U DUBROVNIKU 1. Aprila_ 1898. da je predbrojea i za došasto polugodište, List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- | dinu fior. 4, na pd godine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cijelu godinu fior, 4: 50, na pć godine for. 2: 25; sa inosemstvo flor. 4 i postarski troškovi. | Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se | tiskaju po pogodbi, li Rukopisi se ne vraćaju. NA HRVAT Pretplata i oglasi puaćaja se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi || šalju se Uredništva. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava U S KR S. Kršćanski svijet katoličke vjere slaviće sutra uspomenu velikog čas», kad je Spasi- telj vaskrsnuo od mrtvih. Dan radosti i slave kuca na svaćija vrata i napunja srce vijer- nik4 nadom i veseljem. Dani boli, muke i razmišljanja prošli su. Bijahu jasan svjedok da patnje pravednika nijesu vjekovite. Eto nam Uskrsa! Ako ikoji, ovaj blagdan učini da se sjetimo naše domovine, koja jadna podnosi teške časove kušnje. Radimo i uhvajmo da će i ova biti prolazna. Ima znakova, po ko- jim bismo rekli, da i nama osviću sretniji dani, da će i naša domovina da uskrsue iz mrtvila. Na nama je da joj njeziuo narodno i -pobtičko vaskrsenje pospiješimo neumor- nim radom i žilavom ustrajnošću protiva svi- jeh njezinijeh neprijatelja. I mi se nadamo, da ćemo dočekati ovaj radosni dan, da ćemo se nauživati našeg tru- da. Ako je pak sugjeno da ga uživaju naši sinovi, a ono trsimo se nek nam kažu, da smo savjesno vršni svoju dužuost. Sa ovo malo riječi kazasmo svekoliko, te očekujući i radeći za političko i narođuo uskrsenje našega naroda svijeh vjera, želimo njegovoj katoličkoj gravi da česuto proslavi uspomenu uskrsa svog božaustvenog začetnika! Naša braća Slovenci. Zagreb, 26 Martu. Hrvatima na zapad i sjevero-zapad stanuje narod Bluveuski, potisuut većinom u ograuke al. pruske. Zemlja un gorovita, šumovita 1 puna pri- roduih krasota, koje su opjevali i mnogi hrvatski pjesuici. Na žalost razdijeljeni su Slovenci u pet pokrajina: Istru, Goricu, Kraujsku, Korušku, i Stajersku ; uijetu svagdje jediuo gospodujući živalj al svukud ih ima toliki broj, da prvuvuici moraju š Djima računati. Srećom te nijesu om med Ni- jemciwa rastrkani, nego sačivjavaju suvislu masu u kojoj su rastrkani Nijemci ili Falijaui. Imade ih i na zapaduoj megji Ugarske, Hrvatski kajkavci Vrlo su im srodni jezikom, ali se fiziouowijem i Ostalim razlikuju. — Slovenaca bit će u svem je- dao milijuni: po, now jatinu: spoogo su alabiji ue- goli bi mogli. biti po tolikom broju, jer kako |re- kogima rasijani su 0: mnogo pokrajiva, a ua. to pe- maja prava, kojaih ide kao. narodnost, nego ih Nijemci, glasni im neprijatelji, gojetu, gdje im se samo prilika: praši. | Kk . O ovom naćem prvom suajejiu: i bratu boće- mo da malo progororimo lievatuma, koji šliju ,Cr+ venu Hirvataku,* jeg je:i juna: nušao, da 0 bo- lje: upute .a to pitanje, a do dobrog je. g. uredni. | ka, da ne okljaštri Mtogod, Povijest človenaca ša- logtaa je. Dyk ou jušal Blavoni mogli: ovaovati tan nekakvu državu i očuvati je na duže vrijeme, ja- dn! Slovenci padoše pod gospotstvo ogromnog nje- mačkog carstva, tek što su imali dva tri svoja kneza domaće krvi. Od onda ne oslobodiše se oni nikada više, nego padahu iz ruka Bavaraca u ru- ke njemačkih careva, pak austrijskih knezova, i dugim nizom stoljeća dijelili su sudbinu svojih nje- mačkih susjeda, te padoše napokon u red ,naalje- dnih austr. zemalja.