> a Br. 45. s ... LA jedani duke saketem, a sijena: mi. je: utogrijći ka Dodrovoa; na cijela go- U DUBROVNIKU 11. Novembra 1898. ( RVENA KR NI dinu for, 4, na po godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : RE zaći godinu for. 4: 50, na po godine for. 2: 25; sa inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polagodište. Kriza. Ministarstvo Taaffeovo dalo je ostavku; sa- stavlja se, ili se već sastavilo, novo. To su vije- sti koje ovih dana stignuše iz Beča. Vara se ko. misli eda je Tasffeov položaj zadnjim dogagjejima postao nemoguć. Njega je srušila vjegova traljava četrnaestgodišnja politika, koja mu ja kao crv podgrizla stolac, na kom je sjedio. Ako se može kod njegove vlade govoriti o kakvim načelima, on je imao samo. jedno: ne za-. dovoljavati nikoga. Sastavio je vladu potporom Čeha, Poljaka, Slovenaca, na žalost, Hrvata i kon- servativoih Nijemaca. Vladao je š njima dvanaest godina, oslanjajuć se čas na jedne, čas na druge, dok ga Česi, a većim dijelom i Hrvati ne ostavi- še. Tasffeova politika bijaše nestalna i prevrtljiva i u cjelini i napose: u prvom slučaju, jer se u- prav nije znalo što hoće, a u drugom u toliko što je često u pokrajinama potpomagao svoje nepri- jatelje u carevinskom vijeću. Tako je u Češkoj, samo za volju Nijemaca-liberalaca kumovao gla- govitoj nagodbi, koja bi ovim bila zajamčila go- spodstvo na češkim narodom. U zadnje doba vla- din politički ,pravac“ tako se bio pobrkao, da ga nije moguće slijediti. Taaffe, bez: svoje stare većine, htYo je da se ipak održi. Uhvatio se svih stranaka, koje su bile sklone da ga potpomažu i koje su ga napokon i zadavile. Ovo bi bio indirektni uzrok njegovu pada. Direktna bila bi dva: češko pitanje i izborna pre- inaka. Kad jedan narod jednodušno nešto zatraži, treba mu udovoljiti, inače on skače da ruši svo- ga protivnika. Grof Taaffe, čovjek valjda bez ika- knh narodnih osjećaja, nije poznavao jakost na-a rodnog preporogjenja i narodne svijesti, on je to držao kao nekim zločinom. : Grof Tasffo u Češkoj je želio, da bude mir- no, a Česi su vikali, gladni na pravicama svog ua- roda. Grof Taaffe htio je da šute — ali da osta- nu gladni. To nije bilo moguće. Česi su mu slo- mili čeljeni obruč i grof Taaffe poslužio se skraj- nim sredstvom — iznimnim stanjem. Nijemci ne bijahu nikad zadovoljni njegovim postupanjem. Oni su od njega tražili da im Če- ku učini njemačkom, da Prag bude Liočom ili Gra- com, a to se nije moglo. S druge strane Taaffe je suviše simpatizovao s njemačkim feudalcima, koji au ipak — kad im je išlo u prilog — izrazi- vali svoje državnopravno stanovište. Ma da Taaffe češkom narodu nije u ničem pomogao, nego ga doveo do bečke kapitulacije, ipak se Njjemcima no svigjaše, te ga optuživahu s mlohavosti i činjabu ga odgovoroito sa silni razvoj češke svijesti u po- sljednje doba, koju bi 00, samo kad bi bio mogao vrlo rado ugušio. Tako: Tasffa kolebajuć tamo emo, razgojevio svakoga, protiv sebe, To se. dogagja. 0+: nim koji boće da sjede na yiše stolica, Sasvim tim ministarske vareška glede, isni« mnog stanja bile bi primljene uza svu viku mla- dočeba. Ljevičari bi bili navalili na Tasff4 vre- ćom prigovora — i glasovali za njegove predlo- ge. leto tako bijahu spravni da glasuju Poljaci | konsezvativci, A on? On je iznenada bacio megju svoje prijatelje bombu o isboraoj preinaci, | Koji sa raslosi biličšavoli Taaffo-a da to .u= činkh o aa moćbnn: i: Načko voj domiekiti: Tal. PI Za tiskaju po pogodbi. Pretplata i oglasi puaćaju se upravi »Orvene Hrvatske“ u Dubrovnika a dopisi oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, fe koji je znao za dobru dispoziciju velikih stra- naka, znao je da bi novim izbornim redom oni iz- gubili. To mu kod pripravljanja novog zakona nije moglo izbjeći. Zašto ga je dakle donio? Možda zato da narode monarkije avrne s narodnoga pi- tanja a zabavi socijalnim ? Možda je Tasffe držao da je narodno pitanje današnjem sistemu pogi- beljnije ? Kako še predvigjalo, kako će se i on isti biti domišljao, izborna preinaka mu presjede. Sve velike stranke, tobož iz državnih interesa i da spase monarkiju, a onamo što su vidjeli, da će izgubiti nekoliko mandata, složiše se da odbace novi zakon. Tu na jednom prekipješe sve mržnje i zavisti što su toliko i toliko godiva u potaji kubale radi nekih načela i stranačkih interesa i Taaffe morade otstupiti. Propalo njegovo ministarstvo mi ni najma- nje ne žalimo, dapače radujemo se što se je sko- trljao ovaj lanac svakovrsnih pogrešaka. Kroz četrnaest godina Tasffeove vlade, mi smo vi- djeli malo dobra a mnogo zla, dapače bija- smo u pogibelji da se uspavamo nekim pogi- beljnim anom, te samo živoj narodnoj svijesti i- itamo zahvaliti što še je to dogodilo. Kroz sve 0- vo vrijeme mi nemamo da zabilježimo niti jedne velike stečevine, a nasuprot imamo njemački je- Zik, koji se je — radi lakšeg saobraćaja — uvu- kao u Dalmaciju i danas u nekim strukama javne uprave gospoduje. Mi sto puta više volimo nje- mačke liberalce. To su bili od vajkada naši očiti neprijatelji, neprijatelji hrvatstva i slavenstva, ko- di* jasno izražuju da u Austriji žele uzdržati ojema- čku supremaciju i njemačko obilježje države, koje bi po malo dovelo do ponijemčenja ostalih naro- da. Ptoti ovakim otvorenim neprijateljima mi će- mo znati kako da se borimo. Grof Tasffa bijaše slagji ali i pogibeljniji. Reguiescat in pace! Novo ministarstvo pod šarovitim knezom Windisehgriitzom zvati će se ministarstvom koali- cije, jer su se Nijemci liberalci, Nijemci konser. vativci i Poljaci združili da ga sastave. Hohenvar- tov klub i Plener naći će se zajedno, ovaj zadnji dapače u kabinetu sa jednim Hohenwartovim pri- stašom! Sasvim da nam se to čini čudno i u ne- ku smiješno, mi ma i s velikim nepresanjem mo- žemo razumjeti. Nijemac ostaje uvijek Nijemac, Liberalce i konservativce dijele samo religijozna i školska pitanja, rad kojih će se oni kojekako na- goditi, samo da se spasi već klimava nepravedna njemačka prijevlast. Ministarstvo koalicije, bilo o- no: posljedicom izoimnog stanja ili reforme izbora, napereno je u prvom redu protiva slavenskom po- kretu. Ono ima da nastoji neka i nadalje 8 mil. Nijemaca vlada nad 18 mil, Blaveba, te već pra- ma tomu, mi znamo kakvo bi stanovište imali zau- zeti avi svijestni Slaveni. Kon da a6 ta i spravlja. S ministarstvom koalicije Slovenci i Hrvati, kad bi ostali u Hohenwartovu klabu, ne bi više, Klara li oportuvisam, već pravo i oblo. isdajetvo; naro da. Zato hibridna pjemačko-poljačka koalicija mo- že još dovesti do blagotvornih posljedica po potlače» ne narode, i mi se nadamo da će tako biti. Bolest, U prošlom broju donijeli smo članak H> pw. davonoj itaadalosaoj orga Mitoriji, koja hunac bezobrazluka, gluposti i besmislica. Naše gragjanstvo srdačno se je smijalo svijem bedasto- ćama srpskih, ali najsrdačnije pozdravi iznašašće srpskoga kralja Strojila, koji je 150 godina prije dolaska Srba i Hrvata u ove zemlje ustrojio Du. brovnik. Otkle su tu lakardiju izmislili, to nije naša zadaća da ispitujemo. Sasvim tim komentirajući povijest velikog srpskog naroda koji se prostirao od Sibirije do u Španiju i u Afriku, mi smo pomišljali, da će se ipak naći koji Srbi, ma bio on i posrbljeni Hr- vat, koji će se _ posramiti da je njegovo pleme 0- vako nisko spalo, te ako neće baš izvinjavati svo- je povjesničare, a ovo da će barem mučati. Ali mi smo prevarili, jer eto i naš najbliži srpski su- drug »Dubrovnik,“ u zadnjem broju poput ,Srbo- brana“ zahvaljuje vam, što smo ono preštampali, sebi li se, kaže ovajsgadnji list, jednom narodu otvorile oči,* a o sg0 usvaja i »Dubrovnik!“ Srpski listo ne i zagovaraja glasovitu kratku povjesnicu Biba. Mi smo dakle pravo i- wali kad smo napisali, da je srpska štampa ona koja svoju“publiku poučava da čita i probavljaona- ke laži*i da im vjeruje.“ Ako se pak tom općimstvu onako debele i smjele izmišljotine mogu prodavati -kao živa istina, mi možemo pomisliti, na kojem se stupnju: kultu. re i naobrazbe ovo nalazi. Ovo srpsko općinstvo ništa ne zna, ništa ne shvaća piti podvrgava raz- činjajućoj kritici, On prima svaki rog za svijeću samo da mu dolazi od srpsko pravoslavnih piska- rala, Srpskom narodu kazaše, da su Srbi prije i- mali od Sibirije do Afrike jedanaest velikih drža+ va. On to vjeruje. Kazaše mu da je Bog Srbin, da srba ima sto milijuna. On ne pita, je li to isti- na, oD vjeruje. Molimo vas keko neće onda vje« rovati, kad mu kažu da Hrvata nema, da su Hrvati ukrali Srbima jezik, kojiževnike, srpske zemlje itd? Ovo su prana prvim tako sitne stvari, da o ojima ne treba ni raspravljati, već se primaju en bloc. Nijesmo se nadali da će dubrovački i boke- ški Srbi uzeti u obranu i onu smušenu nadeipi< saniju episkopa Ružičića, koji je u maloj kojižici sHistorije srpske crkve“ više sasuo laži nego i- ma slova. ,Dubrovnik“ zove ovog biskupa *,vri- jednim povjesničarom“ te je uvjeren da naše pi- sanje ,veće ni najmanje potamojeti njegovo ime, nego će se to više zasijati.“ Pa da nijesu smiješni? Valja znati da je taj episkop napisao povi« jest, u kojoj je izmislio imena, promijeuuo godiue, izvrnuo smisao tugjim riječima, krivo prevodio, a to sve začinio sa ogromvim budalaštinama o veli- kom srpskom narodu koji se po njemu proteže od Jadranskog mora kroz Rasiju. I ovo je vrije- dni povjesničar? * : > Bolest, velimo mi, prava je to bolest. Nama se uprav gadi kad pomišlimo da ima stvorova koji ovoj čeljadi vjeruju, kojim su ovi: swmufenjaci' uzo- rom i gevijima, a najviše: nam je odorno što tat š njima posla imamo, što moramo da s6 # njima ( id ili Dubrovnik, 10 Novetibia. Pišu: nam iz Janjine: sre osa naje omladini, koja je ouo nasad malo dasa svana pred poglavarstvo u Korčulu, Mo je pjevala dopušimna hrvatska