had Trebinje, 10 Marta Štovani gospodine uredniče | Uvidivši, da se do danas još wiko- pera latio nije da opiše zaba- vu, koju je davalo ovdašnje omladinsko pjevačko društvo — to sam prisiljen, da sam učinim ako i nijesam vješt u pisanju dopisa. Spomenuto društvo davalo je na 12. pr. mj. prvu zabavu na koju prisustvovahu svi ovdašnji ge: ćastoici, činovnici kao i odličniji gragjani Raspored zabave bio je slijedeći: 1. carska himna. pjevana od mjes. zbora. 2. sNaša zastava“ De- klamacija od Ivana vit. Trnskog, deklamovala go- spogjica Ana Šercar. 3. ,Ja sam Hrvat“ pjevana od mješ. zbora. 4. »Naša Anka“ Deklamacija od' P. Preradovića, deklamovala Zorica Picek. 5. ,Je- zerce“ vesela igra u tri čina, J. Jurkovića, zatim Tombola i ples. Zabava je tekla najvećim redom i na potpuno zadovoljstvo publike — što se mo- glo tvrditi iz neprestanog splaudiravja, — Druga zabava bi data na 13. pr. mj. koja je takogjer o- bilato posjećena bila, Osobito moram istaknuti, da je kod prve i druge zabave sve prisutne odu- ševilo ono milozvučno pjevanje naših hrvatskih pjesama ,Ja sam Hrvat“ i ,Jezerce,“ što se ima zahvaliti . najviše. gosp. Bernardu, Kleinu, koji je naše neumorne pjevače tako dobro izvješbao. De- klamacije bijahu sasma dobro izvedene, osobito ' pako ona gNaša Anka" koju je deklamovala 12 godišoja gošpogjiea Zorica Picek. Igrokaz bijaše takogjer sasma dobro izveden što se ima u prvom rodu zehvaliti ustrpljenim i neumornim pjevačima a: u drugom redu gosp. B. Kleinu, koji je društvo podučavao. Osim pjevanja bijasmo Svi prisutni sa sviranjem onih šestorice dubrovačkih glazbara u- pravo ushićeni, jer svirahu baš milo i ugodno naše omiljele brvatske komade; uslijed toga uas bijaše mnogo koji posjetismo i prvu i drugu zabavu. Na 14. pr. mj. bi obdržan opći ples u dvo- rani gosp. Naglića gdje je takogjer onih šest gla- zbara sviralo. Ja sa još nekoliko drugova otigjo- sino i na tu zabavu ne plesa — neg glazbe radi. Čim sStopismo u dvoranu zasjaše sa svih strana ' hrvatske trobojnice — tu je bilo katolika, muha- medanaca i sila podčastnika, narod bez razlike vjere opasasa se ili okiti sa onim svetim hrvat- skim bojama. Gospodin uredniće, mislim da bi to. svakog valjanog i poštenog Hrvata ushitilo ; jer se iiz toga može uviditi, da se kod vas samo hrvatska svijest goji. *) Tekom zabave dozovade društvo, da je viso- ka zemaljska vlada njihovoj molbi udovoljila, te društvo potvrdila pod naslovom ,Slavulj.“ Da onda vidjeste veselja kome nije bilo ni kraja ni: konca. Eto Bogu hvala! i u Trebinju postoji ne- ko stanovito društvo, ,Pjevačko Društvo Slavulj.“ Kako ćujem pristup je u društvo slobodan ' svim vjeroizpovijestima, Sto je mnoge kod nas i obeselilo ; jer keko se naša braća muhamedanci u svemu s nama slažu, to će bez dvojbe i mnogo njih se priključiti tome društvu, da mu se mon» go bolji, tvraji i sjegurniji temelj udari, ato će biti dokaz, da smo mi i muhamedanci jeduokrviia brača, koje“nas vjera dijeli, ali zato mi da imamo isti cilj i iste želje. Uvjeren sem, da se društvu neće nijedan pravoslavni priključiti, jer kod njih postoji ovi nesretni fanatizam koji neće da odba- ce. Izbori za odbor pjevačkog - društva će se ob- državati kako se. govori u nedjelju va 12. 0. mj., te ća Vam onda moći o ustroju tog društva po- tauje pisati. : ! + Na 19; pr. mj, obdržavala ge sveta misa u otdašnjoj katoličkoj crkvi uz gruvanje mužara na | slava 60 godišujice biskupovanja svetog oca pape, Na misi prisustvovabu svi ovdašnji časnici i či novuici kao uwinogobrojni puk, te se skupa. pomo- lismo svevišnjem, da: nam avetog psstira još. dugo i dugo vremena sdrava i krijeposna uzdrži, | Gospodine uredniće, istiua da sam sq ovim dopisom udaljio sli stam da će! svakow rodo)jubu biti milo, kad čuje dali kod nug' postojiprava i iskrena ljubav sa domovinom." "i > Zvonimirac, %) Živjeli Junaci! U binju probudila