pak ima teki 10,000 članova to zaslužno društvo ! Nije li to sramota za Hrvate, da ga ne pomažu: bolje? 1 Čim više članova bude bilo, tim će više --boljih kujiga izlaziti. To je jasno. Eno Slovenci, najbliža naša braća, imaju društvo ev. Mobora, članarina je na godinu 21 fior. pa ipak ima do 55,000 članova, a naše društvo daje toliko kojiga za 14 novč. (Odbijemo li onih 6 novč. za biljego- govanje ,Danice*). Može li se tu još što prigova- rati, ili zatezati učlanjivanjem ? Mislim da ne! Čast odboru tog društva ! . 2). Matica IIrvatska iskazala -se ljetos .ko nigda još. Rekosmo što učini na uspomenu svoje pedesetgodišnjice, a sad nješto o knjigama. Ima ih 9 na broj | Lijepo su ragredane :zabavne i po- učne, ne zua se koja je ljepša i vrijednija. Eno nam povjesti ,Matice“ i životopisa glavnih joj po- bornika, eno frauceske revolucije, općeg zeuwljopi- ga, Krsta Kolumba, dvije zbirke hrv. umjetnih pjesama ko preteće hrv. narodnih pjesama, eno pripovijesti iz hrv.-preporoda : Osvit i toliko dru- gih, pa Plutarhovih životopisa ! Može li se još što tražiti za ono 3 fot? Ove knjige tiču se na tije- sno sa samim životom brvatskim, kojemu je ,Ma-. tica Hrv.“ uvijek bila zvijezda prethodnica. — Cr- na je dakle nezahvalnost svakoga Hrvata, nije li članom njenim, i: svaki takav - zaslužuje pravedan prijekor. Mora. da je: :čadno otvrdnuo i ohladnio, ako ga ne peče savjest. Zato. - molimo: sve dobre Hrvate, da pomognu društvo što bolje mogu! ,Ma- tica“ je izdala usvem devet prekrasnih kajigo, na 163 arka, u nakladi od blizu 80,000 otisaka. Ima mnogo slika i karata zemljopisaih u kojigama, a ne mojmo zaboraviti ni na lijep tisak, papir i baš «veličajnu opremu tih knjiga, što: ,Maticu“ vrlo maogo stoji. Ne zaboravimo, da ,Matica“ za knji- ge godimice potroši do blizu 25,000 fior. Nije to šala toliko za knjige dati. Prije 18 godina, potro- šilo se za istu svrhu samo 9.350 for, Članarina osta ista, ali broj članova omogući, da se mjesto 5 kojiga izdaje 9, s krasnim sadržajem. Naravno -je : naraste li broj članova još jače, moći će ,Ma- tica“ i 10 12, pa i više kojiga godimice izdavati, a uz to obazirati se. i na umjetnost i i glasbu, što e. # A sad nešto 0 narodnim hrvatskim pjesma- sma. Jamačno prije konca g. 1893. izdati će Ma- tica Hrvatska prvu knjigu na veliko osnovanog uZbornika hrv. narodnih pjesama.* Bit će to va- žan dogagjaj u našoj novijoj književnosti, važniji nego li mnogi i naslućuje. Neće dakako imati one važnosti za strani svijet; ko što je Vukova zbirka! imala, jer sada nijesu: više one prilike ko onda. Sravnjujuće jezikoslovje i težuja za narodnim pje- smama, bijaše onda u najvećem naponu, a baš to stanje pomože imenu Srpskamu, da se domogoe "nepravedne prevlasti :nad imenom hrvatskim u kojiževnoati. Tim nepravednije,. što one pjesme nijesu čisto srpske. Rekoh, : da - raspoloženje stra- noga učenog svijeta mje više onako raspoloženo |. za taj dio književnosti, pak nam tamo i neće.o- noliko koristiti, No u nas mnogo će nam ugleda dobaviti. Smrvit će onu osvadu .8a srpske strane, da narod hrvatski, brat njegov, nema