Br. 35. List islazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- dinu fior, 4, na pć godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cijelu godinu fior. 4: 50, na p6 godine for. 2: 25; sa inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. | U DUBROVNIKU 2. Septembra 1898. | šalju se Uredništvu. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se TI De > .. ai oi < pisi se ne vraćaja. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. da je predbrojen i za došasto polugodište. Srpska fukara. Na 24 prošlog mjeseca pristojnom prosla- vom otvorio se u Koinu prvi muzej hrvatskih spo- menika u prisuću velike kite biranih rodoljuba sa raznih strana. zatim proslavljenih hrvatskih učenjaka; “ zastopnika hrvatske vlade i naših znanstvenih zavoda. I ako se Kninska svečanost ne može da usporedi sa Dubrovačkom, ona ipak ima veoma zamašni značaj i po kraljevskom gradu, u kome se obavila i po svojim plemenitim iendencijama, da naime raspiri u narodu ljubav za svojom sta- rinom, za proučavanjem zlatne dobi hrvatske na- rodne diuastije. Ali ova tiha kulturna svečanost nije mogla proći nepomućena, jer u Kniou ima Srba. Srpska fukara imala je pri njoj da izvrši još jednu od onih kulturnih misija, koje su njezinu narodu do- sudili prvo mjesto izmegju Slavena na jugu. ( Otkud za boga Srba u Kn'nu? Kain je hrvatski grad. Iamo su stolovali kraljevi hrvatski, tamo je stanovao posljednji kralj 1 domaća. loze... Kninski. bani počinjahu za narod- nu slobodu čudesna junaštva. 1 danas svi oni koji su se rodili u Kninu ili njegovoj krasuoj okolici Hrvati su po plemenu, jeziku 1 nošnji. Kninski seljaci i dan danas nuse cr- Venskape i dan dauas zovu svoj jezik brvatskim, Ali u Kninu vladaju dvije vjere : katolička i pravoslavna. Ova Zadnja pretežoija je i Zato je Knin u rukama Srba. Pravoslavni nijesu starosjedioci nego veći. nom došljaci. Oni su se u Knin spuetili kroz doli- nu Krke, ispod Dinare, Došli su iz Turske Hrvatske. > Ovi kninski pravoslavni seljaci nose hrvat. ske crvenkape, zovu te Hrvatima i govore hrvat- ski, Srbi su samo kninska pravoslavna ,inteligen- cija* koja sastoji iz kojekakvih trgovaca i posje- dnika, a Srbi su samo zato što su srpske vjere, Srpstvo s vjerom nije skopčano ! I ovi oijesu sami do toga došli, jer su pri- je bili Hrvati, već su ih posrbili ojihovi "popovi i kalogjeri u društvu sa jednim raspopicom iz Za- dra, koji žive od zloće i razdora. Posrbljeni, vode za sobom ostalo pučaustvo koje je & njima iste vjere i tako je Kain srpski. A pošto su im u na- čim starim spomenicima pred očima dokazi hrvat- stva. Knina grada, oni su. u bjesnoći i mržoji na Hrvate od ostalih odvojili, /? Kroz sve vrijeme što opstoji kosko stari narsko društvo, oni su va najsramniji i najgadniji naćin rovarili protiv njega. Plaćenici razbijali su na male kowadiće spomenike i natpise hrvatske koje je društvo u Biskupiji, kupalo, te su dapaće ara- motoim činom oskvennli sarkofag jednog hrvatskog velikaša, zašto su bili u svoje vrijeme kažojeni globom, i satrorom,., __ . | Kad su pok_ obasnali. za otyor, D0VOg Muze. ja, uckali au denonoijatski ua Jicvata kroza svo ju poganu štampu, eda nam porameta, užitak lije: pe slave, «Srpski Glas“ bio je tu