Br. 84. List izlazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- | dinu fior, 4, na pć godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na čijelu | godinu fior. 4: 50, na p6 godine fior. 2: 25; sa inosematvo flor. 4 i poštarski troškovi, Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojea i za došasto polugodište. Talijanaška fukara, Kada su Hrvati iz Banovine prolazili Dal- macijom, u Zadru, u , Narodnoj Čitaonici“ otpje- vali su pred članovima društva, koje ih je brat- ski dočekalo, hrvatsku himnu ,L'jepa naša do- movino !“ Niski, neuljudni iusulti, kojim su rad toga bila počašćena gospoda izletnici, 1 odviše su po- zvati hrvatskom općiustvu a da ih sad povavljamo. Hrvate je uvrijedila fukara. Da, fukara 1 ni- ko drugi jer se čovjek 1 njegov odgoj sudi po njegovim djelima a ve po odijelu. Kad bi se po odijelu sudili ljudi, onda bi rekli da je tamo bilo i — gospode. Zgagjen i ogorčen, sav hrvatski narod žigo- gao je uedostojuo ponasanje glavnoga grada Dal- mnacije. Ali na tome je ostalo. Male po malo, kako što to kod nas biva, utišala se buka 1 vsvem ne- koliko žestokih članaka u novinawa, nije se nista učinilo. Malo je općina protestvvalo prouva juua- čkih djela svoga glavnoga grada. Talijanađi, mješte da se postide radi ljage panešene svojoj razvikanoj civilizaciji, oni su be- zočno, uprav bezobrazuo grdili hrvatske izletuike u branili fakinažu. U tome se nagjoše složni svi gubrencionirani i nesubvenciouirani organi Irre dente » ovu stranu jadravskoga mora. Nego sramotno djelo nije smjelo da ostane osamljeno ! Maleni gradić Krk htio je da oponaša Zadar. Onomadve nekoliko hrvatskih primoraca iz šeoja udesilo tamo izlet na posebnom parobrodu. Nije- gu to bili »prećerani starčevićanci“, kako su vi- kali za hrvatskim izletoicima na Gundulićevu sla- vu, već gragjani bez razlike stranaka, izmegju kojih bilo je dosta hrvatskih činovnika sa svojim gospogjala. U Krku našli su talijanašku kliku iz Rijeke. Ova, zajedno sa krčkom fukarom, pripravljenim žvižkima zviždala je izletnicima, koji su se inirno Vez ikukve demostracije rukovali sa svojim krčkim zuancima ! prijateljima. Kad se je parobrod od- micav slali su talijana8i bombardira kamenjem, tako da su se gospoda morala tamo amo sakriva- ti. lpak nekoliko ih je ranjeuo, a megju um 8 4 činovnika, gospogja 1 sam kapetan. Ova navala trajala je sublizu jedan Četvrt susta, sve dok se parobrod mje izvukav izmegju brodova i odalečio od obale! Da sve ovo njesmu čitali u dopisu upravlje- nu službenim brvatskim novinama 1 mi bi sami rekli, da uije moguće ovako barbarstvo, Sve se ovo dogagjalo u prisuću općinskih ljedi, lučkog upravitelja, žandara i političkih ći. novnika, koji se nijesu makli. Ne pitajte zašto | Istrija još i donas stenje pod konsorterijom, od koje je ječala Dalmacija za doba Rozaera i Lapene. Talijanatka štampa ne samo Što ve osugju- je svoje dično sumišljenjake : ona 1th još slavi i povlagjuje im, pogrgjujuć po svom obićaju Hrvate ovim biranim izrazima, koje je moguće naći jedi. po u rječnicima tršćanskih, riječkih, porećkih i zadarskih redakcija! Saijemo li, možemo li mi to podnositi? -Banijemo li podnositi da nam šaka smuše- njaka, koje aod narod brani, ovakim danom, uime # U DUBROVNIKU 26. Avgusta 1898. tobožnje talijanske narodnosti, nam je milo i sveto # Organi ovijeh ljudi, kađim ne služe da blju- ju žuč na Hrvate, onda su izvorom svakojakijeh laži 1 denuacija na pram njima. Čovjeku se zga- di kad uhvati u ruku one špijunske i istodobno i- redentistične krpetine. Nije dosta da nas ili našu braću insultiraju, da im zvždaju, urliču, jajima i kamenjem na njih se nabacuju, pak ih poslje denuociraju. Oni su posli tako daleko, da nam niječu naše hrvatsko ime, da nas proglasuju pravijem = Talijaucima a uase zeuwlje talijanskun pokrajinama! Nije ovo pu- sta ala: Istrija, hrv. Primorje, Dalmacija djelovi šu nespašene italije. Uvdje ih podupiru mahniti megalomani s one straue mora, koji bi bolje ućimili da se bave svo- Jim kukavuluw stanjem, te ih je doćeralo do bau- krotiranja, da krpe svoje trošue finaucije, a da nas talijauške nespašenjake pu:te u miru. Ili su posli tragom dostojnijeb saveznika brat- ske im klike, kojibi, što se tiće trijezaosti i doma- ćijeh vrlina, mogli da im dadu ruku ? U Italiji, u onoj ItaLji koja razbija . glavu otkud će smoći kovana novca, gdje narod na sto- tine hiljada bez kuće i kučišta gine od glada ili bježi u daleke krajeve, gdje se danas otkrivaju Bramotue baukovne lupeštine počinjene od prvih joj: sivova ondje cvjeta pod zašutom vlade pro- tiv uas napereno društvo Dante Allighieri“, koje agituje prinosima sa svih strana zemlje. Uprav kano u Srbiji ! Ovi izrogjeni potomci Garibalda, Mazzina i Cavoura podupiru u nas drugo kulturno“ društvo »Lega Naziovale“, kome je glavna cijelj, da 0- drogjuje djecu braće naše, da talijanči male Slo: vence 1 Hrvate po Gorici i Istri, a brzo i po Dal- maciji, te tako pripravlja vojnike velikim idejama sugranastog lmbrani i proćeranog tr&ćanskog Ći- futa Barzilaja 1 Smijemo li mi sve ovo trpjeti? Ero nam Zadra! Da nije činovnika, da nija narodnih službenika, koje hrvatska Dalmacija pla- Ća, Za DJ) se ne bi znalo, a on nam za to odvraće uilikanjem i zvišđanjem, gujilijem jajima 1 guu- suvijem uvrijedama. Eto naum talijavaša u Krku, koje hrane krčki čakavci, negdašuji podanici knezova Fraukopana, a oni našu braću dočekuju pripravljenim zvižki- ma i na vje se kamenjem nabacuju. Gdje pok ne mogu da ge tako proslave, ondje zavagjaju ueuke nam suplemenjake, njihovu djecu Balju u talijavske škole, u kojim se ignorira ako ne namjehava vjihov materinski jezik, Ami da dutimo ? Anomalija da se ovakove stranke joši prote- žireju, samo je kod nas moguća. No mi smo se tome naučili, mi protekcije i ne tražimo. Branimo se satni | Talijanaškoj stranci i njenom jeziku oivra- ćajmo njihovim darovima. Ako se i ne možemo po- niziti do sredstava talijanaške fukare, mi inamo jačeg i plemenitijeg orožja. ; Uzgvivimo krasni naš hrvatski jezik. Neka on gospoduje u našoj kući i u naloj obitelji, u na- dim poslovima — posvuda da. Njemu, njemu sa- mome čast i prvenstvo. Naša odlela nije nego dužoost i odgovor i- suivine, us ak ; s vrijegja sve što " Pretplata i oglasi paaćaju se upravi »Crvene Hrvatske“ u Dubrovnika a dopisi šalju se Uredništvu. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi. 1 Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, Širimo varodnu avijest, poučsjmo zavedeni narod, kako on nije i ne može biti talijanašem. Autonomaša više nema, jer su oni zaboravili svoj prvašoji program po kome su ime dobili i pri- svojili narodno ime jezika, za koji su se prije,bo- rili samo kao za kulturni jezik, Iskorijenimo sra- motu našu, koja nam kaže, da su na pr. spljetski varošani, te ni pisnuti talijanski ne umiju, jedna od naj jačih potpora talijanstva u Dalmaciji. Poduprimo našu braću, kojoj iredentističnim školama hoće djecu da otugje. U njihovu zaštitu, na obranu protiva ,Lega Nazionale“ podiglo se sada ,Društvo sv. Cirila i Metoda“, koje će 0 svom trošku podizati narodne škole i braniti naš narodni karakter. Žrtvujmo se za nji Ne budimo ,patrijote pri čaši vina“, kad ono oduševljeno nazdravljamo slobodnoj i ujedinjenoj Hrvatskoj. Ridije radimo oko slobode i ujedinjenja one Hrvatske, Male ,žrtve“, doprinesene na oltar ovog ne- procijenjivog društva, biće jedan od najplemeniti« jih naših ujela za hrvatsku domovinu. Ništa neće pasti u tako plodnu zemlju kao ovo zrno. . Odlučimo avikolici! Ali naša odluka ne smi- je da bude slamnatom vatrom, prijegorom mo« * menta ili jeduog dana. kako je to kod nas običaj u mnogim pitanjima, već čvrsta i ustrajna. Borimo se protiv neprijatelja na svim klan» cima i ustrajmo | Održimo li, neće nas onda grdi- ti i napadati krčki i zadarski odrodi — jer ih više biti neće. Jedna izjava. Prošle subote izišla je u gradu Izjava An- - tonija Stražičića bivšeg urednika ,Napretka“ i glavuog suradnika novosadske ,Zastave“, koja je, naperena proti srpskim pisarčićima i političarima“, uzvitlala dosta prašine. Mi cijenimo da će gani- mati vaše čitatelje ako iz vje priopćimo najvaž- niji dio. U početku kaže Stražičić, što ga je izazva- lo da izagje s njom u javnost. To bi imale biti ueke laži ,srpskih piskarala“ koji su pu podva- ljivanju, izvrtanju istine, razmetanju i hvalisaoja, Šarlatanizmu i gnusnom egoizmu* — ,prvi isa — Ciganal* Nadalje g. Stražičić, ističući kako gu ga dubrovački Srbi odbili jer im nije dao mječ daće , pisati protiv Hrvata, piše o ovim da su se ,dubrovač+ ki Srbi-piskarali, ovi lakeji magjarona a sentinele na bedemima talijanske stranke, skotrljali nizbrdice u ambiz političkijeh opaćina !!* Zatim dolazi glavni dio ,Izjave* koji evu u cijelosti donosimo: «Dakle pozvan odazivam so i evo govorim za što sam se sgadio na srpske piskarale | U. Jer svi Srbi svijeh stranaka u Ugarskoj idu potajno pod cuku & Magjarima, dok se Rumu- ni i Slovaci očajno bore sa svoja prava. Magjar Irmenji sklapao je g. 1891 tajni kompromis sa srpskijem prvacima u Vršcu i ovi prvaci isdava. jući svoj narod, pa Slovake i Rumune tražili su, osim jedne privatne stvari i to da_u N, Sadu ba- de imenovan za episkopa čuveni politički svindler, | magjaron Arhimaadrit Radić. Pi a. dokase ? “wi h oma ajn Vi U Vin Ka RR TO