svojih na- rodnih pjesama, a ipak su trpili: iste: nevolje, i ista ih je majka odgojila i učila, Omogućit će je- zikoslovcima hrvatskim, da raspravljući o jeziku. hrvatskom, upotrebe zbirku hrvatsku, jer bilo je smiješno skoro, da se raspravlja o hrvatskom je- siku, a vadi primjere iz srpskih pjesama. — Da nema megju nama nesloge, ne bi to ni čudno bi- lo, no dok nam se bezočno niječe jezik, kujižev- nost, unarodne pjesme, pače i ime, to imade veli- ku važnost ko protudokaz. Ne govorim o drugom, koliko će to obogatiti hrvatsku književnost, jer djelo bit će monumentalno, opsizat će barem 10 velikih kojiga, koje će sadržavati čisto i uepokva- reno narodno blago, Bit će nam na ponos i diku kod kuće, a na čast u stranome svijetu. Koji ma samo malo znade cijeniti vrijednost narodnih pjesama, ne može zanijekati, da će nam taj ,sbornik* biti od silne važnosti u: hrvatskoj novijoj književnosti, A kad je tako namislio tam ovdje da 'potakoem misao, koju cijenim vrlo važnom. Narodne pjesine putekle su iz &a&INOga .Nar0- roda hrvatskoga, no još u ono doba, kad gapad- pa naobrasta g domovini ne bijače 'toli jaka, a, | doba -primitivnije, - kad- je - naš narod šivio u-zsa- "pjesme koje će se doskora tiskati, što dalje u narod rastore mislim da je milo svakomu Hrva- .ta;:koji još misli i osjeća za svoj narod. Mislim sv. Jeronima uzelo je zadaću, da poučava puk hr- dlogu, a kad ga prihvate, njihova je kako .će ga nit:fe tsko-duboka u narod prodrla, Nastadoše -u druzi, kad je malo škola bilo, kad je valjalo stra- žu čuvati na megji turskoj, i svakim časom biti pripravnim, da se s neprijateljem potučeš. Veće misli, veća slobo doumnost, veće pouzdanje u sa- ma sebe, veselije doba i raspoloženje junačko nu- kahu narod da pjeva, a kako je darovit i domiš- ljat, mogao je pjesmu, kako no se veli ,iz rukava sašuti* i odmah je pjevati us gusle. Nego vreme- na:se mijenjaju i mi snjima, veli stara poslovi- ca. Što smo nekada činili i volili, to sada zapu- štamo i zaboravljamo. Naš narod prima sve više zapadou prosvjetu, koja svojim trhom ruši patri- jarkalai: život, koji no je - najviše i podržavao na- rodne pjesme. Uvažimo li osiromašenje naroda modernim“ ali od neprijatelja narinutim ure- gjeujem, koje prouzrokuje siromaštvo u narodu, otegoćuje mu život, pa uvažimo li, da sada nema više onog junačkog vojevanja, koje no bijaše gla- vnim izvorom narodnih pjesama, to ćemo uvidjeti, da“ narod, . prem darovit, više ne pjeva novih pje- sama, nego one koje je od praroditelja primio. Ajde da, da i pri tom ostane, ali. poznata je i ona: ,ko ne napreduje, taj nazaduje,“ jer vrije- we hrli žurno napred, tako i narod u više gene- racija, mora, da zaboravi narodno svoje umijeće, osobito pjesme, pa napokon će ih-i nestati, To je jedan od glevnih "uzroka, zašto se u nas počelo "sakupljati pjesme narodne. Pjesme one izdat će se tiskom u lijepim i (- sjajnim knjigama, ali samo za ioteligenciju hrvat- sku, koja će: se njima naslagjivati i dičiti, ali ona ima još toliko. prilike za drugu zabavu, da joj to neće biti uvijek na umu. Pjesme će se