BBP



List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- |

“O DUBROVNIKU 12. Avgusta 1898.

GRVENA NRVAIJR

Pretplata i oglasi piaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovnika a dopisi

dinu for. 4, na. po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovsnu : na čijelu | šalju se Uredništvu,

godinu fior. 4: 50, na po godine for. 2: 25; sa inozemstvo fior. 4 i postarski troškovi.
Pojedioi broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se

da je predbrojea i za došasto polugodište.

Odlomak iz suvremene povijesti.

Kad se je proglasilo vjedinjenje hrvatskih o-
pozicija, svi Šrbi, koji su do tada govorili o slozi,
okrenuše legja Hrvatima — napose bivšoj neodvi-
spoj stranci — vičući da oni ne mogu više ni sa-
njati o izmirenju, jer: se neodvišvjaci združše sa
strankom prava. Sami ivače zaslužni otačbenik
srpski Dr. Pohit toliko se uzrujao: va sjedinjenje
opozicije; da je izlanuo sijaset besmislica izmegju
kojih: zacijelo nije najzadnja ona, da su Srbi ,0-
ružjem u ruci“ gaugeli naše ,puste zewlje“.

Danas dakle širi se srpska tužaljka, da bi se
oni izmirdli:sa  ,pvmjerenim elementima“, ali kako
će kad su se ovi zagrlili sa ,zloglasnom“ stran-
kom prava ? ,

Ima umjerenih hrvatskih rodoljuba, koji su
bliži neodvišajacima, te ih impresijonira ova srp-
ska galama. Ovi su za sebe uvjereni, da je jedia-
stvom oporbe odzvonilo srpsko-hrvatskoj «lozi. Iwa
Srba koji vjeruju da je istina eno što njihovi po-
litičaši i voviVsrt pišu. Da melo tazbistrimo ovu

. mutež. f . .

Tek je 8 mjeseca što se u Banovini neodvi-
sna stranka združila # naćom  pravaškom. Prije,
ona je šnjom bila u Žestokoj zavadici, sli je Srbi
Ma na sve moguće načine bacala most sloge. Sve
zaludu ! :

. U proljeću god, 1888 prvaci neodvisve stran-
ke upraviše napokon na ave vigjenij» rodoijube
srpske i ovo, do skrajnosti popustijivo i pomirlji-
vo pismo :

. Gospodine | da

Žalosno stanje u kojem se nalazi domovina,
približilo je sve iskrene prijatelje bolje budućno
sti, bez obzira na njihovo političko stanovište, ko-
je su prijašnjim : borbama zauzimali. Danas svi
pr jatelji domovine smišljaju, kako da se ostrane
sve nutarnje razmirice, koje bi mogle prječiti,
da onaj dio naroda, koji nije još podlegao priti-
sku složnim silama učini kraj neanosnomu stanju
zakonitim putem. bod :

Raspravljajući o nutarnjim našim nevoljama,
koliko se puta pijesmo obazirali na razmirice me
gju Srbima i IIrvatima, koji neprijatelji naši to-
likom zloradošću istiću ?

Razmirica ova bila je prama okolnostima i
kako: su je drugi u svoje svrhe upetrebit zvali,
gad oštrije, sad blaže vogjens, pa makar) bila
istina, da je nakon žalosnoga isku-tva, 1 hvala o-
vigjanosti i patrijoizmu, i na jednoj i ra drugoj
strani u zadnje doba vrlo oslabila, ipak se ne mo-
že reći sa umirenjem, da je i sasvim prestala, ta-
ko da se pe bi mogla danom zgodom u narodu
opet ponoviti,

Toj našoj narodnoj razmirici, koja samo na
štetu naroda 1 domovine služi, te joj) 1 narodni i
politički razvoj priječi, a s druge strane pravoga
temelja ili uzroka ne iqa, valja jednom za svagda
učiti: kraj | nio ione +

, Ovakove: gle. fejave u . našim razgovorima,
gospodine, često, slušali, pa pošto mjeste ni daska
posemnjali o: njihovoj iskrenosti 1 pošto ste vi
proniknut uvjerenjem, da se prijepori isnegju Sr-
ba i: Hrvata imadu što: prije kovačuo riješiti, i
riješiti tako, da ne ostave vi najsjtniji razlog bu-
dućeg rvesporagniuka, to ste se uslijed poziva na-
deg sklonili, da sa odličnimi patrijoličnimi Srbi
val vo žapodjenete pregovore,“ kojih bi
posljedak: natni 'saopćili, da slošno udarimo temelj,
(na okojem: 'bi:; avi odestiti. Srbi i Hrvati. mogli

.nijediti ova. putaoja, koja još nadada, da se njihy+
epomućenoj slioi. >

Vo gt Ba JaA dtlčke zadaće olako
timo, ero nam temelja mađela, po kojima emo



-



|

tiskaju po pogodbi.



Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a dglasi koji se više puta

Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefraukirane ne prima ni uredništvo ni uprava

mi s naše strane pripravni, da. sudjelujemo kod
riješenja srpsko-hrvatskih pitanja, da riješenje,
osnovavo na tin načelima pred narodom zastupa-
mo svim zakonitim sredstvima, kojima raspolažemo.

1) — Srpsko Hrvatsko pitanje smatramo nu-
tarnjim narodnim pitanjem, u koje se niko ,tre-
ći* miješati neima, i koje kao takovo niti je na-
ravi državopravne, niti sa državnopravnim polo-
žajem naše zemlje u nikakvoj suvislosti stoji. Ri-
ješenje toga dakle' zavisi čisto od sporazumka
Hrvata i Srba trojedne kraljevine, i to Za sada u

prvome redu u opsegu današnje Hrvatske i Sla-

vonije.

Nu ovo ve isključuje, da se postignuti spu-
razum prenese i na Dalmaciju, gdje razmjericu
njeti vjeko, kojemu vije po ćudi, što u Hrvatskoj
jenja. (Onaj kon kad nije mogao da uspije Zem-
ljaštvom, zametnuo je, najprije u Bukovici, da
našnju srpsku stranku protivnu sjedinjenju. - Ur.)

2) — Mi držimo da su Hrvati i Srbi dva ple-
mena jednoga narodna, te pošto je jedno kao i
drugo pleme u toku vremena i razvitka historij-
skih dogagjaja.imalo svoj poseban narodno-politički
razvoj, držimo, da su i ta dva narodna imena, t. i.
»Srpsko“ kao i ,hrvatsko,“ buduć više stoljetnim
razvitkom  priznana, ravnom mjerom opravdana.

. Ostavljamo i prepuštamo izjednačenje vašeg pa-

rodnog ithena svijesti i budućnosti samoga naroda,
a do onda osvejamo i posljedice u označivanju i
obilježju našega, kao jedinstvenoga naroda sa ta
dva imena, očitujuć izrično da oba plemena u
ovoj zemlji sačinjavaju jedan politi ki narod.

3) — Pošto se naš narod posvuda, gdje ga je
u njegovanju svoga jezika i svoje narodnosti služi
sa dva pismena latinicom“ i ćirilicom,“ sma-
tramo i sa _ našega slovensko-narodnoga kao i sa
kulturnoga gledišta, uporabu jedne kno i druge
jednako opravdane, i u izvagjanju toga načela jednu
sa drugom posve ravnopravnom.

4) — Pošto Srbi u kraljevinama [Irvatskoj, Sla-
voniji i Ugarskoj u pogledu svoje narodne srpsko-
pravoslavne crkve, škola i fundacija, na historij-
skom temelju i pravu zauzimlju svoj poseban po-
ložaj imajuć svoju crkveno prosvjetnu i crkveno-
narodnu autonomiju, to očitujemo da smo priprav.
ni crkveno-narodnu autonomiju braće Srba podu-
pirati onako kako oni sami zahtjevali budu, pod
jednim uvjetom da se u vršenju tako zvanoga
vrhovnoga državnoga nadzora, državno pravo za-
jedničke naše domovine, t, j. one kraljevina neos-
kvrnuto očuva.

Uz taj uvjet neka srpska braća samostalno

upravljaju erkvenimi zakladami preko svoga u tom

nadležnoga srpsko-narodno crkvenoga kongresa u
Karlovcima, naročito, neka svoga crkvenoga po-
glavicu, srpskog patrijarha slobodno birujv, a na-
pose u pogleda školske autonomije priznajemo
kongresu pravo, da pod ategom držuvnoga nudzo-
za nastavnim poslovima, kao i svojim školskim
fundacijama samostalno upravlja, dotično raspola.
že ; želimo jedino da se ta autonomija stavi u su-
ulasje sa načelom srpsko hrvatskoga narodnoga
jediustva i državnoga prava kraljevine Dalmacije,
Iirvatske i Slavonije, pa prepuštamo braći srp-
skoj, vekx_ nam u tom pogledu čine predloge kvji
smatraju naj-kodvijim.

