Br. 1. “List izlazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- dinu flor. 4, na pd godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijela godinu for. 4: 50, na pb godine for. 2: 25: sa inozemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- sto polugodište. U DUBROVNIKU 6. Februara_ 1892. lju se Uredništvu. po pogodbi. Poziv_na_ pretplatu. | .Otva na drugu. godinu di s a u ; Pad e | Cijena je PNKA oj“ za Au- stro-Ugarsku i Bosnu Hercegovinu ua godinu 4l fior. a na po godine 2 fior. 25 novč. Za ostale zemlje 4 'fior. i poštarski troškovi Ovom prigodom preporučamo rodoljubi- bima, te nijesu predbrojeni neka nas potpo- mognu točnom pretplatom u ovoj borbi za hrvatstvo. Cijena listu razmjerno prama tro- škovima vrlo je umjerena. Uprava ,Crvene Hrvatske.“ Našim prijateljima. Eto je sa srećom prošla prva godina naše- ga lista, a ovim brojem ulazimo u drugu. Kad smo ga pokrenuli, mnogi nam se rugaše. Običaj bio je vidjeti, kako se u Dubrovniku pokreću listovi srp- ski i silan novac za njih se troši pa nijedan nije opstojao ni punu godinu dana. Tako se napijalo i nama, već u prvom početku. Mi smo se tome smi- jali znajući što je bilo uzrokom propasti ovih li- stova i nijesu mogli prodrijeti u naš narod, jer su mu bili kao tugji, jer on nije osjećao onako ka- ko su oni pisali, pa su tako morali skrhat vrat, čim sa se pokušali pokazati van grada. Mi naprotiv uzdali smo se i uzdamo se u potporu Hrvata grada Dubrovnika, njegove čisto hrvatske okolice prijašnje slavne države i naše po- krajine ; uzdaasmo se a našu braću u Bosni i Her- cegovini, u Banovini, u Istri i drugovdje, pa o- sokoljeni nadom išli smo naprijed. Do danas kako vidimo. nijesmo se prevarili. Naš glas našao je odziva, a mi se uzdamo opet u hrvatstvo i hr- vatski narod i nadamo da će ga naći i u buduće. Mi držimo da nam je suvišno, da se presta- vljamo općinstvu po drugi put, jer do sada dosta ih je i dosta moglo nas poznat i upoznat. Druge velike novine po svijetu, kad nastupe u svoju no- vu godinu, uz program obećivaju i bogate daro- ve onima, koji bi se na njih pretplatili. Mi smo nejaki, a da bi tako što obećali i izvršili. Mi samo obećivamo, da ćemo se trsiti, da što više radimo. A što ćemo raditi? U prvom redu braniti nam je hrvatstvo onih naših predjela koji su naj- više isvrgnuti stranim pohlepama. Kazalo se je prije, # kaže se i dan danas: Boka nije hrvatska, Dubrofnik, njegova okolica nije hrvatska, Neretva nije h atska, bije ni Bosna i Hercegovina, dok opet s druge strane niječe hrvatstvo osta- ije, Istre, Rijeke i t, d. Osobito u ovim im i istočnim predjelima navaljivalo se inje se na Hrvate, kušalo im se zanijekati lost tih tvrdnja bila je velika i mnogo postiglo. Mnogi mladi ljudi bili su pre- stariji stajali u sumnji i nekako se bo- ti onim što su. Ali kad se malo bolje u oči toj vici i galami tim silnim doka- ovaku sumnju i neoborivim dokazima u ruci pou- čimo svakoga načinom razumljivim i prostim, da su ovo bile i da će ostati hrvatske zemlje, da mi koji se nazivljemo Hrvatima i ainovi smo ovih ze- malja, da nijesmo u njima stranci, ni hrvatsko i- me strano ime ; da se mi Šojime imamo pravo po- nositi, jer to je naša starina; da u jednu riječ dokažemo da smo sinovi onoga naroda koji je ,po sedmero braće sedmoga v'jeka preko sedam rije- ka“, došao amo. U tomu smislu radili smo pro- šle godine, a radiće mo i dalje, po malo i redom. To će nam bit najpreči i najmiliji posao i u to- me poslu vodiće nas riječ : neka živi, nek je sre- tan svaki koji se u ovoj našoj domovini ne zove našim imenom, kad radi i druguje pošteno, aliovo je hrvatska zemlja ! Ovo je prvi početak našega rada, a odmah se na ovo namiće naroda drugo pitanje : kao Hrvati što da radimo? Zato ćemo i mi po našim silama na- stojati da i ovu tačku što bolje rasvijetlimo i u- kažemo put narodu kojim mu je poći. Borićemo se za naše svetinje i pravice, raspravljaćemo o našim domaćim pitanjima s gledišta prave- dnoga i poštenoga. Zagovarajući našu ideju, i- deju samostalnosti i sjedinjenja svih hrvatskih ze- malje, koju nam nije potreba ovdje opširnije raz- vijati, nastojaćemo, da se Hrvat složi i sporazu- mije s Hrvatom, jer samo slogom, odlućnošću i i nepopuštanjem možemo se othrvati neprijatelji- ma. A mi mislimo da će nam i ovaj posao biti dosta lakši nego drugim, jer naš list hoće da i nadalje ostane slobodan od ikakvoga utjecaja do- maćeg polazio ovaj od sumišljenjaka mu ili od onih Hrvata koji ne misle kako i mi. U jednu riječ bio je i ostaće nezavisni list. — Naše prijatelje molimo, da nas i perom pot- pomažu kao i dosad. Kad što hoće da napišu ne- ka uvjek promisle i na narodni