Ldst islazi svakom subotom, a cijena mu je don za Dubrovnik: na cijela go- dina flor. 4, na pd godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cijelu | inogemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. \ godinu flor. 4: 50, na _p6 godine for. 2: 25; sa Pojedini broj stoji 10 novč. da je predbrojea i za došasto polugodište, Gundulić i Hrvati. Zamaknuo bijaše okrutni zveket ubojnog oru- ija, stišala se četiristogodišnja borba, Hrvatska bi- la je ona junačka zemlja koja je glavama i krvlju svojih sinova udarila bedem izmed silnog Azijata i kultarne Eorope. Hrvatski vitezovi spasiše zapadni svijet i prohjevahu krvcu svoju, u času kad se ostali kavaljeri izobražene Europe nadmetshu bez- brižnim raskošjem XVIL i XVIII. vijeka. > "Dogje napokon vrijeme da i Hrvat zamijeni o- štra posjekliču laganim perom, te pokaže oholvj la- tinskoj i germanskoj raši, da im jeu svemu dora- stao. Nije njega smelo, Što, dok je on bojak bio, utekoše mu kojigom zapadni narodi. Uža Hrvat- ska izmegju Save i Drave bila je zadnja uspowe- na slavne prostrane Hrvatske. Ona je ustala na junačke noge, dala nam vojsku umnika, koji su nečuvenim radom narod duševno preporođili i do- veli ga u ono kolo kulture, gdje mu po sposob- nosti odavna bijaše mjesto. Hrvatska, Zagreb u- zeže u ruke barjak prosvjete svih slavenskih na- roda na jugu... Povratimo se malo natrag. Kad je naša domovina od Drave i Danaja do Cruogorskih planina, od Drine do Jadranskog mora, stenjala pod pritiskom Mlečića ili Azijata, ostao nam je Dubrovnik čist i neokaljan. Cva- la je, slobodna i mudra, slavna republika naša na ovoj divnoj krpici slavenskoga tla koja se prostire s vrh Konavala do Stoviša. Trgovina, bogastvo a najpače sloboda razviše bogati talenat naših dje- dova i oni počiniše djela nećuvena. Danas »h mno- gi ne pojme. Ali čitajuć staru našu povijest zadu- bi se, dragi čitaoče, u ono doba, pronikni ga, pak nam onda svijetom traži grada koji bi se takmio sa našijem Dubrovnikom. U ovoj maloj državici Svetoga Vlaha cvala je nauka i prosvjeta: imasmo na izobilj velikih naučenjaka i državnika, velikih umjetnika i velikih pjesnika. Nego ,kolo sreće“ okrenulo se. Bilvik "Napoleon prekinu oit života naše re- poblike i utrou napredak stare slave. Našim oci- ma ostade samo ponosna uspomena na prošlost i sikrivena velika djela naših pradjedova, Nova hrvatska Atepa, Zegreb, nastavljala je u toliko djelo starije sestre. Ali prvi pogled koji je veliki preporoditelj naroda, Ljudevit Gej, nao- kolo bacio, panuo je na Dubrovnik. Od onda pro- blo je pedeset godina što naš narod preko Vele- bita dubrovačku slavu raznosi, te šalje po najbo. lje sinove svoje g naš Dubrovnik, da sabiraju i proučavaju plodove stare kulturne dubrovačke slobode, Ako oj Dubrovčani Tujamo bit harni našoj prekovelobitsk braći št&"šu velikim trudom ta- ko rekuć otkrili ukupne našu književnost, sajle sino im “harni da au nam svijetom prodičili Da nicu dabrovačkih pjesnika. — Ivana Gundulića. Nemoguće je iskazati u malo brazda, koliko gu ovi učiaili sa velikana, kome ćemo do wmalo da olabim silama iskažemo dužna počast. Guadulićeva djela, izgubljena | razađuta po