Br 19. List islazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- | dinu Bor. 4, na p6 godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cijelu godinu for. 4: 50, na p6 godine flor. 2: 25; sa inosemstvo flor. 4 i postarski troškovi. j Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojea i za došasto polugodište, Nore narodnosti. Ima ih dvije : slavonska i šokačka. Čemu se čudite? Sve je kod nas moguće. Načelo je : dijeli i zapovijedaj ! Mi Dubrovčani, mi nijesmo Hrvati; mi emo Dubrovćani a jezik nam je naški ili ti srpsko- hrvatski. Naša braća Dalmatinci dalmatinskog su plemena. Nema 20 godina što je tamo bila ,ze- maljska“ stranka. Ako nećemo ni tako, poslušaj: mo autonomaše koji nas uče da su Dalmatinci po narodnosti slavo-dalmati pa baš ako hoćeš i Srbi. Bošnjaci i Hercegovci sačinjaju posebni na- rod, od našega posve različit. Oni su bosanske narodnosti a govore bosanskim jezikom Ko ve vjeruje neka pita načelnika Sarajeva grada i vla- dina savjetnika Mebmed bega Kapetanovića, koji će mu dokazati, da ovaj naš jezik i onaj koji se u Bosni govori nije isti, da je amo drugi a u Bo- sni drugi narod. Inače zove se ,bosanski“ još i zemaljskim jezikom. Kao da zemlja govori! Ovako se to kod uas radi. Mi mišljasmo da je barem Hrvatska poštegjena, da je ako ništa o- nijem onamo priznato njihovo pravo ime. Ali u Hr- vatskoj ima 1.600. 000 katolika i preko G00. 000 pra- voslavnih, a ovo su strašni brojevi za narodne ne- prijatelje, kad bi bili zajedno. Zato dijeli! Pravo- slavni oijesu Hrvati, pravoslavna vjera neka se zove "st pskom“ a dosljedno i oni Srbima. Ko je svemu tomu kriv? Krivi amo mi sa- mi. Neka ovi novi etnografi pogju u Italiju i ne: ka počnu pripovijedati da Puljiz nije Talijanac ne- go Puljiz, neka to isto kažu i Mlečanima. Onamo bi ih zatvorili u ludnicu. A ovamo ima ludova koji idu za njima i u- pijaju ovaj opaki nauk razdora i nesloge. Mi smo sea, dugo vrijeme na to obiknuli, te nam se živct ne uskose kad, čujemo ove neslane lakardije, koje u sebi sakrivaju jaz zloće i pod- imukle urote proti našemu narodu. Bogu hvala pje- što smo se otresli one apatije i skočili na obranu varodnog imena i našega jedinstva. M: smo prvu nenadnu navalu gazbili. Danag ima impozautni broj rodoljuba koji razumije da su Dalmatinci i Ilrvaćani, Dubrovčani, Bošnjaci i Hercegovci si- novi jednoga naroda asprkos svim proviucijaloim nazivima. Ali dok se mi sa svim silama mućimo da ovoj zdravoj nauci probijemo put u sve slojeve Naroda, eto nam preko noći niknuše u Slavoniji dvije pove narodnosti, slavonska i šokačka. Prva je potekla odozgor, Napredak čiste hr- vatske misli po svim krajevina naše Banovine za- brinuo arodoljube* | ovi stali umovati kako da mu va put stanu. Ekspedijeut se brzo našav, Ba- novina ne zove se samo Hrvatskom ; ona sastoji iz dvije kraljevive, Hrvatske i Slavonije. U Sla. voniji ima dosta provincijalnog i lokalnog patrijo- tizma i taj se upotrebio. u nečiste svrbe. Tako je postao povi narod Slavonaca. Zaoa se ko ge je probudio. Sa visoka mjesta bacila se gojila misao u prostodušaj narod, eda ve štogod isposluje, po načelu: dijeli i sapovjedaj! Nasad malo dana veliki župani Slavonije u nekoj avečanoj prigodi svečano istaknuli ovo novo ,va- čelo," koje im je poštom prispjelo. (Za ovake stvari ne ilaća vo biljegovina.) Veliki šupao vi- poviti rekao je kako gu glaronako šupanije me- : U DUBROVNIKU 18. Maja 1898. LRVENA IRVATSKA Pretplata i oglasi praćaju se upravi gOrvene Hrvatske“ u Dubrovnika a dopis dalju se Uredništvu. tiskaju po pogodbi. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više puta Rakopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo si aprava, gjusobno poviješću skupa vezane ; ,ove su, veli, u svoje doba slale svoje zastupnike direkte u Ugar- sku, a poslije nagodbe takogjer su ostale spojene i sačinjavaju sad našu užu domovinu Slavoniju.“ Onijem je rodoljubima šira domovina Ugarska. Šokačka n+rodnost ima jednaku cijelj ali ra- zlićit izvor. Njezini izumitelji jesu naša mila bra- ća Srbi. U Slavoniji ima nekoliko hiljada Nijema- ca, koji su tamo osnovali naseobine ponajviše na ognjištu nekad pravoslavnih kuća. Š njima su se naša braća bratski družila i Š njima su pokrenuli njemački list koji izlazi u Mitrovici i u kome se vježbaju rodoljubna srpska pera gragjana i čino- vnika. U ovome srpskome glasilu tomači se kako u Slavoniji živu tri naroda: Šokci, Srbi i Nijem- ci. Šokci to je bilo nadime katolicima, a danas je postalo ime narodno. U Slavoniji Hrvata nema. # * še Hoćete li da mi ovo pobijamo ? Hoćete li da dokazujemo kako imena pokrajina i predjela ne uplivišu na ime naroda, i kako su naša braća Sla- vonci sve jedno Hrvati kao i Ličani, Zagrebčani, Zagorci, svejedno kao što smo i mi Dubrovčani Hrvati ? Hofete li da im dokažemo, da je naš jezik jedan, da izmegju naših dijalekiA nema ni stoti dio one razlike koju mi primorci svaki dan čuje- mo kod dijalektA talijanskoga naroda? Želite hi da istaknemo kako iz nas ovako rasejepkanih ne- će biti nigda ništa, i kako se mi moramo ujedi- niti i stvoriti narodnu cjelinu kulturnu i političku, a da uzmognemo napredovati i na gospodarskom polju?...... “> Na prvi mah čovjek bi odgovorio niječno. Čemu da se mućimo? Mi svi znamo da je tako, a znadu dobro i oni drugi. Da pe znadu ne bi nas ometali. Pa ipak nije tako. Mi se moramo na svoj li- Diji boriti i svakim danom dokazivati neistinitost ovih zlobnih nauka, ne rad onih te siju izmišljoti. ne, nego rad nar;da da nam ga ne zavedu. U to ime mi se amo borimo da našemu narodnom ime- nu prokrčimo put, bore se naši prijatelji u Dal. maciji, Bosni, Istri a eto re suda i u ravnoj Sla. voniji podigla jaka tvrgjava, koja mora rušiti 0- pake teorije dijeljenja. Tv je hrvatska štamparija u Mitrovici i njezino čedo ,IIrvatski Branik.“ Primili emo prvi broj mladog našeg druga na skrajnjem istoku IIrvatstva, Mi ga najbolje ra- zumijemo, jer smo pod istim prilikama. Što se je nametalo južnoj Dalmaciji to je i našem kitnja- stom Srijemu. Mitrovica podnosi onošto smo i mi u Dubrovniku nekad podnosili, Ali šovinizam i. zazvao je ,iskru iz kamena,“ glupi šovinizam pro- budio je Dubrovčane, Bokelje i Srijemce. IIrvat u Snjemu vije smio zvati se Hevatom, hrvatska ri. ječ, hrvatska pjesma bijahu izamjebane, [ u Da. brovniku vigjesmo takih tušnih dana. Alije narod oči otvorio, dubrovački puk prihvatio je ono za čim ga nagon i srce vuklo i naši neprijatelji bi- jahu prisiljeni da so protiv nas urote sa neprija- teljima