B:. U DUBROVNIKU 9. Decembra 1898. List izlazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dudrovniž: na cijela go- diaa for. 4, na po godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i godinu for. 4: 50, na pd godine for, 2: 25; sa inosemstvo for. 4 i poštarski treškovi. | Pojedini broj stoji. 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra s da je predbrojen i za došasto polugodište. ća je Pretplata i oglasi paaćaju se apravi »Orvene Hrvatske“ a Dubrovnika a dopisi šalju se Uredništva. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi. BRukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava Hrvati u Americi, Koliko ima našega naroda s one strane o- ceana? — biće nam zanago prvo pitanje avijeh či- tatelja, netom zgledaju neočekivani ovaj naslov. — E, to je vrlo teško tačno opredijeliti, kao što je uopće teško doznati broj svijeh ostalijeh Sla- vena, koji su prešli u novi avijet.-,Navlaš Hrvate tamo uzimlju pod raznim imenima. Austrijanac, Slavjan to su im najčešći nazivi, ali ti su ujedno i. avih Slavena iz monarkije. Cijenimo da ćemo se po podatcima približiti istini, kad kažemo da našega naroda u obe Ame- rike imade oko 100.000 duša.:Rastrkan je svukud i-po sjevernoj i po južovj Americi, osvem Brazi- la i Kanade, gdje ga nema mnogo. U ujedinjenim državama najviše ima Hrvata u Kaliforniji, zatim u New-Orleansu, Chicagu, državi New-Yorka i drugdje. Oko New-Orleansa imade čitav.h sela na- ših zemljaka. Zadojim velikim potopom ojih sa- mijeh poginulo ih je oko tri stotine. Na jugu pak glavna su im sijela Argentina i Peru sa ajever-. dijelom republike Chili. U gradovima Buenos. Ayres, Lima, Cerro de Pasco, Iquque, Cordoba itd, naći ćete ih veliki broj. Ali kako rekosmo ni druga wješta nijesu bez njih. * To su sve većim dijelom samo privremeni naseljenici koji su pošli sreći za tragom. Mnogi je zbilja i uhvatiše. Ima ih i ovakih koji se ona- mo stalno vaseliše, ali većim dijelom otigju s na- mjerom, da se kući povrate, kako i učine kad ste- ku koju paru. Eto.u Sjedivjenim državama, Hr- vati su gotovo jedini austro-ugarski podavici, koji ge kod dotičnih koošula prijavljuju, potpisuju svo- je putne listove i potvrgjuju .vojničke karte. “Iz ovoga što sad rekosmo dalo bi se izvesti lijepih komeneta, ali tomu ovdje nije mjesto. Naše primorje đaje najveći broj iseljenika: Istra, hrvatsko primorje, pa krajina i Dalmacija Šalju dosta svojih sinova'a novi svijet. U zadnje doba poče takogjer i Hercegovina. Ali Dubrovnik i Boka zacijelo razmjerom svijeh vadmašiše. Ko- liko li onamo nema naših gragjana, Župljana, Ko-“ navljana, Riječana, školjara, primoraca! Koliko li pak ima kod pas t. zv. Amerikana, koji su bili preko oceana, pa se doma vratili a dobrom kesi- com, i prionuli uz ovamošnje poslove! U Ameriku nam seli naroda razna stališa, a ide bogme i djevojaka od onamo isprošenih. Imu- ćtvo onih te se kući vraćaju premami muoge, da 6 otpuste od ovih obala. Ide težaka koji ostav: ljaju rodbinu u tjesnoći, a zemlju u dugu, te od onamo pomažu, veka se koća prikrpi a dug oči- sti; ide zanatlija koje je tvornička konkurencija na to prisilila; ide sapokon i izobraženije čeljadi koje amo nijesu mogla: da steku položaj. - Najveći dio našeg naroda u Americi zaslu: žuje svoj krah“ fizičkom radnjom. Dosta je uašil' na veliki rabotama željeznica, mostova, kanala, u: raduičima i kod drogih poslova kao prostih ea-. dnika, gdje su svi cijenjeni: i drugim pretpostav- ljeni, jet su dobri radnici i pošteni ljudi, to we: o munogijem dregijem koji is Europe dolaze: ne moše kazati. Ali tim se avi ne sabavljaju, jer ih imade a rasnim radionicama, u hotehma i go-! stionamja svojim ili tegjim, a heki poštadoše vi-: gjeai trgovei. Poljodjelaca na svoju ruku nema Boogo, € rasloga da ve ovaki kanijiući povratiti | nego ima ih namještenih tamo amo na tugjim posjedim. Mnogo ih je koji su neumornom rad- njom došli do prilična imetka. Dosta je lira i peča (dolara) došlo s onih strana amo! Mi ne možemo ovdje raspravljat o pitanju iselenja uopće, jer bi se tome s pogleda narodnog gospodarstva moglo a nekim predjelima i prigo- voriti. Qaobito to vrijedi za hrvatsku krajinu, ko- ja, bez zemlje, bježi u Ameriku, dok se Nijemci obogaćuju u Slavoniji. Mi smo samo uzeli, da ko- ju rečemo 0 našoj braći u dalekom avijeta. Hrvati u Americi nijesu na onom kulturnom stepenu, na kome su drugi iseljenici, na pr. Ni- jemci, Eouglezi, itd; Sa svim tim i oni, otsječeni od matere zemlje, nastoje koliko znadu i umiju, da se svom narodu ne otugje: Zuto imamo koli u sjevernoj toli u južnoj Americi dosta hrvatskih društava (čitaonica), u kojima se braća jednog je- zika zajedno sastaju; imadu dapače njeki i do- brotvornih ustanova, kojim svoje zemljake u ne- volji podupiru. U zadnje doba pokrenuše ne jednu nego nekoliko novina, kojim se brinu da im pa- trijotizam u tugjini ne zamre. U Americi je i. prije izlazilo po koji hrvat- ski list, no za kratko vrijeme. Tako je nazad 8 godine u južnoj Americi bitisav i list slobodn'h zidara na hrvatskom jeziku, pak je prestao. Ali oni listovi koji danas opstoje, pokrenuti su nješto ozbiljnije. Danas od hrv. amer. novina imamo ,Na- predak“, koji je ujedno zagovaratelj srpsko-hrvat- ske sloge. U Chicagu ima dobro uregjena hrvat- ska tiskarva, koja izdava dva lista, većeg ,Chi- vati takogjer svoju tiskarnu (u S. Franciseo), ko- ja izdava dva velika lista »Slavjansku slogu* i »Zoru Dalmatinsku.“ Ovo su sve, listovi na ame- rikansku rasporedani, sa mnogobrojnim oglasima, “uvrštenim tamo amo izmegju vijesti i članaka. Sad nam javljaju iz P.ttsburga da će i tamo 00- vom godinom u češko-slovačkoj štampariji početi da izlazi novi list ,Danica* sa programom ujedi- njene opozicije. To bi bio šesti hrvatski list, ako izuzmer.o pokušaj južojaka u Chile koji, kako ču- jemo, takogjer kane svoga ustrojiti. Pitaćete, a čemu im toliki broj listova? Na- ši zemljaci u Americi nemaju one uzajamne mo- moralne zajednice, kakove nalazimo kod drugih iseljenika. Oni su više svaki za se, ili bolje, sva- ki predjel napose. Nadasve seta odijeljenost osje- ća izmegju južnih, tako rekuć španjolskih i sje- vernih engleskih Hrvata, Ali nadamo se da će to s Vremenom 'prčstati, te i sko je Amerika velika zemlja, da će njihova avijest uništiti svaku daleči- nu, koja ih dijeli. Mi iz domovine malo, veoma malo gauzimlje. MO se sa to veću zajednicu. braćom preko mora Kad bi svak nastojao, da svoje privatne odobčije što ih šojima ima, utvrdi vezom čistog hrvatskog patrijotižina, naša stvar dobila bi od toga “velike koffsti, Irei na pr: židu u neprebtinom savezu sa syojim zemljacima, tako da su amerikanski Irci u parnelitskoj raspti imali najvažviju riječ. Irsko pitanje nalazi u amerikanskim Ircima najtve oslova, možemo reći; da bez njih nikad oo bi do- šlo a m da mk riješeno. Iitina oni su mno“ 0 biše, i“ Fine irsko j Ki caga* i maoju , Slobodu." U Kaliforniji imadu Hr-. mi ena svi dobro stoje, Lili bi dosta jači, tim više što se naši obično kući vraćaju. Ovo izložismo javnome muijevju. Što reko« smo, daj da bude vrijedilo kao za one rodoljuba koji su doma, tako i za one te su vani. Pisma sa Zvonika. XI. Dragi Frano! Evo ti me opet u pohode. Spo- minjat ćeš se, kako se je u br. 13 vlaškog ,Du< brovvika“* od 20 septembra 0. g. skladni Orlando bavio, megju ostalijem, i mojom neznatvom 0s0« bom, i: kako je i u ovoj prigodi pokazao svoju strašnu dohovitost i kolko on imade spirii4 bez ikakvijeh mojijeh mirita. Osim toga poznato je urbi et orbi, da au svi. vlasi veliki i plemeniti čo- vjekoljubi, te nemože da bude drugačije nego da i Orlando, koji nosi njihovu. čivreu pun je uježno- sti i ljubavi prama iskrojemu. Oa pripovijeda, ka< ko je bio u gradu (a mi smo mislili (da se je o- kamenio pred Lužom |), i odma p.too sa mene, »Svoga susjeda“, Prošvjedujem prot uwmišljeuomu susjedstvu, jer bih tad morao stajati na: istome! niskome zemljištu Orlandova. Kaže pak, da su mu rekli, da bacam krv i da sam muogo zamišljen o stvarima za biskupa. Orlando, kako je čudo do- sjetljiv i pametsn, pripovijeda nadalje svojijem mi- lijem vlasima tohko budalaština izsisacijeh iz pr. sta, da bi se čovjek i lijevom nogom prekrstio, i ave se mačke po krovovima kosečile od smijeha Ali kršćanski osjećaji i fivi način misli i govora: - Orlandova najbolje se objavljuju ondi glje siromah kaže da ga je strah, da ne poludim ii brso ne 0. tegnem papcima, Sve je i svak je u rukami Bo- žijem, pak će biti i s mojom glavom što Bog e- dredi; ali ća Orlandu i Stevu Vukovu i avijem vlasima i nadrisrbima pružiti još češće prigode, da po njihovu ćeifu sude o meni: ostali će nsvla- ški \ nebisantinski svijet dakako drugačije suditi i to me u velike tješi. U ostalome, kako vidiš, papcima još nijesam otegnuo, niti ću igda m ote. gnuti, s jednostavuog razloga što papaka ve imam uego me dobri Bog, kako svako ljudsko stvorenje obdario nogami, kojijeh, bez da ge hvalim, ne tre- ba mi se sramiti, jer nenaliče oi X ni O, niti sam šanlav ni rango, kako ćudio vlshA i cijelovu Du- brovuiku poznati rango Raldoje, koga su Srbi i nadrisrbi dobro opugjali i tako siromaha usilili da bježi iz Dabrovnika i tumara po tugjemu avijetu tražeći komadić hljeba sebi i svojoj jadnoj, nevi- poj dječici. I ovo političko profukanje baštinstva pok. Marka Panja spada u srpska junašiva u na- čemu gradu, Što se tiče moga bacanja krvi, može bit da Orlando nije posve lagao, jeu to je zbilja moglo biti uzrokom, što ti. ovoliko vremena nijesam pi-, sao. Nego, da je Orlaudo upitao kojegamudrago. liječuika, a baš i sama doktorauda wmedicioe Ma- teja, bio bi obaznao, da se krv može bacati i a bolesti na želudcu: a jeli čudo, da mi želuduo ni- jo posve u redn, kad ima toliko godink, da me "ba? ,. . . Stevo Vukov Monsf s promisli nać oo o dan fuga hvata zbog uašijeh vlaha i nai