Nijemština. — Pretptošli , Dubrovnik“ u urod. nom članku tuži se što je presj. najv. sudišta. Stremayer rekao da su nenjemački jezici strani jezici, te po običaju krivi za to Hrvate!! Hrvat- ski. Zastupnici bilo koje stranke, i Klaić i Bian- kini 1 Spinčić i Bulat 1 svikolici živo se zauzimlju da se naš jezik poštuje i da vlada u našoj zemlji i stoje na programu sjediojenja. Srpski zastupnik Kvekvić naprotiv izjavio je da je Srbima mjesta u Beću, »Dubrovuik“ dakle mora da suti i da prima sve ono što dolazi od onuda, gdje je srp- skom zastupoiku pravo mjesto. * > Vjerska snošljivost, — Srbi uvijek na rije- či ističu vjersku snošljivost, ali uvijek rade proti nje. Evo za protkrijepu naše tvrdnje jedne vijesti iz ,»Obzora:“ “> Srpska Zustava* — organ liberalne stran- ke u Srbiji i regenta gosp. Ristića — ima u svom broju od 16. februura (1. ožujka) članak kojemu je naslov: A. M. D. G., a u opaski se razjašnju + je, da to znači ad majorem Dei gloriam i da je to moto, kojim se jezuite služe. Članak je nape- ren proti nekome padre Giovanni — a ta) padre Giovanni je Jovan Gjaja, koga ,Srpska Zastava“ tako zove jer je rogjen katolik. Drugi smo put rekli, da je Gjajwa obitelj pravoslavna i da su njegova djeca pravoslavao uzgojena — ali u Srbiji nema uspješnijega srestva navale proti njemu do prigovora, da je katolik. Clanak A. M. D. G. od početka do konca mu to predbacuje, te izvrgava ruglu i sliku Isusova srca 1 ,zdravu Mariju“ i ,li tanije* i ,confiteor“ i latinsku formulu odriješe- nja pri ispovjedi itd. Mi ne mislimo braniti Gjaju ih upuštati se u kakovu meritorau polemiku pro- ti takovim glupostima. Konstatiramo samo, kako nam svaki dau iz Srbije pružaju novih prilika, da žalimo ojihov niski — ali veoma niski — moral- ni i kulturni niveau.“ Ovaj Jovan Gjaja naš je Dubrovčanin koga mi poznamo pod imenom 1vo Gjaja. Poznato nam je da je on na sveučilištu bio Hrvat i član ,Ve- ebita.“ Kad je pošao u Srbiju posrbio se te pro- mijenuo svoje ime Ivo u Jova i dao svu djecu uzgojiti na pravoslavuu. Ali to mu ne pomaže, gn je katolik zato ne može da bude pravi Srbin. Gradska Kronika. $ Mato vitez Vodopić. — U četvrtak o- bavio se žalobui, ali velićaustveni sprovod našeg biskupa Dva dana prije toga vrvio je silan puk daga vidi o svojoj odaji gdje se je dani noć mo- bio, Mnoštvo pisama sužaluica i brzojava prispje- lo je kapitolu“i pokojnikovu bratu kap. Niku, iz- megju kojih spominjemo brzojave dalmatinskih bosayskih 1 hrv, biskupa, ministra presjednika gro - fa Taaffea, ministra Gautscha, kluba stranke pra- va u Zugrebu, ,Zvonimira,“ Hrvatske,“ pak za- stupnika, općina, prijatelja itd. itd, Mrtvačko opjelo obdržavao je arcibiskup i hvarski biskup pragošp. Carev, koji je u tu svrhu došao u Dubrovnik. Slovo je pročitao preć. kan. prof. Vice Paluuku koji je veoma lijepo vrišao ži- vot pokojvika. Sprvvodu sudjelovahu zastupnici stranijeh država, muogobrojno svećenstvo, općine dubrovačke, sve oblasti, korporacije, društva, ško- le itd, i silan narodi, Maogi koji nijesu mogli sau- čestvovati poslaše svoje zastupnike. Od vijenaca spominjemo namjesnikov, kot. poglavara, Čitaoni ce, »Zvouimira“ utd. Po zidovima kuća i crkava bijahu prilijepljene prigodue jadikovke na hrvat- skom i latinskom jeziku, izmegju kojih bijaše i li- jepa tužuljka naše Čitaonice koju ovdje donosimo. Ophod je dugim redom izišao IZ Gospe te se 0- bavio gradvu crninom Zastrtim 1 povratio se pre- ko Poljane na Ježuvite, u čijoj crkvi sahraniše umrle ostauke ovoga Dubrovčanina koga njegovi sugragjani neće nigda zaborav. ti, Laka, mu zemljica! Evo pjesme što je poslala naša Čitaonica : Nestade eto megj nama biskupa našeg Mata, našem c'jelom narodu ua i posuata; "Tako se u'jebe pomalo Umuici vaši avi: Biskupe Mat o, laka ti Hogjena gruda bila, Zu živa er 0i pregnuo la svijeh svojih sila, Da Vjeri i svom naroda Podigueš ugled, časti Da bude groj na svom, B gsradom delek ne doge Saale moj 694 1 osjećaj" Pomuji FVar rane upije, upravi, izdarakalj 1 odgovoru redni Doklegod bude nesreća Trpljeti svijet b'jeli, Uvijek se hoće žalovat Njegovoj gtužnoj Jeli“: A ,Robinjica“ njegova Uvjek će mamit plać. Dok bude paka živjeti Hrvatska domovina, Živjeće spomen njegovih »Doborskih Razvalina“, Gdjeno se Bosna s Hrvatskom U bratski spaja vez; Gdjeno se mjere zajedno * Nevinost sa krivicom, Bije se Krst sa nekrstom, Nasilje sa pravicom ; A ljubav moćna kršćavska Pobjede diže st'jeg. Dokle god bude postojat Na svjetu rod Hrvata, Bjećat se hoće ponosno Biskupa dobrog Mata: Koji se nije stidio Iirvatski ćutjet v'jek ! Koji sred grdne oluje Prvijeh jur vremena, Odoljet ziao dušmanu, K6 nepomična st'jena, Vijući uvjek do smrti Narodni dični st'jeg. Biskupe slavni, bila ti Od Boga gori plata ; A na zemlji ti zahvalnost, * I poklon svih Hrvata ; Moli se s neba Gospodu Za djeli narod naš ! Škanđali iza Gospe. — Kako doznajemo u- godno se dojmila svijeh gragjana koji stoje na onoj strani grada naša oštra vijest u prošlom bro- ju o škandalima u jednoj kuću iz njihova susjestva Rekli su nam da su oni bili podigli tužbu na op- ćini ali bez ikakva uspjeha. Rado bi smo znali za- što se njihovoj molbi nije udovoljilo. Laš Prevara Begočnost, to im je geslo. O- sokoljeni mukom gg. Dr. Mandolfa_ i Mičića koji- jem je bilo ispod ojihovog dostojanstva ozvati se na lažne, prevarne i bezočne provokacije, dovedo- še do skrajvijeh granica bezočnu izmišljotinu da su vna gospoda bila u Rijeci u oči Sv. Vlaha. Isprva lažno izmisliše ženu te ih je na brodagići privezla, pak prevarno prijetiše svjedocima naime da će iz- nijeti imena onijeh koji su ih vidjeli, a napokon poštu su rečena gospoda predali pismenu i svoje- ručno potpisanu svjedočbu da nijesu kroz cijelo ovo godište bili u Rijeci, bezočno ustegoše se la- žnom izmišljotivom da. nijesu ovlašteni iznijeti i- imena tobožnjih svjedoka! Takijem laživcima, va- rolicam # bezočnijem kampijunima ne možemo već doviknuti im : Sramite se bufoni, tri puta sra- mite se! Provokacija. — U nedjelju proš. kad je na- ša glazba razveseljivala pučanstvo svojim ugodnim sviranjem neki plaćenik zazviždi hrvatskoj kora- čnici, ali nesretnik platio je skupo svoju glupost, te se patučen vratio k svojijem gospodarima. Izjava. — U zadnjem broju lista ,Dubrov- nika* izašla je tobožoja izjava Vice Casagrande, u kojoj se veli da nije gosp. Frano Gondola oštro ispitivao onu dvojicu o slučaju ušijera Miše Kuku- ljice. Megjutim ja kao drugi od one dvojice ovime izavljujem, da je doista istina, što je donijela »Orv. Hrv.“, jer je gosp. načelnik čim sam ja u njegovu sobu uljegao, okosio se na me, riječi- ma: ,Sto si ti noćag učinio?“ i a tolikom nava- lom doveo me u takovu smetnju, da ja ni na naj- prostija pitanja nijesam mogao odgovora dati. A istom na svrhu, kad je uvidio, da sam u toj stva- ri nevin, ublažio je svoj govor i otpravi me is općine: ,»Sad hajde, moj siuko, doma.