Br. 3. nm————— 'U DUBROVNIKU 21. Januara 1898. RVENA HRVA lat islazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed sa Dubrovnik: na cijela go- | dinu (dr. 4, na pd godine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Horcegovwnw: na čijelu | šalju se Uredništva. godina flor. 4: 50, na p0 godine flor. 2: 25; sa inosematvo flor. 4 i poštarski troškovi. || : Pojedini broj stoji 10 novč, Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojea i s došasto polugodište. | tiskaju po pogodbi. Za oglase, zahvale i ost, plaća Pretplata i oglasi piaćaju se upravi uOrvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više puts Normalni odnošaji ? . . . Ko pročita jedan od zadnjih stenografskih izvještaja sabora kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, opazit će njeka promjenu u govorima gospodima bana. Ova se najbolje istakla, kad je za rasprave o proračuna ustao da odgovara novo- me zastupuiku križevačkome gosp. Grdeniću. Go- vornička elestičnost Njegove Preuzvišenosti bijaše ge zalećela na daleko, pak je pukla i on je upo- trijebio: — kako je zgodno primjetio naš stari Bar- tić — nekoliko kropnih ne parlamentarnih izraza, a sve radi toga što je Grdenić nuveo kako je njeki činovnik. rekao za izbora: vladin kandidat mora prodrijeti, ma i krv potekla. Nijesmo sada s perom da žigošemo, nego da se čudimo kako je govornička: vještina grofa Khuena spala na izraze kao ,lažac“ i ,magarac.“ Jedino velika vzrujanost može da učini, da se ćo- vjeku omaknu preko usta ovake uvredljive rijeći. Ali Njeg. Preuzvišenost nema rašta da bude uzru- jana. Ne treba da #se plaši one osmorice zastup- nika, kao što. nije bila potreba da ih omomadne, neustavnim mješanjem u rasprave budgetnog od- bora; prisili da: deinostrativno ostave vijećanje. Ili zar Hrvatska nije više ona Hrvatska ? Ti sa strano vlade i njezine stranke uvijek se i<: stiče normalno stanje u zemlji, javlja se svemu svijetu, kako je Hrvatska zadovoljna sa mjestom što joj ga je dualizam dosudio; kako ona nema preče želje, nego da uzdrži svoju nagodbu s M+- gjmima, te da je napokon vanjska politika mo- narkije: za nju vrhunac sreće: Ovako govori na- rodna stranka koja je na vladi, a ona prestavlja: zemlju, kako se najbolje vidi po: lanjskim izbori- ma, u kojim je ona dobila 90 oo zastupnika. Ni-. jedna država u Europi — izuzamći Bugarsku sa svojim Stambulovom — ne ponosi se takom ve- ćinom | Ve 1030. 6 Ima istina njekoliko nezadovoljnika u zemlji, ali s tim poglavica narodne stranke u brzo je go- tov. Jednu stranku lani prisilio da otstopi sa iz- PODLISTAK Ljubav ju spasila. Istočna narodna priča, zabilježio O. Nuri. U Bagdadu, drevnoj prestolnici istočuih vla- dara, živio je nekakav softa 1), Bio siromah, te po- red nauke, morao se briuuti i xa hranu. Kad je jednog dana 1šac, da što pribavi za večeru, naljeg- ie ispod saruja velikog vezira i opazi na prozoru vezirevu kćer. Dražesni posinjeh sa romecih usa- na lijepe djevojke, crne, velike vatrene oči, sača- raše našega softu. Stade iz, daljega i promatraše lijepu djevojka, Djevojka opazi, da ju softa pro. mlitra, pa se sklonu za zastor. Softa još malo po- postoji i ode dalje, Od sad softa nije imao mira; ljubav ga morila za