što na Slovence učini komeras u slavu sjedinjenja hrv. opozicija, zaplakasmo od milinja rad onih krasnih i toplih misli i želja“ Na koncu pak do- daje sav usplamćen : tvoja povijest nek je i naša povijest, tvoja (hrv.) budućnost nek je i naša bu- dućnost, uopće dao bog, da jednom svi budemo jedno! Toli plemevitih želja mogu samo složna braća megjusobno gojiti. Književnost brvatska pro - dire put sve dalje megju Slovence, poimence na- ša zvijezda ,Matica, Hrvatska.“ To djeluje tako- gjer na kojiževni jezik Slovenaca, jer nam se u tom sve više približuju, a osobito ,Sloveuski Na- rod,“ te ćemo doživiti vrijeme, kad će uam knji- ževni jezik biti jedan, a otale će nastati neiziwjer- Da korist po Slovence i Hrvate. Da se samo slogom nešto postići dade, poz- nato je; a koliko bi hrvatsko-slovenska sloga po- mogla, dokazuju neočekivani nspjesi u siromašnoj Istri. Divuom ustrajnošću, čeličnim poštenjem i odličnim rodoljubljem odrvali su se oni talijomani- ma i bijesnim iredentistima u [stri, i poslaše u Beč i u svoj pokrajinski sabor mnogo odličnih ro: doljuba. Sva skoro uruštva slovenska 1 hrvatska u Istri sastoje od članova Slovenaca i Hrvata za- jedno. U ime žugjene sloge i zajednice pošlo se 1 sa hrvatske strane napred. Evo u nas izlaze 3 lista : vatrogasni, biciklistički 1 liječnički, koji do- našaju članke u obim jezicima. Lim ćemo polućiti prije jedinstvo u jeziku, veće megjusobuo upozna- vanje i raširiti ljubav k bratu. Tako dakle veseljem uvigjamo, da se # obi- ju strana zajednički radi oko toga, kako da se o- ba ova bratska naroda čim više približe. Nek se samo nastavi ovim smjerom, 1 cilj će se postici. Nas dijeli samo mala voda, koja se zove Sutla, a preko uje spaja nas mali most. Nezaboravni na$ Seuoa reče prilikom proslave sloveu;kog rodolju- ba Blaivaisa : Sutla je voda, a krv nije voja, vo- da nas rastavlja, al nas spaja ista krv.“ Zgodan odgovor dadoše jeduowm slovenski gjaci u jednom hrvatskom društvu: ,Poznato je da mi rado pije- mo, pa mi ćemo ispiti Sutlu, da nas ni ona ne dijeli!“ Dogje li jednom do sjedinjenja toli jako že- d---. : da krivica. Hrvati i ako mnogobrojniji, ne smiju na- mitati svog imena Slovencima, nego živući s nji- ma zajedno pod istom upravom, moraju poštivati njihove osebujnosti istim marom, kojin svoje cd drugih čuvaju. Tek vrijeme bi u takvoj zajednici izgladilo sve opreke i protivštine, a ne bi se mov- glo govoriti o prevladi kojega imena, ta mi suo 1 onako braća, Megjutim dok do toga dogje, nastoj- mo da se valjano pripravimo i da buiemo dustoj- ni sjedinjenja. Upoznavajmo se bolje sa braćom Slovencima, a osobito preporućujemo to Hrvatiwa iz Dalmacije. Nama je to laglje, jer se Ćesto sa- stajemo sa Slovencima, izmjenjujemo misli 1 bavi- mo se ujihovom književnošću : politikom, Tom prilikom hućemo da se obszremo na našu još bližu braću, t. j. Srbe, koji kao da ne- mogu podnosit čijeg državnog prava. Euo na Bu- vare digoše formalan rat, kada djelomično uškri- siše bugarsko državno pravo, spojivši kueževinu Bugarsku sa Istoč. Rumelijom, u koje ih djelove rastavi mudra evropska politika, Evu mi još ne »pajamo ništa, nego pokazujemo volju, da Urvat. sku spojimo, a oni naw već navijestiše novinski rat. Bili ćudo bilo, kad bi i na nas zavojevali, da zbilja dogje do sjedinjenja Hrvatske ? Misim ne! Dok nam se Slovenci vesele 1 pr.bližuju, Srbi se Brde i odmiću od nas; neće s nama da miruju. Evo jasno u koga je nemirna krv, i ko zadirkuje, Hrvati ipak s jednim susjedom slovjenskim u slo- zi živu, a Srbi ne mogu ni sa dva! Nego ne mu- timo veselog članka ovim žalosnim mislima. Slogi sa Slovencima mora jse ave, što hrvat. Bki ćuti, od sica veseliti, a doprinašati joj eve mo- guće, da se čim više učvrsti i raširi. A onoj če- stitoj slovenskoj stranci, koja se bori za svoj na. rod, i utire mu pute k gajednici sa Hrvatskom že- limo značajnih i pošrtvovnih rodoljuba, koji, će znati narodu pokasati što vodi do slave i spasa. Dao Bog, i ovjeučao im uspjeh sva vrijedna djela, a area hrvatska biće uvijek otvorena i pristupna bolima i radostima vaše mile braće. Na šalost Hr. vatska je u prošalostvom još stanju, a da bi mo. ge podati ponuku sa odlučna mjesta, tek paša ar. --—- =. 1-3. s=amadna ti o. de.g-d: ća mogu željeti, ali nadajmo še, da će i tata bo. lje sunce sunce sinuti, koje će svojim tracima i u Sloveniji snijeg otopiti. To nek braća uvaže, pa Ako im se ua svaku ne odvrati onako kako bi za- služila, neka ne zamjere, jer i mi smo u strašnom procijepu, ali ipak nas u žalosti našoj razveseli svaki i najmanji ljubezni glas iz sestre Slovenije. Svaki čujemo, nijedan nam ve uteče, ali ne mo- žemo ua svaki odgovoriti. Zato nek ustraju na tom putu, pa ini Hrvati veselo kličemo : da živi sloga slovensko-hrvatska ! Živjeli svi svijesni Slovenci! Ciji je književni jezik ? U najnovije doba pojavi se opet u listu «Crpa- 2KUZIoBy» ueznani delija_ koji viče da smo mi Hr- vati ukrali Srbima književni jezik, i tek što nas ue nazivlje lopoviaa. Nemojmo zalaziti u prošlost, oko koje smo se dosta mlatili, nego ostanimo u sadašnjosti, koju ćemo samo malo ukrijepiti pro- šlošću. Pozuato je, da je u Hrvata bilo mnogo kujiževnih narječja prije Gaja, U Slavoniji pisalo se štokavski, u Zagrebu i Zagorju kajkavski, u primorju Čakavski, a u Dalmaciji izmiješauo. Za- cudit ce se kogod, kako je moguće, da jedan ma- li uarod u toliko razriječja svoje knjige piše. Bi- će slaba narodua svijest, reći će mi koji. Svakako uzroke uam je tražiti u prošlosti. Dalmacija, to sice naroda hrvatskoga otcijepi se samo od Hr- vatske 1 dogje u posve drugu sferu kulturnu. Od kada ona pade pod Veueciju, više se ne spoji s lrvatskoum. Šiavovija takogjer otainuta jeduo vri- jewe vu Hrvatske Živila je pod Turcima. Zagorje jediuo vata slubvuno. Ova rascjepkanost uzdrme u istiuu naroduu svijest i jedinstvo naroda, pa i vuo stv se u narvduom jeziku pisalo, pisalo se satuo za okolicu bližuju a ne Za sav narod. — Tom Žalošuvin stauju ućiai kraj Ljudevit Gaj, ko- Jl zgoduo upotrebi narodno oduševljenje prinuka- Si sve Hrvate, da popriume jedau kujiževni jezik i \o Štokavsko nariječje ijekavskog izgovora. Svi da- kle koji to primiše Hrvati su, jer znamo da Srbi pišu ekavskim 14govorom. — Da ie ua Gala ponešto uplivao Vuk, nema sumnje, uo očito je, da je on uzeo književni jezik vd dalwatiuskih pisaca. Ovaj uticaj opaža se i ua kasnijim piscima ilirskog doba, na Mažuraniću, Vrazu, Kukuljeviću i tolikim drugim. Uvažimo li, da i Vuk nagje mnogo poticaja u Kačića, za ua- rodni jezik a isto Dijaše i kod Gaja, onda ćemo se uvjeriti, da su preporoditelji jezika hrvatskog i srpskog uzeli kujiževni jezik odanie, gije su ga našli već obragjena 1 na po gotova. Zato piše Vuk ijekavski, kako je to odavna vsivalo u Dalmaciji, Vuk je ovaku dobio prve priunjere iz Dalmacije, a mije Zabvravio na Dositeja, te usavršavaše po ma- lo ono kujiževuo uarjećje, proučavajući ga u sa- imow narodu. Nadvladavši po malo svoje ljute protivnike, 1 sabravši oko sebe valjanih ljudi, od kujih se uajviše isticaše Daničić, on održa svojom refowouwm pobjedu ; tek Srbi ga nijesu slijedili u ijekavštini gjer to nije srpski no, hrvatski“ nego uzeše svoju ekavštiuu. U Hrvatskoj bilo je teže WOVVi pravopisom pisati, paće 1 novim narjećjem za uujkavce 1 za čakavce, uego li šrbima, koji su svi štokavci. Bilo je uužuo dakle s početka, da se sastavi 12 štukavstiue kujiževnu narječje, koje će biti 1 ostalima razuuljivije, 1 po tom ne pišasuo wi — u užoj Hrvatskoj — do prijeue koliko godina Čisto stukavstiuviu, uego onakvouw, xakvu je uve- di Zagrebačka škola, koja Zbilja pusredovaše toli ušpješuo, da je pomalo poplavila svu Hrvausku ; sve kujige, Stu ih pišu Hrvat, pisane gu tim na- rjećjem 1 time se učvrstio jedau kujiževui jeaik muke i dobre volje dok se taj jezik primio i u- dvrstio, te hvala boga, viće nema Hrvata, koji bi htio drugačije pisati. Tako je bilo i u Italiji s tonskanskim narječjem. Kad se ovako ovaj kojiševni jesik' učvrstio, ne posve čist, 2 spomenutih razloga, probtjelo ao našim jezikoslovcima, da ga sad posve pročiste, jer više nema pogibli, da bi u tom prelazu podie. gao drugom kojem književnom oarijećju, Nije ni to laka atvar, jer se mnoge nepravilnosti učvrsti» le običajem, pa je mnogima teško, da ih se oduče; vodi eo i propurka amo tamo, no i toga će nesta. za sve Hrvate. — Naravno trebalo je vremena, | ti. — Dok mi dakle čistimo jezik i zamjenjefema ueke oblike, evo nekih Srba, pa nam vele: ,Ta vi vam kradete jezik! prste k sebil“ — Svaki misaoni čovjek uvidjeće, da tu o kragji nema go- vora, i da mi na taj književni jezik imademo ba- vem toliko pravo koliko Srbi. Nek se dakle ne kuže da Carić tako lijepo piše, kao da nije Hrvat, ili da Gjalski unaša hrvatizme u srpski jezik. » Vienac“ reče, da na ovakve gluposti neće odgo- rarati. Mi pak odgovaramo, da nam se ne bi re- klo, da šuteći priznajemo svoju krivoju. Najprije nam rekoše da smo Srbi, a sada priznaju da smo Hrvati — premda odrogjeni Sr- bi — al da mi jezik otiwljemo. Dok se za dalm. dubrov, pisce ni znalo nije da su Srbi, sad nas »Stražilovo“ nazivlje plagiatorima što u hrvatsku autologiju unašamo Gundulića i druge. A ne bi li mi mogli isto tako odvratiti, da su oni još gori, dok iz hrvatske kojige pretiskavaju Gundulića, Kaćića. Šenou i dr, i ne spominjući odakle preti- skaše, izvrćući sadržaj i svaku riječ po svom će- fu, preokrećući ijekavštinu u ekavštinu. Da smo zlobni mogli bi im se narugati, da ni prepisivati ne zvalu, dok im ove prepisane knjige izlaze sa si- jaset raznih pogrešaka, kojih u hrvatskoj kojizi nema ! A ua koncu, da mi i jesmo toli siromašni, te da nemamo dalmat.