njekoliko puta pročitati, o njima će se i pisati i raspravlja- ti; nauka će time mnogo koristovati, ali time se stvar svršila. No nama, ako nam je iole srcu pri- rasao naš narod, mora da je i do drugog stalo, što će mnogo više koristiti, t. j. pjesme ove nek opet pogju med narod, iz kojega nikoše, — mora- mo nastojati, da se te narodne pjesme jeftino, ma- kar u bescjenje rasture med narod hrvatski, gdje god pei isade, jer će ih on novom ljubavi prigr- anti je koliko narod ljubi knjige u koji- ma ima narodnih ili po narodnu spjevamih pjesa- ma. Euo nam Kačić koji mu je provodić kopnom i morem, pa Kraljević Marko. Ta toga kupuje na- rod na stotine komada, jer mu se u njima zrcali njegov vlastiti duh, njegovo raspoloženje. Nema koji bi mogo zanijekati to, a iz osvjedočenja zoam kako seljaci kad dolaze u knjižaru traže ,narod- ne knjige,“ jer ostale teže razumiju, a i nijesu po njihovom ćefu pisane. — Eda se'te narodne da bi se to moglo postići na slijedeći način, koji bi-ujedno i jeftin bio. i. »Matica“ će svakako: tiskati te kojige; i to u jedno 10:000 komada najmanje. . Nije sumoje, da :će se i ovako te pjesme raširiti po Hr- vatskoj do najzabitoijih krajeva, ali samo megju 4. naobraženije slojeve. Ali moramo,i na puk naš misliti, da ne ostane bez duševne hrane. Društvo vatski, i našao je u njem dostatnog odziva, Zada- ća bi mu dakle bila, da i ono te iste pjesme širi megju narod. To bi se moglo na jeftin način, kad bi se pjesme istim slogom tiskale sa jedno i dru. go društvo, Kod drugog pretiskavanja (za_Sv. Jer.) moglo bi se uzeti veći format, tako da stanu po dva stupca na jednu stranu. Time bi knjiga za polovinu tanja bila. Tu bi se dakle potrošilo sa- mo na ponovno tiskanje i premještanje gotova već sloga te na papir. Evo ovo je moja misao o tom tiskanju i u- muažanju. Ovim načinom dotjerala bi se naklada tih pjosama na 20-25.000 komada, a raširila bi se pjesma u sve slojeve jednako. Nije to jedini način, kojim bi se to dalo učiniti, no. stalo mi je je do toga, da se književni odbori obiju društava, i su članovi zaista valjani Hrvati, i koji lju- be svoj narod, potaknu na razmišljanje o tom pre- -iavršiti |. ispuniti. A to. mora da bade, Rečena govih vrlina i čelićua hrvatskoga : cijelo mjesto radi lječničkih vrliga. društva dobivaju premalo potpore; & da bi se mo- | glo reći, da im opstanak ne ovisi & natodu. hryat- skom, Njemu -duguju svoje kuće i svoje -- velike glavoice, sakupljene njihovim marom, al darežlji- vom rukom hrvatskom, — Ako je igdje štedljivost potrebna ovdje nije, bila bi pače štetna. Pa kako je hvale vrijedno što ,Matica Hrv.“ toliko troši na uregjivanje te zbirke narodnih pjesama, tako će se i društvo sv. Jeronima zaslužnim pokazati, ako iste pjesme u puk raširi. ,Matica Hrv'* će mu to pravo rado otstupiti. Ne mogu nabrojiti sve koristi, koje: će otale poteći ; ispuštam onu o poduci puka, e njegovom zanosu i povećanom maru za kojigu u tom slu- čaju, nego napominjem, kakva bi to korist bila za hrvatsko osjećanje puka. Uz. zgodan ( rodoljubni predgovor o narodu hrvatskom, o brvatskim