* 80000 f0.,,a škola je sve više nazadovala | Kao nje-
A vi politički protivnici (jer osobni nemamo rašta
& budemo) mogli bismo mu zato biti zaista za-
hvalni, kao što smo mu zahvalni za toliko drugi-
"jeh stvari, da ne žalimo utaman bačene novce.

Nadalje »Dubr.“ pita što su učinili naši lju-
di nterese narodne. Naši ljudi borili uu se za
narodnu stvar i dosta su žrtvovali da podignu
naš. naš jezik na stepen njihovih europskih
drugo a, maši ljudi bijahu u Dubrovniku sasvijem
sloj narodnog dušmanina, koga su njegovi ,»Du-
brovnikovi“. ljudi opet uskrisili. Što su učinili
Dr, Čingrija, pok. grof Pucić, pok. Niko Veliki Pu-
cić, naš sad na Žalost pokojni biskup Vodopić i
ostali, kazati će povijest narodnog razvitka u Du-
brovniku, a što čini drugi naš dubrovački prvak
vitez DeGiulli, koga on onako uvredljivo spomi-
nje, kazaće mu najbolje naši gradski siromasi.
Neka nas zato ne poteže za jezik, jer zlo po nj
ako mu na ovo pitanje odgovorimo kako zaslužuje.

Na svršetku ,Dubrovnik“ upravlja nama ri-
ječi o javnoj štampi kojim je gošp. Gondola zavr-
šio svoj jedini govor u dalmatinskom saboru i ko-
je glase: ,Ja držim da je slobodna štampa naj-
veća svetinja (htijaše: reći stečevina) što su je u
ovom vijeku slobodni i izobraženi narodi postigli,
ali oni ljudi koji se tom svetinjom služe, te je u
blatu valjaju, da istinu pritajivaju ; ljudi koji se
tom svetinjom služe, da lažno napadaju na sve i
stakoga, takove ljude treba: vrelijem željezom u
čelo žigosati.“

"Mi ćemo odgovoriti sa čas. Biankinom koji
je izjavu baruna Goudole ovako suzbio: ,Časni
zastupvik Gondola odgovorio je njekim tonom na
napadaje štampe, izraziv prije svoje veliko štova-
nje prama istoj; nu bolje bi bilo da je to štova-
nje ostavio za sebe, a da je ragje tražio od slo-
bodne štampe onu zadovoljštinu, koju traži svaki
pošten čovjek, kad misli da je bio uvrijegjen.*

Naši Dopisi.
U Stocu, početkom Marta.*)

.. Veleštovani gospodine uredniče! Progje ne-
koliko mjeseci, da od mene nikakva abera ne do-

biste, pa da tako ne ostane, pišem a ujedno Vam
i .doposim peke novine ili da pravo rečem, nasta-
vljam otprije započeto. Znajući da Vam je list ma-
loga prostora, s toga neću da duljim. —

: «Iza ružnijeh zimskijeh dana dogjoše evo li-
jepi, a iza lijepog postupanja našeg gospodina X-a,
nastupiše gori još nego prije. Naravski je, ko se
čemu nauči, da mu se je teško odučiti, pa mu
kao čovjeku punu haraktera ne treba puno ni za-
mjeriti, jer se ćud na zapovijed ili na molbu neda
preokrenuti. —

Njeki dan smo imali jednu Činovničku zaba-
vu, gdje se je .prestavljao jed od Zmaja-Jovana-
Jovanovića komad pod naslovom : «lIlapan.» —
Maogi od gragjana prisustovali su toj tobože sve-
Čanosti, pa kako ne, kad je istoj početnik bio go-
spodin upravitelj a korovogja (srpski) pravoslavni
učitelj. Mnogi nijesu smjeli da izostanu, jer bi se
možda kakve pošljedice porodile, pa kud onda?