vetirovom kćeri. — * Svaki je dun po više pota prolazio ispod ve- zirevih saraja, ali ko 8 S na a nog dana pošao da je vidi, ima pod koji način. Došao do pad saraj, vidi silesiju avijeta okuplje- no oko vrata i naokolo vesireva saraja, — Pitao je Mta ge dogodilo i sežna, da je utnrla vesirova kćer, jedinica. — To ga raštuži i udari u plać; | kočicu 1) Udenjak, teolog. U ava: od _ted nikud je pije. dan postajao ljubomorniji, te je Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. bornog poprišta, a drugu satjerao na ciglijeh 8 zastupuika, neka ih je to toliko da se ne reće nema opozicije. Ali što može ovaj mali broj, a po gotovo kad nijedan ne može u Peštu niti u delegacije ? S banom su dakle sistem i zastupni- ci, a preko njih i narod. Pa ipak je Njegova Preuzvišenost uzrujana ! Boji li se valjda sjedinjenih opozicija ? Ne usugjujemo se ni da postavimo ovaj opit, da nam se njegovi vijerni ne nasmiju. Što mu mogu pra- vaši, i neodvišnjaci, dok on ima ga se državni si- stem monarkije i poslušni administrativni organi- zam zemlje, s kojim će on po oporbi ko kosom po travi! Sjedinjenje opozicija! Ali to su pred ženijalnim prvakom narodne strunke tek zdvojni zadnji pokušaji svojih satrvenih neprijatelja, ko- jim se on od srča smije. Ali sasvim tim mi vogja ni vojnici ne izgle- daju nam nekako veseli ! Imadu i pravo. Hrvatska miruje, Hrvat- ska je zadovoljna, ali to je samo prividno. Ko u- mije da motri ispod ove tanke korice, uvjeriće se o protivnom. Tamo vri, a teška i troma politička atmosfera mavješta oluju. N je opošiciju. all je a teči prva e Tave je sa narodnom strankom ! ali dajte mu slobodnu volju, puštajte nek ga uvjerenje vodi a ne potre- ba za komađom hljeba, pak da vidimo. Neka sa Markova Trga dovikuu svim ovim: sloboda |! i vidjećemo da je bilo dogorjelo svakome ; da se prepotencija patuljaka, koje je sreća ili njihov ge- neral posadio na visoka mjesta neda više snošiti ; da hrvatski narod mwrsi budimpeštanske diktatore. A da je ovsko jamac nam druga Preuzvišenost, grof Pejačević, negdašuji ban i žestoki pristuša današnje ere. Njegova oštra izjava protiv iste po- zuata je, od koje se dobro ni razabrali nijesmo, kad stiže glas, da je bivši hrtatski ban pozvan u Beč na osobitu audijenciju. Što je tamo bilo ne zna se, ali se nagagja. Pejačević je zatim umuk- nuog ali se lani dao birati zastupnikom makar da je virihista! A kuo zastupnik jučerašnji vogja plakao je krijući: suze u rubac. — Megjutim po- nesu gjenezu 1), a on za njima pobita plačući. — Na grobu je iz daljega tajinstveno i sažalno pro- matrao svjetinu, koja še motala po grobu, poka- zujući prividnu žalost, a njega je u istinu bolilo. Kad se svijet razigje, 'softa se sklonu u groblje: O ponoći digne se softa i ruskopav grob izvad mrtvo tijelo te odnese u medresa. Mrtvo tijelo posadi u ugao, te ga je sad mir- no i pobožno promatrao. Stajao pre mrtvim tije- low i molio Bogu, da mu Oživi mitvo tijelo. To- ga dana nije bio ni na predavanje. Hodža svršiv pradavanju, pogje softi nx. vrata, Kucao i kucao, a softa ni da progovori. Nu na posljetku bude pri- siljen i otvort vrata. Hodža se iznebuši ugledav mrtvo tijelo. , _ je to, zlo te smelo? = Softa problijedi, te o pritiskom hodžine prijetnje ispripovjedi sve. Hodža promatrajući mr. tvo tijelo, kao da je nešto primjetio. Pogje .k“njoj i ubode je sa šaku kalemtre#om 2). Krv poteče, a djevojka se složi ua zemlju, — Živa je!... usklikau softa radosno, — Jest, živa je! doda bodža polako. Djevojka se osvijesti, i oni joj sve protumače. Zatim ju hodža vjenča softi, a softa našav pod njam, , U sprovod, — 2) porišom. smjesti se sa svojom suprugom. SE iii === == uarodne stranke nije danas u nju ni stupio! Nije on ni danas protiv nagodbe, Ali hoće da se ova štuje i vrši, te po tom izmegju njega i grofa Khue- na velika je razlika, i hrvatska aristokracija ma koliko bila apatična prije bi prvome nego li obre- tnika uovoga naroda ,Slavonacu,* za koga se mnogo ne zanosi. « + Koha u satnoj narodnoj stranci. Spomenimo se samo zadnje magjarske krize i potajne borbe izmegju hrvatskog minjstra i hrvatskog baca, u kojoj su njekim vrhunaravnim čudom oba pobije- dila. Gdje je pak popunjenje zagrebačke stolice i veliki pridušeni rat sa Rimom i Djakovom kojem je posljedica unutrnja klubska borba ; gdje je ne- zadovoljstvo osvjedočenih unionista, radi pretpo- stavljanja pribjega i beznačajnih renegata _ opor- benih stranaka a navlastito radi prevlasti Srba, tih vijernih sluga bana Hedervara?.... A gdje nam je napokon sporazum dvajuh stranaka, koje su do sad bile najveći neprijatelji i koje se danas grle i za ruku hvataju ! Nijesu ovo činjenice bez ikakve važnosti: Na- rod se budi. Njega se ne čuje jer ne može da go- vori. Ali njegov muk kaže viće nego sve služhe+_ samstvgodišnji saveznik nije mogao da osvoji nje- govo srce. Hrvatski narod ne trpi magjarskih ua- seobina, magjarskog jezika ni magjarskih škola | Još nijesmo ni desetu izbrojili, & najglavni-. je ispustili. Financije? .. Potreda autonomije ?.... Zato se ne čudimo što su vladajući krugovi u. Ba- novini malo uzrujani. Stanje u Hrvatskoj nije: baš onako normalno kako se Europi javlja, :te što se više naglasuje, mi u nj sve manje - vjerujemo: : Sila, velika sila može da ga uzdrži i uadr- žala bi ga za dugo, da smo mi sami: koji se tu- žimo, da nas samijeb pritiskaju. No ima-i drugih, pa ko će svakomu odoljeti ? 3% * 4 | Tri su puta kojim bi se-ovaj nesnosni po- loža u našoj posestrimi mogao da promijeni : ili će u samoj Hrvatskoj kakav nutroji preokret u- Živjeli su na siromašku. Softa se već okanio učenja, jer je kuća pala na glavu, pa se valja bri- noti. S toga naumi poći, što se veli glavom po svijetu, ne bi li 6to stekao za kuću, jer se već i zima primicala. — Pogje dakle na put, Došav u neku varoš, ode u džamiju da se pomoli Bogu. Hodža je u toj džamiji kazivao zaz 1), i on sjede, da sluša. Hodža svijetu kazivao, da je dužnost svakog čovjeka zanimati se onim, čim se, sanimao i njegov otac...“ Našem softi izgledalo to čudnovato, tijem vi- še što se on toga mije mogao držat, jer njegov 0- tac bijade hrsuz, nu ipak je hotio-hodžu pitati sa savjet. Kad bodža izigje, on ga upita : kako ono ti velis, da se ovak drži onog, što mu je otač radio ? . — Da moj sinko, tako treba! odgovori hodža, — E, ali je moj otac bio hrsuz...: — Nek je, bodi i ti, samo moraš poslušat ove tri savjeta, ako ćeš biti što ti i otac, i , da čujem te savjete!