List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- | godine fot: 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cijelu šalju se Uredništvu. : Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta dina fior. 4, na po godinu fior. 4: 50, na po godine (or. 2: 25; sa inozemstvo fior. 4 i postarski troškovi. | U DUBROVNIKU 29. Aprila 1898. A NRVANS Pretplata i oglasi puaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se tiskaju po pogodbi. da je predbrojea i za došasto polugodište, Hrvatska Svijest. Ne bi mogli metnuti bolji naslov od ovoga krasvom govoru što ga je na Varaždinskom ko- mersu držao kujiževnik Eugen Kumičić i koji i mi donosimo da se i naše općinatvo š njim upoz- na. Evo ga po zagrebačkim novibama : » Gospodo ! Vrijedni i dragi moji Varaždinci! Mi smo stari znanci. Tri smo se puta zajedno bo- rili na izboraom razboju ; dva swo puta pobijedili a zašto nijesmo i treći, to je svakomu poznato. Ima slavuib poraza, ima neslavnih pobjeda. Samo jedna činjenica: u oči trećega izbora pozveo me k sebi ondašnji varaždioski našelnik, uzrujano i plaho pričao mi pred muogim gradskim činovni- cima, da se moji izbornici pismeno groze ujekim svojim bogatim sugragjanima, da će im zapaliti kuće, a sav taj palež da će pasti na moju dušu, ja da šam za sve odgovoran . . .*Hvala Bogu, što ipak nije trebalo, đa izgori slavni Varaždin za to, da ja ne dobijem i po treći put saborski maudat! Nije Varaždin izgorio, ali se je u njem raz- gorila. i razplamsala čista hrvatska svijest. Nije tomu dokaz samo današnja slava. Sursum corda | Gori srca | Jest, čista hrvatska misao širi se sve to više diljem cijele naše krasue domovine, samo krasne, sli ne ni nezavisne, ni slobodne, ni sjedi- njene. Neki kuo da ne vjeruju, da se jača hrvat- ska svijest, da raste težuja za slobodom i ujedi- njenjem. Da to ne vjeruju, kriv je. izborni red. Mi vjerujewo, mi znamo, da se narod razbudjuje, i rađujemo se svaki dan više. Čudno bi bilo, kada samo u Hrvatskoj u& bi mugle pobijediti istiva i pravica, te dvije uebeske sestre, Švjetlo je jaće od mraka. Kada je prvo: nastslo, drugog. je nesta- lo. Složua. falangu hrvatskih, otačbenika, ujedinje- nja oporba pod barjakom | hrvatskoga državnoga prava, razpršiće Božjom pomoći sve magluštine, vikriti narodu ojegovu prošlest, pokuzati wu bu- dućuost: nezavisnu, slobodnu, ujedinjenu Hrvatsku. Radujno se probudjenoj hrvatskoj svijesti, jer ju je uugo zastirao mrak , . 4. Dva su sto- ljeća prošla, što je krvnički mač: odrubio dvije glave, koje su snovale, kako da vbuove svestranu bausku Čast, kako da spase hrvatski ustav, kako da uskrise hrvatsko kraljestvo. Mrak nad našom domovinom bivaše sve to gušći, pošto su zutrte one dvije slavne porodice, koje su više no šest stoljeća branile Hrvatsku, Još su Zrinjski i Fran- kopan bili na životu u tamnici, kadu je karlovački geveral grof Josip Herberstera pisao krulju Leo- poldu 1. i ujegovowmu pevom ministra lobkovicu, kako je došao u Zagreb; grije da: suagainoki veli- kuši i plemići oduševljeno dočekali, kako ti veli- kaši i plemići čezuu za Austrijom, kako će pri- stati, da hrvatska postane nadljfiiqom austrijskom pokrajinom, da ne bude više kraljestvo, da se ukine «hrvatski: VeGav, brmska €dšt.: Još jide gene- rel: Herberstelu, du > jd“ napokon nati6šio*dan, ta kojim je uvijek uadiseo, “aii dać da “nestane || hrvatskoga kraljestva. 