List islazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dučrovnik: na cijela go- i dina for, 4, na pigodine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu :na cijelu || šalju. godinu fior. 4: 50, na po godine flor. 2: 25; sa inosemstvo for. 4 i poštarski troškovi, Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, BPrpstvo. Jedan narod, jedno pleme oboli katkad kao što oboli pojedinac. Bolest može biti akutna, mo- že biti kronična. Narod razboljen akutnom .bole- šća, koja obično nije nego faza u njegovu razvit- ku, izagje čiliji, zdraviji i jedriji ako ga udes i zla sudbina ne strovale za vrijeme u sužanjstvo; ali narod razboljen kroničnom bolešću, bolešću uma i srca, teško da preboli, teško da se oporavi, ako ga kakva svježija i zdravija primjesa ne oživi i ojedri. Ima jasnih biljega da je srpsko pleme bo- lesno i to od kronične bolesti; da se ono može sporediti slabašnoj i kržljavoj klici, koja je jedva probila iz trula panja nekoć jedra stabla i koja nije našla ruke da je redi i pripravi na obno- vljemi život. Ovoj bolesti bilo je znakova uvijek, ali se gada javljaju nekom čudnovatom brzinom bilo sku- pni, bilo osamljeni ; nešto neizo.jerno žalosno, po- put divlje neke groznice, drma srpskim plemenom i ne dopušta mu da se osvijesti. A što je još go- re, ovo boležijivo stanje ide va gore, razvija sv postepeno još od ono doba, kad je Niemčić mo- gao pisati Bogoviću, da sa Srbima ne će biti ništa. M: ne možemo saći u podrobna razglabanja, jer bi se mogla napisati debela kojiga; mi ćemo samo istaknuti neke istine. “ Mlada: srpska kneževina došla je na svijet kad se je otomansko carstvo bilo samo po sebi počelo raspadati; ona nije došla na svijet u ime narodnoga načela, kojeg nije pojmila ni prije ni kašnje; ona je samo bila našla čvrste podloge u vjerskom Čuvstvu svojih sinpva i u očajanju. Jer kako je tlačenje sa strane nasiloika bilo mate- rijalno, tako je materijalva bila i reakcija, obrana doma i crkve, Njezini mučenici nijesu bili narod- ni mučenici; bili su vjerski mučenici. Pak je na svijet oošla nezrela ; a imala je i tu nesreću, da onda, kad je najviše trebala pje- žne prosvjetne njege, Djezinom su sudbinom u- pravljali ljudi ogranićena znanja i tjesnogrudna srca, koji ništa nijesu znali učiniti da priprave gebe i narod za čisto narodnu borbu, da dadu vjerskom pokretu narodni pravac, da ga priprave na težu mnogo težu borbu, ša kuju se uwisliio da je providnost bila odabrala wmlauu kneževinu. Ali na žalost ima dokaza, da ne samo sto ti ljudi nijesu ništa Znali, već da oni ne bi bili mi mogli dati drugi pravac jednom plemenu, koji jo8 1 da- naš vubija ou sebe sve što se ue može istovjetiti € ujegovim vjerskim tanatizmom, Pak srpski učeujaci, ako ih tako već huće- mo da sovomo, pnusrijevali su 1 u Vukovu radu potajuu ruku Humske Propaganda, wpotitavajući mu da kani pokatoličiti srpski narod. A zašto? Jer je uvodio ijekavštinu a s ovom i latiusko slovo nje" Knez Miloš zabranio je god. 1836 i Vukov pravopis i Vokove kojige, i ta je zabrana bila u- iinuta tek god. 1860111 Obaovljena Brbija ostala je po tom onakova \* kakova je bila za konačne propasti srpskoga car- stva ua Kosovu ; lišena svake težuje za kulturom, odutila se nešto tudje spram avoje braće Hrvata, koji već imadijahu u sebi klicu današnjeg napret- ka't koji digaba idejalima (alijanakoga preporodg, og š Nova nauka, nauka o narodnoni principu ostala je. neshvatljiva i srpskome dvoraći arpskim državni- cima, koji su mogli gledati samo kroz pravosla- vlje. Najbiraniji srpski sinovi napinjali su sve svoje sile, da vjerska borba, kojom se pleme srp- sko dovinulo slobode, kristalizuje avaki njegov po- let; okamenuli gumu dušu prema svim stečevina- ma današnjeg doba i pustili ga okovana u idejama sredpjega vijeka iz kojega još nije isplivao; dopri- pnesli su tome, da uguše u svojoj mladeži svaku klicu čisto patriotična zanosa, koji bi se s vremenom bio mogao razviti širim mislima i plemenitim dje- lima na vrelu povijesti preporogjenih naroda. Ta se kristalizacija obdržala sve do danas ; opkolila je srpsko pleme kineškim zidom prema svim ovim visokim načelima, što su dozrijeli francuskom re- volucijom ; opasala ga je gvozdenim pasom nezna- nja i vjerske nesnošljivosti. Sa stečenom slobodom arp:ka zastava nije po tom prestala da bude i prema zapadu — pre- ma Hrvatima — vjerska zastava, zastava pravo- klavlja. Mnogi kod nas, videći srpsko naprezanje da joj prišiju krpica liberal:zmanokrinkana narod- nim naćelom, povjerovaše za ćss, da bi se ona krpica mogla jednom pretvoriti u narodnu zasta- vu a zastava vjerska da ti pod'utjecajem zapadne kulture mogla: ostati Samo na hramovima istočae crkve, Ali zaludna svaka nada. Stoljetnje ropstvo učinilo je bilo svoju; sami tračak slobode bio je dovoljan da oslobogjena ro- ba dovede do mahnitanja. Srpska sloboda tjesno- grudna i pravoslavda po svome postanku, povratila se brzo u divlje svoje gujgzdo, jer nije imala kri. la ni za katolike ni ža muhamedance ; da nije ni- kla iz pravoslavlja, da juf 'zanešenjaštvo pravoslav- nih popova nije dojilo a tjesnogrudnost odgojila, nosila bi bila na sebi druga obilježje, bila bi ona- kova kakovu je traži, prosYijetljeni Evropejac. Umišljena + veličina digfuh neznalica i: bez- dušnth dokjrinaraca 2: la je i one, koji su možđa bili voljai da krenu onim putem, koji je jedini mogao biti spasonosan. ., Čovjek bi uzalud tražiceu povijesti kakovu formulu, koja bi odgovarala slobodi kako je Beti umišljaju; uzalud bi tražio formulu, koja bika“ dra bula označiti ono sto se kod njih dahaa zbiva; vjerska borba okriukana naroduim naćelom, vjerska intolerancija prikrpljeva bizautiuskim li- beralizmom ; guska, koja se uzalud muči i šepiri da na se prilijepi jedno paunovo pero. Što još 1 danas vigjamo neke srpske listove gdje se natežu liberalizmom, to su one krpice, koje kad i kad prišivaju za čas na svoju zastavu, ne bi li s*njuma pokrili pustu goletioju, koja da- nomice pada to više u oči. .* a Veliko imalo srpstvo opečiva jedino na pravoslavlju“ Ima izuzetaka ; ali su rijetki, Da ih pogledamo samo s jedne srame; ov- dje kod nas u Dulmaciji. Odmah u početku naše narodne borbe, ime srpsko i ako je našoj mladeži bilo prije neposaa- . t0, novo, svučilo joj je simpatično, milo; što više ljubila ga je. Onako is daljine bilo joj je kao da se vazduhom juri nešto što je dolasilo da ispunja | njezine idejale, kao nešto što je dolazilo da po- puni narodnu misao re još dije potpuno shva» | Gala i da je usavrši. Pak je amatrala narodoom katastrofom kakastrođa ag 'Koaovuj bilo joj Branković svaki, koji nije pristajao uz narodni po- kret i kao što je uvijek kazala da govori hrvat- ski tako bi radolonda bila rekla dagovorii srpski. Ali su razočaranja sa srpske strane padala kao tuča, osobito iza Bukovičkih izbora. Čeznuyši za plemenitim idejalima, mladež dalmatinska slu- šala je bolnim srcem sve poruge i pogrde što su ih Srbi sipali na hrvatsko ime i stavi se na 0- prez. Pojimajući narodno načelo po napucima za- padne prosvjete, bilo joj je teško vjerovati u 0- no što je sama gledala, pak je još svegjer uhvala. Ali kad ,Srpski Glas“ počne razvijati srpsku za- atavu onakovu kakova je ona u istinu, onda se mladež dalmatinska počne okupljati okolo čisto hr- vatske zistave i ime srpsko postane joj opeta tugje. »Malo ih je ostalo pod srpskom zastavom; a osta- li su samo oni koji ili nijesa bili na čistu sa svo« jim porijetlom ili mu se iznevjeriše. Ovi u doticaju sa srpstvom, s ovim elemen- tom toliko stranim i udaljenim od evropejske nji- hove naobrazbe, pokušaše da mu podadu kakav takav kolorit, koji bi bar donekle odgovarao 010- mu u što su oni prije vjerovali i Što su ispovije- «dali, Ali zaludan svaki pokušaj, Potočić srpski za- nese ih svojim vrtlogom držeći ih donekle na po- vršini kako bi sakrio svoj mutež i svoju plitčinu i dopuštsjući im da drža u rukama na komadiću trstike prozirnu krpicu liberalizma neka bi tako mogli ćoravima pokazati da nijesu sasvim utonuli u nauku srpskih popova i srpskih naučnjaka, da ih sasvim ne krije vjerska zastava srpska. Pak oni kojima neprirodni doticaj nije. bio sasvim u- trnuo plemenita čuvstva, ostaše na strani da gle- daju tužoo i zamišljeno; a oni, u kojima patrio- tično ćuvstvo nije imalo čvrsta korijena, dovedeni u napast, utonuše u srpsku plitčinu i nagjoše is- punjene svoje uzvišene patriotičoe idejalo o je- diastvu naroda o bratskoj slozi — u savezu sa ta- ljanašima | Magjarskim i ojemačkim krpicama što gu ih pravoslavni popovi i čisto srpski potrioti prilijepili na Dušanovu zastavu neka je jača i srp- skome bogu ugodnija, oni su dodali krp.cu zasta« ve dalmatinske autonomije. Nego valja reći da je i prije bilo ovakih po- java, jer Marselli u: svojoj kojizi: ,šcieuza della Storia" kaže doslovce ovo: Quando in una nazio- ne s" ingenera una situasione inferma, vi soggiac- ciono sovente gli stessi uomini che per Ta loro e- duc q polrebbero meglio comprendere le fmić- ni dell' ordine sociale. Sa političkim razvitkom, ako ovdje 0 0 razvit+ ku može u opće biti govora, ide kod njih uspore- do i prosvjetni i zaanstveai razvitak. Malo je još kada neposredni doticaj kulturnih naroda tako sla- bo utjecao na razvitak. jednog plemena; malo je kada prosvjeta našla na toliko opornosti prema svojim stečevinama. Prosti i neuki puk, u koliko ga fanatični popovi nijesu razdražili protiva braće katolika i muhamedanaca, ostao je miran i dvbro- ćudan, uza ave. proznovjerje u kojem su ga odgo- jili ; ali oni koji su okusili nešto evropejske nao- maa našli su se velikom, pretežuijom većinom u svojem elementu samo pri tamnoj njezinoj stra- ni, jer i po prvome svome uzgoju nijesu je mogli probaviti svu sa njezinim mavama i vjezivim wrli- nama. Ovakovi ljudi, polu naobraženi, lišeni ono- ga dubokoga da po ćuatva, koje je njihove pce godilo na bojila, postali wu pravi tro sa pare«