* Čudim se kako je Dubrovnik“ mogao do- nijeti onu isjavu, kad sm Vice mi se pred toli. | kijem kleo, da on to nije rekao, a s druge stra- ne Vice Casagrande ne goa ni čitati ni pisati, Bijepan Basor kovač, Diskoras na Poljani. Vlaho. — Bon gjorno Ivo! 1, — gjorno, bon gjorno! Kapito si ? Ma nemoj mo ferimavat imam nešto posala, nemam se kad ni prikrstit, , ————— i Vlaho, == Bamo dvije tHjeMt, Žegam da ima nekakva 404 ćetat ,Srpkinja Dubrovkinja“, znaš li ti zato 7: Ivo. — U toj soćetats nema nijedne gospogje dubrovkinje nego znaš više ko, Tu su nove Dubrovkinje što su jučer došle... .. Plaho. — Capiseo! A... . Što sam Ćio rijet, ,Crljena* piše da su brzo elecijoni i da su se gja počele spra-: vljat liste. Što ti se para? Ivo. — Pušti me jadav, razgovaraćemo se o temu drugi, pot; razumiješ li da nemam kad? Imam ti hi toli- ko pripovigjet, da ne bi finuo do sutra. Skupilo ih_ se ovijeh dana bulikan. Srbi su pomamljeni. Vidi: se da su brzo elecijomi: onomane sam vidio gospa-: ra Frava, gje ide u Gruž otpratit Župljane: koji sa. hodili u Ameriku. Vlaho. — A ti ne znaš drugu ? Ivo. — Koju ? Vlaho. — Bulikan s fratrom bijelijem s Lokruma! Došo mu je fratar da mu učini čertifikat za nekakvo bo- riće što ih je nosio s Lokruma, Skočio ti on na nj vikat gore nego ono na Medini. Ti je fratar čeljade skladoo i ušesno i pulito sa svakijem, ma što ćeš ? namjerio se na napas. Fratru tokalo poć na kape- tanat i kapetanat do njemu razlog! Ma neka sve, ma ne mogu nikako razumjet zašto mu nije mirno u« činio ti čertifikat, kad valja da ga učini, nego se stanuo papricat i sovat ga? Ivo. — Moj dragi, i on prodava boriće .. .. Ma evo na, učinio si mi izgubit kvarat od ure. Adio, vigjećemo se. Reci mi, jesi li bio na Ponti ? Pošto je kautar drva? ! Vlaho. — Po šeset i pet, maslinate. Adio1 Otvoreni dopisi ,Crvene lirvatske.“ Č. g. A: M. Zadar. — Primili smo u reda, Č. g. M. J. Žepče. — Mi ćemo uvrstiti, zašto ne? samo da bude u redu učinjeno i da mi znamo ko nam šalje. JAVNE ZAVALE. Prigodom smrti pok. našeg Biskupa Mata. bi udijeljeno na uhar siromaha : od gg. Vlaha vit. DeGiulli fior. 25, Eugenija vit. Staubera fior. 7,. Draga Pretnera fior. 8, Marića i Milišića fior. 5, Pera kap. Tomaševića fior. 5, od Bratstva crevlja. . ra i papučara fior. 5. ' Nadalje prigodom smrti pok. Pera Miletića . komesara bi udijeljeno va ubar siromaha od g.; Avtuna Gjuratića 2 fior. : Dubrovnik, 16 Marta 1893. it Povjerenstvo Javne Dobrotvornosti. po Ražalošćeni teškom nesrećom koja nas ucvi- li ugrabivši nam miloga PERA MILETIĆA ljubeznog supruga, uzor oca i milog tasta, uvsje- , ćamo svetu dužoost da se iz dubokog srca zahva- limo najprije vrijednome Dr. Nikoloriću koji kroz dvije godine požrtvovanjem i ljubeznim nastojanjem | Zono je braniti od _nem'le smrti milog nam pokoj- nika. Takogjer dičnoj obitelji plemenitoj .Revera koja nadasve u zidnje doba, bila nam je od veli- | kog razabranja i utjehe ; pak dičnoj braći Golu- bović, Luku Angjeli i Rsfu plem. Saraka, koji na- dasve ovom žalosnom prigodom znali su iskazat nam iskreno prijateljstvo, vjećita budi naša hir- nost. Ganuti pak mnogobrojnim ućestvovanjem od- ličnih gragjana i prijatelja svakoga stališa i vjere koji dopratiše do hladnog groba milog nam sta- rješinu, izjavljujemo se iz pune duše hirni slavnoj Općinskoj Upravi, pak učiteljskom zboru mjesnog | Ućiteljišta koja na čast milog vam pokojnika zna- ; la je sakup.ti lijepi darak na korist gradskih siro- mahi, te slavnom Upraviteljstvu Velike Gimnazije , i Moroplovne škole, poglav'tom Gospodinu Presje- | dniku okružnog Suda i u jednu riječ, činovnicima | svijuh mjesnih ureda, kako i milim: trgovcima i poštenim xanatlijam koji i»kazaše kako osjećaja, gubitak poštenog gragjaniva. iskrena i duboka, hurpost od / Mare udovica Miletić, supruga. | a Miho, Antun i Vlaho, sinovi ; Kate Ukas Andrijana Sambugnach. | kćeri, Marija-Assunde Slamnig |. Ivan Ukas ) brala Emi! Sambuguaeh | getovi , Ivan Slamnig Mile Mandić Marija Kosović Krede oačran Tipogradja D, Prefuere u Dubrovniku,