. | Tu je bilo koji su dolazili i ulaznice kupo-
vali. Najpošlje dogje jedan od ovdašojih gragjana
gosp. Rafo Krešić, te budući da uu sve ulaznice
rasprodane bile, nije mogao unići u sobu, gdje se
je prestavljalo, te da se ne vraća uljegne u sobu,
gdje su sviračice svirale Naredi da mu se zasvira
dva put ,0j banovci.* Tako i bude, našto je jedan
gospodin Raefa grdno opsovao što je bilo uvrijed-
ljivo ve samo za njega nego takogjer za sve nas.
— Ovom prilikom umoljavamo tog gospodina, ko-

ji se našom mukom hrani, da oslen ne upotreb- |

ljuje one rijeći. —

Nakon nekoliko časaka izagje jedan drugi

gospodin iz dvorane sa gg. oficirima i gospojam

mi rekne Rafi: Rafo, ovu lampu iznesi pred go-
spodom I* A ovaj mu odgovori: Ja nijesam go-
spodine ničija sluga.“ — Tim riječima redove
ovaj gospodin reće: gZneš li ti ko sam ja?* 1
odmah zazove policaje, da istoga zatvore, kao što
i bude. — Butri ga dan dozove k sebi iš zatvora
i a mu: gBada ti ia dolazila mati i pitala me

gašto sam te na pravdi Boga dao zatvoriti,“
oPa i jesto baš ona o pravdi Boga.“ NE
9

ao Ma romorrom, Ur,





nF kad je tako, onda igji
tvor!" —

Zbilja moramo se čuditi ovakim postupanjem
koji se pod vladom našeg kralja nigdje ne doga-
gjaju. Mi smo uvjereni da visoka Sarajevska vla-
da zna za ove nerede, da bi im odmah stala na
put. Ako ovaki bude još i siu ovog gospodina bi-
ćemo baš veseli 1

To toliko za sada, a drugi put možda više.

Stičanin,
Dobrota, 10 Marta.

oZasviri, pa iza pas zatakni kaže naša po-
slovica, za koju rek bi, da kap. B. K. neće da
znade kad i opet šalje izjavu u takozvanom ,Du-
brotniku“ a uredništvo mu je dragovoljno prima
a još ragje ,saopštava“ samo kad je grditi i ružiti
nedužne sumješćane i to dakako sve u ime sloge.
Puštajući dopisniku ,N., L.“ da dovrši svoje raču-
ne sa uljudnim kapetanom, dužnost mi je da se
odazovem na uvrijede koje je kap. Božo u srpskom
uljudniku našao i koje Dobroti u obraz baca. Gnu-
sno se rublje kod kuće pere, kaže opet poslovica.
Držeći se iste, Dobroćani nijesu pera skvašili da
rastrube svijetu domaće nevolje prouzrokovane
tvrdoglavošću osamljenika, cijeneći svegjer da će
razboritost nadvladati časovitu strast, i da će se
zauzeti uplivni ljudi da se opet povrati ona me-
gjusobna ljubav i sloga koju su nam mnoge varo-
šice zavidjele. Tako su cijenili razboriti Dobroća-
ni kojima je do prečijeg posla, do opstanka rod-
nog mjesta uslijed ekonomične krize koja ih je
je snašla s propašću glavnog izvora blagostanja, i
o čemu bi i sami kap. B. imao da razmišlja. Ali
rek bi da je njemu to deveta. U spomenutoj izja-
vi kap. B. baš po srpsku kaže: ,mišljah da su
već prestali bručiti sami sebe oni mještani koji
onako ocrniše sebi obraz kroz podle opadaje, de-
monstracije i denuncije što učiniše iza svetkovine
Ivaojdana i td. Mještani tvoji, dragi kapetane, vi-
čni svegjer živjeti u bratskoj slozi i ljubavi i on-
da kada su im kuće palili i brodove robili, svi je-
dnodušno osudiše tvoje nebratsko postupanje pri-
godom Ivanjdaua a osobito tvoji sukapelani koje
gi ti na krsno ime uemilo smutio, kao što osudi-
še svi i tvoja docuija javna izazivanja. Nije se iza
busije o tebi govorilo od nekijeh, kako ti baš skla-
dno kažeš, ništa ljudi u mjesto. Govorilo se javno,
pred crkvom, u Čitaonici, va općini, a ne iz bu-
sije, osugjujući tvoje doista malo patriotično po-
stupanje. Ako časni kapetane za opadanje držiš
žalbu tvojih sukapelana, ona je potpisana od koje
prepis imaš, pa ako lažoa i potvorna, imaš pra-
vo da ih sudbeno progoniš, na što te oni i dan
danas čekaju. Je li dopisnik ,N. L.“ upotrebio
»gnusno orugje klevete“ ne treba dragi kapetane
pozivati ga na megdan i uz to sumnjati na Petra
i Pavla, eno ti odgovornog urednika koji te na
zakonitoj biljezi čeka da se Šš ujime ogledaš. Da
gi dragi kapetane mislio kako sam kažeš da će
tvoji mještani prestati bručiti sami sebe, bio bi tu
stvar riješio u svojoj kući, megju ljudima u Opći-
ni, u Čitaonici ili drugdje kako se to i prije obi-
čavalo kada su se i mrtve glave mirile. Ali je te-
bi kapetane baš da bručiš tvoje rodno mjesto, jer
ni ga ti počeo javno izazivati putem one javne
štampe koja je tvoje stare svakojakim  pogrdama
obasipala. Ne samo to, nego si u prvoj tvojoj iz-
javi da ugodiš Stevu i družini nepozvan izrekao
tvoj sud o Općini i Čitaonici. A koliko da ti sve
to nije dosta bilo, mjesto da pokriješ koprenom
zaboravnosti sve što je bilo, blatom se bacaš na
našu mladost na naše sinove i šćeri, nazivljuć ne-
uljudnom djećurlijom i one s kojima bi bio sklo-
pio i uže sveze, da ih tvoje nesmotreno  postupa-
nje osujetilo nije. A čemu to? jer su pjevali hr-
vatske domoljubne pjesme. Te pjesme vrli kape-
tane i od prije kad tebe ovamo nije bilo pjevale
gu se u Dobroti a učene su u Čitaonici od mla-
dića naših kapetavA i akademičara, pak to nije
složilo za dolazak fakina, niti na sablazan puka
Dobrote kako ti tvrdiš već na čast i gabavu, ne
»ža sramotno kolo* jer su tom kolu i tvoji bili.

