Br. 38. = List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- | Pretplata dinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovwnu : na tijelu | šalju se Uredništvu. godinu fior. 4: 50, na pć godine flor. 2: 25; za inosemstvo fior. 4 i postarski troškovi. | Pojedini broj stoji 10 novi Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se . daje predbrojen i za došasto polugodište. U DUBROVNIKU 19. Avgusta 1898. GRVENA HRVATS i oglasi paćaju se upravi »Crvene Hrvatske“ u Dubrogniku a dopisi tiskaju po pogodbi. l Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane so prima si urodnišivo ni genre. Hrvatski barjak. 12 Hercegovine, 12 Avgusta. Crven, bijel i plavi, To je barjak pravi, Koji slavan sja ! Mi smo u više zgoda, izazvani našim proti- vnicima, dokazali jasno i nepobitno na temelju i- stine, prošlosti, svijesti i predaje narodnje, da je hrvatski barjak starinom bio u Herceg-Bosni. Za- ista koged hoće može se o tome osvjedočiti. Niti je hrvatski barjak prekriomčaren u ove krajeve, niti smo mu mi kockama boje slagali kao negdje drugdje. Predaleko bi nas vodilo, da započnemo sa starim dokazivanjem, ta već smo o tome dosta pi- . sali i mislismo da će dosta toga biti, ali nas evo i opeta ljute okolnosti sile da ustanemo na obra- nu te paše hrvatske svetinje. | Javljaju zagrebačkome ,Obzoru“ slijedeći slućaj : Njeg. Preuz. g. Appel pohodio početkom srpnja ubavu Banjaluku, Pri dolazku njegovome pa gradnji zvonika vijala se eruo-Žita i hrvatska zastava. Sutradan skinuše oboje a metnuše crveno- * žutu i mayjarsku Zastavu. Kazalo se po zapovijedi“: kotarske oblasti! Mi nećemo sada ispitivati koje . uplivao na to, da se je ovd izvelo ; ali smo uvje- reni, da nije Njeg. Preuzvišenost to naložila. O- svjedočeni smo dapače o tome već tom čivjen:com da se je vijala magjarska zastava | Što se je vijala crveno-žuta zastava juš bi se dalo nekako protumačiti, jer pitanje Herceg-Bosne poslije toliko i toliko godiva uslijed napetih me- gjunarodn h odnošaja va žalost našu nije riješeno. Nu mi ve možemo pojuwiti kojim se pravom iz- vješava, pa još uz taj uvjet da joj državna crno- žuta zastava mjesto pripušta, madžarska zastava, Ova zastava nema kod nas mjesta, jer ovo nijesu madžarske zemlje. Ili je to prvi korak magjariza- cije, koja toliko nemilo tišti susjednu nam braću u užoj Hrvatskoj? Ako je to onda se moramo su- protstaviti: tome i pajuvečanije prosvjedovati | Sada pak prelazimo na glavnu stvar. Hrvat. ski se barjak vijao pri dočeku i on je bio zapli- jevjen! Kojim pravom pitamo mi? General Filipo- vić, naše gore list, zajamčio je svojim proglasom megju ostalim, da se hrvatska zastava slobodno . vijati može. Dauas se ta povlastica nogama gazi. E) polako gospodo ! Vi možete imati namjere i nakane kakove vam drago, ali hrvatski varod Herceg-Bosne neda da mu vi njegovu svetinju gazite ; da mu vi vje- govu svetinju povizujete. Znamo mi i predobro kako se nastoji prepriječiti da se hrvatska svijest javno pokaže, vi bi rada da se hrvatske sastave pe viju ; jer čim se viju kazuju da imade u Herceg. Bosni. Hrvata. Vama je to muka! Vi bi radije noveskovana Bošnjaka, ili Nijemce, dapače i Ma- dižara, samo ao Hrvata. Čavajte.se gospodo da vam se: ne bi budućnust radi vaše kratkovidnosti i slo- be kruto svetila. Ta kuda ćete trajnije i stalnije podloge, nego li je baš hrvatski elemenat? Hrvat- uki elemenat je ona snažna kopče, koja veže ove zemlje va vladajućim domom. Nemojte pomagati drugim da tu kopću taru i isjedsju da 0e pukne; jer ako re.ta kopča uništi, što 0ada?...... Ho- ćete Ji onda trašiti pomoći u samozranim Šrbima kojima 444 taline ulobeda- dni, da oae ževota. mjes ne napadaju, da našu svetinju oskvrnjuju ? Zar vam nijesu baš dubrovački dani otvorili oči? Naše nam -okolnosti ne dozvoljavaju da se potanje u razglabanja upuštamo, da dokažemo ka- ko se ne smijemo ni u Srbe ni u Nijemce a isto tako ni u Madžare pouzdati. Ko znade političke odnošaje tih naroda, ko prati dnevnu politiku i njezine dogagjaje, taj će nam morati makar i ne- hotice posvema pravo dati. Mi ne imajući drugoga puta da ustanemo na obranu hrvatske stvari nego ovaj, hrvatski list upo- zorujemo odlučujuće krugove da ovakove slučaje- ve (kao ovaj u Banjoj luc:) u buduće spriječe. Ne- ka budu odlučujući krugovi uvjereni da hrvatska misao nije antidinastična, nelojalna kao ona mad. žarska (Kosuthove boje), da hrvatski narod o- vih krajeva želeći jedinstvo s braćom uže Hrvat- ske i Dalmacije, želi samo postići ono što mu po pravu prošlosti i povjesnici pripada. Odlučujući krugovi moći će se uvjeriti da će hrvatska misao koja će spajati te krajeve biti na spas, na korist države ejelokupne, da će biti čvrsti bedem na ju- |-gu protiv onih protivnika koji bi željeli ove kra- jeve u svačijim rukama visjeti samo ne u pi: “kojim to pripada. Završujući za ovaj put ove pm želimo da ove riječi nagju odziva u odlačujućim krugovi» ma i želimo da se ovakovi slučsjevi ne ponove te se tako espriječi mogućnost kojom bi se hrvat- ski narod vrijegjao i tim odbijao. Videant čonsules ! ' x“ Mojoj Braći Muhamedancima u Bosni i Hercegovini. *) Odkada je Bosna i Hercegovina pala pod u- pravu austro-agarske monarhije, od onda ni Mu- hamedanci što dalje to više i pazljivije pratimo odnošaje na zapadu i dogagjaje, koji se ondje sbi- Vaju. Mi se već priučišmo na misao, da neša budu- ćnvst leži u okviru Austro-Ugarske, a ta nas misao nuka, da prama tome i radimo i da se sprijatelji. mo s novim odnošajima. Danas shvaćamo već sa svijem dobro, da moramo krenuti drugim putem, da je bilo skrajnje vrijeme, da se promijene o- dnošaji, koji su vladali prije okupacije, jer po ojima ne bismo nikada Kulturno i gospodarski ua- predovali. Po onome što je do aada u ovo zadojih desetak godina učinjeno, mi vidimo jasno, da i po+ jedinac i cijeli narod može i mora imati drugi cilj nego li smo prije okupacije mogli i sanjati. U nas je mnogo učinjeno, željeti bi samo bilo, da narod te novotarije prihvati i prigrli, aho se hoće da bude uspjeha, Pita se sada samo, kako da to uredimo, ko» ga da slijedimo, koga da uzmemo za učitelja i pri- mjer, rječja, pod čiju da zastavu da stupimo, da uzoapredujemo, ta koju da narodnost prigrlimo od %) Prošlog mjeseca: fzišao je u »Otzoru“: ovaj rodoljubni članak. Pisac njegov, ugledni bosanski. beg, saželio je da ;ta) članak isagje i u našem lista, jer da ,Orv. Het.