List islazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- | | dinu flor, 4, na po. godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : ua cijelu | godinu for. 4: 50, na p6 godine fior. 2: 25; sa inosematvo flor. 4 i postarski troškovi. da je predbrojea i za došasto polugodište. Ovaj je broj nješto zakasnio jer je naš ured. nik bio bolestan u srijedu, četvrtak i petuk. Mo limo p. n. gg. čitatelje da nas izvinu. Miče sel... Kad vam opozicijonalne novine iz Zagreba dolaze sa bijelijem : stupcima, hoće reći da je u Banovini borbe. Ali rijetko je kada ova nastupila značajni stadiju, do koga se danas razvila. Sje- dinjenje opozicija zadahnulo je sve Hrvate novim životom, svaki dan douosi nam novih vijesti. Počnimo redom. Sa svih strana domovine prispjevaju na sto- tine fiorina za Starčevićev dom. ,Hrvatska“ je puna oglašivanjem. Ustrojeni odbor za sabiranje prisosa raspustila je vlada, te je tako svakoga još više oduševila. Pravaši i neodvišnjaci natječu se ko će se bolje iskazati, a sam barun Vravjićanin položio je 1000 fior. Imen-dan Štrošmajerov proslavljen je sveća- nim banketom. Ove godine veliki biskup upravo je zasut brzojavnim čestitkama sa svih strana hr- vatske domovine. pre i ,Hrvatska* puni su ovih pozdrava. Vlada je na muci sa naknadnim izborom u trećem kotaru zagrebačkom. Ponugjena je kandi- datura rektoru Pliveriću, koji je, prihvativ je, pre- križio sve svoje državo. pravne rasprave, te stupio u magjaronski tabor, što je predmetom živahne polemike. Vladina stranka raduje se dobitkom Pli- verića, opozicija pravom nazrijeva du se kod uje- ga mnogo radilo, da mu se dapuče stavilo pred oči jedno od prvih polužuja u Hrvatskoj, eda se Šš vjim parira u>pjeh opozicije. Gragjanstvo u Brodu održalo je u gradskim izborima sjajnu pobjedu, te je tom zgodom osudi. lo narodnu stranku i tjezina srbo-magjaronske ko- rifeje, Folnegovića tamo spremaju veliko slavlje, a zatim će cijelo neodvisno gragjanstvo komersoim i banketom proslaviti ujedinjenje hrv. opozicija. Mirui inaće Varaždtaci »kočiše na noge dai Oni udare na narodnu stravku. Novine izvješćuju 0 velikoj slavi & Varaždinu, gdje su se najodlični« ji rodoljub: sastali da pozdrave slogu Hrvata, te kažu da se doćer priregjen zagrebačkim prvaci- ma može jedino usporediti sa onim u Spljetu na- Zud tri godine, za Kačićevo slave. Ovo je «amo početak narodnog pokreta u Varaždinu, Barun Joca Ž vković (stari unionista, Rau- Chov pobočnik, za Mažujavića veliki protivnik šr- ba, poslije centrumaš, te neodvišnjak i istodobno pokrovitelj plaćenog ,Srbobrana* i njegove Kau- Cije) izrazio se protiv ujedinjene opozicije, jer tos bože ona je naperena na Srbe. Sada“ 'kaudidira u lom izbornom: kotaru kao magjaronski kandidat, Na njegov članak, gdje ,dokazuje“ koliko je jadooj vašoj bratiji. štetna sloga iskrenih hr- Vatskih rodoljuba odgovara | Milulović. potpresje- dnik staroge centruma i ćovjek koji se bio! posu. kno sa pol. polja, te mu dokazuje kako je srpstvo — rašireno pomoću vjere: — sra s rana što nam je neprijatelji zadale. Ovako bi mogli nabrajati na deki i diroko. Za davas prekidamo. Li * Mogjec omo mi pekud pravo imali kad emo dvije godine daga poprostano ole a ja U DUBROVNIKU 16. Aprila 1898. Pretplata i oglasi puaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi dalju se Uredništva Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više pata | Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se | tiskaju po pogodbi. ll Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni oprava pozicija. Rezoltat je divan. Hrvatska se budi, no- vi pokret, novi život koji se tamo ćuti zadaja nas velikom nadom. Naši prijatelji u Banovini mogu bit uvjereni, da ga amo nema koji je pravi Hrvat a ne bi š njima bio, dok magjaronska stranka i ono bezo- čno njezino glasilo našli bi Dalmaciji megju Hr- vatima samo onih koji ih preziru. Mi znamo novi bojni plan grofa Khuena. On danas sakuplja i podiže sve ono što je protivno našim načelima; on će podignuti slavonsku na- rodnost, tamo u Srijemu združa svoga skutonošu Srba Milekića sa njemačkim prilhizicama i lutera- nima, on se uhvatio hurakterA a la Živković i Pliverić ; on se napokon bacio posvema u ruke rišćana koji su prvi u svakoj uroti na Hrvate. Mi bi mu ovom prilikom mogli reći ono što je slavni franceski ekonomista: Leroy Beaulieu, ras- pravljajuć o židovskom pitanju i antisemitizmu, doviknuo vladi franceskoj: da ova iz mržnje na- prama domućoj katoličkoj inteligenciji stare Fran- ceske u svom ,liberalizmu“ ovu progoni a ide na ruku svakomu smetu što joj dohmili s one strane Rajne, samo zato što nije katvlik, te da se onda nije čuditi ako je ovaj baci u pr 'mi“še nadamo da će se sve ovo, malo rodoljubuo oružje