E da je predbrojea i za došašto polugodište. Poziv na pretplatu. Otvoramo pretplatu ua treću godinu naše- ga lista: Cijena je ,Crvenoj MHrvstskoj“ za Austro-U- garsku i Bosnu - Hercegovinu: na god. 4| fior. (9 kruna); a na po god:; 2 fior, 23 navč. (44 krune). Za ostale zemlje; 4 fior. (8 kruna) i pošt. troškovi. (Za Ameriku itd. 11 franaka). Ovom prilikom preporučamo rođoljubima, te , nijesu predbrojeni neki nas potpomoguu tačnom | pretplatom. Cijena listu, razmjerno naprama troš- :kovima, vrlo je umjerena. Uprava ,Orvene Hrvatske.“ PE Sporazum. Po prvijem lakoničkijem vijestima, koje su | am dolazile iz Zagreba, ili ih čitasmo po stra- | ujem: uovinama, mi shvaćasmo stvar sasvim druk- ije. Mi mišljasmo da se radi o 'slogi,'ili bolje o retopljenju dvajuh: opozicija u jednu samu na te- melju pravaškoga programa, a nagagjalo se dapa- [a da će se: i glavni orgaui dosadašnjih oporbe- Y nih stranaka sliti u jedan, te da ćemo tako zapo- četi u Banovini novi boj protiv sustava i većine kao jedna vojska, pod jednim 'barjukom. Nego kad su ovi prvi glasovi ostarih, a prispjeli nam zagrebački dnewilici sa! prigodni: člancima, opa- "izismo da nije sve ovako. Nijesu se stranke stopi- le, nego združile; neće biti jedan barjak i jedna vojska, nego dva barjaka i dvije čete, ali ne vi- iše da se :megju sobom inade, nego da obojica složno i dogovovne ratuju proti zajedničkome ne- prijatelju. — Mi dakle stojimo pred jednijem sporazumom. Naši čitatelji znadu, da je ovaj list od početka zagovarao slogu hrvatskijeh patrijotičnijeh eleme. nata, dapače i onda, kad je to za nj kod njegovih prijstelja moglo da bude od velike štete. Mi se nijesmo ograničili na piiko beskorišno naricanje i jadikovanje zaradi onoga trvenja u Banovini, već smo uvijek donosili konkretne predloge, po kojim bi se moglo štogod postići. Ovi predlomi sastojali su se u tome, da se svi oni elementi okupe ma jednome programu i u jednoj stranci, pošto smo se uvijek bojali, ako se i nagje njekakav spora- zum, do bi se lasno mogla još jedoom potvrditi ona latinska: ako dvojica čine isto;. siije isto. Ve- ćina ovamotnjih patrijota slagala se je s nama, te nećemo pogriješiti ako kažemo, da hrvatski glaso- vi cjelokupne Dalmecije dosta su pripomogli spo- razumu u Hrvatskoj. . Sasvijem da još za sad pe, može biti. ni go: vora o ovako) potpunoj fuzji, mi ipak zagrebački poražum pozdravisno & velikom radošću, Skraj- nje je vrijeme bilu, da 'še hješto započne. U nas u Dalmaciji nijesmo uprav znali kakvi smo i 8 kim ćemo; velika konfuzija bila bi nastala pr- Vom prilikom, a ni :u Hevatskoj nije bilo bolje, Stranke koje su se sporazumjele imadu sada jed- nu zajedničku podlogu: državno hrvatsko pravo. Ovo je najvažnije | Na ovom temelju tožu' se iz- vesti velikih, 1 korisnih osnova, a može opet biti zametkom naravnoga procesa, koji bi doveo do toga da ne bude onih dvejuli ako i prijateljskih (U barjaka i onih dvajuh, ma i bratskih četa, nogo da bode jedua 40 ista jeka vojska: aa jednim glav- big štabom. i uo 4 i List islazi svakom subotom, a cijena. mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- | 'dinu &or. 4, na p6 godine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Horcegonnu: na čijela | šalju se Uredništva. godinu for. 4: 