“List izlasi »švakom subotom, a bijeda a unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- | .dinu for. 4, na: po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu-i godinn fior..4:; 50, na po godine for. 2; 25; sa inozemstvo Bor. 4 i poštarski troškovi. U DUBROVNIKU 16. Septembra 1898. m Pretplata | oglasi : na tijela dalju se Uredništvu. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se tiskaju po pogodbi. | Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane no prima ni uredništvo ni uprava da je predbrojea iza došasto pdlagodište. Kako' stojimo . Ima ljudi koji misle, da ova današnja stag- paciju hrvatskih stranačkih . odoošaja u Dalwaciji koristi našoj stvari, te da će ona konačno da uro+ di i dobrim plodom za našu nutarnju organizaciju, Mi smo, a dopuštenjem, protivnoga mnijenja, Ova nejasnost već predugo traje. Primirje koje sada ,uživamo“ nije distrenje, nego posljedi- ca smalaksanja svake energične inicijative, da se izvede nešto velika i trajna. Svak čeka i — gnjije čekajući. Na žalost, sto se dogodilo u Banovini, ne može da nagje druga u Dalmaciji, jer je nama avijem svgjeno, da nas samo krvavi porazi dovo. de k pameti. Moogi su se nadali, da će nam Gundulićeva svečanost u tome u pomoć priskočiti. Prevariše se ljuto, a prevariše se zato Sto ova nije bila na to pozvana. Ona je imala da bude triumfom hr- “vatstva' u najširem smislu ose riječi, pa kad je 'to postigla, ona je svoju zadaću izvršila. (Ono je Makarska bila slavlje i pobjeda sta* novitog hrvatskog načela, stanovite hrvatske stran- ke. Dubrovnik proslavio .je pobjeju ukupnog br. vatskog plemena i da je bilo dragudije, ne bi bilo dobro. Nego to nije dosta. Patrijotizam i narodna svijest, bez vogje, gubi se kao srutak izvora, koji ge bez jaruge Fastače u zemlju. A ko danas vodi hrvatska Dalmaciju ? Na ovo pitanje mi ne zuamo odgovoziti. Narodne svijesti imade na pretek ; hrvatska misao i ideja“ jedinstva zavukla se i u najprostije seljačke slojeve od Raba do Spića; hrvatstvo ala vi pobjedu za pobjedom na različitim poljima na. rodnog života; umoaža se neprestano broj oduše. vljemji i pošrtvovnijeh * rodoljuba. Ali koja hvaj. da, kada: sve: ovo“ blago leži raspršano, kad svi ovi dragocijeni elementi nijesu koordinovani u je. dnu vojsku pod vrsnim i složoim vogjama, vojsku poslušnu i organizovanu, koja ide jednim pravcem oi zna kamo ide, već su samo odvažae ali male četice, te vojuju za stvar na svoju ruku, pak se u peredu dosta puta megjusobno sukobe? Osvem toga počeo nas je gristi neki pogani, otrovni crv: sumnja. Proklet bio onaj koji ga njeguje! Tako je. Ali što koristi, kad je on čedo ove mutne situacije i ljudi koji samo u pjoj mo- gu da živu? Mi danas ne osjećamo pogubne posljedice svega toga, zato što se još nije pružila prigoda, Ali-neka sutra osvane koji odlučni dan, pak će. mo vidjeti kako smo ljuto negrajisali s našega ne. “bajatva oko stranačkog 'preustrojstva. Zato radimo, radimo dok: nam 'je na“vrijeme; radimo da se ne odocnimo. Gonimo is vašeg kola Jažive proroke, koji vam jezuvitakim puritanizaram siju rozdor i unose orno sjeme sumpje,.ali ne šte. dimo ni pne.trome lijevčine;.koji svojom , mloha+ vošću i polhičkam sHipskovdsijom