još dva dana u za«

Pohod kot. fakina Dobroti spravljen je od tvojih.

gostiju i prijatelja, za koji i sam kažeš zašto je
spravljen bio, po ćemu gaključiti je da si sa nje-
ga i snao, kao što su snali oni tvoji gosti, novi

prijatelji 1 savesnigi koji wu u laglama fakino pra.



tili, a očevidać tvoj prijatelj kaže da sf | tu tt9+
ju lagju bio, valjda u namjeri da priskočiš u po-
moć napadnutoj braći, ili da se nauživaš sniken
junaštva. Pošto naš nedosljedni kapetane i sam
javno priznaješ da Dobroćani pristaju na sdruže-
nje sa Hrvatskom, pusti u miru tvoje mjesto, na-
$u mladost neka i od sada kao i od prije dade 0-
duška svojim domoljubnim čuvstvima, pjevanjem
hrvatskih pjesama, i ne nazivaj ih nepristojnim i-
menima, jer ti to ne mogu odobriti ai ista tvoja
plemeuita dječica. Klanjao se kapetane koliko ti
drago Srpstvu i njegovim kumirima Stevu, Radi i
družini, pusti u miru tvoje rodno mjesto, a ne
Bij mržuju i razdor, ne potkopavaj obiteljski mir,
ne ruši prijsteljske i krvne sveze, ne prekidaj
bratske ljubavi koja se megju nama lijepo ujivila
la dok si ti po svijetu bio. Ne slušaj stare nepri-
jatelje Dobrote, kojima nije ništa sveto i koji te
paklenom namjerom mažu i glade. Ne sij neslogu
megju braćom jer ,brata ko zagrebe, zakopao se-
be.“ Ne čini da potomstvo naše Dobrote prolaze-
ći pokraj twoje kuće reće sa neumrlim Šeaoom:
nDom joj jošte dobe ove
Kuginom se kućom zove.“
Sumješćani.
Boka Kotorska, 10 Marta.

