i Uskrsni prilog ,Crv. Hevatskoj* br. 18. HRVATSKO DRŽAVNO PRAVO. Razlaganje zastupnika gosp. Jurja Biankina, što ga je držao u sjednici Carevinskoga Vijeća od 18 Marta ov. god. *) Visoka kućo! Uprav mi je žao što moram još jedan put podulje govoriti, i to sada pri za- ključku zasjedanja, kad svak želi da se Što brže trse poslovi, i da se svi sretno povratin.o kućama. Ali uema druge. Treba vršiti svoju dužuost, kad je toi preveć teško, ko što je meni doisto danas teško govoriti o pitanju, o kojemu ne bi trebalo ni“ rijeći potrošiti, da i u nas vladaju pra- vi ustavni parlamentarni odnošaji. Svakako nastojaću da što brže i što na kra- će obavim svoju zadaću, a da ne stavim preveć na kušnju ustrpljene visoke kuće. Visoka kućo 11) Nijesatu se javio za riječ, da govorim 0 vašim čudnvvatim političkim oduošaji- ma, ili o borbi narvduosti, koja svaki dan, ua ža- lost, postaje to žešća, 1 sve Će se iuteusivnije razvijati jer ju potiče sam nesretni vladin sustav. Dok se ne prekine ovaj nepravedni sustav, Koji hoće da sve varode monarkije skuči pud ja- ram nijemstva i magjarstva, govoriti o izuirenju natvda u Austro-Ugarskoj, u redovitom i uharnom razvitku parlamentarnog živots, o uspješnoj djela- tnosti na korist kulturnih 1 ekonomskih interesa ovih: oaroda — to vam Znači ciničkom ironijom mlatiti praznu slamu. (Tako je!) Ali to još nije najveće zlo! Ovo stoji u tom, što u neprestanom druanju, u izmarajućoj borbi, narodi, a osobito najvažniji narodi slaveaski, koji su temelj i uporište Za Opstauak ove monarkije, počeše gubiti svoje uvjerenje i svoje uhvanje, da hi je ona sposobna da uu osjegura mirni kulturni i ekonomski razvitak, uaiime, one prve uvjete radi kojih, u tvrdoj vjeri da će te uvjete nać i sačuvati, pridružiše se ovoj mouarkiji. (Vrlo dobro !) Moja gospodo! Mora da bude slijep ko ne vidi, da vaš današnji sustav vladanja vodi uprav do rasula, i da je na bedemima državne gragje prouzročio znatnih pukotiva. Najgore je pak to u ovom nenaravnom polo- Žaju, koji ne može odoljeti uijeduom osbiljuvim u- darcu, što se javno dopušta da se polkapaju Stari temelji monarkije, a da vlada Njegova Veličan- stva ne nalazi shodviw m da samomu jednom ri- jeći učini štogod na njihovu obranu. (Bravo !) Kao Hrvat, iskreno odan svomu kralju, me- Di su se uprav kose uaježile, moja gospodo, kad Sam u ovoj visokoj kući čuv neproinišijeuu rijeć, da je zabtijevauje češkog dižavuog prava veleiz- dajstvo, (Dobro!) a savjetuici kruue uijesu uašli vrijednim da vubiju svom odlučuošću tu svetogr- dnu izreku i da istakuu starodavno uzakovjeno pravo ćeškoga naroda i povlastice nosioca slavue krune S. Veućeslava. (Bravo! Bravo !) Kuo Hrvat, iskreno odan. svomu kralju, j03 više sam se smutio, kad sam takogjer u ovoj vi- sokoj kući čuo, gdje jedau drugi zastupnik, puu strastvene mržuje proti mojoj hrvatskoj domovini, pri općoj raspravi proračuva reće (čita) : ,Hrvat »ško državno pravo to je nešto izaajstvreua 1 ne- »Ma nikakva temelja. Izbor cesara Ferdimauda I, »Za kralja IIrvatske na Cetinu godine 1527 nema ali za Hrvatsku nikakve pravne vrijednosti, a »još manje za Dalmaciju, koja nije došla na 12 abor* itd: Moja gospodo! Kad čujem ove i slične na- padaje ua one sveltioje, koje su zajedničke nuro- du i kralju, i kad još vidim da čuvaoci i savjetvi- ci krune ujede na svojim naslonjača, i ne ustaju Obuzeti sveum gnjevom, da svod snagom obrane svoje uvrijegjeno patrijotično čuvstvo, ili barem historičku istinu i ugled prijestolja, i ako neće da uzmu u obranu uvjerenje koje uarod ima o sako: Ditovti naših starih starodava!h pravaih odnošaja (Pleskanje) — kad sve to vidim, onda mi se mu- ti pred oćima, i ja počinjem sdvajati o budale. sti