Br. 88. CRVENA KRVATS “> List islazi svakom subotom, a cijena inu je smes za Dubrovnik: na cijelu go- | Pretplata i oglasi piaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ a Dubrovniku a dopis dinu fior. 4, na p6 godine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovwnu : na cijelu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; sa inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se Pojedini broj stoji 10 novč. da je predbrojen i za došasto polugodište. U Pragu i kod nas. Ministarski akt, kojim se proglasilo iznimno stanje odlučen je u velikom mivistarskom vijeću od 22 avgusta, 4 dana iza nekih mladočeških de- monstracija, ali nije proglašea nego na 12 sep- tembra, dakle uprav onaj dao, koga datira kraljev- aki reskript od godine 1871, po kojem bi se Češ- *koj priznalo pravo države. Uspomenu ovoga dana htjedoše Česi da proslave velikim iskazima, ali doživješe obustavu ustava. Obustavljeno je pravo sakupljanja i društa- va kao i sloboda štampe; obustavljena je porota i sudu je sva vlast predana. To će trajati godi- nu dana. Vlada u Češkoj počela je, da odmah energi- čno provagja ministarsku naredbu. Zatvorila je i raspustila sila društava, megju njima i sami mla- dočeški klub. Ostala društva moraju, tri dana pri- je skupštine, da policiji podnesu taćan program svojih sjednica. Obustavljeno je! nekoliko radikal- nih novina, a veliki mladočeški listovi moraju tri sata prije izdanja, da censuri podnesu svoje pri- mjerke, koja će ih čitati kroz dvostruke naočale, te za najwavju plijeniti ili ih zvati pred sud bez gragjanske porote. Zato se mnoge novine već pre- seliše iz Praga u druga mjesta, a za , Narodni Listy“ kežu, da će u Brno. Zatvorčna je velika množina demonstranta. Svaki dan dolaze nove vi- jesti. Pojačana je policija i orožništvo. Mladočeški prvaci sastaše se u svom klubu da vijećaju o po- ložaju. Došla je policija, istjerala ih; zatvorila ku- ću i zapečatila je. Malo opsadno stanje. Tasfle bacio je češkoj radikalnoj stranci ru- kavicu ; ova ja je primila i dvoboj je započeo. Ko će izaći dobitnikom ? Listovi nvakojako komentuju postupanje vlade. »Neue Freie Presse“ žali što se Tuaffa nije još prije odlučio na ovaj korak. , Vaterland“ je u reservi, Sta- ročesi izrazuju napadajuć mladočehe se nekako nera- zumljivo; ve znaju valjda sami, što bi kazali,a Po- ljaci obaraju se svom silom na Mladočehe, te javljaju, da će oni u Beču jednoglasno odobriti postupak vlade. Najzanimiviji su Magjari! Oni, zabrinuti za interese dinastije i monarkije, pijeskaju ministar- skim naredbsma, zaboravljajući na svoju nedaleku prošlost. Mladočesi pak, u koliko to mogu, . sovu narod da š njima zajedno podnese ovu novu kuš- doje, strpljivo ali ustrajano. Što će svega toga da bude? ,N. Fr, Presse“ zove iznimno stanje morfinom koju je uzelo Tasf- feovo ministarstvo, eda malo pozaboravi teške bo- lt koje mu mira ne daju. 1 drugi listovi sumojaju da (di će iznimno stanje promijeniti politiku Čeha. Vlada je litjela drmnuti radikalnim elementom, te opet všpostaviti ugijerenu staročešku stranko. Tu ve je ona najprvo razočarala, prvo jer mladočesi se nijesu: impresiodirali, a drugo jer staročesi ne- maju nikakve: volje da joj u/pomoć ptiskoče, da. pače oni javljaju, da će se posve povući sa poli- tidkog: polja; a mladočehe ostaviti na poprištu, (Danas sva 'Europa pozorno prati razvitak for. miks bitke ismegju mladočeha i bečke vlade. Mi| joj nalebimo | samalnijih 'osroka, pra- ma kojima savodi monoćracija izgledaju re koje je poi aa, o | ire rme dano t Moet de. | U DUBROVNIKU 98. Septembra_1898. šalju se Uredništvu. | tiskaju po pogodbi. žoim narodom, punim talenata, volje i bogatstva, Zatravila je mjerodavne krugove, zaposlene «ko 0- čuvanja današnjeg dualističnog sustava, Denun- cijanti slobodoumne ljevice laživo objegjuju Čehe svakojakim rekriminacijama. Ne, oni su od njih daleko, oni su zaokupljeni idejom češke narodne slobode, oni hoće da češki narod postane drža- vom, da Češka ne bude prekrita službenom vje- mačkom koprenom, već da bude češka. To je vji- hov idejal, a borba za nj nije nego pendant one borbe, koju su i Magjari vodili, dokle nijesu izvoj- Štili svoje državno pravo. Naše je mnijenje da se je gospodin Tasffe preveć okasnio svojim — pokusom. Dvadeset go- gina prije, on bi bio strašnim oružjem. Danas bode samo onoga, koji se š njime služi, duk na movarkiju ne baca lijepu sjenu. Gospoda u Be- ču ljuto se varaju, ako misle da imaju posla sa- mo sa jednom strankom. Narod od 6 milijuna sto- ji prama vjima i on se Bada, da, kako je odolio glasovitim bečkim punktacijama, da će tako odo- ljeti i novim pokušajima, koji samo pokazvju, da je već skrajoje vrijeme, da se monarkija preustro- ji, da se sistem, koji danas u njoj gospoduje, zamije- ni drugim, boljim: * < * Ovako je Česima. Oni su u kritičnim dani. ma. Oni su junački pošli u susret situaciji i na- daju se pobjedi. Ali ostaviti sada Čehe. Vratimo se doma, Pogledajmo se; ne tajimo jedan od drugoga : isjatimo pitanje, što van sVa- kom na jeziku titra“ Odgovorimo. Mi se uvijek junačimo našom borbom, mi u- vijek _pripovijedamo o neki našim velikim žrivama, Iluzija! Fantazija! Mi ve znamo oi za žrtve ni za borbu. Naš rad nije nego samo priprava na njih. Da bi do narodne. neodvisnosti i ujedinjenja bio uvijek ovako irnović put, svi bi Hrvati bi- li pravaši. Ali će doći teških dana, a doći će kad ge naše ideje rašire i zaprijete, da će postati re- alnošću. A šta ćemo onda? Mi imamo danas veliki broj ,rodoljuba,“ koji znatoo utječu u naš politički život, sasvijem da pravim patrijotizmom nijesu proviknuti. Hrvat. stvo i patrijotizam kud njih je samo neka moder- na vrst sporta. Imamo dobrih, dosta puta i iskrenih siabića, čije je hrvatstvo vrlo ograničeno, koji nemaju pred sobom širokih vidika slobode, već malih mjesnih interesića i osobnih mizerija, koji su IIcvati ono- liko koliko to ne smeta, . . Što ćemo š njima kad nastupe odlučni dani? Zuamo li mi koliko ih je? Znamo li mi koliko 64, nas ostati ? Jesmo li 1 za nas ojegurni? Što ka- še farod? Hoće li izdržati? Razmišljajuć o češkom položaju ova i stoti. ono ličnih pitanja premeću nam'se po: pameti. Istine, mi va njih ne znamo odgovoriti, All oni nam namiću silu dašnosti, od kojih političko uz. ogajanje naroda, taktika, jedinstvo, odlačnost i di. ddiplina nijesu najsadnje | oko u6 0 nad sa djih sjaje je 4 j ' pišat \ d Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta Rukopisi se ne vraćaja, Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Naši Dopisi. Perast, 20 Septembra 1893. - Rijeć poštena čovjeka postaje najsvetijom dužnošću. — Evo me po drugi put, moja premila »Crveno,“ da ti izručim iskreno svoje uvaženje, jer ti dadoh tvrdu vjeru, da ćuti se po novo na- javiti »čim dogje do nužde.“ Nije do karaktera staroga Čelik-Peraštanina, da se ne ozove na bezobrazne laži i pogrde, koje mu se u obraz bacaju u tako zvauom dubrovačkom listu. Sasvi- jem slučajno, jer ga prezirem, pade mi predoči br. 12. onog vlaškog lista, gdje letimice pročitah pisaniju njekog delije, koji se krije koprenom »Jerolima sa (katoličkog) zvonika.“ Nije Jerolim vlaha ui vid'o, a kamo li postao organom vlaških prirogjenih rigotina. Jerolim katolike na istinn zove, a ne na laž i pogrdu. Što ćeš da ti rečem, moja dična_ ,Crveno", ima ljudi koji će uzaled grijati klupe svijeh školskijeh zavoda, vavijek će divljakom biti, vavijek ćeš pasj h laži i neuljud- nih izraza od ojih slušati. Ipak nemoj misliti, da su takvi Peraštani: izvrtavje i. nečovječnost nije peraški smok. Sama srpska inteligencija i civili» zacija daje prizor tako savršenog galateuma, 8 to je već znak silnog oštromulja te hrlog šrpskog napretka va polju čovječjeg odgoja i naobraževja. Premda ne izostajemo a da im se ne divimo, ipak ne daj Bože, da se Hrvat u njih ugleda, jer čim se koza diči, tim se ovca srami. Sada, danu kaži mi, ugledna publiko, koja ši prisustvovala petnaestog Augusta na divnom Škr- pjelskom otočiću, što je falilo redu, mirnoći i sja- ju onog slavlja? Danu reci, skladni dopisniče, srp- skoga ti poštenja, ako si kader ikad istinu kaza- . ti, koji si nered mogao opaziti na ovoj svečano- sti, koju li štetu Bogorodićinom Svetištu? Ne bla« ti, nego kaži, što se slučilo te u svom tupom umu cijeniš, da gore svečanosti do ove godine vi« dio nijesi? Zar.za to, što ugledna tvoja ličnost učestvovala nije? Jadan čOče, biće ti poznata ona stara peraška poslovica: »Jerom i bes Jera'sve- jedno,“ a ti se sam Jerom prozivlješ. A doduše nijesmo te ni zvali, jer se Gospin Otočić još po- srbio nije. Nego me pitaš, ko je je bio od Pera- šlana u onom društvu, što se običava sastavili is omladine sa nadgledanje Otočića? Koji su bili? Bili su ovi isti, koji i na fašinadu, koji i u Sv. Vetke, dočim ti i tvoja družina ostupiste 8 toga, što vijesu Srbi. Nije li za to, danu, kaži, za što. Ela momče golobrće, kaži a ne laži. Za što tii tvoja družina ostupiste od društva omladine, za što okrenuste pleća obošavanom vam Vajkodi? Zar sa to, što vam je smetala narodna trobojni- ca? Na fašinadi | u Sv. Petke trobojnice bilo nije.. Mošda sa to, što vam je smetalo društvo orevlja«. ra i Glogovčana? Oh čudne mam srpska aristo“: kracije, koja se tek sad ajetila, da je is grofovska. krvi pronikla, pa se stidi općiti okracijom,. . vije “stidio ni ja veša