Odlučio sam češće vam se javljati, g. ured-
niće, molbom da bi ste uvrštivali moje dopise u
naipopularniji list hrvatskog. naroda u ovim stra-
nama, dičnu našu ,Crvenu Hrvatsku," a to s je-
dinog razloga, da se bistre pojmovi njekih  zalu-
taih sinova junačke Boke, te ,dike vd Hrvata,“
kako ju stara predaja nazivlje, kroz usta pjesuika
Kačića. — U ovo zadnje doba, hrvatska svijest,
toliko vijekova uspavana, počela se je buditi i u
Boki, ali ne na Žalost kod Bokelja ,hrišćana,“ ko-
ji prvi nazad 30 i više godina, barjak naš razvi-
še ; jer ih zaslijepljuju svakovrsni agitatori, ucije-
pljujuć im po novoj modi, neko srpstvo, za koje
se amo do tu skoro nije zvalo. Boka je napučena
hrvatskim narodom, ona je dio hrvatske kraljevi«
ne, kako nam svjedoče svi povjesničari, domaći i
strani, koji nepristrano pieahu. Osim povijesti hr- .
vatstvo Buke štiti narodno predavanje ; običaji hr+
vatski su, narjećje, nošnja stara takogjer hrvatska
je. Nu prigovara se, da se ,hrišćani“ kašnje do-
geliše i tako ju posrbiše. Ali mi odgovaramo, da
hrišćanstvo nije srpstvo, kako se sad zlobuo isto-
vjetuje. Hrišćanska vjera nije srpska vjera već po-
rijetlom grčka ; srpske vjere nema na svijetu. Po
nazivu vjere ue daje se ime narodima ; jer bi on-
da Rusi, Bugari, Rumunji, dio Hrvata, buduć gr-
čke vjere, bili Grci! Ovo je glede tobožnje srp-
ske vjere; nu da su naši takozvani Srbi. baš po
krvi Srbi, opet Boka ostaje brvatska, jer takva je
od starine, a nje došljaci postaju Hrvati, hrvatski
državljani. Zemlja ne dobiva ine od avojih gosta,
već od urogjenika, Pametan čovjek neće reći, da
je m. pr. južna Italija prestala biti talijanskom
zemljom. zato što ondje ima hrvatskih nagelbina
u okolici Ripalda, Larioa, u gradu Aquaviva, u
Tavenni, Palati, san Felice, u Vastu itd. Ovo ne-
će niko zanijekati; jer kad bi ime malog broja
došljaka mijenjalo ime one zemlje u koju su. kao
gosti primljeni, sad bi se mal ne svaka zemlja ua+
Zivala sa dva ili više imena, n, pr. Srbija ne bi
bila više Srpska zemlja samo već srpsko-bugarako-
rumunjska itd., jer ima ne mali broj Bugara i Ru-
munja. Poznati talijanski učenjak Luigi Palwa u
svojoj knjizi »Del principio di nazionalta, Milano
1867“ na str. 24 veli: g»Kada se njeki broj ljudi
otcijepi od svoga naroda i ostavi te se prengše
drugamo ; ovdje ovaj broj ljudi ne stvara nove do-
movine, nego ovi ljudi budu prihodaici (,0spiti*) ;
tu se nastane, postanu gragjani, ljube ju kao oji«
hovi oci staru domovinu, .. +;. ne mogu obraniti
narodnosti svoje, a još manje rasnarodit semlju,.
koja ih je primila." Dakle naši tobošnji Srbi ne«.
ka budu ono što Palma uči, neka budu hrvatski
državljani, Riječi Palme neka promosga ,Dubrov+
nik," pak će se uvjeriti, da je na krivom putu.
Već je vrijeme da se opametita bokeški a i avi:
ostali hrišćani | Prigrlite ovu tužnu i već dosta
igmučenu hrvatsku domovinu, nemojte se nje liša-
vati! Borite se pod barjakom, kojeg ste junački u
svoje doba razvili, pak ćete biti sretni u sretnoj.

Hrvatakoj, slobodnoj, ujedinjenoj - i. nosavigaoj |
= Prudiki = jo gontat |