“Let ian avakom subetom, & cijena ma je wtaprijod za DulromnQ: na cijela go- hustro-Ugarsku, Bosnu i disu for, 4, pa po godine for. 2; Za o: godigu fioz. 4:.50, na pć godina for. 2: 25; sa inosematvo flor. 4 poštarski troškovi. , stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se Pojedini broj da je uy i 'za došasto polugodište. Poštovanomu Gcepodisu "Dr. ANTUNU PUGLIESI Ston .. Afera koju. ste vi javno započeli, a poslije privatno htjeli zabašuriti, ja sam htio da se javno i ayrši. Poslije duga otimanja i Vi ste na to pri- stali, pa Vam za to zahvaljujem, Prije svega tre- ba da kažem da me pri tom nije vodila nikakva želja za škandalom i brukom, jer ja ne pripadam onoj čeljadi koja to ljubi, već sam to želio samo u toga, da avijetbude na čistu aa stvari. Što pak kažete da sam se ja tako Vašeg obraza, čudim se, jer ste Vi upravo onaj, koji se je htio blatom na me nabaciti. Ako je pak blato otskočilo, ne bue di Vam ja kriv. A sad da pregjemo na stvar, : Vi počinjete sa Vašim privatnim pismom, ko- ga ste mi po Vašem bratu poslali. Premda je to pišmo razvučeno te umara, red mi je da pojedi- ne tačke razglabam, da svijet bolje vidi koliko ima u vjem neistine, i klevete. Nu prije nego na to pregjew, samo da Vam nješto primjetim. Ono mi je pismo, istina, bilo predato od Vašeg gosp. brata u kući grofa Mata Pucića, nu zaboravili ste spomenuti da ste uz ono, pismo u kom me gledaste da ocrnite poslali i pohvalni članak o mojoj slici. Vaš mi gosp. brat još reče, da mi Vi zaprijetiste da ćete ono pismo štampati ako ne opozovem onu izjavu štampanu u sCrvenoj Hrvatskoj ;" opozovem li pako da ćete štampati oni pohvalni članak. Svemu ovomu ne treba komentara, ' A sad da razglabamo: : U početku odmah kategorički tvrdite da ja nijesam do sada čitao ,Crvenu Hrvatsku.“ Žao mi je što Vam odmah imam da kažem da istinu ne govorite. Ja sam ,Orvenu Hrvatsku“ uvijek od kada je počela da. islazi redovito i rado čitao, Sumnjate li o tom gosp. Doktore, izvolite se po- truditi do mene pa ću Vam pokazati čitavu rpu Cr. Hr." što sam ih donio iz Monakova, a ako Vam nj to ne bude dosta, zamolite gosp. Melka Čingriju, neka Vam pokaže moje pismo iz Mona- kova od 16/VI[ 91, pa ćete vidjet, gdje mu izme- gju ostaloga pišem i ovo: »Sa velikom radosti čujem kako se junački tamo borite i čitam ,Cr- venu Hrvatsku“ koju i ja primam i kojoj dug šivot. šalim i da postigne, što ja sa stalno ufam da hoće, onu svrhu sa koju se bori i radi.* — Onda počinjete da kronologičnim redom (sic) odgovarate na moju isjavu, pa a visine otaječeno tvrdite da će taj ,većma dokazat moju čudnovatu nedosljednost u mišljenju i tvoru, biva ili da sam lagao prije ili da lažem sada.“ Prenaglili ste dok- tore, strpite se i dočitajte ovo moje pismo, pa ćete se uvjeriti, sko već nijente, da sta ne istinu govorili prije, kad ste 000: 48. G." poslali na moje img,dvije krune, da ne istinu i sada: govorite, ka- da kažete da nijesam bio uvijek dosljedan u avo-. ima narodnom načelu, Zaista žalostav prisor kod jednog doktora, kod jednog sastupnika, kod jed» vog bilješnika. Iatina. je. što, kažete da. se mi. posvamo : već od smoogo godina, ali pa šalost nije ; dsti- | na da sa. uposnasmo tako da snamo kako mi». vinar jer ne mogoh, si jer ao Spodnja ovog pota olbristo mi 90 dami, U DUBROVNIKU 25. Novombra 1608, YOTVirTo I ," na čijelu Kako ste se zakanili da ljetos. u Monakov odete, nije mi ispitivati; je li Vas pri tom vodi- la baš želja da me nakon tri godine vidite i da se nauživate moje slike stvar je nuzgredna, ali nije istina da ste Vi ,po isričitoj mojoj želji“ o njoj u gDubrovniku* pisali. Usluga pako koju ste vi učinili prijatelju progovarsjuć o njegovoj slici u » Dubrovniku“ vjerujte vrlo je relativne vrijedno- sti, a budite uvjeretii, da mladi umjetnik, kako Vi mene nazivljete, nije nikada htio, nije nikada ni iz daleka tu ambićiju gojio, da ga svijet preko » Dubrovnika“ upozna. — Oprostit ćete mi, ali ono Vaše da sam d0- trčao na staciju da Vas dočekam, čudnovato on: dje zvoni. Ja nijesam doirćao, ja sam na prosto došao da Vas pričekam, pošto ste mi Vi bili br- zojavili da Vas čekam na Central-Bahnhofu i tako izvršio samo čin uljudnosti. Gosp, Doktore, brzo- javljat najprvo kome da te čeka pa se onda pred svijetom razmetati, da je taj dolrčao da te priče- ka, ja ne znam kako Vi to po svome shvaćanju zovele, ja to zovem buratinadama. Nije istina da sam ja bio pretplaćen na ,Du- brovnik;* oni su mi ga slali, a da ga ja nikad nijesam tražie;-pa je uaravno da Sam ga ouda i čitao, pošto se u tugjivni sve znatiželjnošću čita, što iz zavičaja dolazi. Ali ondje gdje kažete da sam se ja pokazao pravijem zanešenjakom za srpsku ideju uopće, a za program ,Dubrovnikov“ na po se, počinje ko- mični dio Vašeg pisma, pa čovjek ne zna ima li da Vam se divi ili da Vaa gažaljuje. Ja sam za potonje. Sada počinjete da me čitavim nizom pitavja koješta sjećate. Žalim Vas samo da dok hoćete da drugomu vješto u pamet dozivate, Vaša je tako slaba, da pripisujete meni nješto što nikad ni sa- njao nijesam. Ali da vidimo što je u stvari. Sjećam se kako smo jednog ponedjelnika vraćali do dva puta a manastir, ali to po isriči- toj Vašoj šelji, da vidimo je li došao ,Dubrovnik.“ Sjećam se da smo sutra išli u Srpsku Čitaonicu, kamo ste me Vi poveli, pošto ste adresu našli u Adressen-Buch-u, jer joj ja ni ža stan znao nije- sam, da čitamo ,Dubrovnik," ali mene tamo nije nikada želja vukla, već sam na prosto s Vama o- tišao, pošto smo onih dana uvijek skupa bili; sje- ćam se pače vrlo dobro da sam dugo mozgao o- naj dopis is Župe, o svečanosti Gospe Velike u Postranju, jer sam baš par dana prije bio proči. tao u »Orvenoj Hrvatskoj“ opis te svečanosti, pa pošto je , Dubrovnik“ sve poricao i sve obratne oposivao nego što je ,Orvena Hrvatska“ pisala, udio sam se da jedna strana može tako da iz. vrće, Ja sam već onda znao koja je to, a ako ste Vi o tome možda u tugjini sumpjali, bit ćete se uvjerili kad ste se povratili. Da sam se pak za čitanja smijao, ne sjećam ae, nu ako sam već kako Vi kažete čitao naslov liste, potpis uredni+ ka 'i ime štamparije, onda Vam vjerujem da sam se od srca smijao, jer čovjek i be može na, ino kad te stvari skupa uporedi, Kako da Vam odgo- vorim na ave 000 što mi podvaljujete, da sam ka- Za0 0 ,Cr. Hr.* i Hreratatvu ja ne snam ako ne prijesirom i wašaljenjem,: jer na njeke klevete, ne moše e drukčije. Ono pak što mi podmećete da | onoj Ba bio Mil po pr Pretplata i oglasi piaćaju se upravi »Orvene Hrvatske" u Dubrovniku a dopisi dalja se Uredništva. Za oglase, zahvale 1 ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi. (Rukopisi se ne vraćaja. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni aprava. njom ocrnite i od nje otugjite. Zbilja plemenito. Ono što kažete da sam Vam pripovijedao da ne ću da općim sa akademičarima Hrvatima iz načelne antipatije, smiješno je. U koliko je me- ni poznato nije bio na akademiji nijedan Hrvat, a da je bio, bio bi s njim općio kao s bratom, kao što sam radio iadrugim Hrvatima izvan Aka- demije. Kad već ne bih bio imao da s kim op- ćim iz načelne antipatije, ouda vjerujte da ne bih bio općio svom onom gospodom Srbima i Srbijan- cima, koju Vi u svom pismu spominjete, pa i & Vama prvijem. Nu ja Bogu hvala vijesam još ta- ko nisko spao da ne bi znao razlučiti čovjeka od strančara. Sve ono što kažete o ilustrovanju matičina »Osmana“ ili su insinuacije ili indiferentne stva- ri, svakako mislim da bih na žao učinio onoj go- spodi na koju se Vi ondje nabacujete kad bih stao da Vas pobijam i da ih pred Vama branim. Fakat je samo da sam ja po gosp. Filipu Konradu, Hrvatu, koji je njeko doba bio u Mona- kovu, poručio gosp. Kostrenčiću, da ću mu moći odgovorit kad stignem a Dubrovnik. Nu pošto sam se u Dubrovniku, još prvo jutro kad sam stigao, sastao sa gosp. Markovićem i s njim se dogovo- rio, nije mi trebalo da mu više pišem. Još kažete da sam ja nazivao svoj jezik srp- skim, što opet nije istina. Pri ovom bih valja- lo da ostanem da mi Vi sami vijeste pokazali put kako da Vas u laž utjeram. Jer tvrdite na daije da sam ja to uradio u manastirskoj apoteci pred svojim drugovima, Hajdete Vi ili ko drugi, pa pi: tajte redom sva moju braću je li to istina, poči- pjući od prepoštovanog provincijala Oca Ucellini, komu Vi u originalu Vašeg pisma nješto podme- ćete, dok to u štampi bez opaske izostavljate, pa ćete čuti samo jedan odgovor. Ako tako ne istinu govorite, gosp. dokture, ondje gdje se pozivljete na svjedoke, neka avijet sudi što ima biti ondje gdje ih nije bilo. A sada da pregjemo na najsvamenitiji dio Vašeg pisma, gdje se radi o krunama. Nije istina što kažete da ste me prolazeć sa moom preko Trsta zapitali da Vam dopustim do- prinijeti za food ,Srpskom Glasu“ prvi novo-sko- vani novac (kruna) što mi je tek onda u ruke do- pao ; toliko više nije istina da sam ja na to; bilo u kakvoj formi pristao, a kamo li u onoj koju vi donosite, što će Vas bit mnogo truda stala, dok ste je isbitrili, Vi ste mi koješta u svom pismu dozivali u pamet, dopustite sada meni da Vas sjetim kako je stvar o kruni koju spominjete tekla. Kad smo ono bili na prolasku preko Trsta, “odosmo skupa da vidimo trku konja. S nama je bio gosp. Sabo Jelić i još ojeki mladi gosp. Kotora. nin, komu se više imena ne sjećam, Izmegju uo- vaca, koje mi na cassi povratiše, bila je i jedna kruna. Pošto je to bio prvi komad što mi dopade do ruka; stao sam ga razgledati i baš Vam kazao da mi se svigja. Vi mi se na to priblišiate, di. gnuste mi posmjehom tu jednu krunu iz ruke, a da slovca progovorili nijeste i metnuste je u špag. Misleći da se radi o kakvoj šali, nijesam Vas ni upitao što kanitea njome, a da sam to i htio vi- jesam mogao jer u to bijasmo već sapali u vrvu | svijeta. — Za ovo sam se ja posivao na svjedo« | danetro gosp. &4 Jelića 1 onog gosp, Koterening “| er | + 9 iKrčuz