List islazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- | dinu for. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cijelu | godinu fior. 4: 50, na po godine for. 2: 25; za inosemstvo flor. 4 i postarski troškovi. da je predbrojea i za došasto polugodište. Krštenje rhavoditbi U prošlom broju javili smo, kako se je po- krstila u Stocu njeka muhameđankivja su dvoje djece, radi čega veoma se uzbaniše muslimani, te obećasmo da ćemo se u opće pozabaviti malo 8 ovim pokršćavanjima. Evo vaš da riječ održiino. Prije svega moramo konstatovati, da, po zadujim vijestima koje nam prispješe, svoj onoj uzrujano gti ponajviše je krivo netaktično ponašanje sa strane njekih faktora, te da je Čitava stvar nješto pretjerana. Ali kad smo riječ dali, deder da naši prijatelji čuju što mislimo _u ovom vrlo škaklji- vom pitanju. Ne može se zatajati, vjera je zamašito upli- visala na život i razvoj svih naroda svijeta. Ne- ma jednoga kraja naše zemlje, gdje nije bilo vjer- ske borbe. Ova se osobito isticala u prošlim vje- kovima, no zato ni danas nije prestala, samo se ne vodi starim oružjem. Krvave poljane i mučili- šta, na kojima gu razna vjerska čavstva sticala lovore, nadomestio je rat uma i razloga. Ali no- vom naukom nacijonaliteta i slobode niknula je nova borba megju čovječanstvom, borba za na- rod 0st, kojom smo avi više nakloni. Ona nam je donijela i ovu dobru stranu, da se ljudi mogu na njezinu polju sabirsti u jedan tabor, veka se na polju vjerskom dijele. Ako igdje, kod našeg naroda potrebito je, da se ova vjerska borba, ili, da se blaže izrazimo, vjerska oprijeka, priduši koliko je moguće više narodnom idejom. To zahtijeva korist naše domo- vine. Da bi se mi podijelili po vjeri, te se ustrv- jili u tri religijozne vojske: katolike, pravoslavoe i muhamedance ; mi ne bisšino mit koraka naprijed u pašijem narodnijem aspirucijama, dapuće boja- Zan, da bi nas moglo nestat, bila bi posve 0- pravdana, S toga stanovišta mi osugjujemo, bio ko bio ave ove, koji diraju u vjerske svetinje svoje istv- rodne braće, jer ovaki kadri su da u vjekoliko Časova prekinu svaki vez uzajamne ljubavi koja Bu je godinama gojila, oni su Kkadri da razruše sve što se do sad zgradilo. Kakvi su wmuhamedanci kao vijernici svoje religije? Sto mi znamo, oni do nje drže veowa mnogo, možda mnogo više nego li dobar dio ka- tolika, Naravno je zato, da će ih veoma zaboljeti, svaki put kad bi kogod od njhovijeh prešao na kršćanstvo, isto kao što ni katolicima ne bi bilo drago da se kogod otkakoliči. Mi ovu bol ra- zumijemo. Nego svaka stvar ima svoje granice. Kad bi recimo kakav odlični i izvbraženi muhamedanac »gvojevoljno i sa uvjerenjem htio da pregje na kr. dćanski sakoo, njegovi suvjernici morali bi, sko i teška srca, da ga puste da to učini, jer je 60. vjek slobodne volje i svi protesti sa njihove stra. we ne bii pomogli: Ovo vrijedi i za kršćane, (Mi ovako samovoljno pokršćavanje ve bis- mo nikako mogli da pokudimo, jer tim suprosta- vili bi se slobodnoj čovječjoj volji, koju nam je narav dala. Ko bi pak u ovom slučaju govorio 0 vjerskoj borbi i vjerskoj intoleranciji, onaj bi po- kazao, da ne sva ništa nego nabacivati se sa praz- nim frazama lašaoga liberalizma, kojim se davas mog! pitaju. U DUBROVNIKU 8. Aprila 1898. l Rukopisi se Ali pitajmo