“List izlasi »švakom subotom, a bijeda a unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- |
.dinu for. 4, na: po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu-i
godinn fior..4:; 50, na po godine for. 2; 25; sa inozemstvo Bor. 4 i poštarski troškovi.

U DUBROVNIKU 16. Septembra 1898.

m

Pretplata | oglasi
: na tijela dalju se Uredništvu.

Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se tiskaju po pogodbi.
| Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane no prima ni uredništvo ni uprava

da je predbrojea iza došasto pdlagodište.

Kako' stojimo .

Ima ljudi koji misle, da ova današnja stag-
paciju hrvatskih stranačkih . odoošaja u Dalwaciji
koristi našoj stvari, te da će ona konačno da uro+
di i dobrim plodom za našu nutarnju organizaciju,

Mi smo, a dopuštenjem, protivnoga mnijenja,

Ova nejasnost već predugo traje. Primirje
koje sada ,uživamo“ nije distrenje, nego posljedi-
ca smalaksanja svake energične inicijative, da se
izvede nešto velika i trajna.

Svak čeka i — gnjije čekajući.

Na žalost, sto se dogodilo u Banovini, ne
može da nagje druga u Dalmaciji, jer je nama
avijem svgjeno, da nas samo krvavi porazi dovo.
de k pameti.

Moogi su se nadali, da će nam Gundulićeva
svečanost u tome u pomoć priskočiti. Prevariše
se ljuto, a prevariše se zato Sto ova nije bila na
to pozvana. Ona je imala da bude triumfom hr-

“vatstva' u najširem smislu ose riječi, pa kad je

'to postigla, ona je svoju zadaću izvršila.

(Ono je Makarska bila slavlje i pobjeda sta*
novitog hrvatskog načela, stanovite hrvatske stran-
ke. Dubrovnik proslavio .je pobjeju ukupnog br.
vatskog plemena i da je bilo dragudije, ne bi
bilo dobro.

Nego to nije dosta. Patrijotizam i narodna
svijest, bez vogje, gubi se kao srutak izvora, koji
ge bez jaruge Fastače u zemlju. A ko danas vodi
hrvatska Dalmaciju ?

Na ovo pitanje mi ne zuamo odgovoziti.

Narodne svijesti imade na pretek ; hrvatska
misao i ideja“ jedinstva zavukla se i u najprostije
seljačke slojeve od Raba do Spića; hrvatstvo ala
vi pobjedu za pobjedom na različitim poljima na.
rodnog života; umoaža se neprestano broj oduše.
vljemji i pošrtvovnijeh * rodoljuba. Ali koja hvaj.
da, kada: sve: ovo“ blago leži raspršano, kad svi

ovi dragocijeni elementi nijesu koordinovani u je.

dnu vojsku pod vrsnim i složoim vogjama, vojsku
poslušnu i organizovanu, koja ide jednim pravcem

oi zna kamo ide, već su samo odvažae ali male

četice, te vojuju za stvar na svoju ruku, pak se
u peredu dosta puta megjusobno sukobe?

Osvem toga počeo nas je gristi neki pogani,
otrovni crv: sumnja. Proklet bio onaj koji ga
njeguje! Tako je. Ali što koristi, kad je on čedo
ove mutne situacije i ljudi koji samo u pjoj mo-
gu da živu?

Mi danas ne osjećamo pogubne posljedice
svega toga, zato što se još nije pružila prigoda,
Ali-neka sutra osvane koji odlučni dan, pak će.
mo vidjeti kako smo ljuto negrajisali s našega ne.
“bajatva oko stranačkog 'preustrojstva.

Zato radimo, radimo dok: nam 'je na“vrijeme;
radimo da se ne odocnimo. Gonimo is vašeg kola
Jažive proroke, koji vam jezuvitakim puritanizaram
siju rozdor i unose orno sjeme sumpje,.ali ne šte.
dimo ni pne.trome lijevčine;.koji svojom , mloha+
vošću i polhičkam sHipskovdsijom ubijaju narod,
a svoje drugove, te nijesu kao i oni, metaju ne:
kim verazamljivica oporjunitetom koji snači spa-
vanje.

Mi emo dačao svrši, Kad 'i kad opozoruje:
ino jave moljenja i odličaije' rodoljube Dalmacije
a0: pogibiju, koje nada prijeti ia ovog ranila, Ne:

nije forum u kome se oni imadu iznositi.

Cim se ovca srami, tim se koza diči.

pako.

liko stotina pravoslavaih seljaka.

šćanski trgovci naredili da u Knin dogju.

znali što su činili.

ma stisnula“ i ,od straha drhtahu“ ispred

ne Živjeli! i Slava ! Srbima Koinskijem |*

svoju zemlju ve pozna, dosta puta

kad ni zgrijati.

na “am Gjunis i Slivnicu,
Kninska slava vije bila ni najmanje poreme-



AID

go neka niko ne misli da smo mi s ovim gotovi
"Ne. Mi imamo i konkretnih predloga, ali ovaj lit

Razumijemo li se? Ako čijoj osobnoj ambi-
ciji godi da ovako ide naprijed, ili se opet nečiji
uvrijegjeni ponos na ovaj način osvećuje, naša stvar
to skupo plaća — a je li pravedno da tako bude?

Zaista naša braća Srbi shvataju svijet nao-

Poznati su dogogjaji u Kuinu prilikom sve-
čanog otvora Prvog Muzeja Hrvatskih Starina. Sr:
bi nijesu gostima dali da idu na zemljište knin-
skog starinarskog društva, te su dračom i kame+
njem zagradili jedini put koji tamo vodi. Osvem
toga oni su u Koin onom prigodom sabrsti neko-

Ovaj dan mije bila. nikakva crkvena sveča-
nost, već samo hrvatska proslava starinarskog
društva. Seljaci iz kninske okolice nijesu imali u
gralu nikakva posla, te bi oni bili kod kuće o-
stali, da im nijesu popovi, kalugjeri i propali hri-

Tu su ih oboružali toljagama, naučili ih što
će ge derati i kako će se na hrvatske izletnike
kamenjem bacati. Oni su jadni tu svoju zadaću, u
koliko su iwogli, izvršili s vršili su je s onom
nespretnošću, koja odava da u njima vema nika-
kve srpske narodne svijesti, da oni uprav nijesu

Sa hrvatske strane digao se na ta divljaštva
naše liberalne braće opravdani glas ogorčenja, i
mi smo pomogli da žigošemo nelijepo ponašanje
kalugjera, popova i raspopica. Ali to vjih nije že-
niralo. Mješte da se sakriju i da se posrame na
svoje gadno ponašavje, oni se š njime d če i pri-
povijeđaju ga kao kakvo veliko junaštvo. Oni ni-
šta ne taje, dapače sumu stvar prećeravaju, hva.
leći se kako je pred aviješnom Srbadijom  Hrvat-
skim rodoljubima, (koji su goloruki u Knin došli
da se povesele otvoru novog Muzeja) ,krv u žila-
»Ju+
nečkih pogleda“ i ,junačkog dižanja“ svijesne Sr-
badije. Srpski listovi ne mogu da dovoljno nabva-
le njihova svijest (toljage) te udaraju u gromor-

Mi ćemo im odgovoriti, da je velikijem nau-
čenjacima devetnaestog vijeka, koji su po središ-
njoj Africi prali sramotu kuiturnoga svijeta, da još
»trv stinula*
ispred divljačkih rulja afcikanskih ljudoždera. Ali
«kad su se oružjem u ruci pokazali suplemenjaci
ovih učenih putnika, da se omjere sa progonitelji.
oma avoje braće, onda .bi rulji: divljaka većinom
*kev tako ,ostinula*, da se više ne bi m Di.

Nemojmo se dakle hvaliti va tim junaštvi.
ma kninskih foljagara i bukeških čibukaša, jer bi
mogla da izveđu ružnih prispodoba. Ona nam spo-
minju junaštva“ Srba godine 1877 i njihovo bje:
žanje na očigled ruskijeh vojskovogje, koji se to-
me u ijedu smijshu, ona bi nam mogla donijeti



Gana via ioivima, a oni koji im :ponlagjaju po+






puaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi

Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više puta

kazuju samo svoj jadni odgoj i ništa drugo, jerbo
Hrvat nije bio došao da mjeri junaštvo nego da
vidi svoje starine, koje se ne “pobijaju toljagama
Bi bacanjem kamenja. Vide to i oni pak bi sad
htjeli, da iz nesporazumka izmegju prof. Bulića i
presjednika ,Hrvatskog Starinarskog Društva“ cr-
pe dokaze svojoj ignoranciji, po kojoj hoće da hr-
vatskih spomenika nema. Prof. Bulić bio je naime
protivan da se zgradi posebni muzej za hrvatske
starine, već je htio da se hrvatske starine prene-
sa u Spljetski archeološki muzej i tu smjeste za-
jedno sa latinskim iskopinama po Solinu. Presje-
dnik koinskog društva tome se opirao, jer je htio
da hrvatski spomenici imaju svoj muzej. Srbi pak
prof. Buliću, koga sad nazivlju trijezoim i ozbilj-
nim učenjakom, podmeća, da je on rekao da hr-
vatskih starina nema! Ova nas sjeća na onaj ,Ob-
zorov“ članak o kome smo u prošlom broju go-
vorili, te, konstatujuć još jednom  venatkriljiva
srpska izvrtanja, cijevimo da nije potreba iznositi,
koliko je Bulić radio okolo starih hrvatskih spo-
menika u Kninu i koliko je 0 -njima napisao. |
Da pravo rečemo nama je sa stranačkog
stanovišta drago što se množe junački ekscesi na-

(še braće. U Dubrovnik poslaše naoružanu i plaće-

nu vojsku seljaka, u Kninu su ih proti nama na-
oružali toljagama, u Rajiću u su tako fanatizovali
masu, da je ova onomadne htjela poubijati kato-
like. I još se tijem hvale, još tim svojim junaci-
ma kliču ,Slaval“ a prodana mješina u Zagrebu
predlaže, da bi bilo dobro, kad bi se ti primjeri
slijedovali gdjegod Srba ima!

Ne zamijeramo, neka im bude. Ko što ima,
ono dava.

_—_—

Gojenje duhana u Dubrovniku i “Boki.

Na prvi avgusta ove godine prenesen je Du-
hanski Ured iz Kotora u Gruž, a u Kotoru je u-
temeljena ekspozitura koja je podložena gruškoj
upravi.

Sagjenje: duhana u dubrovačkom području
dobro je počelo, ali ovsj početak prekomjerno je
težak, Ima neizmijerno mnogo poteškoća koje pri-
ječe da se gojenje duhana u nas na brzo uvriježi,
ali nadamo se da će se ove malo pu malo svlada-
ti. Naš narod nije se još naučio na ovu novu kel-
turu koja od vjega zahtijeva dosta pomnje, t€ mu
ge sve čini da se neće isplatiti. Ali to nije ni ma-
lo istina, jer se gojenje duhana dobro isplaćuje
kako to svjedoče ostali predjeli dalmatinski, gdje
se je duhan otprije počeo gojiti, na pr. u Imo-
skom, Vrgorcu i drugdje. Tamo se narod na go-
jitbu duhana priučio te iz njega crpi veliki dobi.
tak, koji je tim viši što je poljodjelac iskusniji i
vještiji. Vještinom se gojenje, branje, a nadasve
sušenje bolje obavi, dobije se i bolju duhan a na-
dasve. prištedi se va raboti i na vremenu. Zato
ge mora pomojivo i racijonalno uzgajati najprvo ra.
sadnik, a dalje valja pametao postupati kod unjo-
jenja i ostalog gojenja duhanske biljke, pak neće-
mo požaliti što smo je sadili. Istina da se oko aje
boće dosta posla, ali neka narod: pomisli koliko
posla ima okolo vinograda i vina, Tu imamo ko.
panje, rezanje, sumporanje, štrapavje, i druge si.
tuije radoje, zatim trganje, mečenje, vrenje masta
a iza ovoga toga dalasi mučna njega rina, Pa ipak