kOšpodina grofa polomiti o szdravoj vijesti hrvat: skoga naroda. Još jednom stavljamo va srce hrvatskim 0- tačbenicima u Banovini pravoslavni živalj. Njega danas izsrbiše, š ujume ratuju protiv Hrvatske. Ali, imi Znamo, on sav vije pokvaren. Megju njime i: made dosta zdravijeh elemenata koji bi da se slo- že i saberu mogli učiniti velike koristi za hrvat sku stvar. Ovdje treba raditi. Eto vam na pr. Dra. Miletića, čovjeka umna i bogata, a ješ k to. mu 1 plemića. Mi mislimo da bi ou dobro učinio kad bi za čas butalio literaturu te kad bi sa osta- lim rodoljubima pravoslavne vjere svim silam pregnuo, du kod svojih suvjernika izazove pokret u prilog Hrvatskoj ćiji sumo svi sinovi. Mi ne smi- jemo o! na ovoj strani popustiti: pravoslavni su zavedeni vjerskim fanatizmom njihovih popova ko- je sa opet fanatizovali beogradski plaćenici, Ali DI tu nije sVekoliko na vijeke izgubljeno ; oni će se jednom osvijestiti, Hrvatsko državno pravo — i naši Srbi. Zagreb, 9 Aprila. l. Ima li što ljepšega nego kud se jedan na- rod bori za svoje stare pravice, što mu ih dje- dovi namriješe, nadajući se stalno, da će i potomci njibovi zvati očuvati svetinju, koju im nawiru, svetinju za kuju su prolijevali svoju dragocijenu krv, nadajući da će oćuvavši te pravice i «lobode narodne, očuvati i svoje ime, čast i kulturu ? Bo- riti se dakle za opstanak imena i časti svog na- roda, sveta je stvar, a smetati tu borbu jest bar- bagatvo ; dini li se to pak iz zlobe onda ne stam, kojom bi se riječi te zgodno moglo označiti. Po- dlost, jna je preslaba riječ. To vrijedi ne samo u ao nas ima leglo gosati vječnom sramotom može se to samo u sr- cu svom. Hrvatska malena je zemlja, ali u takovu po- ložaju da nikada mirovati ne može. Došli poticaji sa istoka ili sa zapada u njoj nagju uvijek odziva, jer naša domovina leži na prelazu zapadnog avi- jeta i naobrazbe u istočni ali tako da veliki dio spada još k zapadnom avijetu. Posve je naravno da ćemo mi ćutiti poticaj obijuh strana. Ovaj u- tjecaj pokaza se već u ono sretno doba kad je narod hrvatski zauzeo svoju sadanju domovinu. Padom sile bizantske na Balkanu, vadjača odlućno zapadna kultura, a utjecaji s istoka postajahu sla- biji, dok ve dogjoše Turci, te skoro uništiše dr- | žavu hrvatsku. Da je propala sloboda hrvatska, pala bi jamačno i kultura zapadna. u Hrvatskoj, no providnost vam bar tada sačuva svijest i hra: brost i zapad nadjača opet istok u Hrvatskoj. Ta- ko bijaše u Hrvatskoj od postanka njenog nepre- stanog komešanja, koje narod sačuva u nepresta- nom budnom stanju. Ilirski preporod dokaza tu tvrdnju i probudi varod iz sna, koji se već u smrt pretvaraše. Kad god Hrvati što rade, glavna im je bri- ga da sačuvaju slobodu i cjelovitost svoje domo- vine. Neka zagleda u Smičiklasovu povijest, koga to zamina, pak će vidjeti, da subor hrvatski ne- prestano naglasuje, da su Hrvati avojevolino iza- brali i Arpadovce i Habsburgovce, da i ve spo- minjemo Anžuvince. Uz to uvijek naglašivahu, da se djelovi Hrvatske, što ih Turci oduzeše moraju ćim prije pripojiti majci zemlji. Onda se morahu boriti sa susjedima samo, al sada je inako. 1 Beč, u po gotovo Pešta mrko glegju na svaki narodni pokret u Hrvatskoj, pa pošto su narod hrvatski već do kraja stisnuli, al ga nijesu zgnječil, hoće, da u vlastitom njegovom tijelu: nagju ranu, koju će umjetnim načinom Širiti, a umjesto melemom žuči i jedom zulijati. — Ta rana na tijelu hrvat. skom jest srpstvo. — Što je Hrvatska, iznemogla turskim ratovi. ma, od Srba (ovo su jedan mali dio naših pravo» slavn h) pretrpjela,dok su se pod komandom beč- kih generala. amo naseljivali poznata je stvar, i neću da je ponavljam. Poprimivši kulturu hrvet. sku, a po malo i mišljenje, oni smatrshu ovu gru- du zemlje svojom domovinom, pa za narodnog preporoda oni se bore zvjedno s nama istom na- mjerom. Sabori Šesdeseth godina imaju lijepih primjera domoljublja sadanj'h Srba. Nego vk jed. nom se stvar okrenu. Slobodna Srbija zavrti im glavom, i sve što je do juće brvatski mislilo — barem vanjskim načinom — danas “sve to gazi nogama, i bori se protiv onoga, za što se do juče borilo, Taj preokret Srba nam je promotriti is bližega, da vidimo je li opravdan, pak ćemo vi. diti, da Srbi sami sebi protuslave. Hrvatsko državno pravo dokazano je tepo- bitno za Hrv. Slav. Dalm. dro Bosne i Istre, Nek | se Srbi ne dignu vičući, da wi » Bosnom nemamo | posla. Sjećam ih na sam naslov: Turska Hrvat tka za sav dio Vrbasa, koji su Hrvati beš očajno | branili od Turaka. Sami Nijemci zoali su do ne. davna za to ime, tekar od ronio so nulo se nekamo, da se ne sjetimo, da to nawa pripada. Taj dio Bosne Sodna stan om je sunce na neba, jer ovi predjeli dalju još: KV oj povlaotvo g rvonaki pobor