se mi sada: a je li poznat u ovo zadnje doba, otkad se zbližio naš narod kr- šćanske | muhamedovske vjere, je li velju poznat kujigod ovaki slučaj u svoj Bosni i Hercegovini ? M: ne bismo mogli: navesti nijednoga. Ima naprotiv njekoliko slučaja, da je prešlo muhamedankinja na kršćansku vjeru i to ponaj- više proste čeljadi. Radi ovih veoma se srdiše naša breća muslimani. Ali, ako se mi ljuto ne varamo, sve drugo nego uvjerenje uplivisalo je na veći dio ove ženskadije, da prevrne vjerom, kako ge to može razabrati iz njihova poznijeg života. Mi znamo, da njeke provode ne baš najuzorniji ži. vot kellnerica, dapače još i gore, te dolazimo do zaključka, da ih je jedino želja za pustopašaom globodom — koju po prvašnjoj vjeri ne mogahu uživati — nagnala da ju" ostane. Kod njekih pak bio je kakav drugi interes koji ih skloni na po- krštenje. Mi nećemo da potanje govorimo o zad- njem slučaju u Stocu, ali i tamo opstoje njeke sumnje, što zaključujemo otale, da stolački žup- nik u prvi mah ne htjede obaviti sveti čin kr- šćanske vjeroispovjesti. Ovaka pokršćavanja, kao što nijesu od kak- ve sramote muslimanima, ne mogu da budu od časti ni kršćanima, niti od koristi uj hovoj vjeri. Naprotiv ona mogu da raspale vjerski fanatizam do skrajnjijeh granica. Katolički svećenik ne može da krsti inovjer- nika, akoi malo sumnja, da ga je što drugo a ne uvjerenje preda nj dovelo. Ali opet, postavimo se wi u njegov položaj, kad _ mu dogje jedan od ova- kih koji mu kaže da se žudi pokrsuti. Što će on učimti 2? Može li on tako lako pogoditi, što je do- Uičnika navelo na taj korak ? Što bi učinio muha medanski hodža, kad bi k njemu bauuo koji kr- šćauin da pregje na musulmanstvo ? Na ova pitanja vrlo je teško odgovoriti i škakljivo o njima raspravljati ; bacimo ih zato na stranu. Samo je jedan zaključak koji je dauas nuždan i korisan, a taj je: da nije u redu da se megju jednokrvnom braćom ražiže mržvja po vje- ri. Mi smo se borili megjusobno kroz stotine go- dina, moogo je bratske krvi proteklo potocima, ali krv nije kriva, krv je uvijek bila jedna, adi vjere isklaše se sinovi jednog naroda. Ne, mi ue smijemo da ovu žalosnu raspru uskrisimo, mi mo- ramo nastojati da se ukloni sve ono, što bi uči- nilo, da brat brata zamrzi, zato što se jedan krati a drugi klanja. Ako pak nije moguće da nestane vjerskih oprijeka, ne stvarajmo nowh. Radimo gvikolici za narodnost. Vrijeme je najbolji liječnik, vrijeme je učinilo da zaboravimo prolivenu krv, učinila je da i jedni i drugi ugušimo strast osve- te. Ko sna što nam vrijeme nosi ?— Vijesti iz Banovine: Zagreb, 28 Marta, Kako je nesretno. srpstvo u nemoralnosti silo zabrazdilo, bijaše ovih dana. u. Obzoru“ o- crtano živim bojama. Pravoslavni naime parok u Grubišnom polju neki Marković, upravio je mol- bu ua župaojsku oblast u Bjelovary gdje piše do- slovce ovako: ,... ovdašnji Srbi (?1) u čudu se morahu pitati, da što je usrok, da im se lojul. most njihova koju su vasda prema vlastima goja- li, tako male gijevit A da je to tako, (da su ua, Pretplata i oglasi puaćaju se upravi gOrvene Hrvatsko“ u Dubrovniku a dopisi dalju se Uredništvu. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 norč. po retku, a oglasi koji se više puta Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra s, tiskaju po pogodbi. ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni he. naime naši t. zv. Srbi uvijek pokorno klanjali ma- gjarskoj vladavini do crne zemljice i još dublje potvrgjuje njihov popo kad veli:) to svjedoče svi dojakošnji izbori vladinih kandidata, kojih reusi- ranje mal ne uvijek, omogućeno je srpskim (?!) narodom kraja ovog, koji je vasda sav do jednog us iste (t. j. magjaronske kandidate) pristajao.“ Pa takovi ljudi misle spasiti Slavenstvo, i osuova- ti državu ?1 Nije li to smiješuo i ujedno žalosno? Svaki iole pošten čovjek sramio bi se pisati uva- ko kao popo Marković. Nu ćeg se pametni stide, tim se mudra naša braća hvale! Njima je sve jedno, bili oni pošteni ili nepošteni, izdavali oni svoju domovinu ili ne izdavali. Oni dapače idu i dulje, pa svoju !zdaju najgrdnije vrste upisuju se- bi u gaslugu, i traže za to nagradu | A znate li zašto popo Marković ističe svoje sramotve zasluge, zašto ovako plaće i piše župa- mijskoj oblasti ? Zato jer je na jednoj osnovnoj školi, u kojuj u ostalom ima pretežiti broj katoli- ka, imenovan za učitelja katolik! — Pa da ti fanatizovani pravoslavni popovi ne žive u sredo- vječnim tminama 7. Ako to nije vjerska nesnošlji- vost, onda je ni nema na svijetu. Šta će na to Vaši dubrovački omladinci?" Hoće 1 “oni jos“ vje- rovati, da će ljudi takove kulture moći učiniti štogod valjana 7 *) Ta je vjersko-srpska bolest zarazila u nae pravoslavne popove, koji za sobom povagjaju će- stiti, ali do sada još neuki pravoslavni puk, koji nema ui pojma o srpstvu. No u skoro, akv se ve bude stalo odlučno na put toj nesreći, nuše će so cjelo pučanstvo stati radi vjere uwrziti, prezirati i uuistavati, a treći će onda još laglje vladati ie nus sve gujedno prezirati i isvrgavati ruglu kao kakovu inferiornu rassu. Zaista nijesmo mogli dobiti sartnijeg wtasia od uaših prekodravskih dušinana. Oni izumiće to t. zv. pravoslavno srpstvo! Oni nam nametnuše diobu uaroduosti po vjeri. To je nesreća, jer se rgja prostote prihvatila 1 iri sve jače poput ka- kove zarazne bolesti. Napomeuuti već popo Mar- ković propovijeda u svojoj crkvi: gda je srpstvo š pravoslavljem tako usko skopćano, ko što zje- nica s okom ; ako prestaješ biti Srbiu, prestaješ biti pravoslavac, ako prestaješ bit“ pravoslavac, prestaješ biti Srbinom...“ Eto takove ubitačne nauke Šire njihovi fanatizovani popovi. 'U ovim rijećina iwade doduše dosta istine za Srbe, po- što su oni od uvijek ,bili isključivo pravoslavne vjere, no za nas Hrvate 1 hrv. pravoslavne ta usu- ka ništa ne vrijedi, pošto se je u _nas Ilivata bilo uvijek ruelićitih vjera. Mi suo dapače neko vrije- ime syis pristajali ua grčko bogoslužje, dućim su Srbi isKorijevuli mačem u ruci sve ostale vjerske obrede, osim grčkih. Dakako, treba mnogo znavja | muogo nao- bruzbe, da čovjek ue postane fanatik, a još više oda ne ostavi radi vjere svoje narodnosti. Te nao- brazbe i kulture nem» megju našim pravoslavnim svećenstvom. Quo je samo polovićao nadbraženo, a pulaobrazovan čovjek prava je nesreća ljudsko. ga društva; njega se hvata sve ono što je slo i ubitačno u kulturi, a ve prima se ono što je do- bro, plemenito, pošteno i valjano, U ono vrijeme, kada je kada je župa prelasila od oca na sina, kada popo- “oj Nadi dubrovački omladinoi moga im u kaluari“ ruku. Ur, ani