“ u Bo sni najviše čitaju, a osobito da je čitaju muhamedovci “ Ma koliko mi škrtarili s prostorom, neda pam se a da ovoj želji oo udovoljimo m raje 1 radi stvarao vrijednomi vrlo 1 mepobitnog sastav. dag M GA goro doti: + | j dviju onih, o kojima se u nas može govoriti. Ne- ću ovdje dozivati u pomoć historiju, s te strane nadrobilo se već dosta. Ja ću tek navesti, kako mislimo danas mi muhamedanci Bosne i Hercegovi- ne, te popratiti naše mnijenje navodima i razlozima, Al prije toga riječ, dvije. Mi danas znamo, da mi muhamedanci u ovoj zemlji nismo ni u ka- kvom srodstvu s Osmanlijama, a Turcima ili A- rapima, tek što nas veže s njima ista vjera. Zaa- mo, da se pojedina ova plemena megjusobno mr- ze i proganjaju, premda im je vjera ista. Zvamo i sjećamo se dobro, da su nas u Bosni-Hercegovi- ni Osmanlije zapuštali, da nam se nijesu dali raz- vijati ni kulturno ni gospodarski, što više da su nag nazivšfi obično bosanskom m.r.om. Znamo da smo bili protivnici Osmanlijama, a zato je živ primjer Husejn kapetan. Promislivši sve ovo, na- ma je lako imati istu vjeru sa Osmanlijama, al svaki drugi posao i račun s njima prekinuti, To nam je tim laglje, jer smo Slaveni, dakle pleme- na, koje s Turcima i Arapima nema ništa zajed- ničkoga u plemenskom ili narodnosnom pogledu. A baš jer smo Siaveni, lako nam se je smiriti u austro-ugarskoj monarhiji, gdje imade dosta Sla- vena, gdje možemo zajedno # ovima isvojštit sebi ljepšu i bolju budućnost. Od neko doba natovariše nam gospoda ne- kakvu bosansku narodnost. U hatar istini moram spomenuti da se prije okupacije nije znalo ovdje ni za hrvatsko, al ni za srpsko ime. Mi se svi | bez razlike vjere nazivasmo Bošnjacima, a jezik vaš bosanskim. Lako je pogoditi zašto. Nijesmo htjeli biti Hrvati, jer smo do najnovijega vfteme- na imalj s njima uvijek krvavih okršaja. Ali to ni- je nikakav dokaz, da je bosanska narodnost utrr- gjena na historiji i da uopće i postoji. Pa sve da . joj u historiji i imade osnova, da imamo za nju punu vreću dokaza, danas bi tražio vaš interes, da je se za uvijek odreknemo. Ne zamijeram oni« ma, koji nam je nametnuše ; možda su dobro mi- slili, al danas već isto tako dobro uvigjaju, du su premašili cilj, da su prevareni u računu, Jer naši pravoslavni odoše odmah poslije okupacije — hva- la agitaciji njihovih popova — u Srbe, pa bi u interesu same vlade bilo, da naprama toj srpskoj misli i srpskoj narodnosti postavi i podupire dru- gu pozitivnu, a ne izmišljenu bosansku narodnost. TA ova nema gada nikakva osnova ! Rekoh, da bi smo se danas morali odreći bosanske narodnosti, sve kad bi je bilo, A to za- to, jer maleni narodi propadaju, a da se uklone propasti, treba da se stope u srodne veće. Gdje se cjepka i drobi, lako je gospodovati, kako ko hoće. Evo nam primjera u Hrvatskoj. Oposicije u- vidješe, da se moraju stopiti, da mogu odolijevati protivnicima Hrvatske. I stopile se, a što vile, došlo je do i pomirenja megju Štrosmajarvm i Starčevićem, čin, koji je mogla. izazvati 'semo skrajoja nužda samoobrane, a 'sapečatila ga či- sta, posebična i žarka ljebav spram domo. vine. Ero Slovenaca, koji ne samo simpati- guju s Hrvatima, nego već danas priredjeju tlo, da se s ovima spoje, jer vide, : da rami ne bi mo- gli odolijevati Nijemcima. — Nas u Bosni Hereo- govini nema monogo, a uz to naši pravoslavni kre- Bude u sepski logor, dočim katolici upriješe odi a Lirvateku. Ostajemo još mi muhamedanci. A kd teme u