-brvatske stare književnosti, koja nam je bila uzorom pri uvagjanju stokavskog narječja, bili to bilo razlogom, kojim da se o- pravda gnjev Srba što im ,krademo“ jezik? Ne, nego imali bi se _ baš veseliti, jer čim veće pro- stranstvo ima koji književni jezik, tim ragja bu- gatijom i vrsaijom književnošću. Tako se radi i oko toga, da i braća Slovenci prime isti književni jezik, pak hoćemo li mi kazati da su nam ga u- krali, ako gu prime i počnu nazivati svojim # Mi- slim da je to nesiisao, a bio bi isto toliki ne- smisao, kad bi se od njih u tom slućaju zahtje- valo, nek vele, da pišu jezikom slovensko hrvatsko- srpskim kao što se od nas, — a još neosnovano — zahtijeva, da naš jezik nazivljemo srpsko-hr- vatskim | Mjesto dakle, da se vesele, Srbi se lju- te, što padaju razlike med hrv. i srp. književnim jezikom ; oni se srde i gojeve. Koji je tome ra- zlog ? Nije li možda strah, jer uvigjaju fred na- ma svoju golotinju i slabu kulturu, pak se boje naše prevlasti ? Jedan med najvećim Srbima ovog vijeka jest jamačno Daničić. On putovaše mnogo Hrvatskom i proučavaše u Zagrebu stare rukopise hrvatske, pak ne mogaše da dijeli mnijenje ostalih Srba, koji nam niječu jezik i ime, kao da smo nijema “kopilad, koja je čudom progovorila, i pridruživši ge kojoj zadruzi, primila _ njeno ime i njen govor. Takvi napadaji svakog Hrvata u srce diraju. — Koge zanima kako je Daničić protegnuo ime hr- Vatsko na ava tri narječja u Hrvatskoj neka ogle- da kojigu Brozovu; Crtice iz hrv. književnosti, dio I. str. 164-7, 1) pa će naći valjana odgovora na sadašnja napadanja Srba. Jamačno nije ni je- dan Hrvat teko jasno označio, da su sva ta tri narijččja hrvatska. Ako Novaković hrvatsku književnost dijeli na hrvatsku, slavonsku, primorsku, dalmat, dubrovać- ku i bosansku, možemo upitati : je li on svijesno postupao, dok je tako komadao ? Nije li to hoti- mičoo kidanje za to učinjeno,'da se dokaže da Što- kavsko narječje nije hrvatsko? Toliko nekim prerevnim Srbima na razmi- šljanje, a do potrebe i više. — la uše Hrvatske, svrhom Marta 1898. 1) Izdala ju Matica Hrvatska g. 1866. Dubrovnik, 81 Marta. U Stocu sbio se ovih dana dogagjuj koji je veoma uzrujao mubamedovce u Hercegovini. Njeki Fraojevac pokrstio je jednu — kako nam ijavlja- ' ju — ciganka i njesino dvoje nejako dječica, ' Pred nama je o toj stvari čitava hrpa 'tijes sti i dopisa. Naši prijatelji toli katoličke koli mu- hamedovske vjere javljaju nam o velikoj ugraja- | nosti. Muhamedanci tuše se na čin sa velikim o- gorčenjem, osobito zaradi one djece, dok nam drugi pripovijedaju o nekakvoj deputaviji na pritušbu, A wvikolici napokon trađe naše mnijenja.