se \evalaka sui lom da je divota, Živjeli Brvati krubinjaki, Ur. “ mašina Pogled po svijetu. — Novine sveudilj pišu o nekom zbliženju izmegju Mladih Čeha i Nijemaca, ali se o tome ne zna ništa pozitivna. Mi ni malo ne vjerujemo u ove glasove. Mladi Česi ne mogu se pomiriti s Nijemcima) prije uzpostave češkog kraljestva ; Nijemci liberalci o češkom kraljestvu neće da ču- ju. Moguće da bi ih sklonuo: proces koji se pro- vagja med samim njihovim narodom da budu ma- lo trijezniji. Oni u Nijemstvu gube zemljište na korist antisemita — koji su prijatelji ravnoprav- uosti narodi. U ceutrumima ljevičarstva pobjegju- ju danas sa veoma neznatnom većinom. Strah ih je Luegerh, Lichtensteina i Schneidera pak mogu 8vašta pokušati. — Nastavlja se pred porotaim sudom u Pa- rizu rasprava radi podmićivanja. Žena optuženika Cottu osumnjičila je ministra pravde Bourgevisa, koji je s mjesta demisionirao, da se kao običui gra- gjania može obraniti. Qa se je obranio, ali su Fioquet i Clemenceau učinili jadnu figuru. — Izbori su u Srbiji odavna svršili, još i- ma samo nekoliko naknadnih izbora, a još se ne zna rezultat. Kolaju svakakovi glasovi ; sad libe- ralci imaju većinu, sad radikalci. Najvjerojatnije je da stoje pola a pola sa malom prevagom libe- ralaca, koja nije dovoljua za čvrstu vladu. Domaće vijesti. Molimo p.n. gg. predbrojnike da se požure s preplatom. Komers u slavu sjedinjene oposicije. — U Zagrebu na 12 ov. mj. u velikoj dvorani Strelja- ve obdržavao se je veliki komers u slavu sjedi- njenih opozicija. Prisustvovahu svi odlični prvaci obih stranaka, gragjanstvo i sveučilišni gragjani. izrečeno je veoma krasnih govora. Pravaš Fol- negović napio je Preuz, Vladiki Štrosmajeru, a ne- odvišujak dr. Amruš dru Starčeviću. K Starčeviću pošla je posebna deputacija a Strosmajera su po- zdravili brzojavno. Isto tako poslaše brzojavni po- zdrav našojlitaći Slovencima i mladočeškom klubu Ovo malo*rijeći govori od kolika je zama- Šuja ovaj komers za aš politički život. Ko samo pomisli kako je bilo nazad godinu dana te ono doba šravni sa sadašnjosti, ne može a da od vese- lja ne uzdrhta, jer eto mi doćekasmo veliku po- bjedu slogei ljubavi, a ako Bog da i odlučna rada. Slava Kuhaču. — Kako čitamo sjajno je i- spala zabava, što ju je priredio bečki gZvonimir“ u Ronacherovom etablismanu u slavu velikana Kuhača. Na zabavu dogjoše zastupnici, sva sla- venska društva (osvem srpskog) i toliko drugih odličnjaka. Nama je veoma milo što je ,Zvonimir“ ovom prigodom osvjetlao obraz sebi i svoj hrvat. skoj omladini. > Klevete, -- Laži i klevete plaćenog lista ,Sr bobrana“ — kome je urednik Paja Jovanović, 0- naj koji je primio od Srbije 31.000 dinara -— da je Mažuranić oteo Smail-agu Vladiki Njegušu do- dijale su sinu pok, bana gosp. savjetniku Vladi- miru Mažuraniću, te je on klevetnika svog slavuog oca tužio sudu. Mi se čudimo drskosti čovjeka ko- ji imajuć na gavijesti poznatu neopovrgnutu isti- nu, još sjedi u hrvatskom saboru i koji iza ono- liko sjajnih dokaza čiji je Smail-aga (donapokon je: bio izdan, Mažuranićev rukopis sa svijem po- pravcima), još se usugjuje napadati proslavljenog bana: pjesnika ! U Franceskoj ministri, ako se va ujih ma i vajmanje posumnja, odriču se svojih mje- sta, jer znadu da politički ljudi moraju bitičisti kao zlato, a drugovdje ovaki postaju još bezočniji, 0. Pogibeljan čovjek. — U magjarskom saboru za rasprava o crkvenom pitanju rekao je bivši: minigtarspresjednik T sza, da se je on u koliko se vjeća sama jednom obratio u Rim za pomoć, a to je bilo onda kad je uplv vladike Štrosmajera po- stajao odveć pogibeljuim. , |< Obzor“ zgodno primjećuje, da to može biti samo u smislu narodnom i političkom, jer ne vja-, raje da bi kalvin Ti:za zagovarao probitka kato- | ličke Orkve. Da Tisza u Rimu nije ništa isposlo+ Tao ta je poraate, Za Maglare je dakle pogibeljan čovjek, koji je sve avoje sile uložio za sreću i napredak naro» da hrvatskoga. a gRazbistrimo.