U DUBROVNIKU 27. Maja 1898. List izlazi svakom subotom, & cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- | Pretplata i oglasi piaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku > disu for. 4, na p6 godine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovsnu : na cijelu godinu for. 4: 50, na pć godine for. 2: 25; sa inozemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. 1 | šalju se Uredništvu. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se | tiskaju po pogodbi. | Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. da je predbrojea i za došasto polugodište. Živio Lav Xl1:1*) Evo su već prošla tri mjeseca, da je naš Sveti Otac Papa XUl.i na 19 veljače 0. g. pro- slavio pedesetgodišnjicu svoga biskupovanja, a sveudilj još traju hodočašća sa svijeh strana svi- jeta u Rim, sveudilj još odjekuju odasvud jubilej- ne ovacije i molitve, što ih trista milijuva katoli- ka uzdiže k prijestolju Svemogućeg za dragocijeno zdravlje wrhornog Pastijera vaše svete Crkve. Svi katolički narodi kroz svoje careve i kraljeve tak- me se kako da iskažu dužnu počast svome Ocu. Ali ne samo narodi i vladari katolički, već svaki čovjek, pa bio ov pravoslavni, protestanat, angli- kan, musloman, žid, samo ako pravedno misli i nepristrano osjeća, poklonio se je u ovoj prigodi slavnome starcu u Vatikanu, čije su nauke i rad blagočin za cijelo čovječanstvo, od epohaloe zna- menitosti ne samo za katoličku Crkvu, da li i za politićeu i kultarnu povjest naše dobe i svega svijeta. Vigjesmo i samovladaoca najveće evropej- ske države, velikodušnog cara Aleksandra Ili.ga i mogućeg cara njemačkog i englesku kraljicu i sve po redu vladare nekatoličkijeh država, pa ćak i indijske ragje i maharagje budhine vjere, gdje ge pridfužuju veselju vasionog katoličanstva i sla- ve Poglavicu katoličke Urkve. >: ' Ovdje (se .ne radi: o liberalizmu ili klerika - lizmu, o aristokraciji ili demokraciji; sav pošteni ovijet bez razlike vjere i političkog osvijedočenja pripoznajo ,veličanstvo, što visoki položaj i čassa starost“! podijeljuju Lavu XlII.ma.“ Ali tome se sveličanstvu pridružoju i njajno veleumje i sveti život; koji uprav zanose ve samo prijetelje mu, da li i protivnike.“ Ovako piše jedan radikalni talijanski list. A ako cijeli svijet imetie rašta da časti i slavi Lava Xiliga, to je nami i'kao Slavenim i kao Hrvatim sveta: dažnost, đa mu svoje neogra- ničano štovanje i povjerenje i svoju žarku ljubav iskažemo ; jer kako ,Narodni List* piše: ,Lav KliLicu svakoj prigodi iskazuje nam IIrvatim o- sobite svoju prijasnost:* B toga pravo kaže za- darsko narodno glusilos ,Dobro je da to naš na- rod znade, ida “ljubi one“ koji njega ljube.“ Da- kle kao Slaveni : Hrvati ditolao : Živio La XIiHli 1 “vati i kao go Dabrovčati na osobiti sno način obueneni, da: -iz doe: ovoje dušo savapimo : »Bog vam pošivio još —na innoga ljeta Svetoga Oca: Papu Lava Xillga t* Na to nas naka i sla: voa povijest našeg Dubrovnika, Koga su rimski Pape svegjet nejljubesnije pazili i junački štitili, kako nam evijedoči nezaboravni pokojnik, D.r Ivo Karnsčić, gjeno u joe » Aleune pogine su Ragusa* pie: proteklore, eui: stava a cuore pit che ame ogni ed la conservasione di nRagwda, e che non oessd d' interporsi a guo van- slagnio in qualunque poricolo la minacciasse, era omano Pontefice." NaWlaš u danatnjijem 0- Ba mi pravi, stati Dubrovčani imademo usroka da: s k Papi rimskome, kako isto- ba ovaa sje leturgjiji na: 29 juna vapi k Agnci so s Kad iataivih isbavi Ma A . “ n U toliko, imrkome un vjekovječ- peba plava Lava Kula Ke krvni danak. od. oditang prijvlja i Zašto dubrovačka mladež osjeća se hrvatskom ? Dubrovnik, 25 Maja. Nazad nekoliko godina sva mladež, što je svršavala dubrovačku gimnaziju, ako je bila iz našega grada, bila je srpska. Sada pak sav na- por nekih ostaje uzaludav, te mladež većim dije- lom odbija srpstvo i privija se hrvatstvu. Gospo- da oko nedubrovačkoga ,Dubrovnika“, nečem se dosjetiše, te počeše da optužuju dva-tri gimnazij- ska profesura, jer pomisliše da su oni svemu to- me krivi, a napokon prihvatili su se posla da i mladež zadijevaju. Nama nije ovdje namjera da branimo tu g. profesure, ali svakako nam se ču- dnovato čini, da dvojica-trojica u jednom zavodu, pored toliko siluijeh srba, njihovih kolega, mogu tolika čudesa počiniti. Zato ćemo ovdje dokazati da dubrovačkoj mladeži ne dolazi hrvatstvo ni od koga nametnuto, nego po sasvim naravnom poti- caju. U naš grad došlo je srpstvo kao puka mo- da, unesena od dvojice zlobnih profesura ili od srpskih plaćenika iz Srbije ili iz Banata koji su na sveučilištima zavagjali dubrovačke mladiće. Sve je onda bilo srpsko. Ako je komu palo na um da pošumoja o dubrovačkom sepšttu, pokazalo mu se pa ćaću Porfirogenita i tim #6 uništila svaka i najmanja sumnja. Deseti omladinac ne. pročitao Gundulića, a svaki je znao vlati, da je to čisti Srbin, koji pjeva srpske junake premda je on u » Osmanu“ Srbe smatrao kao tiigji, neslavenski narod. Kačić, i on je Srbin, tako se je pričalo, a i ne pročitala njegova djela; d6&sta je da neko re- če da je što srpsko svi su odgovarali ; »Amen,“ »Da, mi smo Srbi i Slaveni“, tako ge je vikalo, “sko mi sad ne možemo ništa, eno vam seke Sr- bije, ova zna šta ćel“ Maštanije, puste maštanije, prodirale su u svijet kroz članove negda- šoe omladine, Kad promislimo ua sadabnji napredak povi- jesti hrvatske, kad promislišho na šta je spalo srpstvo u kraljevini Srbiji, ka& promislimo na ot- pot naroda. našega i u Dabrovaiku i oko njega, proliva srpstvu, te neće da čuje ni za Srbe ni za srpstvo, nije nikakvo čudo.đa je sadašnja miudež okrenula hrvatskom stazom, pa nijesmo nikakvi proroci ako ustvrdimo, da će se do desetak godi« na svak u Dubrovniku smijati tome umišljsbome srpstvu. Dokazala je naša ,Crvena IIrvatska“, kako najbolji učenjaci pobijaju onoga fabuloznoga Por- firogenita, što on veli o Šrbima, pa se s hrvatske strave iznijelo toliko i.toliko starih povjesuičaja, koji zovu vas Hrvatima. Odim toga imamo; naši. jeh starijeb Dubrovčana, koji se diče hrvatskim i menom, a nemamo, sma mjene, koji bi i ri- ječ kazao, po kojom bi se i s.daleka mislilo da on drži neš narod u ovim stranama srpskim. Va» ljalo bi da bude mladež zaglijepljena da. no vidi istine 1 Utopljenik i slamke: se bvata, , Dubrovnik * miali da je u nas svijet kao u Šumadiji, pa do» kazuje naše srpstvo i tim što u pas ima istih pree simena n. pr, Petrovića, Ivavovića, Pavlovića itd, kao u Srbiji; ili tim Sto veli da je Srgj imo srp» oko! Ne pilite sa. Boga tako, da vam se i djeca | mevik, na umije, Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. sa Po, pi oddach tuj vea Neće dubrovačku mladež zanijeti ni sanje 6 Dušanovu carstvu, jer znamo da je.to ohladnjelo i u starim omladinskim glavama. Kakvo Dušanovo carstvo i smokve, kakav Balkanski Pijemonat Sr- bija, ona zemlja, o kojoj sami njihovi listovi vele da je puna razbojnika i svake čeljadi, u kojoj se dogagja takih sablazni da su već i listovi stranih naroda proti njoj saoštrili svoja pera, radi časti Europe! Ne, nigda neće spasiti slavenstvo ona ze- mlja s čijom vladom veseli se jedino bečko i pe- štansko slavenoždersko novinstvo. Napokon mladež ne smije i neće da se dije- li od svoga naroda koji osjeća hrvatski. Uzmimo VAS narod iz cijele naše stare republike, pa ga pitajmo što je, on će odgovoriti da je Hrvat. Ka- kav stari omladinac otide s trbuhom za kruhom u koju našu varoš e, ne boj se, odmah ti je do- pis u »Dubrovniku“ da je tosve srpsko i govori u ime naroda, koji i ne čita njegovu pisaniju. Tako vam je na Lastovu, na Orebićima, u Stonu, it. d. a ako nema omladinca staroga, ne smeta, može se i iz Dubrovoika pisati u ime kojega mu drago mjesta. Na temelju ovakih pisanija, srpski listovi tvrde da je južna Dalmacija srpska. A u cijeloj dubrovačkoj republici, van grada, šema nego 30 (trideset) onih te se Srbima priznsju, Do potrebe mogli bi smo ih i nabrojiti. U gradu ima 500 do+ seljenih hrišćana sa ženama i djecom i najviše 200 katolika. Neka kušaju, ako ih je majka rodi« la, u izborno kreševo bez pomoći talijanaša i ne- će skupiti ni 150 glasova. Eto vam srpske sile! Kad naša korenika, naš mili narod ovako misli, zar će mladi Dubrovčani prezreti ga i krenuti njema protivnom stazom ? Neće. Gotovo smo zaboravili spomenuti da mladež neće nikada smetnuti s pameti grdne grijehe du- brovačke stare srpske omladine. 1 to svakomu 0- čito kaže da je ta srbadija oa krivom putu. “Niko se nije nekad toliko hvalio svojim čistim slavjun- stvom, kao naši Srbi, pa eto vidimo što se od njili dogagja: va milost i nemilost autonomašima s6 predavaju, te niječu i svoje slavjansko porijetlo: Na ovo se hrvatska dubrovačka mladež samo ču“ di i vidi u starim omladincima samo drogu kopić ju stare autonomije dalmatinske. Mlad6ž razborita ne može take ni poštovati, nego ih drži čisto“t potpuno neslaveninj. Neka stsve' ski, pa nek reku, (a prst stati“omladinci srp- je na pravom a ko na kri. poruća ,Dubrovniku*, da se kani: mladeži hevat« ske, koja u ovom gradu goji mirno jednaka: čuv“ stva s narodom, i neka zna da mladež zna i vrši“ ti svoje dužnosti i žarko ljubiti svoju domovina hrvatsko, od koje je ne može odvratiti niko, a vaj“ manje ,Dubrovnik“ sa svojom svakovrsnom pi sanijom, Hronb Omladina: 4 Dubrovnik, 97 Maja, , Bto se više priblišujemo ovečanosti otkrića Gundulićeva spomenika, to jače viče srpsko no. Vinstvo. Ono puni svoje stupce i glave. svojil Ž M frdag Gae Gan« TE tatelja raznim sanjarijama, pripovijeda likoj srpskoj slavi, o srpskom pjesvivu Sa VAŠU Bi. at Pam KE Kk ij + - vom-pote, ili oni ili naša mladežvUs to se pre- — oš