Ovoj je nesreći nadošla i druga, naime, na-
čin kojim oni vrše nagodbu, tako da već nema ci-
glog njezinog paragrafa, kojega me bi bili povri-
jedili na štetu Hrvatalte. Čujte !)

Jedna je od zadnjih povrijeda, da u zadnjem

zasijedanju ugarske delegacije ugarski odaslanici
zamijeniše Hevatske. To je takva povrijeda zako-
na, da ja dvojim o valjanosti zaključaka one de-
fegacije. :
> Nego, i ako zakon stavlja faktično van kre-
posti naša. prava, time nijesu još ta prava izumr-
la ; ta su nam prava zajamčena kraljevskom pri-
segom. godine 1867 i mi se za vje borimo, i mi
moramo .doći do naših prava, (Vrlo dobro!) bilo
glede samostalnosti, bilo glede teritorijalne cjelo
kupnošti,
> Ko što odnosno opsega naše samostalnosti
nijesam se mogao ovdje upuštati u dalja razglaba-
nja, tako ne mogu ni glede teritorijalne cjelo-
kupnosti.
: S toga neću govoriti o Istri, glede koje baš
ovih dana priopćena je izprava, u kojoj se kaže, da
seje ban Toma Bakač odrekao svoga mjesta, jer po-
što nego je sklopljen mir izmegju cesara Rudolfa
i kneza Sibinjskoga Sigmunda Batthorya — ovaj
ugovor mira bio je potvrgjen u hrvatskom sabo-
ru godine 1596 — prigovori cesaru_ Rudolfu, što
je zahtjevao da Pazin i Istra budu otrgnuti od
Hrvatske: ,Murmurando vehementius de iniqua
eius atque Istriae a regno Croatiae avulsione.“
(Tako je!)

Neću govoriti o Bosni i Hercegovini, na ko-
je zemlje sami Ugri, u zapisniku svoje reujikolar-
ne deputacije, koja je sa Hrvatskom ugovarala,
priznaše virtualna prava Hrvatske; ( Čujte! Čujte!)
dapače još više, ta virtnalua prava imala su naći
izraza i a nagodbi, i bijahu i obuhvaćena u prvoj
osnovi, ali ge je odustalo samo obzirom na me-
gjunarodne odnošaje. i

Ali glede Dalmacije, o kojoj se sada raspra-
vlja, moram opaziti što slijedi. Sva brvatska povi-
jest može se razdijeliti na tri perijode: 1.a u pe-
rijodu narodne dinastije ; 2.a_u onu za Arpadova-
cA; Ba u o onu za Habsburgovića.

1 naša hrvatska država već u prvoj dobi zo-
ve se Oroatia et Dalmatia, ili Tota Slavonia, ili
Croatia, Dalmatia et Slavonia, uprav kao i da-
tas. (Čujte !)

Jedan od najznamenitijih narodaih kraljeve,
Zvonimir, bio je okrunjen u Spljetu, a Spljet je
barem u Dalmaciji. (Vrlo dobro!)

Poslije narodne dinastije prvi kralj iz kuće
Arpadovac&, Koloman, uzeo je naslov kralja Hrvat-
ske i Dalmacije, a Dalmaciji u ono doba pripada-
lo je sve od Rijeke do Kotora.

"Ako meni gospodin Kvekvić ne vjeruje, nek
izvoli poviriti u Corpus Juris pod godiwom 1596
članak VIL. kralja Rudolfa, članak 32. Nadalje može
gospodin Kvekvić poviriti u Historia Salomnitana
Thomae Archidiaconi Spalaten8i3 i u povlasticu Lud-
viga La od godine 1382, kojom potvrgjuje povla
stice gradu Kotoru ; pa može još nadalje poviriti
u zakouski članak 119 godine 1047, i u molbu na
staleže Hrvstske, Slavonije i Dalwacije, da bi je-
dan od njih prisustvovao sklapavju mira sa Tur-

cima godine 1737.
Ovo bi sve gospodiu Kvekvić imao dobro

proučiti, pa bi onda uvidio, da se je Hrvatska ua
jugu protezala preko Dubrovnika do u Boku Ko-
torsku, da ne spominjem lstru, Bosnu 1 Zahumlje,
današnju Hercegovinu. (Vrlo dobro !)