interes, te neka uvjek tako pišu kako će mu koristiti ili u politi- čkom ili u ekonomičnom pogledu. Neka nas na- dalje izvješćuju ko i dosad o dogagjajima u nji- hovome mjestu ili okolišu, samo ih molimo, da pi- ču u kratko i da se progju sitnarija. Na duge dopise u našem uredništvu mrko se gleda, jer je format lista malen. Povećati ga nije za sad moguće, jer štamparija u kojoj se tiska ne može ga većeg izdavati, a da često pravimo pri- loge, skupo bi nas došlo. Zato mnogo puta prisi- ljeni smo služiti se modrom olovkom, što poslje samoga dopisnika ljuti, Isto tako dopise u kojim se javljaju kakve sitnarije teško uvršćujemo i to samo da ne oslovoljimo dopisnika. Ovo se mora kod pisanja imati na pameti. Uszdamo se vapokon da ćemo druge godine bolje zadovoljiti općinstvu nego prve, jer početak je svaki težak, a tim više bio je vama koji nije- smo bili vješti ovome poslu. Uz to gledaćemo da ove godine izjednačimo godine lista sa sunčanim, a da pri tomu naši pretplatnici ne štetoju i da im u svemu budemo na ruku. Stalni smo da će svaki pravi i čestiti hr- vatski rodoljub uvidjeti potrebu našega lista i za- to da će nas i nadalje podupirati u teškome ra- du, tim više kad snade danas, protiv kojim i ko- likim neprijateljima bijemo boj pa u punoj nadi ne namećući se nikome evo započinjemo našu drugu godinu, Godina II. IRVENA NRVATSKA Pretplata i oglasi plaćaja se upravi »Orrene Heratske* a Dabrovniku a dopisi ša- Za oglase, zahvale iost, plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju Rakopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, ——————————————— Srpske vjere nema! Mnogi će nam se, kad pročitaju sami na- slov ovome članku, nasmijati i reći da smo ustvr- dili nekakvi novi apsurdum. Ipak nije tako i mi opet ponavljamo: srpske “religije nema, niti je igda bilo. Do sada smo mnogo puta imali prigode, da pokažemo kako je srpstvo skopčano sa vjerom i kako se je vjerom srpstvo raširilo u krajevima, gdje ga prije nije bilo. I doista ovo uvlačenje srp- stva pomoću vjere nema je u narodnomu pogle- du škodilo neizmjerno muogo. Prvi korak srpstva i srpske propagande bio je, da se je vjera pravoslavna iliti grćko-istočna okrstila srpskom vjerom. Tim je već učinjeno do- sta. Svi pravoslavni iliti hrišćani (grčko-istočnjaci) nijesu više vjere pravoslavne, hrišćanske, grčko- istočne, nego su najedared postali vijernici srpsko- pravoslavne vjere, — dosljedno tome ni oai nijesu više pravoslavni, nego Srbi-pravoslavni, jer popo postao je srpsko-pravoslavni paroh, crkva zove se srpsko-pravoslavna crkva i tako sve što zasijeca u religiju okršteno je uadimkom srpskim. Dapače i isti sveci postali su srpski. Ovaj se nesmisao raširio i uhvatio korijena u narodu našemu hrišćaoske kako se kaže vjero- ispovijesti. Tako nije teško čuti danas prostoga čovjeka hrišćanica, da na pitanje: koje si vjere? odgovori samo: srpske. A zašto to? Jer popo kad u crkvi puku pripovijeda nagovara ga (kako je to bilo dosta puta i u našemu listu i u drugim u dopisima istaknuto) ovako: mi pravoslavni Srbi, naša sveta srpska pravoslavna crkva, naša sveta srpska pravoslavna vjera, naši sveti srpski pra- voslavni crkovni poglavice itd. kako o čemu kad govori. I tako, srpskaj daoas, srpskaj sutra, po malo u crkvi isrpskalo se tako, da to ime naro- du koji ga prije nije čuo nije više tugje, već ga i u govoru upotrebljuje. Time je udaren prvi po- četak, a dalje je lako nadogragjivati u političkom smislu. Je li ovako ili nije? Mi odlučno tvrdimo da jest i pozivljemo sve srpske svijesne glave neka nas u laž utjeraju. Mi se tomu ni malo ne čudimo, jer smo sa bratske strane doživili i drugih još smješnijih a- firmacija, nu koje su njima korutile. Ne čudimo im se što hoće danas da se tako zovu i što ovu teoriju šire, jer to im koristi. Ali sa čudimo i ve- oma čudimo kako su se zaveli mnogi od onih, koje bi imala ponukat da odbace NAZIV sama njihova prosvjeta i njihova kulture Eto na pr. ko- liko puta čitamo u zagrebačkim novinama, osobi- to ,Obsoru* o nekakvijem srpsko-pravoslavnim opštinama i o nekakvom srpsko-pravoslavnom bo- žiću i «rpsko-pravoslavnoj braći. A još se više čudimo i bolno smijemo kad vidimo i u samim » Narodnim Novinama“; službenom lista hrvatske vlade, kako one posve ozbiljno tvrde i pitu : srp- sko-pravoslavna osnovna škola, srpsko-pravoslavna učiteljica, srpsko-pravoslavni obred, srpsko-pravo- slavna crkva, srpsko-pravoslavni parobijalni ured it dit od. Taj se je naziv počeo službeno" uvlačiti i u drugim našim pokrajinama te tako, dok se Hrvatima uvjek nadodava na "ik. me i ssrpski,* dotle se sa Srbe drže | prki pontjaje šrfirvjetporki < gr Pa. 8 o i j i