1. Sada je to sve prestalo, jer je pokrajina u- zela školu u svoje ruke, postavila joj nazornika i učiteljske sile nalaze se zadovoljne pod razboritom upravom zemlje. Osim toga zavod se je preustro- jio (prama zahtjevima našega primorja, te je naj- veća pažnju posvetio vinogradarstvu, voćarstvu, maslinarstvu a navlastito vinarstvu i uljarstvu. < Naš prosti seljak još ne shvaća korist ova- kih škola, a čini nam se da je malo shvaćaju i i- zobraženiji posjednici. Nije tako kod drugih naro- da, koji zoadu da se ne mogu bolje boriti velikoj etskoj konkurenciji, nego ako rade oko zemlje njigom wu ruci. Baš zato mi vidimo kako svukud bolje prolaze produkti izobraženijih naroda nego imeši, sasvim da je naša zemlja obdarena i položa- jem i klimom i svakim darom božijim. Svemu to- mu kriva je ona zla presuda da poljodijelac ne treba da uči, dapače u nas misle da je racijonal- * pa kultura zemlje i njezinih proizvoda, pošao, u koji se svak razumije. A kud ćete, za boga, gore pljuske našoj neukosti i gore sramote za nas kad mi isti dosta pata kupujemo naše dalmatinske plo- dove koji su bili u tugjini i vratili se k nama, te ih plaćamo po pet puta skuplje. Tako France- gi kupovahu dobro dalmatinsko vino po 16 novč., koje su poslije u Franceskoj manipulirali i slali ga u elegantaim bačvama po svemu svijetu pa i u Dalmaciji. A mi ga onda plaćamo po 3-4 f. litru! Eto što čini znanje. Neće dakle biti suvišno poučiti, da je svrha ove poljodjelske učionice u Gružu, pružiti prigodu malim gospodarima da po- šalju svoju djecu u jedan zavod, u kojem za malo troška (180 fior. na godinu) i kroz kratko vrijeme od dvije godine, nauče sve ono što treba, da su- tra, kad dogju doma, rade u svome vinogradu, polju, vinici itd, kao pametni gospodari. + Ali da se ta poljodjelska ugionica u Gružu može uzdržati, potrebno je nadasve da bude do- bro pohagjana. A na žalost Čujemo i red je da javimo, da se je za ovu godinu do sada prijavilo i došlo samo neznatan broj učenika, i po tom da ima pogibelj da prestane jedini zavod poljodjelski, što postoji u Dalmaciji. Pri ovakom faktu mi držimo svojom dužno- sti obratiti se nadasve slavnim dalmatinskim Op- ćinama preporučujući im najživlje, da nastoje kod pojedinih posjednika, kako preporučujemo i njima samim, da još i ove godine pošalju svoju djecu u pokrajinsku ratarnicu u Gružu. Nego mi znamo da je :maogima, koji bi htjeli dati svoje dijete u poljodjelsku školu, trudno poslati ga na svoje tro- škove (i ako su ti troškovi maleni); zato je po- trebno da slavne općine odrede i dadu za tu svr- hu potpor&, kako to biva i u drugim pokrajina- ma. Tako na pr. u križevačkoj ratarnici u Hrvat- skoj od 60 učenika, što su pohagjali zavod god, 1893, 57 uživali su potporu općinsku. Poznato nam je da su se njeke općine do- duše obavezale, da će davati potpora, ali se one sada tih obveza slabo drže, Nu ovo nije hjepo za njih, niti je moguće da se bez potpora uzdrži je- dan poljodjelski zavod. A mne bi to zar bila za nas prava sramota ? Ne bi li se tada imalo pravo predbacivati nam, da pri našem nemarstvu ne mo- še uspjeti nikakvo nastojanje kompetentuih faktora? U političkom životu mi se ugledamo u Če- he. Ugledajmo se u njih i u njihovom nastojanju za ekonomski napredak naroda. Čeh, poljodijelac pošalje svoga sina u gimnaziju ili realku, pa kad : ove izučio, onda ga pošalje na više gospodar- e škole. A kad ih je svršio, onda se vrati do- ma i radi oko svog imanja. Ovoliko se ne može od nas zahtjevati, ali nože nješto. = Zato mi ćemo još jednom prikričati našim gospodarima i slavnim općinama: ako vam ma srcu leži opstanak poljodjelske škole u Dalmaciji, poleljite i to još ove godine vašu djecu u ratar- nicu u Grau, Naši Dopisi, u» (Cavtat, 20 Februara. * (Proslava Jubileja Sv. Oca Pape. — Odgovor dopisniku ,Dubrovnika.