50, na po godine for. 2: 25; sa inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi, Pojedini broj stoji 10 novč., Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se wo | tiskaju po pogodbi. U DUBROVNIKU 14. Januara 1898. Rukopisi se ne vraćajo. Ima njekih koji će se ovom prigodom rado da zagube u prazne fraze i rodoljubne kompli- mente. Mi to nećemo niti znamo. Odobravamo 0- uo što su učinili hrvatski patrijote u Zagrebu. .S naše strane najvoljeli bi, kad bi ono što su da- nas utvrdili bio. samo početak. Ali poznajuć pre- -kovelebitske odnošaje, vapimo samo, neka skloplje- ni savez ustraje na korist Hrvatske. Mi zoamo da onamošnjijem redoljubima ne treba naše riječi oi našega savjeta, s toga im ne- ćemo ni dodijevati sa preporukama, da ne budu sa sitnarijama razriješiti vez koji ih spaja, a na- vlastito da odijele jezična, naučna i književna pi- tanja od pitanja političkih. Samo ćemo ovo reći, & znamo da neće radi toga na nas zažaliti. Nji- bov savez može lako da ponovo otvori jednu sta- ru ranu. Riječ je da se ne gleda na osobe nego na načelo, uli nije zgorega pogledati kadgod i ka- kve su osobe, jer one izvagjaju načelo. Zagrebač- ki pak sporazum učinjeo je većinom izmegju lju- di, koji su do jučer bili najveći politički protivni- ci, a — usudili bi se kazati — u tu protimbu bi- lo je pomiješano barew po procenta osobne ras- pre, Načelo i patrijotizam može da učini, da nes- tane svijeh tijeh oprijeka, te zato, mi se divimo požrtvovnosti ljudi koji su — kako zgodno piše pHrvatska“ — ave. zaboravili i sve oprostili. Ali — ne bi bilo štetno da su megju nje postavile nove, sa pregjašnjom borbom nekompromitovane sile, neka se novo prijateljstvo što čvršće zaveže. Baš uvih novi& sila fali u ovome sklopu, gdje su toliko potrebite. Sasvim tim) nadamo se, da što je patrijoti- zam započeo, da će i nastaviti, a ovo što se je učiuilo nije mala stvar, i bez zamašitih posljedica. Zagreb je naše središte, naša glava; Zagreb mora da upravlja našijem narodnijem životom u svim raavojima, te da nas vodi. Većina patrijota po do- moviai imahu prije samo lokalnu. ili provincijalnu direktivu ili apsolutno ne imahu nikakve. Dijelise se u tabore, frakcije i stranke, ili se u jednom pi- tanju slagahu sa jednom, a u drugom sa drugom strankom. Nije bilo reda mi dišipline, a što više čeznusmo da učinimo Hrvatsku, mi smo je sve vi- še rušili, i to za to što: mnogi od nas nijesu bih od nikoga vogjeni. Ljubili su jedne i druge, trve- nje im srce paralo, a nijesu se odlučivali ni k jed- noma :ni = k drugomu, iz straha da polođaj ne pogoršaju. Sada svega toga nestaje! Uprav zato svalila se velika odgovornost na otačbenike preko Velebita. Svi ih ovi elementi pozdraviše, svi se u njih pouzdaše, te će im da predadu svoje narodno blago, Jaoh se nama ako oni ne odgovore narodnome povjerenju! Ali toga se nije bojati, jer su naši vojvode sve odlični, spo- sobni i značajni ljudi, koji bi brilirali magju | pr- vijem i kod velikih naroda Europe. Nego i osvem bauovine imamo još& nješto u što: sporazum direkte utječe — imamo Dalmaciju. Mi se nadamo, da, ako su dalmatinski glasovi u- plivisali na sporasumak banovačkih opošlelja, da će Banovina otplatiti svoje dugovanje raabistrivši wuteš. dalmatinskoga hrvatstva, My