“ Sa Hrvatskom na Žalost ta- kogjer nije bila združena zemlja Slovenska, prem- da se nikad ne ote njenom uplivu. Eno već Lju- devit, ban posavskih Hrvata pobuni i dobar dio Slovenaca i vojevaše š njima zajedno na okrutnog Franka. Zla kob banova, bijaše kobna i po Slo- vence. Oni padoše opet pod Franke, dok se Hr- vati uz neizmjerne žrtve ipak spasiše. Dugo vre- mena za tim Šute Slovenci, dok ih ne probudi 0o- pet protestantizam s nekim Hrvatima na zajednić- ki rad u XVI. v., dakle nakon osam punih vije- kova. Tri vijeka poslije sjedini Napoleon u Iliriju sve Slavenske predjele na jugu, što ih osvoji, no to bijaše sve kratkotrajnv. Preporod hrvatski dje. lovaše tako jako na braće nam Slovence, da su neki počeli posve štokavski pisati, baš kao Ilirci hrvatski, a glanagiti Hresko Voaa, te misi kod Slovenaca, pregje očito na hrvatsku stranu i posta najoježniji pjesnik hrvatski. Od on- da ne presta više duševna sveza megju Hrvatima 1 Slovencima, pa traje i sada, u regbi da je da- uomice čvršća. Kako se vidi iz te kratke povijesti Slovenač- kog naroda, nema ona slavenskog: državnog prava, Jer po ovom ona spada pod nasljedne austrijske zemlje, a naravuo' po tom nema ni Hrvatska ni- kakvog državnog prava na Sloveniju. To naročito ističemo jer se u našim novinama kad-5to javlja ueosnovano mnijenje o pravu hrvatske države na šloveniju. Mislimo da je bolje iskreno kazati kako stvar stoji, jer se time bistre pojmovi. Hrvatsko državno pravo proteže se na Banovinu, Dalmaciju, dio Istre i Bosnu 8 Hercegovinom. Toliko je stal- no po povijesti. Jamaćno je toga nekada više na- rod hrvatski naselio, al razoim državnim tvorba- ma to je odmeh s početka otpalo. Sjetimo se Du- klje, pa Koustantinove Ilirije, koju njeki nauče- Djaci postavljaju u Macedoniju, pa eno nam preo- stali dio Istre, gdje živi hrvawski narod pomješan sa slovenskim, a ipak ono ne spada Hrvatskoj po državnom pravu, nego po narodnom pravu. — Ilr- vatskoj mora da bude zadaćom skupljati oko sebe sve djelove njevog naroda izvan njenih granica, a to je i prvi razlog približenja Slovenaca k na: ina, pošto se u nas nadaju oslona protiv presiloog Nijemca. Braća Slovenci bez vlastitog državnog prava, prepušteni eu ua milost i nemilost inoplemenika, u nemaju osim životuve svoje snage drugih srestava kojima bi im se odbrvali: Susjedna Hrvatska ima ovoja «stara kuiteru, svoju prastaru državnu: tror- | bu i pravo ; jezik se malo ratlikuje jedan od dru+ goga, a us to smo wi Hrvati jedini slavenski: su- vjedi Slovencima, svud okolo nelaše oni inopleme- nika, koji nastoje na svaki načio, da ih prošdru i unište svojom premoći. Misaoni Slovenci opasiše: već davno, kamo to vodi, ali osobito u novije :do- ba ima mlada slovenaćka stranka, kojoj je sadaća da svoj narod dim više preposaaje, približi i spoji ibo nporeo:j= a narodom hrvatskim, jer oba au naroda boli srod+ na, da jednoga ne nestaje, ako se s drugim sjedi- ni. — Ova je namjera koli plemenita i