afrikan- okih čuatava naše braće, koja je ma tako pi ake grane da u našem kultornog napretku vidi avoju propast... Nego kad im svo to nije pošlo akon jena do ovonaj a Kala /otvorio ua veliko gaočnića Hir | vata, onda je fukara gledala da neposrednim pro- vokacijama pokvari svećanost. Na dan slave do- vela je u Knin koju stotinu pravoslavnih seljaka oružanih debelim toljagama, kojim su htjeli tero- rizirati Hrvate. U Dubrovniku bijahu doveli bokeško selja- Štvo sa debelim neprovrćenim čibucima ; u Koinu su razuijelili toljaga, a sutra se neće sramiti da pišu, kako su toljage dio narodve nošnje, kao što su to pisali o čibukašima, koji mimogred spo- menuto, bijahu na Obodu bez tog ,dijela narodne nošnje.“ Fukara nije še s tim zadovoljila. Ona je na svaki način htjela da pomuti slavu hrvatsku. Za- to su po noći u oči svečanosti još zelenom dra- čom, kocima i kamenjem zagradili pat, kojim su izletnici imali da se prevezu na Stupove, gije se nalaze ruševine starohrvatske bazilike. Zemljište bazilike svojina je starinarskog društva a zagragjeni put bijaše jedini koji tamo vodi. Tako društvo ne mogaše u svojoj kući, javnim putem da odve- de na svoju zemlju svoje goste. Nije dala fukara | Ali učenjaci kao što su prof Frano Balić, O. S. Marun, Dr, Luka Jel *Brunšmid isa- slanik mos do aa Šime Ljubić, koji je za povijest više uradio nego avi srpski kojiževnici, zatim prof. na petrogradskom sveučilištu g. Syrkou, pak narodni zastupnici i osta- li rodoljubi nijesu došli u Knin da se taku sa di- vljacima, već za vnjeke malo uzvišenije svihe. Za- to je njihovo držanje napram svim izazivima bi- lo onako kako se dolikuje njihovu stališu. No koliko ovi mučali na provokacije i na- vale, nijesu mogli poći nepoštegjeni. Na polasku iz Kaina_ toljagari au za vjima tulili i urlikali te zviždali ; na njih 'su se 8 kolodvora kamenjem nabacivali, dapače kamenjem jurišahu na sam vlak u kome se nalažahu hodočasnici, ali srećom nije- gu ranili nego dvojicu. Ovo su naučili od svojih uljudnih saveznika 8 kojim smo se bavili u prošlome broju. Mi im darivamo ovakova slavoa djela kao što im ne zavigjamo na učenjacima A la episkop Ružičić. Ali veka zoadu da dok to oni nama rade, u isti dao, u Novom Sadu i u Beogradu izlaze na njemačkom, magjarskom i srpskom jeziku od Srba pisave brošure, u kojim se brojkama doka- žuje da njeki njihovi ,prvi sinovi“ i najveći cr- kveni dostojanstvenici nijesu drugo nego prosti lopovi, koji su u ime patrijotizma nezakonitim načinom prisvojili množinu narodnih dobara, Kolika razlika! Mi podižemo zavode, društva, akademije, muzeje, mi sakupljamo za narodne domo- ve, wi se dićimo s Račkijem, Strosmajerima, Starče- vićima, i sa_onom silnom četom odličnjaka što s njima rade za narod. A vi? Vi brojkama doka- zujete da vaši upravitelji prosvjetnih | crkvenih dobara — kradu, vi nemate nego Milane'i Gara- čanins, Ružičiće i Georgije Brankoviće | vi nema- te nego toljagare i čibukaše! | Vj .: Odalv bratu Muhamedanou-Hrvatu, Iz Hrvatske, 26 Avgusta, Suze mi potekoše od milja, kad pročitah 6- Boj krasni članak brata muhamedanca u sadnjem broja »Oresne klevatake,“ jeg nami odite kaše što ooo“ / URIENA TRVATSKA Pretplata i oglasi puaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više