Beč pozvano je više magjarskih parlamentaraca. Govori se da bi grofu Khuenu Hedervariju moglo opet biti povjereno sastavljanje novoga kabineta. — Kapetan Dreyfuss koji je bio optužen da je stranoj državi (Njemačkoj) prodao planove fran- ceske mobilizacije, osugjen je na doživotnu tamni- cu i na gubitak svoje časničke časti. Novine zali- tijevaju, da ga se javno pred vojskom degradira. — Nagagjalo se, ali se neće ispuniti: Crispi ostaje i nadalje ministrom presjednikom. On će po svoj prilici raspustiti sabor i tamo jeseni ure- ći izbore. Svakako njegov položaj je nesnosan i bojat se je nemira. — 1 u Bugarskoj bilo je krize koja se svr- šila tim što su iz Stoilova kabineta istupili pri- staše Radoslavove stranke. — Japanska vojska prodrla je u Kinu i na- preduje slaveći pobjedu za pobjedom. Kina je za- molila za mir, ali do mira još nije došlo. Domaće vijesti Hrvatski Sabor. — U hrvatskom saboru bi- lo je pred Božić 4-5 dana žestoke debate o pro- račnnu. Sa strane opozicije učestvovali su dr. Amruš, dr. Ružić, Grdenić, dr. Frank, Folnegović, dr. Mile Starčević. Većinu su branili ponajviše Srbi kao Gjurković, Popović. Khuen Hedervary govorio je takogjer. Opozicija je iznosila tegobe i skučenost Hrvatske po nagodbi, te kazala da hrvatski narod u načelu nije nikakav neprijatelj sporazumka sa Magjarima, samo hoće da taj sporazumak bude je- dnakoga s jednakim. Pliverić je branio nagodbu i svoje nove drugove. On vidi sve u ružičastoj boji, on, učenjak koji hoće da nam citatima i znanstve- nim razlaganjem dokaže, da je Hrvatska s Ugar- skom još napravila dobar posao. Ali se bar više ni- ko ne usugjuje ponavljati obijesnu tvrdnju Magja- ra, da oni uzdržavaju Hrvate. Govorilo se o srp- stvu, koje Khuen-Hedervari po Hrvatskoj poteži- ra. Izrodi kao Gjurković koji su na službi njema- čkih slavenožderskih listova niti su Srbi ni Hrva- ti. Oni će podupirati svaku vladu. I o slavenstvu se govorilo, te dok Pliverić tvrdi da slavonskog naroda nema, Milekić i drugi Srbi, koji s Pliveri- ćem sjede u istom kluhu to slavonsko za katolike neprestano istiću. Upalo nam je u oči da magja- roni postaju nervozni, kad god opozicija natukne o klimavom položaju Wekerlova kabineta, Ruski car Nikola II. zahvalio je hrvatskom saboru na sažalnici izraženoj mu prigodom smrti njegova oca. Dalmatinski sabor. — Dalm. sabor sastaće se na 10 januara. Čujemo da je Vojnović i opet bolestan, te da neće moći predsjedati. Zola porijetlom Hrvat? — Glasoviti roma- nopisac pretraživao je ovih dana svoje rodoslovje. Njegov otac g. 1820 iz Mletaka preselio se u Fran- cesku, a djed mu se rodio u Zadru, otkle je do- šao u Mletke. Potpišivao se Zolla. Poznato je da je u Dalmaciji za doba mletačke vlade bilo u obilju noi o tr ze O A vr o v . sto hrvatske, Gradska Kronika. Općinska sjednica. — Nasta: izvješće. Sva tri predloga o jeziku pro su, jer Srbi ni- jesu htjeli da glasuju za Čingrijin predlog, nego su stavljali nekakve umetke, izmegju kojih i onaj o povjerenju općinskom upraviteljstvu. i Zatim u proračunu za god. 1894 digao se Dr. Čingrija te ga oštro kritizirao koli ukupno, toli u pojedinim tačkama u sjednici od subote. Njega je tu pomogao g. DeGiulli u pitanju 0 po- višenju svote, koja načelniku stoji na raspoloženje za siromahe i o ustanovljenju podblagajničkoga mjesta. Nego Srbe-autonomasi naravno primiše proračun koli u općom toli*u posebnom pretre- sanju. Na drugoj strani donosimo utok hrvatskih vijećnika i gragjana, što ga ovi prikazaše Zemalj- skom Odboru. U njemu su 0 glavnim momentima razvijeni oni nazori, koje je u raspravi o prora- čunu istakla hrvatska oporba, pak cijenimo da je izlišno, da te nazore ovdje ponavljamo. Treća tačka dnevnoga reda bila je odobre- nje pogodbe o zakupu taksi. Ova pogodba bi sa- stavljena samo na talijanskom jeziku. Vijećnik Mičić digne se, te predloži, da se ista proči- ta na hrvatski jezik, jer ima vijećnika koji tali- janski ne razumiju, te u buduće da se svi spisi budu čitati na hrvatskom jeziku, pošto vijećnik ne može glasovati o jednoj stvari, koju ne razumije. Gondola mu na to osorno odvrati, da je službeni jezik i talijanski, a ako koji vijećnik ne razumije talijanski neka uči. Taj smioni i bezočni odgovor uzrujao je svakoga, ko u sebi ćuti iskru narodnog ponosa i haraktera. Ali za njeku čeljad narodnost ako nije interes, lakardija je. Dr. Čingrija odgovori Gondoli primjećujuć kako tedencija poštena rodoljuba mora da bude ta, da traži svukud štovanje i prednost narodnom jeziku. Ako se prije običavalo talijanski pisati, to jer su bila druga vremena. Nar. stranka nije mo- gla preko noći ponaro/liti općinu, koju je osvojila vd Vuletića, jer kod njega talijanski bilo je sve. No uvijek se islo s jezikom postepeno naprijed. (Po »Dubrovniku“ regbi da se Srbi srde na ove go- vore. Naravno. Uni su se već prije dogovorili ka- ko će glasovati, pak bi rada da što prije svrši, a njeki ih prikori vrlo uzrujavaju). Ivo Avoscani opazi da je bilo u interesu stranaka, da spis bude sastavljen talijanski, te su one to i željelo. (> vine vijećnik Mičić nije ni govorio). Na to mu opazi Mičić da stranke ime- novane u pogodbi ne znadu talijanski. Božo Banac (tal.) čudi se kako su se mogli, znajući koji jezici vladaju u općini, nositi vijećni- ci koji ne poznadu talijanski. Nego pošto ima nje- govih sumisšljenjaka vijećnika, koji dobro ne razu- zumiju ,srpsko-hrvatski,“ to predlaže, da svaki spis hrvatski bude takogjer preveden talijanski, Začudili smo se ovoj izjavi. Gosp. Banac i njegovi drugovi proglašivali su službene jezike, koje su oni htjeli, ali mi ćemo birati koga je na- ma drago, te njihove kompromise niti poznamo niti ćemo štovati. Dubrovački vijećnik ima pravo tražiti, da u općini vlada hrvatski jezik, a oni ne- ka ne biraju one koji mu vješti nijesu. Ovdje Ta- lijana nema! Nije pak istina da ima u vijeću ljudi koji nijesu potpuno vješti našemu jeziku. 1 sam gosp. Banac, kad hoće da se ističe talijanskim zapo- stavljajuć svoj materinski jezik, nagje se u onakijem neprilikama, kio i ovog puta, kad mješte kazati ptradurre in lingua italiana“, on je rekno ,tra- serivere“ i pcomentare“, a to je nesto sasvijem drugo. Mi ne znamo kako se može jedan spis sa- mo frascrivere u talijanski jezik, da i ne govori- mo o tom, kako bi izgledalo kad bi upraviteljstvo hrvatski spis stalo comentare talijanski. — Spis je bio preveden hrvatski i glasovan. Poslije toga prešlo se na molbe, utoke i t. d. Za Obrtničku školu srbo-autonomaši dozvoliše 300 fior, godišnjih. Predlog Čingrije da se još ne glasuje, nego da se vijećnicima dade prilike, da prouče o čemu će se baviti ta škola, bi odbiven, kao i sve ono što je sa strane hrvatske dolazilo, jer kako čujemo Srbo-talijanaši odlučiše, da odbijaju svaki hrvatski predlog, pa bio i najumjesniji. Premještaj. — Franceski ministar kod Crne Gore gosp. Denaut, koji je stanovao u Dubrovni- “ku premješten je u istom svojstvu u Lauzemburg.