ze- mljama, o opstauku uh pjesama, 0 njihovoj vri- jednosti i znamenitosti za hrvatski narod pred strancima, uarod bi čitajući te pjesme i predgo- vor uvjerio se na oči, da ima braće po Dalmaciji, Istri, Bosni Hercegovini i daleko još u Ugarskoj. Ove Hrvate po zapadnoj Ugarskoj ne samo da je puk zaboravio, nego i sama inteligencija naša. Ni- ko se za nje ne brine-i ostavlja ih ma milost bo- žju. Naša bi sveta dužnost bila baš ovom prilikom, da ih se sjetimo i da tih narodnih pjesama ona- mo šaljemo. Evo moje glave, da bi im to bilo dra- go sveto pismo. A mi.se ipak za nje moramo bti nuti, jer su nam jako zalegje, koje ne so o- staviti da propadne. — Svakako ovo pučko izdanje: natećaih pjesa- ma imalo bi veću znamenitost po Hrvate nego li ono sjajno Matičino izdanje. Nadam se, da ćeoba književna odbora učiniti sva moguća, da toj šelji ne pojedinca, već svakog valjanog Hrvata, gzado- volje na slavu š korist naroda hrvatskoga. U tim su odborima ljudi prosvjetljeni i uvigjavni, ljube svoj uarod, i rade za njega, pa nije moguće, da će takva što jednostavno mimoići. Uzčine li što u tom smijeru, nek budu uvjereni, da će im narod hrvatski, dokle god ga bude, biti haran. i zahvalan. Nada je, pače molio bih naše druge hrvat- ske listove, koli političke, toli zabavno-povčne, da o tom predlogu svoju reknu, i da o tom maio ras- prave, jer više ljudi vise znade, a čim se to više preporučuje, tim je stvar sjegurnija. Bude li jednom odlučena, da se tako čini, lako će se nači naćin, kako da se pjesme ove čim dalje rašire u narodu. Jer zaista će to biti glav- nica, koju će narod hrvatski zlatnim kamatama otplaćivati. — Ugledajmo se u druge narode, ka- ko propagandom svoj marod uzdižu i osvješćuju. Dakako propagaode su katkad i nepoštene, ali Q- vuka je plemenita, da *joj para nema, i zadužila bi naša društva: u narodu do pamtivijeka, - Nadajuć se da će se u tom smislu što. zepo- četi, kličem ; da Bog pettajnoči —_Bog i sredi O lol Korn 5 Naši. Dopisi. Bol, 21 Janusra. Dvije su i po godine skorv navršile, kaki nam rijetka greća posluži da dobijemo sa općinu: skog liječnika vrloga, značajna, ljubezna i učena Dr. Vlaha Stipičevića, rodow ig hrvatske Atine Dubrovnika. On je svojim vrlinama svačije srce bio zadobio i ljubav stekao i svak Ka je počitao, i žarko ljubio kao jednog od najodlični- jih svojih sugragjana. Koliko je bio: sa svakim prijazan, toliko je opet revan i strog bio u vrše. nju svojih dužnosti, Slab se ćutio, a požrtovuo drugoma je u pomoć priskočio; što ga jednom svlada i u krevet buci, iz kojega se nadao da će brzo ustati, kad nam ga neumoljiva i kruta smrt iznenada pokosi u četiri sata poslije podne, na 18 tek. u stopro razpupovljenoj muževnoj dobi; Žalo-: sna i tužna vijest kO munjom spojena, u tren ži- vi, poleti po cijeloj varoši : nas dobri i veli Dr, Vlaho preseli se u vikovićnost.“ Tuga i žalost sa- okupi cijelo pučanstvo. Plaču tušne i siromašne obitelji kojim je pokojnik us lječeičku pomoć, da rešljivu ruku prožao. Žule ga prijatelji radi nje. Žal ga to vije pu. ka rosa, već, israg iskrenog člvotraji poknselo ip