dubrovačkim knjižnicama i za kućama sa. | brala Rod brvataka, ka uz pomoć starijih nt he Bo dobi, te ih Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, | dalju nije bilo dosta, nego cvijet najprvih naučenjaka koj.m se ponosi mlada hrvatska knjiga, preguu da Gundulića prestavi narodu onim dostojanstvom ko- jim Talijani časte pjesnika Božanske Komedije. Imena Markovića, Pavića i drugih ostaće do vije- ka spominjana uz Gundulićeva djela Oni su du- boko ocijenili velikana, dapače oko njega učenom polemikom razvili gotov literarni rat, koji je uči- nio da Gundulić sjevne to jačim svjetlom. Ali, na Žalost našu, najbolji biser Guaduli- ćev, ujegov ,Osman,“ zlom sudbivom dospio je u naše ruke osakaćen, nepotpun. Ništa manje ne- go dva velika pjevanja izgubiše se a ne zna se kako. Ovu prazvinu kušahu napuniti njeki mlagji dubrovački pjesnici no zaludu. Htio se je genij da se s genijem ogleda, 1 našao se u Hrvatskoj ! Proslavljeni imenjak Gundulićev i njegov premac, pjesnik ,Smail-Age“ tako se udubao u duh stare naše literature, da je na našu radost mogao nado- puniti, dapače natkriliti Gundulića. Ko danas čita »Oamana“ niti ne osjeća da je četrnaesto i pe- tnaesto pjevanje pisano tugjom rukom dvije stoti- ne i pedeset godina kasnije. Ovo čudo izveo je Ivan Mažuranić, ban brvatski. A gdje nam je ,Dubravia?“ Ona je u Za. grebu svestrano soskona. dapače i priregjeva za teatar. Kad su Hrvati izdali u gospodskom ruhu ovu remek-bimou slobođe, naš ućeni Marković priložio joj je jednu od vajučenijih kritika, što ih broji naša literatura, A da djelo bude potpuno, god. 1888 prestavljala še ,Dobravka“ u Zagrebu u spomen tristogodišnjice Gundulićeva narogjenja, Dvije stotine i šesdeset godina bijaše tad prote- klo, otkad se Dubravka“ prvi put davala u Du- brovniku i zacijelo niko veće od Prveuca južnog Qlavenatva ne imaše prava da se napoji divnom pjesmom ,0 miloj i rajskoj slobodi.“ Onom prigo- dom cijelo hrvatsko pleme proslavi Gundulića, a njegova tristogodišojica bijaše dan opće narodne slave, kad su se pa čast Gunduliću kupila nau: čna društva, sabirala omladina, kad se je svak natjecao kakv će bolje počastiti slavnoga :am Velikana. Što da duljimo? Iza svega ovoga nije se htio nego izvanredni um, sakriven u malenom sta- gu Hrvata Ivana Rendića, da se. sljubi sa veliči- nom Pjesnika i ovjegovih djela, du ga potpuno shvati. Tako postade novi, ovaj put gvozdeni, Spo- menik Gundulićeve veličine, za koji isti naši na- rodni dušmani kažu da je nešto dosad nevigjena. Ako dakle Hrvati sa svih krajeva domovine, a navlastito Zagrebački odličnjaci, hrle na veliku Svetkovinu koju brzo očekujemo, oni samo nasta- vljaju svoj kultoroi rad oko naše stare slave, te je- dino slobna duša dubrovčaniamom tek oličena doš- bik mogla je da ih — ne gnamo kojim pravom e Dubrovčana — uvrijedi, podlom ivsinvaci- + | jom. Ne, Hrvati ne dolaze. amo da okaljaju naše kuće; oni dolaze da: se poklone. sjeni genija za koga su toliko uradili, oni dglize da se poklone starome Dubrovniku, ovi dolage da naše kuće avi. jetom prodiće, a mi se trsimo da, po našem mo- gućatvu, što bolje odgovorimo ovoj vanrednoj po- Bes; koje uprav nijesmo ni dostojni, Jest, ne varajmo se! Ako se danas Dubrov. pik ovako visoko cijeni, nije naša zanlu- rapid out Pjenoik Va O i Pretplata i oglasi puaćaja se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopis se Uredništvu. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta smatra se | tiskaju po pogodbi. | Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava će svaki pronicavi motrioc opaziti, kako jedan mali dio živuće generacije svojim ponašanjem vi- še je učinio da ovu slavu potamni nego da je 0s- vjetla. Pa kad je vila pjesme i mudrosti već je- dnom odlećela iz Dubrovnika u bijeli Zagreb, ne ostaje nam drugo nego da se kakogod drugčije 0- dužimo pazljivosti i ljubavi, kojom i nas braća rad prošlosti obasiplju ne ostaje nego da ih pomažemo u teškoj borbi protiv tugjina za naroinu slobodu i da jedno šnjima radimo za samostalnost i ujedinje- nje ukupne Hrvatske, koja je napokon i našom domovinom. Tijem bi samo provagjali ideju ve- likog Pjesnika alobode, i nastavili rad onih dubro- vačkih boraca iz dobe narodnog preporoda, koje danas većim dijelom crna zemlja krije. Ovo preporučamo rodoljublju našijeh sugra- gjana Sa svijem da smo sjegurni, da kad doge veliki dan koji svi s veseljem čekamo, ogromna većina pravijeh Dubrovčana, možemo reći vas du- brovački puk, kad se bude s braćom grliti na 0- vom klasičnom tlu, slaveći prošlost pogledaće i sadašnjost — i budućuost, te ćemo tako stare tra« dicije koje nas već vežu utvrditi novom molitvom za pobjedu svetih prava našega naroda. Hrvatska svijest starih Dubrovčana. Poznato je da su se stari Dubrovčani sma- trali kao oarod granom velikog slavenskog stabla te su u svojim književnim djelima sebe najragje nazivali općevitim imenom Slovinci, a slovinski gvoj jezik ; ali je nepobitni fakat da je uz opće slavensko Ččuvstvo razbugjena bila u njih i plemen- ska svijest, i to svijest hrvatska. Ovo proizlazi najprije iz toga što su oni u svojim riječnicima riječ ,Slovinac“ i ,Slovinski“ izjednačivali sa Hr- vat“ i ,hrvatski“ (kako Stulli u svojem Rječni- ku), a zatim i iz toga, što ima nekoliko starih dubrovačkih pjesnika koji su sebe prozvali Hrva- tima, a hrvatskim narod kome pripadaju i jezik kojim govoru i pišu. Mi smo te potvrde imenu hr- vatskom u staroj dubrovačkoj literaturi iznijeli u ovom listu već otprije na vidjelo, mislimo ipak da neće bit suvišno, ako ih u oči svečanosti, koja se sprema u Dubrovniku iznova priberemo kao u je- dan vijenac, koji će okititi kip našeg velikana. Prvi izmegju dubrovačkih pjesnika, koji se diči hrvatskim imenom jest Nikola Nalješković (rogjeu. poslije 1520), glasovit pjesnik i matemati- . čar, koji je za ženu imao sestru čuvene Cvijete Zuzorić. On je bio veliki prijatelj -korćulanskog vlastelina Ivana Vidali, s kojim se je dopisivao. | U jednoj poslanici, što mu posla veli, da gnarod Hrvatd* zove vjega krunom od zlata, kojom se svi (Hrvati) diče, pa nabraja lijepu kitu gradova (hrvatskih) koji se šnjime ponose a u toj kiti na- lazi so i Dubrovnik, Na tu mu je poslanicu odgo- vorio Vidali drugom poslanicom, u kojoj ga zove »dika i slava hrvatskoga jesika*, a o Dubrovoi- ku, njegovu rodnom gradu pjeva ovako ; t