smo najodluč+ niji protivnici teorije, da se naše stranke ne smi: ju dijeliti po usorku prekovolobitskih stranaka. Mi se moramo dijeliti uprav onako kako i ont; i Pretplata i oglasi pisćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrevaiku a dopisi čudno jei sama | ojima iste man: moročje ju, bije Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više puta Listove nefrankitane ne prima ni uredništvo ni uprava. nas jedan sistem. Rasborito je dakle da svi hrvat- ski elementi po svim pokrajinama, kojim je :do od- lučna rada, budu složui, dogovorni i. tako jedsu io drugome ovisni. A pošto amo se mi u Dalmaciji dijehli — kako već jednom natuknusmo — u svom stanovištu naprama Zagrebu i njegovim steam - kama, naravno je da nas je 8ad on zbližio, Da zaključimo. Mi imame sada, kao: ii Česi jednu veliku, rasprostranjenu i jaku stranku, ane- logau s mladim česima. Kogod će nam primjetiti : polako; pravaši i neodvišnjaci nijesu još jedma stranka. Istina je, no zar su jedna ;stršuka: Mla- dočesi, kad imadu jaka frakćiju reelista, koji se di- jametralno razilaze od Gregrovih državojiravnih načela ? Zato i mi kao i omi jedna sino stranka, u toliko što i mi svikolici: hoćemo da stećemo cje- lokupnost i samostalaost svoje domovine, sjeo kao Česi. A izmireni pravaši i neodvišojaci pružiše ru- ke ovim valjanim subornicima češkoga naroda. Složao oni, složno mi, pa da vidimo - malo! ima li u ovoj mosarkiji, gdje već opstoji jedna Magjar- ska, mjesta jednoj Českoj i jednoj Hrvatskoj ! Odgovor , Bošnjaka.“ Bosna, 2 Januara. Čudnovatim načinoui dobih 47 broj ,Bošuj- ka.“ Namsh u uvodnom članka u oči 'upadaju protuslovja, na koje pisac možda si mislić ije. Članak se bavi o ,Slogi“ No $ium što bih | kis- zao, nego upućujem čitatelje na taj članak, | [pa neka vide pretuslovje ,Bošnjaka.“ A tako mora i biti; jer kad se vrea i kopra&, nije čovjek (u po ložnju, da istinu gudi, nego više put + sad | sebi suprotstavlja se. Pisac se tuti kako su hrvatske i srpsko mo vine osudile ,,Bošajaka“ da da meće smutnju: mei gju narod. Pisac nastavlja ovako u svojoj raspra vi: pRako nam je već posaato, 6d stavine se! ifi- jeli bosanski narod u tri taborn i to ipo vjest & hrišćane, katolike i muhamedance, Prva dva pri+ wiše od njekog vremena srpstvo i Dreutsko, a mi ostadosmo što smo i bili, psk nav sdto krive; sto nijesmo i mi stupili u njikovo kolo te isdi: govoi re, da sijemo razdor“ itd. Qvo-su riječi ,Bošnjskove* daslovde | iutd- gjene iz Sloge.“ Ali dobro prosudimo nivetlone riječi g. pisca, pak ćemo uarbab dalje uviditi kro- puo protuslovje. Dalje pisac piše ; ,Mi živjesmo i di skom upravom više od 4. vijeka, kao što i danas živimo pod austro-ugarskom monarkijum, samo s tom raalikow,: što prije bijastio ,jeduo“ u sad gtroje.* itd. Ova ,Bošnjakova“ rasprava. pokazuje; neznan: utvo, jer vjere mi, da je g. pisuc ima koju povijest makar_ malo posnavno, pe. bi eter umovanja mogao na javnost iznijeti. Pisac voli, da smo se dijelili na, treco razumije dakako po_ vjeri. — Dubrv 1, Ali kašnje veli, da smo. bili ,jodno.*_ (Ovdje pisso razumije 5 aa i doskoro postali smo. troje, 1 ov: e pisac razumije mevdeneti se drukčije 0e moše si razumjeti. Po foo ser krišćani sa prišao katol a muha ni: nie aoskoj* aapodgwskiy M eje