| bi daje predbrojea i za došasto polugodište. La grande nation. Donque s' intuoni agli asini alleluia, Gloria ed osanna. Giusti. lodirektnom potporom srpske vlade izišao je kalendar ,Srbobran“ za god. 1894. Nekoliko je vremena, da srpski listovi objavljuju taj kalendar u biljade i hiljade eksemplara rasturiti po svim krajevima gdje žive ,srpski narod,“ jer je u nje- ga plemenita tendencija, da ga razbudi, osvijesti i uzgaja, da ga okrijepi u borbi protiv Hrvata. U njemu imade mnogo lijepih stvari. Megju najvažni- je broji se poučna radoja pod naslovom \, Kratka povijesinica Srba,“ s kojom evo hoćemo da upo- znamo naše čitatelje. Povijest nas je dosada učila, dio se Slaveni ma koliko ae tražilo, prije dobe seobe naroda (u trećem vijeku p. Hr.) nigdje ne pojavljuju ; osvem toga da je naše opće ime Slaven, a Četa, Poljak, Hrvat, :Rus itd. da su plemenska imena. Ni jedno m drugo nije istina, jer, piše auktor kratke po- vijesnice Srba, — ,od svih Slovena najstariji su Srbi. Ime Srbin mnogo je starije od imena Slo- ven. Ime Srbin bilo je poznato još ad pamtivijeka, na hiljade godina prije Hrista.“ I ne smijete mu reći, da toga nema u nika- kvoj povijesti, jer on zna i za prakolijevku Srba. »Prakolijevka Srba bila je, veli on, čak tamo u dalekoj Aziji, u zemlji Indiji. Tu je bila prva Sr- i Panovsku Srbiju.“ — Kad je to bilo? ,Bog sve- ti zna, odgovara gosp. pisac, koliko su naši pra« oci proboravili u toj svojoj pradomovini, Bilo je to vrlo davno, u nezapamćena vremena, na dese- tak hiljada godina prije Hrista." — Mi to na- ravno ne možemo shvatiti. Povjest čovječanstva dopire ne dalje od 3000 god, pr. Hr., a ne dalje od 5000 računa se početak ljudstva. Ali arpski hi- Moričar znade što je bilo i 10.000 godina prije; on znade i za imena srpskih dršava, koje su op- stojale 7000 godina prije nego se zna za Egypat, Najstariju državu na svijetu! Gdje smo onda bili ni Hrvati!! Ali čujmo što se dalje od Srba dogodilo. Na- itala je, piše Srbin, »prva velika seoba Srba i Drvo (aoh 1!) cijepanje Srpstva. Jedan ogranak Brba krenu iz ludije prema zapadu i ustavi se u zemlji Megopotaniji. Tu Srbi osnovaše Novu Sarbarsku.“ — To je bila Nova Srbija i srpski historik pripo- Njeda nam kako su tu Srbi podigli mnoge Srpske kradove. Ali im ne bje za dugo opstanka, jer ih »potisnuše mnogi narodi“ kao Sirci, Asirci itd. A- Wraka država postala je od prilike oko 1900 god. br. Kr. To je dakle moralo biti mnogo prije. ,0- lutle Srbi krenu — gdje? — u Malu Ariju i u M razasuše i pregjoše u Europu. Neki se nasta- Me na balkanskom polootoku." To je sve moralo alkanu ,sateće rogjenje Hristovo.“ Dakle 1 Afriku nuseliše Srbi ? Vjerojatno, jer: svim 'da je narodno ime srpsko: tamo isćeznulo,' će po svoj: prilici“ Ješ:i“danas vijeruo sačuvan pa osobite “srpska: ćud, po kojoj bi“ naši“ Srbi proosti voju frisnnaku braću bija, koja se je dijelila u dvije države : Sarbarsku. Afriku 1 boravljahu onuda dugo vremena, a onda“ liše u Španiji, neki u Italiji, a znatan dio naveli“ la bude prije Krsta i seobe naroda, jer Srbe na | kao nešto izvanredna za srpstvo, i zbilja on će se | “ U DUBROVNIKU 4. Novemibra. 1898. Lin ili raka vaolom, sjen mj naprijed a Dubrova: na cijela go- dinu for. 4, na po godine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i godinu fior. 4: 50, na po godine tor. 2: 25; sa inosemstvo flor. 41 poštarski troškovi, Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se | A NRVATSKA Pretplata i oglasi puaćaju se upravi gCrvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi saa jak | dalja so U tiskaju po pogodbi. Nego ovo je samo prvi ogranak Srba, te raseliše. »Dfugi ogranak Srba, piše, pogje iz Iudije Preko srednje Azije i ustavi se oko Kaspijskog i Azovskog Mora i na planioi Kavkazu, u današnjoj azijskoj i evropskoj Rusiji. Ovu novu domovinu nazovu oni Serbanija. U Serbaniji ostadoše ovi Srbi mnogo stoljeća, dok ih ne potisnuše novi 0- svajači.“ Dakle i ovim je valjalo pobjeći kao i prvim. Jadnijeh Srba ! Što se je pak dogodilo s trećim ogrankom ? — Treći ogranak Srbakrenu iz Indije pravce na sjever, megjom velikog carstva Kitaja ili Kine, i nastani se najzad u današnjoj Sibiriji a to je 0+ gromna ruska zemlja u sjevernoj Aziji. Tu ovi Sr- bi osnuju Nibirsku Srbiju.“ I u Sibiriji stanoju Srbi? Od Sibirije do Afrike proteže se srpski narod! Neka nam bra- ća oproste, al mi odmah ne možemo da se snu- gjemo, tako je to veliko. Da zašto onda laže srp- ski akademik episkop Ružičić, koji je napisao da se Srbi protežu samo od Jadranskog do Bijeloga Mora i do Urala? Njega su zanago alapljivi Hrva- ti podmitili i mi bi, da smo Srbi, predložili neka ga kraljevska srpska akademija skine sa časti a- kademičara, jer je svoj narod okratio za tako ve- liki komad zemlje. On je Samojede, Zulu, Hoten- tote i druge hotio da izbriše iz srpskog roda! Ali nastavimo mi povijest, a oni neka se mi- sle što će šnjime. Svi ovi veliki dogagjaji zbili su se davno, strašno davno. ,Dok su se izvršile, pi- še srpski kojiževnik, ove tri prve seobe Srba pro- teklo je nekih hiljadu godina. A to se je zbilo na 8500 god. prije Hrista.* Pa gdje su vam straho- viti ratovi !| ,Sama borba, piše, sibirskih Srba sa Kinezima Hunima i Mongolima trajala je čitav niz stoljeća. U toj hiljadu godišnjoj seobi i borbi iz- ginuo je silan srpski narod.“ Inače bi ga bilo daleko više. Karakteristično nam se čini kako srpski pisac uvijek zva da su Srbi bili potučeni ili da su bježali. To je možda kod njega istinktivna erupcija najveće srpske vrli- ne. Ali bi to nas sad malo zanimalo da ova veli- ka bježanja Srba ne prouzročiše ,drugu veliku seobu Srba." Evo kako je to bilo: »Kad su sibirski Srbi, piše gosp. književnik, opet pali u ropstvo kitajsko i hunsko, počeše ih ovi strašno ugojetavati i zatirati. Ta nesreća tra- jala je vijekovima i prepolovila je srpski narod, Mnogo puta Srbi ustajahu na oružje, alise ne mo- gahu osloboditi, jer bijahu nesložni, te potisnuti Hunima, počeše da se povlače iz Sibirije prav- cem nu zapad. Usput im se pridruže i oni Srbi iz Serbanije." — Srpski pisac opširno nabraja što susve u Europi osvojili. Jedni sapremiše današnju Rusiju; drugi zauzeše današnju Poljsku i Galiciju »tla jug sve do Crnoga mora; treći osnovaše Bal tičku Srbiju, gdje je danas sjeveroa Njemačka; a i jednim krilom dopru čak do Danske“; četvrti: po- sjednu ostale današnje ,0jemačke i četke zemlje pa tu osnuju Veliku Srbiju“; peti ,okrenu na jug u današnju Austriju, Štajersku, Kranjsku, Koru- šku, Trojednica (ovo je Hrvatska Slavonija i Dal. uiselja) i Ugarska pa tu osnuju Panonsku “ ojus, Neki se opet nastaniše u ,današnjoj Ramu vjiji V Bedetju", * «Brbi Graničari“ pregjote: Da« gov ovoja od Grba ra Msjet redništvu. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta -Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo hi uprava Gotovo sva Europa bila je u arpskim ruka- ma. Ej, slavna srećna prošlosti! A kamo li prljavo Dušanovo carsivo? Sve je ovo podavno bilo. Druga seoba Srba strajala je, piše, nekih hiljadu godina, a dovršila se petog stoljeća poslije Hrista. Tu se opet po- dijeliše Srbi (neslogo, neslogo, srpska rano!) i tako nastadoše od Srba nekakvi ,Hrvati“. — Ovih, kaže pisac, ima na otocima u jadranskom moru. Kako su amo došli to se ne zna. Ima i freća velika dioba i seoba Srba. ,Još prije Hristova rogjenja zateklo sa na Balkanu mno- štvo Srba. Njih je bilo i pod zastavom Aleksandra Velikoga i njegovog oca Filipa Maćedonca*. Ovi su Srbi pod Aleksandrom osvajali Iadiju. To su uprav oni ,koji se davno krenuše iz Indije." ,O- vi najstariji Srbi na Balkanu zatekoše se tu u do- ba Hristovo i osnovaše za tim Solunsku Srbiju," Gore na sjeveru megjutim ,Goti ognjetavahu Srbe“ i oni pobjegoše te se ,naseliše širom Bi- zancije.* ,Tu zatekoše one maloazijske Srbe i po- miješaše se s vjima.“ Ali eto Huna! ,Od straha od Huna, Goti se združa sa svojim podanicima Srbima . . . . prodru preko Dunava i osvoje svu Trakiju, Macedoniju Grčku.“ Ali u ovoj vojsci ,bilo je malo Gota a 0- stali svi bijabu Srbi“ ; i u hunskoj vojsti bilo je »Kaspijskih i kavkastih Srba“ pa ,u savezu sa 0- vim Srbima Huni grunu va Rim i Bizantiju, te gotovo satru obe one carevine.“ Evala junačkim Srbima | No dosta je bilo tih ,junačkih dela.“ Napo- kon je valjalo osnovati prvu srpsku državu i erp- sku dinastiju. Mi smo dosele misljeli da je to u- činio Nemanja u 11 vijeka, ali to nije istina, jer god. 492 (dakle 200 godina prije nego nas je to povijest do sada učila, da su se amo naselili Srbi i Hrvati) ,veliki čovjek po imenu Svevlad* ,osno- va novu srpsku državu“ koja se je prostirala ,pre- ko Balkana pa čak u Istru do Trsta." Ovdje se spominje i naš Dubrovnik. Mi smo i vas oaobraženi svijet držali, da su Dubrovnik u- temeljili bjegunci iz Epidaura (današnjeg Cavtata). To sada pada, jer nam gosp. pisac posve ozbiljno pripovijeda, da je Dubrovnik podignuo unuk Sve- vladov srpski kralj Ostvojilo I. ili Strojilo oko 5600 god. pr. Hr. ,On osvoji i razori mnoge rim- ske gradove u te osnova Dubrovnik i podiže Spljet. Trogir, Krk, Rab i druge gradove, pa onda očisti od tugjina sve srpske zemlje od Poljane u Arba- piji čak do stare Vindobone (današnjeg Beča) i o- slobodi veliki dio Panonske Srbije zajedno sa Sri- jemom.* Što se dakle vaši Srbi sakrivaju ize, od njih izkrivljenoga, Porfirogeneta, kad evo naš grad sa« | gradi glavom srpski kralj Strojilo (ovo ime ne- mojte zaboraviti) 150 godina prije nego nas hi- utorija uči da su na jug došli Hrvatii Srbi? Pita- pje je riješeno, o gospodo oko , Dubrovnika !“ I nije samo da se ova srpska dinastija (onda ' još nijesu imali Milana) iskaza'na Balkanu, jerbo brat Strojila (onoga koji je utemeljio Dubrovnik) koji se svao Totilo posvoji i sam Rim i bi oda- devljeno dočekan kao oslobodilac potlačenih rim- skih robova.“ Ovi su Srbi, kaže gosp. pisač, ,po- gnati pod imenom Vandala." Vandali su dakle Srbi, “ a vandalizam ka su sinonimi. U ovom ma njem i i sa. ulašeno,