pata on i njegovi suvjernici po Bosni i Hercegovini misle o svojoj narodnosti. Bilo je takvih izjava već i više, sjećam se one iz mjeseca studenog god. 1891. gdje no se četiri odlična muhamedan- ca iz Dubice potpisaše pod izjavu, da oni Srbi nijesu. Ima još nekoliko primjera, al to je rijet- kost, za to me evo s» odgovorom rečenom bratu, nek vidi da je svaka njegova riječ, nasla mjesta u našim srcima. Kuda sreće da ge i ostali Ma« hamedanci ugledaju u taj primjer, i da dadu što češće sličnih izjava, da su oni samo Hrva ovo ni ono, pak bi vlast već i s nama rši a bio bi to najbolji ustuk onome nemilom stvu koje nam svagdje temelje potkapa. Jer ka- mo Muhamedanci okrenu, onamo će i sudbina Bosne: slože li se posve u mišljenju muhamedan- | ci i katolici, bit će nas Hrvata po Bosni preko | polov.čna većina, za kojih.800,000 više, a kao takvi možemo ipak odlučivati, inače budemo li ostali kao do sada ne sjedinjeni ni mišlju ni čuvstvom domovinskim, uvijek će naa pravoslavni, biva Srbi vadvladati. Ne smijemo sve. pravoslavne ubrajati med Srbe, jer sila nekadanjih patarena pregje ua .pravoslavje, al ipak danas je to već moda, pa ostavimo to pitanje o srpstvu i pravoslavlju za drugi put. — Da će Srbi uvijek sve sile uložiti, da nam neskode i da nam namjere osujete, dovo» ljao su do sada pokazali. Onaj bratoubojnički cat protiv rogjene braće Hrvata, skupo će se njima osvetiti, ta je li se ikad čulo da brata na brata s tugjinom ustaje? Dok u svojoj državi počinjaju takovih progrešaka i nesmisala, da se svako ču- diti mora, hoće oni da osnuju nekakvo silno car» stvo na ruševinama Hrvata i Bugara. Za tu svoju »veliku“ zadaću oni se ne pripravljaju nego se igraju politike kO djeca, da se već svima ogadiše, pak naravna je stvar, da Mubamedanci neće pri- stati uz ovake pelivane. Al ima nešto drugo što nas smućuje. Njeki faktori mrkim okom prate borbu Hr- Vata, kojom da se oživotvori hrvatsko državno pravo. Tim bi se ne samo promjenio dosadanji ustav u iuovarkiji, nego bi Slovjeni došli do pra« vednog položaja. Osobito hrvatska skupina na ju- gu monarkije bila bi jaka, a složna s češkom na sjeveru, mogla bi odlučivati u državi, To ovi tik- tori nipošto neće, premda je stvar naša opravda« na, nego nas drže rascijepane na toliku komadi- ća, guše u nama svaku izjavu u prilog tom držav. nom pravu, u Hrvatskoj dižu protiv nas Srbe, u Istri Talijane, u Dalmaciji Talijanaše i Srbe, a u Bosni Srbe i ,Bošnjaštvo." Očito je da tim jaća- ju strani elementi u Austriji, a slubi hrvatski, koji jedini može da ju obrani od rečenih neprija- telja, al bolje da i tako bude, nego da se omra- ženi Hrvat domogne svog prava, Za sada ću samo da što reknem o izmišije- nom bošnjaštvu. Ime ovo ima svoj postanak « prošlosti, ali nije narodno ime, nego mjesno i drs žavno. Iznajprije bijaše Bosna samo pOtačje rije« ke Bosne, oko nekađavje Vrhbosne, a! kađ je u. slijed pada samostalnosti Hrvatske i njen ogled spao, mogahu bosanski bani, da pod zaštitom hrv.-ugar. kralja steku neku neovinost, šireći svo- je megje. Okupivši oko sebe dio Hrvatske i Sr- bije proglasi te Tvrtko kraljem ,bosanskim*. O- tale ime bodnjak itd. no rekoh nije te natodao ime. Koo ni člavonija Mi Dulanvija, wa im: