Nijemština. — Pretptošli , Dubrovnik“ u urod.
nom članku tuži se što je presj. najv. sudišta.
Stremayer rekao da su nenjemački jezici strani
jezici, te po običaju krivi za to Hrvate!! Hrvat-
ski. Zastupnici bilo koje stranke, i Klaić i Bian-
kini 1 Spinčić i Bulat 1 svikolici živo se zauzimlju
da se naš jezik poštuje i da vlada u našoj zemlji
i stoje na programu sjediojenja. Srpski zastupnik
Kvekvić naprotiv izjavio je da je Srbima mjesta
u Beću, »Dubrovuik“ dakle mora da suti i da
prima sve ono što dolazi od onuda, gdje je srp-
skom zastupoiku pravo mjesto.

* > Vjerska snošljivost, — Srbi uvijek na rije-
či ističu vjersku snošljivost, ali uvijek rade proti
nje. Evo za protkrijepu naše tvrdnje jedne vijesti
iz ,»Obzora:“

“> Srpska Zustava* — organ liberalne stran-
ke u Srbiji i regenta gosp. Ristića — ima u svom
broju od 16. februura (1. ožujka) članak kojemu
je naslov: A. M. D. G., a u opaski se razjašnju +
je, da to znači ad majorem Dei gloriam i da je
to moto, kojim se jezuite služe. Članak je nape-
ren proti nekome padre Giovanni — a ta) padre
Giovanni je Jovan Gjaja, koga ,Srpska Zastava“
tako zove jer je rogjen katolik. Drugi smo put
rekli, da je Gjajwa obitelj pravoslavna i da su
njegova djeca pravoslavao uzgojena — ali u Srbiji
nema uspješnijega srestva navale proti njemu do
prigovora, da je katolik. Clanak A. M. D. G. od
početka do konca mu to predbacuje, te izvrgava
ruglu i sliku Isusova srca 1 ,zdravu Mariju“ i ,li
tanije* i  ,confiteor“ i latinsku formulu odriješe-
nja pri ispovjedi itd. Mi ne mislimo braniti Gjaju
ih upuštati se u kakovu meritorau polemiku pro-
ti takovim glupostima. Konstatiramo samo, kako
nam svaki dau iz Srbije pružaju novih prilika, da
žalimo ojihov niski — ali veoma niski — moral-
ni i kulturni niveau.“

Ovaj Jovan Gjaja naš je Dubrovčanin koga

mi poznamo pod imenom 1vo Gjaja. Poznato nam
je da je on na sveučilištu bio Hrvat i član ,Ve-
ebita.“ Kad je pošao u Srbiju posrbio se te pro-
mijenuo svoje ime Ivo u Jova i dao svu djecu
uzgojiti na pravoslavuu. Ali to mu ne pomaže, gn
je katolik zato ne može da bude pravi Srbin.

Gradska Kronika.

$ Mato vitez Vodopić. — U četvrtak o-
bavio se žalobui, ali velićaustveni sprovod našeg
biskupa Dva dana prije toga vrvio je silan puk
daga vidi o svojoj odaji gdje se je dani noć mo-
bio, Mnoštvo pisama sužaluica i brzojava prispje-
lo je kapitolu“i pokojnikovu bratu kap. Niku, iz-
megju kojih spominjemo  brzojave dalmatinskih
bosayskih 1 hrv, biskupa, ministra presjednika gro -
fa Taaffea, ministra Gautscha, kluba stranke pra-
va u Zugrebu, ,Zvonimira,“ Hrvatske,“ pak za-
stupnika, općina, prijatelja itd. itd,

Mrtvačko opjelo  obdržavao je arcibiskup i
hvarski biskup pragošp. Carev, koji je u tu svrhu
došao u Dubrovnik. Slovo je pročitao preć. kan.
prof. Vice Paluuku koji je veoma lijepo vrišao ži-
vot pokojvika. Sprvvodu  sudjelovahu zastupnici
stranijeh država, muogobrojno svećenstvo, općine
dubrovačke, sve oblasti, korporacije, društva, ško-
le itd, i silan narodi, Maogi koji nijesu mogli sau-
čestvovati poslaše svoje zastupnike. Od vijenaca
spominjemo namjesnikov, kot. poglavara, Čitaoni
ce, »Zvouimira“ utd. Po zidovima kuća i crkava
bijahu prilijepljene prigodue jadikovke na hrvat-
skom i latinskom jeziku, izmegju kojih bijaše i li-
jepa tužuljka naše Čitaonice koju ovdje donosimo.
Ophod je dugim redom izišao IZ Gospe te se 0-
bavio gradvu crninom Zastrtim 1 povratio se pre-
ko Poljane na  Ježuvite, u čijoj crkvi sahraniše
umrle ostauke ovoga Dubrovčanina koga njegovi
sugragjani neće nigda zaborav. ti, Laka, mu zemljica!