“ Tako se zove oveći niz pre krasnih članaka, što su gred dvije godine izlazili u ,Glasu Hercegovca.“ To je zgodno i popularno pisana znanstvena radnja, koja je u svoje vrijeme svrnula na se pozornost. Vješto pero ojima doka- zuje hrvatstvo Bosne i Hercegovine po narodnom pripovijedanju, običajima i mišljenju. Od svih stra- na stizalo je poziva i pobuda ,Glasu Hercegovca“ da se svi ti članci preštampaju u posebnoj knji- žici, koja bi veoma dobro došla u ovo vrijeme, kad treba najviše doprinašati rasvjetljivanju životuog uarodnog pitanja. Uredništvo , Glasa Her- cegovca“ dalo se je na posao, te javlja, da će dje+ lo brzo ispod tiska. S toga upozorujemo već sada hrvatske rodoljube ua to djelo, pa kad izagje, da ga što više rasturuju u narod, najviše pak po ouim krajevim, gdje se je hrvatstvu borit sa odmetoi« cima. gN. L.“ U Mitrovici u Srijemu. — I mitrovački Hr- vati poput gas moraju da izdrže veliku borbu sa Srbima. Srijemski Srbi združili su se protiv Hrva- ta, a u ime Slavenstva, sa protestanuma Nijewci- ma, kojih u Srijemu dosta ima, uprav onako ka- | ko su se naši združili sa talijancima. U to ime izdali su i list na njemačkom jeziku srpskim nuy- cem. Ali se naši ue predaju. Oni će, kako čujemo, da osnuju štampariju i da pokrenu hrvatski list u . Mitrovici, Bilo u sto dobrih časa! Bratska borba nije ljepa niti je ikome mila, ali kad vidiš tvoga brata da se druži sa tugjinom i da oba na te u- daraju, e, ouda ćeš bogme najprije skočiti na bra- ta, jer ti krv na nj uajžešće uzavri. Nije se tome čuditi, to je čovjeku prirogjeno. Još jedna sa onih strana. — Naši Srbi u- vijek viću da su oui obranili Hrvatsku od Tura- ka što nimalo uije istina, jer su Hrvatsku branili 1 krv svoju za nju prolijevali samo Hrvati katoli- čke i pravoslavne vjere. Kako su Srbi branili Hr- vatsku neka nam svjedoči ovaj historički ćin. Po- znato je da je u 16 vijeku bosanski Hasan-paša najviše jada zadavao vašoj domovini preko Vele- bita od svih vojskovogja turskih. Njegova najveća : vojska što ju je poveo ua Sisak prijetila je, da 0- svoji i zadnju čest jadue zemlje. Stvar je bila go-. tova: padoe li Sisak, sva je Hrvatska u rukama. Hasan paše a dalje što bude. Ugarski sabor u Po« žunu zaključio je tom zgodom ovaku: ,Neka se Lrvatska brani, kako sama zna i sama neka pla-“ ća svoju vojsku.“ 1 doista Hrvatska ostavljena ta- ko na milost i nemilost obranila se junaštvom svojih sinova. U Hasanovoj vojsci koja je brojila + 50.000 bilo je 29.000 Srba kako ,»Vjenac“ dokazuje. Danas su druga vremena, Duh parvduosti, jedinstvo jezika i bratski osjećaj učinio je da Hr- vati katoličke i muhamedove vjere gaborave ove , krvave uspomene. Ali one su nam dokazom kuko su Srbi branili Hivatsku i za nju, kako kaže Pa- ja Jovanović, krv prolijevali. Zastava kršne Hercegovine. — Čitamo u »Glasu Hercegovca :* Ovih dana Halil Gjonko sa Bivoljeg brda donio je kot, uredu nešto poderanu . štaru hercegovačku zastavu. Nazad 60 godina, za dobe vladanja Ali-paše R:zvanbegovića cijelvu Her- cegovinom, u ratu što ga je vodio sa Crhogorci- ma njegova vojska imala je taj barjak crveno-bije- lo-plavi, u na njem gepisano na arapskom jeziku : sNe ima Boga nal Bogu.“ Ovom pronašašću uprav se radujemo i zahvaljujemo Halilu Gjonku kad se je udostojao, bez ikakvog strančaceuja, ovu za- stavu — koju je kros toliko godina u svojoj ku- ći čuvao — na javnost isnijeti. Hercegovačko crveuo-bijelo-plava zastava to je naša krasna i mila trobojnica, naš hrvatski barjak, — Za otvor apljetskog kasališta. — Čujemo ga goleme priprave što se čine za otvor novog kazališta i da je dr. Bulat u pregovorima sato da ge dovede is Zagreba dramatičko društvo, Već se spremaju na izlete sa rasnih krajeva naše vine, Ova proslava imaće haraktor isključivo brvat- aki bea vani pola