1! još ":plde išti 'Zeneral, da se tu radi o lakom dobitku jednoga “kruljestva, s to kraljestvo da je ,pledunsi Wogato, vjeea u njem cjelokupya, i jedinatyana,, warod. heaprupjeguo. hra- a = da ise odipah. dade na por, bar,“ Ta ih borateinove, rijeći. Og grozničavo, DAMA. QVAKO lijepa prike: l Rukopisi se ne vraćaju. ka. «Lijepa prilika“ znači, da već nije Zrinjski i (Frankopana u Hrvatskoj. General Herberstein nadao se, da će cijela Hrvatska pasti pod njego- vu vjemačku sablju, kao i , Granica.“ Hrvatska, opustošena, opljačkana, rastrgana, padala je sve to dublje. Poslije kobne i užasne katastrofe Zrinjsko, Frankopanske, Hrvati, usup- nuti i prestravljeni, tužni i nijemi, malo po malo zaboravljahu svoju prošlost . . . . Napokon najve- ća svetinja bijaše im — lativski jezik, kojim su odbijali od sebe, za najtužnijih dana, magjarštinu. Ispod pepela prsnula bi kadšto pojediva iskra hr- vatske svijesti, svjetlo davoih slavuih čina tek kat- što probilo bi tamu. Hrvatska se svijest ne bija- še ugasnula ; tinjala je pod ogromnim naslagama nasilja svake ruke. Kriva, potkupljena znanost tugjinaca i domaća mlitavost, nesloga i izdaja sve zadušuju. Croi su to dani. Misliš, propasti će je- dan narod. Neće! Bog je stvorio narode. Njegovo se djelo neda tako lako uništiti. I eto, nakon du- ge, mračne i grozne noći rastrga se ledena tmu- Ša, nastane mala razgala, pa zarudi divotna zora — ilirsko doba) Narod tare oči, sanen se prote že, surznuta se krv po malo topi, srca kucaju, ulje tople struje života, vojeki ue vjeruju u taj život, njeki su ustali, ogledavaju se začugjeno, sokole se, za sve su oduševljeni, domovinom se ori: Još Hrvatska nij' propala! . . . Ta zora tra- je kakvih trideset godina, a onda ogranu sunce, zabijeli dan čistoga, vedroga, sjajuoga hrvatskoga imena. Kao iz groba uskrsnu višestoljetni patnik. Srećom našao se muž (Starčević Ur.), koji je sa malo pomoćnika odvalio teški nadgrobni kamen, i hrvatsko državno pravo bljesnu, i pašao se muž (Štrosmajer Ur.), koji je zapalo luč prosvjete, i pukoše novi vidici, veličajne i sjajne pučine pro. šlosti. U novom blistavilu njeki se zbunili, utač- benici traže se megju ruševinama nasilja, dozivu- ju se, čuješ i krupnih i oštrih, ali otaćbenici ne zdvajaju, jer se dižu novi oblaci, ne, ne zdvajaju, 1 uvijek se traže, i našli gu se, i eto vas, nakon razuih zgoda i vezgoda, eto nas složnih oko jed- nog stijega. eto nas svezanih istom velikom, uzvi- šenom otačbeničkom idejom | Da dogje danas koji Herberstein u Hrvatsku sa ovim spomenutim osnovama, ja mislim, da se ne bi našlo velikaša i plemića od prave hrvatske krvi, koji bi ga oduševljeno dočekali. Oduševljeno bi ga dočekali samo njeki osobiti prijatelji — za. grebaćke opere. Ta braća“ rastežu i natežu sada onaj zastor, koji je skrojen pred dvadeset i pet godina, da pjim pokriju hrvatsko državno pravo. Herbersteinove stranke ne ima više u Hrvatskoj. Herberstejvova je »ideja* z.kopana. Još je u Hrvatskoj jedna ,ideja*, slična za: kopanoj, ada je Herbersteinova mogla umrijeti, zašto ne bi i druga? Budimo avi neustrašivi gro- bari one druge sidaje.