Da, vije li za Boga miloga, Koloman bio o-
krunjen u Dalmaciji? Nije li nadbiskup Spljetski
bio crkovni poglavica svekolike hrvatsko crkve?
Nije h Koloman, kad ae je okrunio krunom vaših
kraljeva Zvonimira i Krešimira, svakom dalmatin-
skom gradu položio posebnu prisegu ? (Čujte!

)

Kad je izumrla dinastija Arpadovaca, Hrvati
itabraše godine 1627 kralja Češke Ferdinanda, od
babsburgska kuće, za svoga kralja. Cetin grad,
gdje isbor obaviše, bio je u Dalmaciji. Na Cetin.
skom saboru ajedio je i Andrija biskup Knioski ;
a na Klisu, koji se — nek mi oprosti gospodin
Kvekrić — galazi još u Dalmaciji, bio je za prvi
pit rasvijen . barjak habsburški. (Vrlo dobro /)

Ako pak gospodin zastupnik Kvokvić kaže,

da isbor Ferdinanda oi sa samu Hrvatsku nema



nikakve pravne važnosti, on ue mjeri vrijednost
svojih riječi. Neuvigja li on, da kad bi njegova
tvrdnja bila opravdana, gospostvo Habsburgovića
u Hrvatskoj ne bi bilo zakonito? A ipak svi zna-
mo da je zakonito,i baš na temelju ugovora 1527.

Izbor Ferdinanda obavio se je u Dalmaciji,
a to je u sebi i po sebi već dostatno, da pobije
gospodina D.ra Kvekvića ; jer ako Dalmacija nije
bila jedan dio Hrvatske, ako nije zajedno birala
Ferdinanda za kralja, ja ne mogu dokučiti, zašto
se je izbor imao obaviti baš u Dalmaciji. (Vrlo
dobro !)

Gospodin D.r Kvekvić tvrdi nadalje da sa-
mo neki plemići hrvatski“ obaviše taj izbor. Div-
no otkriće! Valjda su ga imali obaviti sabori po
put današnjih 2. Moguće je, da gospodin D.r Kve-
kvić ima kakvu još vepozuatu povijest u pričuvi,
i možda će on još izuenaditi svijet otkrićem, da
je godine 1527 bio u porabi sujfrage universel
(Smiyju se). Ami Ostali smrtnici zuamo, da su
onda odlučivali Status et Ordines, a Ferdinanda
izabraše Status et Ordines, 1 pri tomu je od ve-
like važnosti, da je izboru sudjelovao i biskup
Kninski, a Kniu — s dopustom gospodina D.r
Kvekvića — nalazi se u Dalmaciji.

On će im takogjer dopustiti, da je onda
Kuinska biskupija bila vrlo prostrana, i da je Knin-
ski bio jedau od najuglednijih hrvatskih dostojan-

stvenika.
Istina je da Dalmacija nije bila zastupana,

kad je hrvatski sabor primio pragmatićuu sauk-
ciju; ali ja odgovaram gospodinu Kvekviću, da
ako je Dalmacija bila fizičuo zaprijećena da su-
djeluje u hrvatskom saboru, oba ugovaratelja, su-
bor i kruna, suwatrahu je kao moraluo prisutnu, 1
držahu da je pragimatična saukcija, obvezua i za
Dalwaciju. Faktum je da sabor, koji je primio
pragmatičku saukciju, nosio je ime sabora Dal-
macije, Hrvatske 1 Suavonije, a da se je kralj
Karlo 1ILi obratio saboru rijeima: Statibus et
Ordinibus Croatiae, Dalmatiae i Slavoniae. (Vr-
lo dobro !)