ubijaju narod, a svoje drugove, te nijesu kao i oni, metaju ne: kim verazamljivica oporjunitetom koji snači spa- vanje. Mi emo dačao svrši, Kad 'i kad opozoruje: ino jave moljenja i odličaije' rodoljube Dalmacije a0: pogibiju, koje nada prijeti ia ovog ranila, Ne: nije forum u kome se oni imadu iznositi. Cim se ovca srami, tim se koza diči. pako. liko stotina pravoslavaih seljaka. šćanski trgovci naredili da u Knin dogju. znali što su činili. ma stisnula“ i ,od straha drhtahu“ ispred ne Živjeli! i Slava ! Srbima Koinskijem |* svoju zemlju ve pozna, dosta puta kad ni zgrijati. na “am Gjunis i Slivnicu, Kninska slava vije bila ni najmanje poreme- AID go neka niko ne misli da smo mi s ovim gotovi "Ne. Mi imamo i konkretnih predloga, ali ovaj lit Razumijemo li se? Ako čijoj osobnoj ambi- ciji godi da ovako ide naprijed, ili se opet nečiji uvrijegjeni ponos na ovaj način osvećuje, naša stvar to skupo plaća — a je li pravedno da tako bude? Zaista naša braća Srbi shvataju svijet nao- Poznati su dogogjaji u Kuinu prilikom sve- čanog otvora Prvog Muzeja Hrvatskih Starina. Sr: bi nijesu gostima dali da idu na zemljište knin- skog starinarskog društva, te su dračom i kame+ njem zagradili jedini put koji tamo vodi. Osvem toga oni su u Koin onom prigodom sabrsti neko- Ovaj dan mije bila. nikakva crkvena sveča- nost, već samo hrvatska proslava starinarskog društva. Seljaci iz kninske okolice nijesu imali u gralu nikakva posla, te bi oni bili kod kuće o- stali, da im nijesu popovi, kalugjeri i propali hri- Tu su ih oboružali toljagama, naučili ih što će ge derati i kako će se na hrvatske izletnike kamenjem bacati. Oni su jadni tu svoju zadaću, u koliko su iwogli, izvršili s vršili su je s onom nespretnošću, koja odava da u njima vema nika- kve srpske narodne svijesti, da oni uprav nijesu Sa hrvatske strane digao se na ta divljaštva naše liberalne braće opravdani glas ogorčenja, i mi smo pomogli da žigošemo nelijepo ponašanje kalugjera, popova i raspopica. Ali to vjih nije že- niralo. Mješte da se sakriju i da se posrame na svoje gadno ponašavje, oni se š njime d če i pri- povijeđaju ga kao kakvo veliko junaštvo. Oni ni- šta ne taje, dapače sumu stvar prećeravaju, hva. leći se kako je pred aviješnom Srbadijom Hrvat- skim rodoljubima, (koji su goloruki u Knin došli da se povesele otvoru novog Muzeja) ,krv u žila- »Ju+ nečkih pogleda“ i ,junačkog dižanja“ svijesne Sr- badije. Srpski listovi ne mogu da dovoljno nabva- le njihova svijest (toljage) te udaraju u gromor- Mi ćemo im odgovoriti, da je velikijem nau- čenjacima devetnaestog vijeka, koji su po središ- njoj Africi prali sramotu kuiturnoga svijeta, da još »trv stinula* ispred divljačkih rulja afcikanskih ljudoždera. Ali «kad su se oružjem u ruci pokazali suplemenjaci ovih učenih putnika, da se omjere sa progonitelji. oma avoje braće, onda .bi rulji: divljaka većinom *kev tako ,ostinula*, da se više ne bi m Di. Nemojmo se dakle hvaliti va tim junaštvi. ma kninskih foljagara i bukeških čibukaša, jer bi mogla da izveđu ružnih prispodoba. Ona nam spo- minju junaštva“ Srba godine 1877 i njihovo bje: žanje na očigled ruskijeh vojskovogje, koji se to- me u ijedu smijshu, ona bi nam mogla donijeti Gana via ioivima, a oni koji im :ponlagjaju po+ puaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više puta kazuju samo svoj jadni odgoj i ništa drugo, jerbo Hrvat nije bio došao da mjeri junaštvo nego da vidi svoje starine, koje se ne “pobijaju toljagama Bi bacanjem kamenja. Vide to i oni pak bi sad htjeli, da iz nesporazumka izmegju prof. Bulića i presjednika ,Hrvatskog Starinarskog Društva“ cr- pe dokaze svojoj ignoranciji, po kojoj hoće da hr- vatskih spomenika nema. Prof. Bulić bio je naime protivan da se zgradi posebni muzej za hrvatske starine, već je htio da se hrvatske starine prene- sa u Spljetski archeološki muzej i tu smjeste za- jedno sa latinskim iskopinama po Solinu. Presje- dnik koinskog društva tome se opirao, jer je htio da hrvatski spomenici imaju svoj muzej. Srbi pak prof. Buliću, koga sad nazivlju trijezoim i ozbilj- nim učenjakom, podmeća, da je on rekao da hr- vatskih starina nema! Ova nas sjeća na onaj ,Ob- zorov“ članak o kome smo u prošlom broju go- vorili, te, konstatujuć još jednom venatkriljiva srpska izvrtanja, cijevimo da nije potreba iznositi, koliko je Bulić radio okolo starih hrvatskih spo- menika u Kninu i koliko je 0 -njima napisao. | Da pravo rečemo nama je sa stranačkog stanovišta drago što se množe junački ekscesi na- (še braće. U Dubrovnik poslaše naoružanu i plaće- nu vojsku seljaka, u Kninu su ih proti nama na- oružali toljagama, u Rajiću u su tako fanatizovali masu, da je ova onomadne htjela poubijati kato- like. I još se tijem hvale, još tim svojim junaci- ma kliču ,Slaval“ a prodana mješina u Zagrebu predlaže, da bi bilo dobro, kad bi se ti primjeri slijedovali gdjegod Srba ima! Ne zamijeramo, neka im bude. Ko što ima, ono dava. _—_— Gojenje duhana u Dubrovniku i “Boki. Na prvi avgusta ove godine prenesen je Du- hanski Ured iz Kotora u Gruž, a u Kotoru je u- temeljena ekspozitura koja je podložena gruškoj upravi. Sagjenje: duhana u dubrovačkom području dobro je počelo, ali ovsj početak prekomjerno je težak, Ima neizmijerno mnogo poteškoća koje pri- ječe da se gojenje duhana u nas na brzo uvriježi, ali nadamo se da će se ove malo pu malo svlada- ti. Naš narod nije se još naučio na ovu novu kel- turu koja od vjega zahtijeva dosta pomnje, t€ mu ge sve čini da se neće isplatiti. Ali to nije ni ma- lo istina, jer se gojenje duhana dobro isplaćuje kako to svjedoče ostali predjeli dalmatinski, gdje se je duhan otprije počeo gojiti, na pr. u Imo- skom, Vrgorcu i drugdje. Tamo se narod na go- jitbu duhana priučio te iz njega crpi veliki dobi. tak, koji je tim viši što je poljodjelac iskusniji i vještiji. Vještinom se gojenje, branje, a nadasve sušenje bolje obavi, dobije se i bolju duhan a na- dasve. prištedi se va raboti i na vremenu. Zato ge mora pomojivo i racijonalno uzgajati najprvo ra. sadnik, a dalje valja pametao postupati kod unjo- jenja i ostalog gojenja duhanske biljke, pak neće- mo požaliti što smo je sadili. Istina da se oko aje boće dosta posla, ali neka narod: pomisli koliko posla ima okolo vinograda i vina, Tu imamo ko. panje, rezanje, sumporanje, štrapavje, i druge si. tuije radoje, zatim trganje, mečenje, vrenje masta a iza ovoga toga dalasi mučna njega rina, Pa ipak