ove moparkije. Dobromu ali neizmjerno nesretnomu hrvat- skomu narodu, i momu teško uvrijegjenomu patrio- tićnomu čuvstvu, ja sam dužan danas pribaviti za- dovoljštinu ; te dočim — netom mi se za to pri- goda pruža — odbijam zgražanjem one psostvene napadaje, u ovoj visokoj kući, gdje je hrvatsko državno pravo stavljeno u sumnju, hoću da doka- žem neoborivim dokumentima, da samo puka glu- post i slijepi fanatizam mogoše šta slična kazati. (Vrlo dobro!) Hrvatsko državno pravo počiva na dvostra- nim ugovorima izmegju dinastije i neroda, a naj- vigjenije tačke ovog odnošaja jesu godine 1102, 1527 1 1712. Godine 1102 izabrala je Hrvatska za svoga kralja Kolomana iz Ugarske, i ovaj se je zakleo da će braniti i štititi "prava i granice kraljevi.e Hrvatske, i da će stvari Hrvatske raspravljati sa- mo sa hrvatskim velikašima i sa hrvatskim plem- stvom. Godine 1527 Hrvatska je izabrala Za svoga kralja Ferdinanda, kralja Češke, i ovaj se je oba- vezao svojom kraljevskom riječi, da će sačuvati sva prava, povlastice i zaključke, koje Hrvatska uži- vaše pod prijašvjim kraljevima. Godine 1712 Hrvatska je primila pragma- tičnu sankciju, i Karlo III. potvrdi iste godine sva prava, povlastice i sloboštine, bilo pojedinim osobama, kdo što i kraljestvu hrvatskomu. Kuo Četvrti megjašni kamen može se sma- trati i kraljevsko obećanje godine 1867, po kojemu kralj je položio zakletvu, da će braniti od svake pogibelji pravo, ustav, zakonitu zemljišnu cjelo- kupnost 1 veodvisnost Hrvatske, što više da će iste poveće ti i proširiti (Olobravanje). Ko dakle kaže, da je hrvatsko državno pra- vo nešto izmajstorena, i da nema temelja, ili ko kaže da današnja Dalmacija nije nigda bila sasta- voi dio hrvatske države, taj nije ni povirio u hr- vatsku povijest; (Bravo! Bravo!) taj očevidno ue zua ništa o Trpartitum Verbecianum ; taj ne- ima pojma 0 Jura Kegni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiue, što je izdao pokuojuvi Kukuljević ; taj ne zua ništa o djelima jednog Račkoga, Šuleka, sinićiklasa, Kvaternika i drugih ; taj ne pozva dje- la profesura Pliverića ,Das rechtlicbe Verbdltoiss Kroatienš zu Ungaro,“ ,Beuiije zum uugarišch- kroatischeu Buudesrechte“ 1 ,Den kroatische Staat.“ Ova djela prvfesura Pliverića, koja rusprav- ljaju hrvatsko državuo pravo obzirom na postoje ću nagodbu, nagješe najveće odobravanje kod u- čenjak, čija rijeć ima se smatrati mjerodavnom. Ja ću vam, moja gospodo, spomenuu ovdje prvfe- sura Palmu u Rumu; Dra Kasporeka, profesura pravne filozofije 1 državnog prava u Krakovu; prvfesura Schuller-Libloya u Črnovici ; profesura Ulbnicha u Pragu ; profesura losina u Freiburgu ; pukojuog profesura Biedermanna u Grazu ; pokoj: noga profesura Iloltzendoiffa 1 profesura Hčnelu u Kielu, 1 napokou profesura Briela u Bresluvi. Protiv ovakovih auktoriteta ustvrditi da ue- ma hrvatskog državnog prava, to je u istinu, — budi blago rečeno — naivuo, ali vrlo umivno. (Kr- lo dobro!) Na temelju državnoga prava hrvatskoga, ko- je u uašem slučaju na najkrasniji naćiu slaže se sa modernim narodnim naćeliwa, mi Ilrvati zah- tijevamo cjelokupnost i samostalnost naše domo- vine, (Odobravanje.) Ne može bit ovdje mojom zadaćom da ras- pravljum o opsegu naše samostaluosti, ali sva po- vijest hrvatskoga naroda kaže, da unija Hrvatske sa Ugarskom, po pravu, nije aikad prešla granice peraonalne unije. Sva ona prava llrvatske, koja je Ugarska sebi prisvojila, usurpirala ih je jedino silom i nepravicom (Čujte! Čujte 1). U vrijeme Arpadovaca, izmegju Ugarske i Hrvatske nije bilo ništa zajedoičkoga do osobe vladara. Hrvatska nije samo imala svoj vlastiti sabor i svoju vlastitu u- pravu, već je ona imala i svoje vlastite poreze, svoj vlastiti novac, svoju vlastitu vojsku. U nijed- no doba, u nijednom mjestu ne nalazi se ni tra- ga, da je Hrvatska bila podložna Ugarskoj. Dosta je spomenuti, da su se kraljevi ktu- nili u Hrvatskoj. Zadnji kralj, koji se je u Zagre- bu godine 1301 okrunio za kralja Hrvata, bio je Karlo Robert, dočim se je on kasnije, godine 1809, okrunio u Budimu za kralja ugarskoga. O- vom prigodom, Hrvatska bila je za prvi put za- stupana pri krunitbi u Pešti, i to po Pavlu Šubi- ću, banu Hrvatske i Bosne, po nadbiskupu Spljet- skomu, i po biskupima Zagreba, Bosne i Srijema. Tako Hrvatska do XVLa vijeka nije nikad poslala svojih prestavnika na budimski sabor. Pietro Paequaligo, mletački poslanik na u- garskom dvoru, pripovijeda, u svome izvješću na republiku, da su hrvatski velikaši odgovorili kra - lju Ladislavu 1Lu, koji ih je pozivao da pošalju zastupnike na ostrogonski sabor godine 1610 da po starom običaju kraljevi su dužni da dogju u Hr- vatsku, i da predsjedaju hrvatskom saboru. Postepeno počeše ova prava nestajati i utr- ojivati, dok ih godine 1848 sasvim nestade. (Na žalost !) Kad je godine 1527 hrvatski sabor na Ceti- nu izabrao Ferdinanda La za kralja, reče: ,Neka znade Vaše Veličanstvo, da Hrvatsku još nije ni- ko osvojio, već da se je ona, poslije smrti svog zadnjeg kralja, svojevoljno priključila svetoj ugar- skoj kruni.“ Godine 1588 isti sabor reče: ,Slavonska kraljevina (pod tim imenom po sebi se razumije i hrvatska) bila je uvijek slobodna, i svojevoljno se je podložila kraljevina Ugarske.“ Kad je godine 1712. hrvataci sabor primio pragmatičku sankciju, rekoše saborski odaslavici : »Mi smo jednom imali svoje domaće kraljeve, i Ugri nijesu nas pogjaruili; mi smo se svojevolj- uo podložili, ali ne kraljevini ugarskoj, već njezi- nom kralju.“ (Vrlo dobro!) Faktum je, da je hrvatski sabor prije ugar- skoga sabora, i sasvim neodvisno od istog sabora i od Ugarske, primio pragmatićnu sankciju, i da je on samostalno uredio pitanje našljestva na pri- jestolje, tako da kad bi po nesreći — od čega neka nus Bog učuva — izumrla habsburška dina« stija, Ilrvatska bila bi vlasua da samostaluo iza- bere svoga kralja. (Vrlo dobro !) Danas je Hrvatska faktičuo podložna Ugar- skoj, premda smo mi Iirvati godine 1848 spasili dinastiju, i premda smo došli u pomoć Beću pro- tiv Ugarske, (Čujte ! Čujte !) Svakako ondašnji pokret, koji je Hrvatsku stao na hiljade i hiljade žrtava, imao je svoju e- wiveutno narodnu stranu, jer smo se mi borili pro- tiv Magjara za naš opstanak, ali u istinu mi dmo spasili monarkiju. (Tuko je!) A što smo za to dobili? — Apsolutizam | Kad vas je zajednička nevolja apsolutizma +«prija- teljila Ugrima, onda smo s njima skupa « došli u sukob sa Bečvm, da branimo naš ustav i naša hi- storična prava. Deak nam je ponudio Carte blanche, ali što se je od tog bijelog lista dogodilo ? ,Ugri, pošto nego smo im pomogli, pošto nego nas prvi kralj- ski reskript na hrvatski sabor godine 1861 pozva da kažemo svoje mnijenje, kako hoćemo da uredi- mo vaše odnošaje, bilo prama movarkiji, bilo pra-. ma Ugarskoj; pošto nadalje uvijek dosljedno, slijedeći reskripti «ve više stezaša nadležnost hr- vatskoga sabora, dokle nas reskript godine 1807 jednostavno ne pozva da, prigodom Kkrunitbe, bi- ramo odaslanstvo za ugarski sabor, Ugri, kojima je, usljed rasnih vesretnih udaraca što zadesiše| monarkiju, bila porasla snaga, popuniše sami ovaj bijeli list, i naprtiše nam nagodbu, koja de facto stavlja van kreposti mnoga veša prava glede usta-. va | teritorijalne opsešnosti. (Čujte ! Čujte 1) oljenjeno ditatolje pa ovaj vašnl goran koi drvo donosimo, pair Protokola. Uredaitivo, Uposorajeme oljenjano i ope oi jni