Mietačko gospostvo ne može prekinuti kon-
tinuitet prava Dalmacije na združenje sa svojom
waterom zemljom, jer je Dalaacija bila prodana
Miećiću sramotu ugovorow 9 Jula 1409. (Cute!
Čujte!)

Ne pada mi na pamet, moja gošpodo, da na-
ćela privatnog prava protežem na javae pravne
odnošaje, da govorim 0 steČevinam učiujevim #4?
clam aut precario, koje nemaju nikakve juridičue
vrijednosti ; ali Cete imi priznali, da neki uvjeti
javnog morala imadu vrijediti ua isti način, toli-
ko Za privatue, koliko Za javue poslove; (Povla-
Hjivanje) a na temelju tih uvjeta, niko nece hlje-
u da ustvrdi, da je wletačko gospostvo u Dalwa.
ciji bilo zakvuito. (Povlagjivanje.)

Faktum je opet, da poslije propasti republi-
ke, Daliwacija se povratila pod žezlo svojih starih
hrvatskih kraljeva, kO sto to svjeduće izjave dal.
wmatiuskih općina prigodom prelaza.

U ime atariuskih prava kraljeva Hrvatske,
general Rukavina početkom godine 1797 zaposjeo
je Dalmaciju.

U oktobru iste godine, kad je pri miru Cam-
poforiia kralj Frano ILi potvrdio staro nepovri-
jedivo pravo“ na Dalmaciju, stanovuici Dalmacije
Zatražiše da se u Dalmaciji uvede hrvatski ustav.
(Vrlo dobro!)

U jednu riječ, Wabsburgovići gospoduju u
Dalmaciji na temelju ugovora 1627 i 1712, a Dal.
macija je po bustoričkom pravu jedan dio Hrvat-
ske. (Bravo!)

Poslije pada mletačke republike, hrvatski
sabori mjesu nikad prestali, kad jače, kad blaže,
kad na ovaj, kad na onaj način zahtjevati, da
Dalwacija bude utjelovljena.

U izjavi s kojom sam stupio u ovu visoku
kuću, naveo sam razne adrese, kojim je hrvatski
sabor, počamši od godine 1807, uvijek, dao israsa
svojemu pravu na Dalmaciju; — naveo sam i ra-
zne kraljevske reskripte, kojim je kruna ovo pra-
vo prisnala, i izričito obećala da će sdruženje is-
vesti,
Ja neću opetovati što sam ondje rekao ; ali
ovi kraljevski reskripti i dosljedoo svečane rijeći
kraljeve imadu sa me neprocjenjivu vrijednost ;
pa mislio o njima gospodin Dr, Kvekvić što mu



drago tia više; da ovo tiječi nalasd svoju: pone
du u inauguralnoj diplomi i u obećanju godine
1867, a svoju sankciju u ugarako-hrvatskoj nagod-
bi godine 1868. ( Vrlo dobro ))

Po tomu, treba li opetovati, da ban još da-
Das zove ge ban Dalmacije, Hrvatske i Slavonije,
da hrvatski sabor nosi naslov sabora Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije, da se zemaljska vlada zove
zemaljskom vladom Dalmacije, Hrvatske i Slavonije?

Ali gospodin Dr. Kvekvić misli, da je avaka
prepirka postala suvišnom državnim temeljnim ža-
konima, usljed kojih Daleacija faktično pripada
Austriji, i šalje svoje zastupnike u ovu visoku ku-
ću. (Čujte!)

Da Dalmacija faktično pripada Austriji, to
je istina ; ali bi bilo vrlo hrgjavo, kad bi sve bilo
pravo, što je faktično.

I Česi, u koje svi mi Slaveni možemo i mo-
ramo ugledati se, šalju svoje zastupnike u ovu
visoku kuću ; ali nijedan od njih neće ustvrditi,
da ju smatra kao svoju kuću; Srbinu Dr. Kvekvi-
ću bilo je sugjeno, da reče, što bi se svaki Čeh
stidio kazati, bilo kao Čeh, bilo kao Slaven, bilo
kao federalista. (Pleskanje !)