Evo pjesme što je poslala naša Čitaonica :

Nestade eto megj nama
biskupa našeg Mata,
našem c'jelom narodu

ua i posuata;
"Tako se u'jebe pomalo
Umuici vaši avi:
Biskupe Mat o, laka ti
Hogjena gruda bila,
Zu živa er 0i pregnuo
la svijeh svojih sila,
Da Vjeri i svom naroda
Podigueš ugled, časti

Da bude groj na svom,
B gsradom delek ne doge
Saale moj 694 1 osjećaj"
Pomuji

FVar

rane upije, upravi, izdarakalj 1 odgovoru redni



Doklegod bude nesreća
Trpljeti svijet b'jeli,
Uvijek se hoće žalovat
Njegovoj gtužnoj Jeli“:
A ,Robinjica“ njegova
Uvjek će mamit plać.

Dok bude paka živjeti
Hrvatska domovina,
Živjeće spomen njegovih
»Doborskih Razvalina“,
Gdjeno se Bosna s Hrvatskom
U bratski spaja vez;

Gdjeno se mjere zajedno

*  Nevinost sa krivicom,
Bije se Krst sa nekrstom,
Nasilje sa pravicom ;

A ljubav moćna kršćavska
Pobjede diže st'jeg.

Dokle god bude postojat
Na svjetu rod Hrvata,
Bjećat se hoće ponosno
Biskupa dobrog Mata:
Koji se nije stidio
Iirvatski ćutjet v'jek !

Koji sred grdne oluje
Prvijeh jur vremena,
Odoljet ziao dušmanu,
K6 nepomična st'jena,
Vijući uvjek do smrti
Narodni dični st'jeg.

Biskupe slavni, bila ti
Od Boga gori plata ;

A na zemlji ti zahvalnost, *
I poklon svih Hrvata ;

Moli se s neba Gospodu

Za djeli narod naš !

Škanđali iza Gospe. — Kako doznajemo u-
godno se dojmila  svijeh  gragjana koji stoje na
onoj strani grada naša oštra vijest u prošlom bro-
ju o škandalima u jednoj kuću iz njihova susjestva
Rekli su nam da su oni bili podigli tužbu na op-
ćini ali bez ikakva uspjeha. Rado bi smo znali za-
što se njihovoj molbi nije udovoljilo.

Laš Prevara Begočnost, to im je geslo. O-
sokoljeni mukom gg. Dr. Mandolfa_ i Mičića koji-
jem je bilo ispod ojihovog dostojanstva ozvati se
na lažne, prevarne i bezočne provokacije, dovedo-
še do skrajvijeh granica bezočnu izmišljotinu da su
vna gospoda bila u Rijeci u oči Sv. Vlaha. Isprva
lažno izmisliše ženu te ih je na brodagići privezla,
pak prevarno prijetiše svjedocima naime da će iz-
nijeti imena onijeh koji su ih vidjeli, a napokon
poštu su rečena gospoda predali pismenu i svoje-
ručno potpisanu svjedočbu da nijesu kroz cijelo
ovo godište bili u Rijeci, bezočno ustegoše se la-
žnom izmišljotivom da. nijesu ovlašteni iznijeti i-
imena tobožnjih svjedoka! Takijem laživcima, va-
rolicam # bezočnijem kampijunima ne možemo već
doviknuti im : Sramite se bufoni, tri puta sra-
mite se!

Provokacija. — U nedjelju proš. kad je na-
ša glazba razveseljivala pučanstvo svojim ugodnim
sviranjem neki plaćenik zazviždi hrvatskoj kora-
čnici, ali nesretnik platio je skupo svoju glupost,
te se patučen vratio k svojijem gospodarima.

Izjava. — U zadnjem broju lista ,Dubrov-
nika* izašla je tobožoja izjava Vice Casagrande,
u kojoj se veli da nije gosp. Frano Gondola oštro
ispitivao onu dvojicu o slučaju ušijera Miše Kuku-
ljice. Megjutim ja kao drugi od one dvojice ovime
izavljujem, da je doista istina, što je donijela
»Orv. Hrv.“, jer je gosp. načelnik čim sam ja u
njegovu sobu uljegao, okosio se na me, riječi-
ma: ,Sto si ti noćag učinio?“ i a tolikom nava-
lom doveo me u takovu smetnju, da ja ni na naj-
prostija pitanja nijesam mogao odgovora dati. A
istom na svrhu, kad je uvidio, da sam u toj stva-
ri nevin, ublažio je svoj govor i otpravi me is
općine: ,»Sad hajde, moj siuko, doma.*

Čudim se kako je Dubrovnik“ mogao do-
nijeti onu isjavu, kad sm Vice mi se pred toli.

| kijem kleo, da on to nije rekao, a s druge stra-

ne Vice Casagrande ne goa ni čitati ni pisati,

Bijepan Basor
kovač,



Diskoras na Poljani.

Vlaho. — Bon gjorno Ivo!

1, — gjorno, bon gjorno! Kapito si ? Ma nemoj
mo ferimavat imam nešto posala, nemam se kad ni
prikrstit, ,

—————



i

Vlaho, == Bamo dvije tHjeMt, Žegam da ima nekakva 404

ćetat ,Srpkinja  Dubrovkinja“, znaš li ti zato 7:

Ivo. — U toj soćetats nema nijedne gospogje dubrovkinje
nego znaš više ko, Tu su nove Dubrovkinje što su
jučer došle... ..

