Br. 36. List izlasi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dubrovnik: “> «jao 0 godinu fior. 4: 50, na p6 godine for. 2: 25; sa inosemstvo flor. 4 i postarski troškovi. | Septembra 1898. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, da je predbrojen i za došasto polugodište. Progonstva Rumunja. Baš lani, u ovo doba, oglasili smo dvije zna- menite brošure, što ih je izdala rumunjska omla- dina na Šest jezika, i to Memorandum na aka- demsku omladivu cijele Earope i Repliku na ,0d- govor“ magjarske omladine.) U ovim spisima, koji se odlikuju zamijernom ozbiljaošću i trijeznošću nema drugo nego goli niz nepravda što ih Magjari čine rumuojskom na- rodu. Tu se samo nabraja koliko ovaj trpi na u- stavnom, prosvjetnom, crkvenom dapače i na e- kovomskom polju, a navodi su potkrijepljeni taki- jem dokazima i svjedočanstvima, da k sebi sum- nju ne pripuštaju. Brojevi službenih akta magjar- ske vlade, tačna opisivanja dogagjaja i imenova- nje svjedoka, pozivanja na statistične podatke sa- mih Megjsra, i t. d. dalo je ovim brošurama više važnosti nego bi i vajsmjeliji komenti. Magjari nijesu više odgovarali na Repliku — koja je, što se tiče. navoda i dokaza odvojila Memoranduma, jer je pisana polemičnjm tonom — jerbo magjarska omladina vije mogla da one fakte pobije. Ona se povukla, ili bolje utekla u zaštitu policije, neka ova odgovori rumunjskim tužbama. Magjarska omladina pogodila je pravu sta- zu, Magjarska policija, po svom starom običaju, ustala je ca obrani magjarsku čast, da dokaže ka- ko tužbe Rumuoja nijesu pravedne. Ona je po- tražila glavne auktore rumunjskih brošura, našla ih je, te ih je predala magjarskim sadovima u Er- delju ! Bijahu to dva mlada čovjeka, odvjetnik Po- povici i kojigovogja Romanu. Ovw zanosni rodoljubi imali su da u Kolo- švaru magjerskoj poroti odgovaraju, zašto su bra- nili prava svoga naroda; onoj poroti koju su oni u evojim kojižicnma dokazima cruo opisali. Njihov patrijotizam tumačio se kao izdajstvo magjarije, obrana rumuvnjstva kao navala na magjarstvp i oni bijahu osugjevi. Romanu dopane 1 godina tamni- ce i 200 fior, globe, a Popovići 4 godine tamnice i -500: fior. globe. * Ovo bi imala da bude Konklusionala slobo- doumne magjarske mladeži ! Ali da vidimo malo Zo je osugjen. Osugjena gu dva sina narodu koga u Ugarskoj ima više od 8 milijuna. Ova 8 mil. duša ne mogu da imaju nijednoga svoga zastupnika, nijedne državne 8re- dojevili siže škole na svom jeziku, nijednog višeg činovnika svoje krvi. >: Ovo je dosta. Dalje ve treba da pabrajamo. Ali rumunjski narod šilav je i sva. progon- stva njegovih neprijatelja neće mu ugušiti naro- dnesvijesti. Latinska krv koja teče\u njegovim > žilama neda s0; da je mongolska svlada, Ona je pona života i: asimilicijono snage, ijer je krv o tri- jesne, 6ile, i:Eudoredno vase. "Gdjegod se pojavi sve 'pritleči i rumuoji, unatoč magjarske sile. Ne- rumunjka u ramanjskoj isući 2 valja da nauči ru |, meojski, a Remuoj ili Rumunjka u serumuojskoj obitelji u malo :veemena sve porumunji, ne kako- vim prisilnim aašinom, već: uaravaom silom & jom je obdaren ovaj potišteni narod, < «Je političi oe:odlikoju Ramuoji. Dok su Blaci veni, osobite aestro-ugaraki, dobrođuda!, otvoreni, iskreni, a dosta puta nesmotreni i djetinjasti, Ru- munji su fini, lukavi i mučaljivi. O njima se ne može reći, da za narodnu stvar gore slamnatom vatrom. Oni mnogo bolje odoljevaju Magjarima od Slovaka, koji se & ojima nalaze u jednakim voda- ma. U Slovačkoj imade čitavih obitelji pomagjare- nih, a mnogi veliki magjarski državnici slovačko- ga su porijetla. Košuth, Baross i toliki drugi Slo- vaci su. U Rumunja toga nema. Ako kod njih i- made što magjarskoga, to je samo službena etike- ta, ali pod njom sve je rumunjsko. Njihove naro- dne skupštine, va koje dolaze hiljade: ljudi iz svih strana rumunjske Ugarske najbolje dokazuju da se bodeži magjarizacije tupe o prsima ustrajnosti i svijesti rumunjske. Zato i ova najnovija progonstva, koja će da pretrpe odlični rumunjski otačbenici, još će više narod okrjjepiti. Neće ona izvesti konsternaciju u narodu, kako što bi to možda gdje druovgdje iz- vela, već će ga još više očeličiti. Sva šteta ostaje na strani Magjara, koji će još jednom svijetu da pokažu svoj šovinizam, narodnu nesnošljivost i nasilja kojim odgovaraju na vapaje pravice. Kako se piše povijest. U prošlom broju odgovorili smo ,Dubrovni- ku“ na njegove primjetbe našem članku, u komu smo donijeli poznati list Srbima. Mi smo tačno izveli pa čistac postanje samog onog pisma i po- kazali, kako je ono poteklo sa strane Srbina Živ- kovića. Ali g»Dubrovnik“ u svom članku, br. 10, go- vorio je i o nekom ,Obzorovom* člauku, te je izišao onaj isti dan kad i potpisana izjava, biva na 19 Marta i u kome bi se Srbima nudilo posve protivno od onoga što im se nudilo u izjavi ne- odviane stranke. » Dubrovnik“ se je najviše nasla 'njao na ovaj članak i napadao na Hrvate koji su tajno (t. j. spomenutim pismouw) Srbima nudili jedno, a javno (člaukom 19 Marta) priznavali sa- svim drugo. Na ovo nijesmo u pr. broju mogli potanje odgovoriti jer nijesmo imali pri ruci rečeni ,Ob- zorov“ članak, ali ipak sjećajuć se njegova smisla iodbismo podvale ,Dubrovoikove.* Danas je pred nama ,Obzor* od 19 Marta godine 1888 sa svojim uvodnim člankom ,Hrva- ti i Srbi." Odmah na početku stoji : eSrbi i Hrvati jesu jedan narod sa dva ime- «Da, # dvije političke historije, sa dvojima u knji- »2i pismenima, a sa tri vjere. Za ljude manjeg gobrasovanja, a ugrijane vjerskim osjećajima, i» Ovo su gore neprehodne za naše narodno jedin- jesto; “dok se ove sve dvoje i troje neprilike ne- otatra i čast samo jednoma imenu, jednoj bisto. otiji, jedoim pismenima i jednoj vjeri nepribavi, Mi šalimo, šlo je povika: naše *ndreša na“ ovom niskom slepenu." , * U ovom atta članak razvija naodalje svo« je stoje 0 narodnosti i o mogjuvobunoj tnošljivo- sti, Završuje ovako: | Ovo nokapamto E ot itopi dobi li provod: samaseni ljudi našega naroda, koji nisu | odovoljao preaikouti u historiju i hrvatsku i ep: ate, koji meposaavaju velikih i tediuh sadataka, Pretplata | oglasi puaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dabrovalku a dopis dinu for. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovsnu : na cijelu | šalju se Uredništva. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više puta »koje ima ispuniti jedna velika skupina, kojoj se »daje častni naslov: naroda; pak bi hijeli kako sim srce kaže, da bude jedno ime, jedna vjera, sjedva pismena i sve drugo jedno te jedno u 0-, svom našem teško izkušanom narodu. Kako je sjednostavan um njihov i srce Djihovo, tako ne- ka bude sve jednostavno u ovom narodu. Žali sbože ovakovih jednostavnih umova ima u našem Broda premnogo“ . «itd. »Dubrovnik“ pak posivajaći se na ovaj čla: nak piše: . . ali mjesto manifesta, osvanu 19 Maća 1888, god. u ,Obzoru* samo uvodni čla« ash koji je bio ssanisa slozi Srba i Hrvata, i »u kojemu je Obzor“ u slavu svojega vogje, po- sZivao i Srbe katolike (1) i Srbe Mahamedance (! !) »i Srbe pravoslavne, da se sa ,Obsorašima“ sje- »dine u jedan narod, te da u ime toga jedinstva »8vi sajedno unište dvije političke historije, dvojd sVismena, tri vjere, i da se poklone samo jedno« sme imenu, jednoj historiji, jednijem pismenima si jednoj vjeri!“ Ovdje je smisao potpuno preokrenut. ,Du- brovnik“ hoće da je ,Obzor“ predlagao ono na što je zagrebački lišt, kako se viđi iz gornjih ei“ tata, oštro napadao. Mi bismo rada obaznati, kako je Dubrov- nikov“ pisac došao do svoga zaključka. Ne vjerujemo da je on hotimice dijametral: no izvrnuo smisao ,Obzorova“ članka, jer, ma da » Dubrovnikove“ nadahnitelje poznamo odavna kao: majstore u izvrtanju, nije moguće da se dovle sko- trljaju, te da tvrde da je vjeko branio i predla« gao ono, protiv čega je baš pisao. »Dubrovuikov“ je pisac dakle zlo shvatio Olaorsves rijeći. Drogo se neda pretpostaviti, Ako taj gospodin onako jasne misli u ovako jas- nim izrekama, ovako pogrešno shvaća, on se je zacijelo sa kriterijom i sa zdravim razumom lju+ to zavadio. Ali onda naka batali politiku i pisanje političkih članaka, ako neće da mu se smiju isti njegovi sumišljenici, kod kojih se ovako strašao blamira i u svom neznanju prodava im rog za: svijeću. Sa izložbe u Chicagu. Čitamo u hrvatskom amerikanskom listu »Oliicagu* : aSvaka država ima svoj izlošbeni dan, a ta- ko je i Austrija izabrala svoj za 18 kolovoza, na rogjen dan Njegovog Veličanstva cara Austrije i kralja Hrvatske. Na ćelu te svečanosti, koja je jučer slijedila ophodom po grada i raznim sveča- nostima na izložbi bio je carski povjeretik ovdje: na islošbi gosp. Paliček. Pak šta je on aradio? Mjesto da je ba jučerađoji dan sve austrijske na<' rode u jedno kolo sakupio, da svetkuju rogjen: dun svoga cata i kralja on je protivno učinio. On: je išao na to, da u oči ovomu “svjeta pokaše, dd“ Austrija je njemačka ritn . .. Njemaca i nešto Magjara sastojeća, polio sa trakom. Već na banketu, g Pa liček predajedao, rekao je za Harrison koji dobro posna elo svijet, ima S ak