*) O Nedjelju na 19 teku- ćega Svotkovao se u Cavtatu Jubilej Sv, Oca Pa- e Lava XII, — Ovom se prigodom -phčanstvo iskazalo da katolički ćuti i osjeća, te se mnogi radosno odazvao pozivu općine na: narod, u koje- mu ga je poticala, da bi i izvanjskim načinom do- kazao svoju sinovlju ljubav i počitanje prama slav- nom Svečaru. Svečani je dan bio raviješten sa gruvanjem iz mužara, koje je svakoga ugodno sjetilo svetog dana, te se požurio da okiti svoj stan sa sagovi- ma i zastavama, a onda je pohitio u Crkvu da se Bogu pomoli za zdravlje i dug život Velikog La- va XIII. — Crkva je bila dupkom puna, te su prisustvovali bez iznimke svi prestavnici mjesnih oblasti i ured&. — U većer se priredilo rasvijet- ljenje te su se osobito isticale crkvena i općinska zgrada. Doznajemo da je općina brzojavila — na hr- vatskom jeziku — Sv. Qcu Papi lijepu čestitku, u kojoj je osobito naglasila svoju sinovlju ljubav i počitanje, te udivljenje vrhu kršćanske vještine, sa kojom Njegova Svetost, predvodi u ova teška vremena, svoje mnogobrojno stado. Lijepo, naprijed u katoličanskom duhu ! Prigodno mi se osvrnuti na dopis iz Cavta- ta u broju 31 samozvanog ,Dubrovnika.“ Šteta da je anonimni pisac, stigao stoprv sa dulekog puta, jer bi se zanago bio prije istaknuo kao šuplja glavurina. — Najprije je podučiti neznanog deliju, da je općinsko opraviteljstvo sastavljeno od više člano- v4, a ne od sama načelnika, te je sasvim korek- tno, da se poslovi uprave vode u dogovoru. Ne- go se je dajbudi dopisnik ,Dubrovnika* ugledao i zapiždrio u susjednog načelnika, te bi njegove vr- line htio prisaditi na ovamošnjeg općiaskog po- glavicu. Pokojni načelnik Magud, prem da ue pismeo, bio je uzor-načelnik, te je služio za izgled mno- gom i mnogom, a i tebi istom služio je na diku, pa si se i sam morao diviti njegovoj razboritosti i mudroj upravi; nije dakle ogrtao ne znanjem ci- jelu okolicu, kako bi je ti ograuo, sasvim što znaš — brškat. — I naš današnji načelnik dostojni je nasljednik svoga prešašnika, pa mu ista ne pi- smenost služi na višu čast i ponos, a onim koji su ga birali budi priznanja pred svijetom, da su bez ikakve pristranosti i negledajuć na špoljašnost, odabrali za poglavicu čovjeka razborita i sposo- bna predvoditi općinsku stvar. Nadometno dodajem, da megju Konavljani- ma ne ima razdvoja, te su svi zgoljni hrvati, ka- ko ih je dala mati zemlja, a ako je koji Cavtaća- tin krenuo stranputicom, to se opet ima zahva- liti drugom susjedu, koji je znao žalibože napu- hati oeke mudre glave, tobožnjim Srpstvom, te ta- ko usijao snijet, megju negda izgledne Cavtajske Hrvate. Nego očekivam da nam dokažeš, kako se o- vamo živi bez uprave, bez nepristranih pothvata, bez političkog značaja i bez svakog okreta, pa se nadam da ćeš to tvoje mudrovanje zaključiti sa drzovitim : ,Dokle Srbi ne budu va krmilu, Cav- tajska će općina uvijek nazadovati,“ X. Sa otoka Hvara, 1 Marta. Da iznesemo na vidjelo, njeke nezakonite abuze sa strane ljudi koji po našoj obali čine veliku utakmicu našemu siromabu. Ima nekoliko vreme- na da ovamo riba jedno 10-15 brodica ćosotskih Njima je istina dopušteno ribati po našem moru, ali u stanovitoj dalečini od kraja. Ali oni tu dale. činu progjoše i ima ih koji su ih vidjeli da riba- ju pod samijem krajem. Mi mislimo da bi pomor- ska oblust imala strogo nadzirati, da se slično ne dogagja, jer mi ne smijemo zapostaviti naše dal- matinske ribare, ne smijemo dopustiti da se šire staanci i da prave konkurenciju našijem ribarima, tim više kad ovi plaćaju svoj poreg. Ima ribe ko- ja se ne lovi u pučini nego pred samijem krajem. Kad dakle Čozoti donose ovaku ribu na prodaju, znak je da su je i oni prid krajem. ulovili, Čitali smo o tome u vašem listu, kako su Jani ribali u Dubrovniku. To se isto dogagja sada u nas, Čovjek bi pomislio da nas samo sudba prati u općenju s talijancima. Klaušola uništi naše vino koje se prodaje za trećinu jeftinijo u6go lani. Ko- liko je tu izgubila Dalmacija | Šteta naneđena na« Hemu otoku velika je i ona #0 ovakim danom ave to više osjeća, Sada pak kad su pogogjenf vitio« gradari da dogje red i na 'ribare, e to ne može. mo dopustiti. Zato ovo iznašamo u javnost te se nadamo da će pomorska oblast poduzeti stroge mjere :da se ovake nepodopštine više ne dogagjaju. A kako ovo nije prvi slučaj u nas i u Dalmaciji, najbolje bi bilo da pomorska vlada u Trstu energično sta- ne na put ovakim prestupcima. Pogled po svijetu. — Iza Cavaigoaca došao je u Franceskoj još jedan političar na dnevni red. To je Ferry. Iza nesreća u Tonkingu njega su bili zaboravili, odbacili, o njemu se govorilo kao o političkom mrtvacn. Kad se je poslije odreke presjednika se- nata LeRoyera pojavila Ferry-eva kandidatura, u Parizu se smijahu njegovoj smijelosti. Ali Jules Ferry radio je ispod vode, te bude velikom veći- nom izabran presjednikom senata protiv želje sa- moga Carnota. Svak se je začudio i — prepao. Ferry nije čovjek riječi nego rada, njegova ener- žija pokazala je u više prigoda, da ovaj stari re- publikanac zna zapovijedati. U svome nastupno- i me govoru on je slavio republiku, zagovarao zajed- nički rad zakonodavnih i izvršujućih organa, te naglasio važnost senata, koji je oborio diktaturu (Boulaugera). Novine hvale njegov govor, a nje- govi neprijatelji škripaju zubima od jada. Ali ko- ja im korist kad su nemoćni | Clemenceau, čovjek koji je namiještao i obarao vlade, davi se u pa- namskome blatu a njegov iluveći neprijatelj, Fer- ry slavi slavlje. Uopće u republikanskom životu Fraoceske pojavila su nova čista nota koja hoće da ga obnovi. Prestavnici su joj Cavaignac, Casi- mir Perrier i Ferry, a mogao bi da bude i Con. stans. Junaci ,Paname“ skrivaju se po zakutcima zaboravljeni. 1 ona je dakle imala svoju dobru stranu, jer je Francesku očistila od političke goji- leži, koja je prijetila republici. — Hodočašće u Rim nije prestalo. Papa svaki dan prima nove putnike. Računa se đa će ih biti došlo preko 80.000 sa svih strana svijeta. Samih darova primio je Lav XLI[, u vrijednosti od 6 mil. franaka. — Za rasprave u proračunu u carevinskom vijeću govorili su onomadne Gregr i Plener. No- vinstvo opaža njeku umjereniju formu u govorima obojice, te iz toga zaključuje, da se liberaloa i mladočeška stranka misle zbližiti, te nastojati oko revizije ustava, Ali ova vijest nema mkakva temelja. — N. Fr. Presse“ u dva navrata bavi se pjesnom crnogorskog gospodara Nikole I. ,Pje- snik i Vila“ te mu oštro zamijera za njeke sla- venske tendencije u njoj izražene. ,N. F. Prense* kaže da se ne smije razlučiti pjesnika od vladara, jer da prvi samo pjeva ono što drugi želi. < — Eto brzo i srpskih izbora, Zaatiželjni smo kako će proći, prem se već danas znade da će vlada zadobiti većinu, Radikalci prijete ustan- cima i nemirima, ali im se poluslužbena , Zasta- va“ grozi zatvorom. Otpušten je poslanik u Cari- gradu Grujić, jer kandiduje kao radikalac. — Dok čekamo na srpske izgrede, red je da zabilježimo, da 86 u Tirnovu u Bugarskoj po naputku samoga Stambulova pobunio narod proti metropolitu koji je neprijatelj kuega, Svjetina je zatvorila metropolita u samostao i zatvorila me- trupoliju. — Koliko Nijemci drže do Alsacije i Lo- rene vidimo iz govora kancelara Oaprivi, ko- ji je u srijedu u državnom saboru rekao, da je uvjeren, da i ako bi kakav arbitrarni sud odlučio da Njemačka ima povratiti Alsaciju Lo- rensku, da se narod njemački ne bi nikad prila- godio tome sudu, uego bi radije prolio i zadnju kap krvi, Ovako isto misle i Francesi, Domaće __ vijesti. Molimo p.n. «g. predbrojnike da se s pretplatom. yi OkaidOqr sj