Plaho. — Capiseo! A... . Što sam Ćio rijet, ,Crljena*
piše da su brzo elecijoni i da su se gja počele spra-:
vljat liste. Što ti se para?

Ivo. — Pušti me jadav, razgovaraćemo se o temu drugi,
pot; razumiješ li da nemam kad? Imam ti hi toli-
ko pripovigjet, da ne bi finuo do sutra. Skupilo ih_
se ovijeh dana bulikan. Srbi su pomamljeni. Vidi:
se da su brzo elecijomi: onomane sam vidio gospa-:
ra Frava, gje ide u Gruž otpratit Župljane: koji sa.
hodili u Ameriku.

Vlaho. — A ti ne znaš drugu ?

Ivo. — Koju ?

Vlaho. — Bulikan s fratrom bijelijem s Lokruma! Došo
mu je fratar da mu učini čertifikat za nekakvo bo-
riće što ih je nosio s Lokruma, Skočio ti on na nj
vikat gore nego ono na Medini. Ti je fratar čeljade
skladoo i ušesno i pulito sa svakijem, ma što ćeš ?
namjerio se na napas. Fratru tokalo poć na kape-
tanat i kapetanat do njemu razlog! Ma neka sve,
ma ne mogu nikako razumjet zašto mu nije mirno u«
činio ti čertifikat, kad valja da ga učini, nego se
stanuo papricat i sovat ga?

Ivo. — Moj dragi, i on prodava boriće .. .. Ma evo na,
učinio si mi izgubit kvarat od ure. Adio, vigjećemo
se. Reci mi, jesi li bio na Ponti ? Pošto je kautar
drva? !

Vlaho. — Po šeset i pet, maslinate. Adio1

Otvoreni dopisi ,Crvene lirvatske.“

Č. g. A: M. Zadar. — Primili smo u reda,
Č. g. M. J. Žepče. — Mi ćemo uvrstiti, zašto ne?
samo da bude u redu učinjeno i da mi znamo ko nam šalje.

JAVNE ZAVALE.

Prigodom smrti pok. našeg Biskupa Mata.
bi udijeljeno na uhar siromaha : od gg. Vlaha vit.
DeGiulli fior. 25, Eugenija vit. Staubera fior. 7,.
Draga Pretnera fior. 8, Marića i Milišića fior. 5,
Pera kap. Tomaševića fior. 5, od Bratstva crevlja. .
ra i papučara fior. 5. '

Nadalje prigodom smrti pok. Pera Miletića .
komesara bi udijeljeno va ubar siromaha od g.;
Avtuna Gjuratića 2 fior. :

Dubrovnik, 16 Marta 1893. it
Povjerenstvo Javne Dobrotvornosti.



po

Ražalošćeni teškom nesrećom koja nas ucvi-
li ugrabivši nam miloga

PERA MILETIĆA

ljubeznog supruga, uzor oca i milog tasta, uvsje- ,
ćamo svetu dužoost da se iz dubokog srca zahva-

limo najprije vrijednome Dr. Nikoloriću koji kroz

dvije godine požrtvovanjem i ljubeznim nastojanjem |
Zono je braniti od _nem'le smrti milog nam pokoj-

nika. Takogjer dičnoj obitelji plemenitoj .Revera

koja nadasve u zidnje doba, bila nam je od veli- |
kog razabranja i utjehe ; pak dičnoj braći Golu-

bović, Luku Angjeli i Rsfu plem. Saraka, koji na-
dasve ovom žalosnom prigodom znali su iskazat

nam iskreno prijateljstvo, vjećita budi naša hir-

nost.

Ganuti pak mnogobrojnim ućestvovanjem od-
ličnih gragjana i prijatelja svakoga stališa i vjere
koji dopratiše do hladnog groba milog nam sta-
rješinu, izjavljujemo se iz pune duše hirni slavnoj
Općinskoj Upravi, pak učiteljskom zboru mjesnog |
Ućiteljišta koja na čast milog vam pokojnika zna- ;
la je sakup.ti lijepi darak na korist gradskih siro-
mahi, te slavnom Upraviteljstvu Velike Gimnazije ,
i Moroplovne škole, poglav'tom Gospodinu Presje- |
dniku okružnog Suda i u jednu riječ, činovnicima |
svijuh mjesnih ureda, kako i milim: trgovcima i
poštenim xanatlijam koji i»kazaše kako osjećaja,
gubitak  poštenog gragjaniva. iskrena i duboka,
hurpost od /

Mare udovica Miletić, supruga. | a
Miho, Antun i Vlaho, sinovi ;
Kate Ukas

Andrijana Sambugnach. | kćeri,
Marija-Assunde Slamnig |.
Ivan Ukas ) brala
Emi! Sambuguaeh | getovi ,

Ivan Slamnig

Mile Mandić

Marija Kosović Krede oačran

Tipogradja D, Prefuere u Dubrovniku,