> Gospodine! Uzvišena je zadaća koju ste na
se useli i historija će jeduom vaše posredovanje

k u prilog. hrvats«kosrpskoj slozi zlatnim slovima |

zabilježiti u svojim ljetopisima. Zato vruće vas mo+
limo, du se latita posla ovim pregoućem, kojim
ste vičan nastojati vko otvaranja omiljelih vem
ideja, a budite uvjereni, da u srpsko-hrvatskim
pitavjima naša susretljivost ne ima druge granice
do one, koja je odsječena jediostvom: srpskoga i
brvatskoga naroda i državnim pravom sajedničke
usše kraljevine.
e U Zagrebu, 19 Marta 1888.
wi Grot o Nane. m pe Vrane Ra.
b&"— v NI (8. 0 I pd0 ičiklag
E Kita, Boit € te Ni. Radeona €



— Gi. Crnadak 8. r. — Dr. Ignjat Brlić s. r, —

Petar Bučar s. r. — Marko Bahovec 8. r. — Dr.
Franjo Marković a. r. — Dr, Sandor Brešćenski
8 r.— Dr. S. Mazzura #. r. Dr. Kosto Voj-
nović 8 r. — Dr. Fr. Vrbanić 8. r. — Tito Ože-
gović 8. r. — Dr. Amruš #. 1. — J. Zorić s. r.
— Nikola Sipuš a. r. — Mrazović 8 r, — Dr. Jo-
sip Plverić &. r,

Ruku na prsi, pa neka kaže svaki Srbin, ko-
me strast nije razum potamnila, jesu li Heveti
mogli biti više popustljivi.

Vrijedno je uz to znati da je sastavljeno i
razaslano ovo pismo na predlog samoga baruna
Žuvkoviću, onoga Živkovića koji je poslije sjedinje-
nja oporba izišao iz obzoraških redova te uskočio
u magjsrouski tabor, iz kojega se dana3 kune, da
će radiu protiva sloge Srba i Hrvata |

Kako su pak Srbi odgovorili ?

Ne samo da «e nijedan od onih kojim je list
poslan bio nije odazvao bratskoj ponudi neodvi«
sne stranke, nego su prekršili i prvo pravilo ele-
mentarne pristojnosti, te su ovo tajno i povjerlji<
vo pismo objelodanili.

Kad je pak s ojihovom indiskr«cijom. poživ
izišao na javnost, nije se našao nijedan srpski list,
koji je pokušao da na nj temeljito odgovori.

Ovo se dogagjalo 1886 godine, pet godina prije
združenja neodvisve stranke sa strankom prava.

Nije to bio prvi put što se sa umjerene hr-
vatske strane Srbima ponudila ruku, ali to će sva-
kako biti najzadnja vaša inicijativa u ovome pita-
njv. Ioicijativa s ujihove strane nije nikad pote-
kla. Ovom se oni služe samo u ugovaranju sloge
i saveza sa talijanašima, Nijemcima i Magjarima,
na čemu im mi ni najmavje ne zavigjamo.

Još o Gundulićevoj proslavi,

Ć Kasno su ge stavili da su dovedeni čibukaši,
kako ih je svak u Dubrovniku nazvao, sačinili
Gundulićevu svečanost.

Mjesec i p6 dana prošlo je, dogagjaj je sva«
kome pobjegao, a teško ga je sad ugrijati.

Nas pitaju da im dokažemo ko im je dao
one 5 fiorina | Neka im to dokaža sakupljene ko-
lele i zaključci općinskijeh sjednica. Da im ola-
kotimo posao upućujemo ih za sad va općinsku
sjednicu rišojansku koja je držana 19]6 pod br.
392, i u kojoj se je lijepo zaključilo kako će se
podlojiti »srpska svijest Srba Bokelja*......

Jest, Boka je začivila svećanost, uli to sje bi-
la ona naša Boka. >

Traže od nas “da im uksžemo srpske lone,
s kojim su Srbi Bokelji jeli | Ili -misli ,Du-
brovnik“ da ćemo mi onako sranotao uzma-
ći kao što je on uzmakuo kad smo ga pozvali
da objelodani ismišljeni dokaz da su gg, Mičić i

> 0Maudolfo bili uoči Sv. Vlaha, u Rijeci? U uns u

redakciji nalazi se jedan takav bon koji mi poka«
žujemo svakome te nas upita. Koji su se Bi: kelji
& ojime služili to mi ne znamo, ali biće svakako
oni u čije se je ime onaj Srbin dra. Amrušu klev,
da je bilo dosta da okom migoo i da bi nas bli
svijeb poklali.

Nego ob ovom poslu ,Dabrovnik“ nalasi de
je najbolja mučati. |

Razmeća se sa onom aferom na ,Irisu* koju
je ranjasnila izjava u prošlom broju vašega |'sta 1
Potala j saktjavlo Će o za ova ars,
nego vama ito prodbace, čega nararno“ #d