slavenstva, sa talijanafima; U Slavoniji to nijesu mogli, tamo talijanata nema. U svesti su našli Nijemce. Slavonci braćo | Mi emo daleko, ne poznamo se lijepo. Malo je naših dolazilo tamo, da se za. grle sa junačkim sojom koga gu rodila vaša kra- sna polja, malo je vaših bilo dilo, da se dive na- tom kriv, nala goru i oalema podaoblja, All one 1 nešto, što milijuve iz sua budi a obične smrtnike genijima stvara, učinilo je da mi tugji nijesmo. Mi pratimo vaš rad; vaša Brodska pobjeda, vaša slava bila je i naša, Radujemo se i vašem:/novom pokretu onom istom iskrenošću, kojom 'se vi ve. seliste našemu papretku na obali sinjeg našeg mora. Vi znate što je borba, vaši oci prolijeva- hu potocima krvcu svoju, sela vam bijahu pops- ljena gradovi razoreni i vi se održaste. Ne dajte se ni sada ! Dokažite nebratu i neprijateljima, da vam njihove lude kombinacije neće uništiti varo- dnog imena hrvatskog. Naučite ih da se novi naro: di i nove narodnosti ne stvaraju nagovorenim de- kretima i zlobom susjed& i da nema sile te bi mo gla razdijeliti milijune srdaca, koja sućjezik i o- bičaji, predaje i iskustva, sreće i nesreće spojili u nerazdruživu duševnu i kulturou — a ako Bog da i političku zajednicu, "m Pismo iz Bosne. Sarajevo, 7 Maja. Eto imamo vačelnika | Kako već znate, Meh- med beg bio je i ustoličen, te je obećao da će raditi za dobro domovine. Ali ne znate da se je ovamo mnogo govorilo o n;egovu imenovanju i pro i contra. Svakomu je upalo u oći, zašto . baš nije mogao Sarajlija biti načelnikom, nu stvar je već gotova i nema fajde 0 tomu se prepirati. Eto sada Kapetanovići prestoje obim glavnisigradovi- ma Bosne i Hecegovine i stalo njima što ko o tom govori. »Vitinski grof“ zna on nije obljubljen u narodu, i sve on što su mu smišljeno poslane sa svih va Bosne i Ilercegovine počamši od Kovjičkog načelnika, ne mogu dokazati protivno. Mehmed beg &&“odvitd podao oportunizmu, odviše diplomatizuje i gore i dolje. Ovaki se ljudi svakim poteškoćama ugiblju; malo po malo gube energiju i volja za rad u naš rodnu korist, te postaju slabe trstike koje svi vjes tri okreću i pregiblju kako je njima drago. Na: rodni pak vogja treba da je ruzložit čovjek, ali ujedno čvrst i postojan, da se znade gije treba oduprijeti, kad vidi da bi to bilo u koristi nurod: voj. »Pram vremenu ko se kreće, nikad lvše pro- ći neće," kaže Mehmed-beg. Kretati se pram vre- menu kod njega reći bi znaći: kretati se kako te guraju, a to ne bi smio prvak jedne stranke. Meh- mod-beg je u ostalom pun ko dipak poslovica i fraza, le on ima još jednu koju sačinja njegov program : pne može lagja jedriti uz rijeku.“ Ja“ znam da je uvijek bolje jedriti niz rijeku, al bog- me se neko i gore vraća, kad to potreba zahtije- va, sasvijem da je uz rijeku teško voziti. Ovo se' ne rači našemu uaćelniku. Bože moj | čemu čovjek! da se hrva kad možeš ća asti i odlikovanja mire no živjeti ? eni bijaše začudno, e i vi štogod ue pros uovoriste o njegovoj brošuri , Budućnost muhame-: danaca u Bosvi i Ilerceguvini,* Ja mislim da so u njoj sve drugo ualaši nego nam naslov '0- bećaje. ju raditi u političkome šivolu, već iss: da olataju vladu | nadodaje nekoliko koje bi se mogle svati i mlalima, Miš bio udaren jedan put narodu, bad bi