* Kopajme joj, dubok gtob, a pri veselom poglu neka nam avijetli luč :he- vatske svijesti. : Mi gle: po Hrvatskoj vucari se još jedna “aideja*, sablažnjiva i bogumrska, jet! vjera ne mo- že cijepati naroda. Jedno je narod istočne vjere brvitskoga jezika, a drugo gu nezahvalai kasniji doseljenici, koji su se povwfješali sa prvim, jer iste ! vjere, i naučili njegov jezik. Sada zavagjaju ti do- Ne igor apkokat o tapajama, pri- jola :u sopratiu | Daga omojena tih. popruanolikih | Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ši uprava doseljenika što ljepše zarubi, u njoj sa i pravi Makedonci i pravi Grci. Aleksander Veliki i Leo- nida za stalno nijesu slutili, kakva će ideju širiti po Hrvatskoj ojihovi vrijedni potomci! Smjesa ra- di svašta, vo sve uzalud, jer se povijest ne da si- lovati. Ona će napokon slomiti i zakopati izdajni- čke tlapnje. Svaki došljo i goljo, pošto se opio našim kruhom, bulazni; sjesću ja za hrvatsku ši- Mia Gospod», u Hrvatskoj ve ima mjesta za više sideja“, nego samo za jednu, a ta glasi; Hrvat- ska Hrvatima! Preguimo svi sa otačbeničkin žarom, i izvoj- šu ćemo domovini dostojno mjesto megju narodi- ma, Mi živimo u prevažnom vremenu, treba da radimo tako, da naši potomci ne zaplaču : oci su naši sagriješili, a mi nosimo bezakonja njihova. Radimo, neumorno radimo, budimo svi oduševljeni apostoli čiste i velike hrvatske misli, pa će sva- nuti dan, kada ne će više naši Asirci i Misrci — Beć i Pešta — trubiti lažno u svijet, da muk nji- ma pružamo ruke, da se nasitimo hljeba. Nikada ne klonimo duhom, da hrvatski narod ne ima bu- dućnosti! Ta bi misao bila griješna zabluda, jer ue može propasti narod, koji može svaki ćas re- ći čovječanstvu : otvori povijest, naći ćeš u njoj moje žrtve ga tebe. Covječanstvo zua za naše za- sluge, hrvatsko ime ne može išćeznuti, jer je kao: ničije prepleteno sa vjerom Isusovom. Ja ne mo- gu pomisliti na kršćansku vjeru i na kršćanšku prosvjetu, a da istodobno ne vidim, kako se od hrvatske krvi rumene Korana, Kupa i Sava , ,,. Cijeli niz vamwjesnika Spasitelja Boga prodičio je, ua$ narod naslovom, s kakovim se nijedan narod ne može ponositi. Rumenilo na onim rijekama ono je krv nuših otaca, koji su njom kroz stoljeća za- lijevali i hrvatsko naše državno pravo, da no u- vene, da nam ga ostave u svetu baštinu. LDProbu- gjena hrvatska svijest svela nas jo u jedno kolo, da branimo tu svetu i dragocijeou baštinu. Držmo. ge čvrsto! Sursum corda | Gori srca! Živila hrvat. ska svijest! Ževili Varaždinci! ,Živila hrvatska“ Hrvatski pravopis. Dopala nam je napokon do ruka knjigu ,lHr- vatski pravopis. Po odregjenju kr. zemalj. vlade, odjela za bogoštovlje i vastavu, napisao D». Ivan Broz. U Zagrebu 1893.“ Pročitali amo je na du- . čak, i ako je pravopis snhoparna stvar: u ovoj knjizi nije. Mi ne bismo umjeli reći, ćemu smo se više divili, dali obiluom zvanstY&uO" obragjenom | pregledno poredanom gradivu, If "krasnome jesi- ku, kojijem je djelo napisano, “> Te ai, Mislim da 6e Brozu biti najviše tuda dalo. sastavljanje rjećnika, koji je kuji . ptidod . ko. ji nom je bio salata od M trebe.“ Ndzo ve- ka ne misli kogod da je" slale mini otdje kikovu teceosiju rečenoga“djčla. "Fomu ui nijesmo: dorasli, to podtalio vrsnijim od sebe,“ piručnjicima, Mi ćemo tu demo“ nastojati da do- kažemo, da je naslov, “ito nosi knjiga, tj. ,Hr“ vatski pravopis" posve opravdao, ida nije drugo nego: kleveta i budalaština ono što su neke “srp-“ sko novine rastrubilo, 6im je Brozova uji U