patriotič- na, toliko i krvavo nužna, jer Sloveuci u svem su ovisni od austrijskih Nijemaca, nemaju ništa svoga osjegurana, pače ni škola, koje su toli nuž- ne za opstanak jedne narodnosti. Oni se moraju boriti za svaki pedalj zemlje, za svako dijete, ko- je bi se moglo odroditi, polazeći njemačke škole u vlastitoj domovini. A onda narod tako malen ne može razviti svoju književnost, koja bi mogla is- tisnuti njemačku i nadomjestiti je u svakoj struci. Još to ni nama Hrvatima nije moguće, koji ima- demo slobodu bar u njekim stvarima. Namjera o- ve slovenačke stranke mogla bi se oživotvoriti promjenom sadanjeg sustava dualističkog u fede- ralistički, koji bi okupio pojedine djelove jednog plamena oko jednog središta, i dao im slobodu i nezavisnost od druge skupine. Tim načinom posta- lo bi u današnjoj monarkiji 6-6 skupina, od kojih bi najjužnija bila Ilrvatska, a osim ostalog pripa+ li bi joj i Slovenci i Istrani. — To je swjer tih Slovenačkih rodoljuba, a glavnim im je glasilom izvrsni dnevnik , Slovenski Narod“ koji izlazi pod uredništvom Ilribara u Ljubljani i ,ZZdinost* što gu judajv ce Zotru ivtvlusciuv lUnyw uruoevu. Slega najbolje se ističe med Hrvatima i Slo- vencima u Istri. Ovdje su Slovenci tako plemeniti i pokazaše toliko samozataje, da su pomogli neka se izaberu dva IIrvata za carevinsko vijeće, koji im drago milim vraćaju, ističući uvijek uz hrv. i slo- venske interese i slovensko ime. Evo ua taj na- čin mora se raditi sa hrvatske strane. Mi ne smi- jemo nikad svog imena narivavati braći Slovenci- ma, nego je naša zadaća, da ih uvijek bratski primamo, da ih pomažemo u svakoj prilici. i da čekamo što će oni odlučiti a prilog svoje sudbi- ne, osobito za to, jer u Slovenaca ima i druga . jedna stranka, koja bi rado vidjela svoj narod po- sve slobodan i ni od koga ovisan. Plemenito je i to, no rekao bi ne izvedivo je, jer je narod slove. nački premalen, a da se odupre premožnim Ni- jemcima i Talijanima. Baš radi ove stranke mora. mo mi Hrvati oprezni biti da svojim iskrenim i bratskim postupanjem sve Slovence predobijemo za hrvatsko-slovensku slogu. Osobito je zadaća mladih ljudi, da se megjusobno paze i megjuso- bno štuju, pa onda nam je sjedinjenje neizbježi- vo. Ko što rekosmo, ovo nam mora na umu biti da time južno Slavene otmemo škodljivom i pre- komjernom uplivu Nijemaca. : Veseljem možemo kazati svima, koji se za- tu plemenita stvar zauzimlju, da se o tom ozbilj- no radi Megju Slovencima se širi naša tamburica baš kao megju Hrvatima, hrvatske we pjesme svoe “dulje šire megju Slovencima, tako, da je naša him- na : sLijepa naša domovina," skoro i vjikava kime na, mnoge pak slovenske pjesme postigle su u Hrvatskoj državno pravo. Kad god je emo u Hr- vatskoj. kakova svečanost, hrle k njoj i Slovesći“ > kao gosti, a obratno Hrvati k Slovencima ; ' osobi« ' to sa ističe solidarnost kod draštava pojedinih, | Mi u Zagrebu znamo koli česti su takvi pohodi, Qječka društva brv. i slov. a Graća i Beču živu u najvećoj slozi ; u Beču ček isnajmiše iste prosto= rije, da avijek budu sajedna, predočujući već sa» jedničku domovinu. ,Blovenski Narod“ piše u tom | dubu, i donača pod domaćim vijestima“ i stvari. | Mone 00 dato Hevata Wie, Kad je: oplodi: