Br. 48. U DUBROVNIKU 2. Decembra 1898. URVENA NRVAIJR List islazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- dinu for, 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na tijelu godinu for. 4: 50, na _pć godine for. 2: 25; sa inosemstvo flor, 4 i poštarski troškovi. | Pojedini broj stoji 10 novč. Ko'ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra so | da je predbrojen i za došasto polugodište. U Beču. Hohenwartov klub se dakle raspada. To je za nas vijest daleko važnija od programa no- ve vlade. Kao Hrvati i kao Slaveni, ovu smo mu sre- ću uvijek željeli. Stari se grof prevario kad je po- mogao srušiti Taaffea. To je učinio ne da spasi posjed — Besitaštand — kako je sam govorio, ne- go da očuva Nijemcima, bilo koje nuance brojnu pomoć u bečkom parlamentu. U ime toga on je pružio ruku ljevici, da se uspenje na kormilo vla- sti, on je s Plenerom i Poljacima kopao jamu u koju bi se zakopale autonomne i državopravne težnje Čeha, Slovenaca i Hrvata. Pa ako su ga ovi na sve to ostavili, vršili su jedino patrijot- sku dužnost. Mnogo se toga već razbistrilo, otkada je 0- nako golema prevara kao što je Slavenima bio o- vaj klub prosjala u pravome svijetu! Mnogi se bo- je da će sada nastati gori dani, ali to matemati- čki nije moguće. Pritisaka većih, brutalvijib može- mo doživjeti, al ćemo barem znati skim imamo posla. sh Ministarstvo koalicije možemo punim pravom nazvati njemačkim, antislavenskim ministarstvom, jer tu Slavena nema. Ovo je na prvi pogled do- sta jako. Imade za sebe ljevicu koja broji 110 članova, a za jedno sa Coroninijevim klubom i talijancima liberalcima dosiže 130 zastupnika, spra- vnijeh da svaki čas onako glasuju kako hoće Ple- ner, Poljaci i Hohenwartovci skupa broje drugih 110 glasova. Ova većina od 240 judi pripravna je da uzdrži imenom Windschgrštzov, faktom Plene- rov kabinet i da se bori protiva svih onih destru- ktivnih elemenata, 0 kojim je toliko govorio mini- star presjednik u svom nastupanom govoru, bez da ih je imenovao i tačno označio. ' Od 858 zastupnika imati ih 240, to je impo- nentna većina, kakovu ve uživa vlada nikakve vele- vlasti u Europi. To su skoro dvije trećinei čovjek na prvi mah pita, da li bi slavenska opozicija po- bijedila. Od ove trećine dignimo još trideset Ni- jemaca narodnjaka i antisemita. Ostaje nam u naj- boljem slučaju 38 mlado- i 11 staročeha, 9 Hrvata, 6 Slovenaca i možda 8 Rusina. Kad bi i ostali Slo- venci istupili iz Hohenwartova kluba, kad bi i Ru. sini prešli u oporbu, pa kad bi avi ovi elementi ustali, da složno vojuju protiv vladi, njihov broj ne bi prešao 80 zastupnika. I to bi bila, u naj- boljem slučaju, sva slavenska opozicija. Što ova da učini ? pitaju se mnogi. Ali to je prosta optička varka. Ovdje se bro- jem glasova ne računa. Istina, 80 zastupnika ne bi nadglasali svoje protivnike, ali bi ih moralno ubili. Niti 5 Napoleonovih protivnika u komori nijesu nikad nadglasali one njemu vijerne monar« kiste! Treba dobro zapamtiti, da bi to bili no prestavnici kakovih stranaka nego čitavih naroda, da isa onih 80 sastupnika stoji 12 milijana kom: poktoa naroda, koji se digao da obrani svoja pra- va, Mi ne unamo ko bi tome mogao da odoli. Blaveni kad bi htjeli i umjeli, u kratko vrijeme učinili bi nemoguć opstanak avakoj vladi, koja bi se izgradila na dualističkom temelju, Zato knes Windischgršts može obećivati, ali ou narodnoga pitanja ugušiti neće. To će mu naj. dokazati Dah Hevati 1 Bloronol,a ai šudimo šalju se Uredništvu. tiskaju po pogodbi. l da pokuša što je obećao; neka nam još štogod pribavi, kao što će nam, ako Bog da, Plenerovim ministarstvom stvoriti jaku i složnu komliciju Sla- vena, koju mi Hrvati od arca želimo. Ali ima još nešto zamašnijega. Češka je gospodar situacije u Austriji, a ne Beč. Nove ministarstvo nadglasaće u Beču, no u Češkoj nikada. Tamo će se povesti prava i o- dlučna bitka. Vara se ko na Donavu traži riješe- pja i.pobjede našemu pitanju. Druge su vode za to odlučene. Na Savi i Vltavi ukazaće slavenska plemena daim je već dosta njemačke i magjar- ske supremacije. Što koristi Plenerovu protekto- ru trostruka većina u bečkom saboru, kad je u praškom nema ? I neće je nikad ni dobiti, dapače naći će protiv sebe taku većinu, koja će _ venoždera u prah satrijeti. Kad se na sve ovo pomisli, smiješna je bo- jazan onih slavenskih zastupnika koji se još drže vlade. ,Vaterland“ je zaprijetio da niti polovica onih koji su mu pobjegli, neče dojdućih izbora vidjeti grčke kuće na Ringu. Neka time plaši lu- gjake. To je moglo nekad biti, ali danas naš je narod već dovoljno osviješćen. Prijetnje organa grofa Hohenwarta mogle bi komugod drogomu pri- ajesti, jer se zaludu nije reklo da pritisnuto jače sve na više skače. Zadnje izjave Klaića na ime Hr- vata i Slovenaca te su istupili, pak i on isti kao kandidat Mladočeha na potpresjedničku stolicu za- stupničke kuće, obećavaju nam da su radnje za sla- vensku koaliciju dobro upućene, pa ne imala ona došastih izbora niti pet zastupnika, ona će ipsk pobijediti jer zastupa tri petine pučanstva Austrije. U Zagrebu. I u Zagrebu je otvoren sabor. Ali koja ra- zlika! Grof Khuen umio je da svu hrvatsku patri- jotičnu opoziciju zbije na 9 zastupnika. Magjaron+ ska stranka gospoduje u saboru, a u magjaron- skoj stranci gospoduju Srbi. Vladinovci, iz ivada proti pravim Hrvatima, dadoše ovim sva najbolja mjesta u zemlji. Podban je Srbio, Srbin je presjednik sabora, Srbin je pre- sjednik narodne stranke, Srbin je urednik vladina lista. Pa da onda ,Zastava“ nema pravo, kad gro- fa Khuena nazivlje ,srpskim banom ?“ Sa stranačkog stanovišta nama je mila ova t. zv. srpska era“ u Banovini. Ona najprvo po- kazuje kako su budalaste tvrdnje nekih naših svi- jesnih glava u Dalmaciji, da bi sjedinjenjem srp- stvo propalo, dok ono danas u Hrvatskoj uživa veće sloboštine od Hrvata. Ban hrvatsko ime ni. gdjene ističe, da se Srbima ne zamjeri. ,Narodne Novine“ što se hrvatstva tiče, pišu ili kao ,8r- bobran*; ili kao oaša, Smotra.“ : Mila nam je ova protekcija Srba i zato, što nam dokasuje da je hrvatskim megjaronima malo stalo do hrvatstva. Oni svojim srpskim dregovima Bi malo ne vjeruju, a najmanje im vjeruje njihov leader Nikola Czernkovics, koji se o tom više pu- ta privatno israsio, pa ipak ih hladnokrvoo podu- piru, dapače kad vije prigode da im darivaju pr+ va mjesta, onda ih namještaju na masve činovnič- ko plaće, pretpostavljajući ih rodoljebnim Hrvati. ma, jer rodoljubni Hrvati nijesu kadri ovako ab- dloirati | Pretplata i oglasi praćaju se upravi »Orvene Hrvatsko“ u Dubrovniku a dopis Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više puta Rukopisi se ne vraćaja. Listove nefraakirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Ova srpska politika u Hrvatskoj pokazuje nam napokon u kom se moralnom blatu valjaju ti novo-skovavi Srbi. Prama Hrvatima bilo koje stranke oni su jedoaci: plaćeni Jovanović, Gjur- ković i Popović postaju jedna stranka. Od hrvat- skih magjarona se češće čuje izjava simpatija na- prama svojim sudrugovima, ali srpski magjaroni o tom šute. Oni se smiju i puštaju da ih hrvatski brane, a gdje treba tu Hrvatima dragovoljno kre. šu nokte. Oni danas stoje uz vladu samo zato da se mogu dovinuti masnih služba, da mogu brzo postati advokati u unosnijim varošima, da dobiva- ju kao zakupnici, poduzetnici itd. To je danas nji- hov program, njihov ideal! I tako valja da bude. Srpska stranka u Hr- vatskoj umjetno je skovana pomoću vjere. U Hr- vatskoj nema pravih plemenskih Srba nigdje nego u Srijemu. Ostalo ili su Hrvati pravoslavne vjere ili su porijetlom Grci i Cincari, koji su u Hrvatsku došli kao mali kramarčići. Iz ovoga elementa načini - še popovi i kalugjeri Srbe i to iz samo tobožnje inteli- gencije, jer i danas narod za to ime ne zna, on znade samo za hrvatsko ime. Koje čudo dakle ako ovaki ljudi misle samo na ono, rad čega su do- brim dijelom i novo srpsko ime za se poprimili? Ipak je ostalo još dosta pravoslavnih koji we priznavaju Hrvatima, te koji se smiju zazlijeplje< nosti svojih jednovjernika. Ujedinjenoj opoziciji ne« ka ovaj elemenat stoji na srcu, uza sve doskočice vjekih vjezinih članova. Eda se iz one zavedene mase ipak nešto istuče! Inače ništa nova. Sabor prima i odbacuje što hoće i kako hoće. Barčić je pitao ovo već drugi put za riječku gimnoziju i neće mu se od- govoriti. Medicinski fakultet spava, jer po teoriji mudrog Steve Popovića, najbolje bi bilo da mi nemamo nikakvih škola, nego da se po uzoru Sr- bijanaca, i naši mladići još nezreli potepaju po tugjini, otkle bi došli, kao i oni tamo, glupi i po- kvareni. O kazalištu se istina ovih dana dosta pi- še jer je jesen, al kad dogje proljeće, onda će se po običsju sve to zaboraviti, Čemu Hrvatima no- vo kazalište, kad im je Gjurković već i operu u- ništio? Neđadu bre Srbi! Sve je ovo posljedica sustava. Ujedinjena opozicija — čijim ljudima imamo da zabvalimo sav kulturni napredak Hrvatske kojim se ponošimo — ima da se proti svemu tome bo- ri, Koliko se tu hoće požrtvovnosti i sposobnosti! Koliko harakterA | Naši Dopisi. Mostar 20 Novembra. U broju 6. lista Dubrovnik“ 0. g. na kojega sam nekako ovih dana trefio, čitah pismo Dum Ivana Raiča župnika u Trobioji, u kojemu se po vlastitom mišljenju i osvjedočenju (sic) priznaje srbinom, a što ja još nesmišjenije kože da jo i Hercegovina srpska Toskana. Ali valja znat što ga je dovelo do tog očitovanja. Jer, veli, prosuo se glas po Dubrovniku pri svečanosti Guuduliće- voj, da je on na prsima nosio hrv. trobojnicu (ko+ kardu). Čudnovato? ko bi to mogao na oj reći, kad avi koji ga posnamo, vigjosmo ga mimo svoje drugove bez ikakova znaka. Po tom je jasao da pekakoyi vagon imagjale nepoavan isjavijati se, a VO Mg vo pri nja Bg pravi jd