Smatrati ovu kuću kao svoju, znači priznati
sustav, koji nas Slavene pritiska ; (Pleskanje) a
vrlo je bolno, moja gospodo, i meue kao dalmatin-
skog Hrvata rumenilo oblijeva, što se je našao je-
dan Slaven iz Dalmacije, ma i ako se taj krsti Sr-
binom, ma i ako mu se je otac iz Crnegore do-
selio u Dalmaciju — da iz pukog prkosa proti
svojoj hrvatskoj braći, izreče svoje odobravanje o-
vomu sustavu. (Živo pleskanje /)

Temeljni je zakon za Austriju i patenta dne
26 Februara 1861, a po zadnjoj stavki Ba B.a ove
patente, Dalmacija pripada Austriji sawo prevre-
meuo. Ova ustanova spomenutog temeljnog zako-
va nije nikad bila ukinuta ni prowmijenjena, i uema
nijednog zakona, koji bi se s njom našao u pro-
tuslovju. (Tako je!) 1 ako kasnije izdam izborni
Zakovi broje Dalmaciju u kraljevine i zemlje za-
stupane na carevinkom vijeću, ti zakoni samo
produljuju privremeni odnošaj, koji je prizuan u
navedenoj patenti. (Vrlo dobro !)

Moja gospodo! Neću da vas dalje umaram,
dokazujuć što svakemu ima bit bistro, da mi Hr-
Vati na temelju našeg državuog prava imamo ne-
pobituo pravo na svoju samostalnost, neodvisnost
i teritorijalau cjelokupnost, u okviru ove monarki-
je, 1 da mina tom pravu čvrsto stojimo i da će-
mo stat! (Pleskanje).

, Još dvije riječi gospodinu zastupniku barunu
Seharschmidu, pa sam svršio.

Gospodin zastupnik barun Scharscbmid, u
svom jučerašvjem govoru rekao je, da Dalmacija
teži za združenjem s Hrvatskom, al da ipak sva-
ke godine prima mlijun& od Cislajtavije.

Mi, koji u Dalmaciji živemo, doisto ne zua-
mo ko te milijune prima: da li legije žandarA i
vojnika, ili legije burokrata. (Čujte! Čujtel) Mi
mi najsjegurnije znamo, da ae kroz godine i godi-
ne ne troši za korisne investicije mal ne ni nov-
ćića u Dalmaciji; (Čujte 1 Čujte! mi najsjegurnije
zuamo, da u Dalmaciji nemamo nikakvo željeznić-
ke sveze; (Pleskanje) da nemamo uregjenih voda,
Vi prosušenih blatija ; mi najsjegurnije znamo, da
jedini vaš glavni proizvod, vino, bi Žrtvovan bez
milosrgja tugjinskim iuteresima ; (Tako je! Živo
odobravanje) da iselivanje biva uvijek to jače, a
da wi ipak redovito plaćamo poreze, da redovito
dajemo broj vojnika, i da podnašamo sve državne
terete | (Bravo /)

Mi smo duboko uvjereni, da bi nam u gaje:
doici s IIrvatskom bilo puno bolje (Odobravanje) ;
a kad nam ne bi bolje bilo, bili bismo sami krivi,

Ali, moja gospodo, zašto se toliko mučite za
nas, kad vam Zapadamo samo milijuna # (Vrlo
Dobro 1)

Pustite nas našoj sudbini, | tada Će bit bo.
lje i vama i nama. Volenti nulla ft injuriu 1 (Ži-
vo odobravanje i pleskamje ruka — Govorniku če.
stitaju). *)

*) Ovo veliko odobravanje Bizakiau: tečajem njegova g0-
vora dolasilo je ponajviše sa strane jenačikih se mtupnikra
bratskoga vam češkoga uaroda. Uredništvo, |



oo aamaumanon znanac,

&