Br. 1.



“List izlazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go-
dinu flor. 4, na pd godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijela
godinu for. 4: 50, na pb godine for. 2: 25: sa inozemstvo flor. 4 i poštarski troškovi.

Pojedini broj stoji 10 novč.
Ko ne vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša-

sto polugodište.



U DUBROVNIKU 6. Februara_ 1892.

lju se Uredništvu.

po pogodbi.





Poziv_na_ pretplatu.

| .Otva na drugu. godinu
di s a u ; Pad e
| Cijena je PNKA oj“ za Au-

stro-Ugarsku i Bosnu Hercegovinu ua godinu
4l fior. a na po godine 2 fior. 25 novč. Za
ostale zemlje 4 'fior. i poštarski troškovi

Ovom prigodom preporučamo rodoljubi-
bima, te nijesu predbrojeni neka nas potpo-
mognu točnom pretplatom u ovoj borbi za
hrvatstvo. Cijena listu razmjerno prama tro-
škovima vrlo je umjerena.

Uprava ,Crvene Hrvatske.“

Našim prijateljima.

Eto je sa srećom prošla prva godina naše-
ga lista, a ovim brojem ulazimo u drugu. Kad smo
ga pokrenuli, mnogi nam se rugaše. Običaj bio je
vidjeti, kako se u Dubrovniku pokreću listovi srp-
ski i silan novac za njih se troši pa nijedan nije
opstojao ni punu godinu dana. Tako se napijalo i
nama, već u prvom početku. Mi smo se tome smi-
jali znajući što je bilo uzrokom propasti ovih li-
stova i nijesu mogli prodrijeti u naš narod, jer su
mu bili kao tugji, jer on nije osjećao onako ka-

ko su oni pisali, pa su tako morali skrhat vrat,
čim sa se pokušali pokazati van grada.

Mi naprotiv uzdali smo se i uzdamo se u
potporu Hrvata grada Dubrovnika, njegove čisto
hrvatske okolice prijašnje slavne države i naše po-
krajine ; uzdaasmo se a našu braću u Bosni i Her-
cegovini, u Banovini, u Istri i drugovdje, pa o-
sokoljeni nadom išli smo naprijed. Do danas kako
vidimo. nijesmo se prevarili. Naš glas našao je

odziva, a mi se uzdamo opet u hrvatstvo i hr-
vatski narod i nadamo da će ga naći i u buduće.

Mi držimo da nam je suvišno, da se presta-
vljamo općinstvu po drugi put, jer do sada dosta
ih je i dosta moglo nas poznat i upoznat. Druge
velike novine po svijetu, kad nastupe u svoju no-
vu godinu, uz program obećivaju i bogate daro-
ve onima, koji bi se na njih pretplatili. Mi smo

nejaki, a da bi tako što obećali i izvršili. Mi samo
obećivamo, da ćemo se trsiti, da što više radimo.

A što ćemo raditi? U prvom redu braniti
nam je hrvatstvo onih naših predjela koji su naj-
više isvrgnuti stranim pohlepama. Kazalo se je
prije, # kaže se i dan danas: Boka nije hrvatska,

Dubrofnik, njegova okolica nije hrvatska, Neretva
nije h atska, bije ni Bosna i Hercegovina, dok

opet s druge strane niječe hrvatstvo osta-
ije, Istre, Rijeke i t, d. Osobito u ovim
im i istočnim predjelima navaljivalo se
inje se na Hrvate, kušalo im se zanijekati







lost tih tvrdnja bila je velika i mnogo
postiglo. Mnogi mladi ljudi bili su pre-
stariji stajali u sumnji i nekako se bo-

ti onim što su. Ali kad se malo bolje
u oči toj vici i galami tim silnim doka-

ovaku sumnju i neoborivim dokazima u ruci pou-
čimo svakoga načinom razumljivim i prostim, da
su ovo bile i da će ostati hrvatske zemlje, da mi
koji se nazivljemo Hrvatima i ainovi smo ovih ze-
malja, da nijesmo u njima stranci, ni hrvatsko i-
me strano ime ; da se mi Šojime imamo pravo po-
nositi, jer to je naša starina; da u jednu riječ
dokažemo da smo sinovi onoga naroda koji je ,po
sedmero braće sedmoga v'jeka preko sedam rije-
ka“, došao amo. U tomu smislu radili smo pro-
šle godine, a radiće mo i dalje, po malo i redom.
To će nam bit najpreči i najmiliji posao i u to-
me poslu vodiće nas riječ : neka živi, nek je sre-
tan svaki koji se u ovoj našoj domovini ne zove
našim imenom, kad radi i druguje pošteno, aliovo
je hrvatska zemlja !

Ovo je prvi početak našega rada, a odmah se
na ovo namiće naroda drugo pitanje : kao Hrvati što
da radimo? Zato ćemo i mi po našim silama na-
stojati da i ovu tačku što bolje rasvijetlimo i u-
kažemo put narodu kojim mu je poći. Borićemo
se za naše svetinje i pravice, raspravljaćemo
o našim domaćim pitanjima s gledišta  prave-
dnoga i poštenoga.  Zagovarajući našu ideju, i-
deju samostalnosti i sjedinjenja svih hrvatskih ze-
malje, koju nam nije potreba ovdje opširnije raz-
vijati,  nastojaćemo, da se Hrvat složi i sporazu-
mije s Hrvatom, jer samo slogom, odlućnošću i
i nepopuštanjem možemo se othrvati neprijatelji-
ma. A mi mislimo da će nam i ovaj posao biti
dosta lakši nego drugim, jer naš list hoće da i
nadalje ostane slobodan od ikakvoga utjecaja do-
maćeg polazio ovaj od sumišljenjaka mu ili od onih
Hrvata koji ne misle kako i mi. U jednu riječ
bio je i ostaće nezavisni list. —

Naše prijatelje molimo, da nas i perom pot-
pomažu kao i dosad. Kad što hoće da napišu ne-
ka uvjek promisle i na narodni interes, te neka
uvjek tako pišu kako će mu koristiti ili u politi-
čkom ili u ekonomičnom pogledu. Neka nas na-
dalje izvješćuju ko i dosad o dogagjajima u nji-
hovome mjestu ili okolišu, samo ih molimo, da pi-
ču u kratko i da se progju sitnarija. Na duge
dopise u našem uredništvu mrko se gleda, jer
je format lista malen. Povećati ga nije za
sad moguće, jer štamparija u kojoj se tiska ne
može ga većeg izdavati, a da često pravimo pri-
loge, skupo bi nas došlo. Zato mnogo puta prisi-
ljeni smo služiti se modrom olovkom, što poslje
samoga dopisnika ljuti, Isto tako dopise u kojim
se javljaju kakve sitnarije teško uvršćujemo i to
samo da ne oslovoljimo dopisnika. Ovo se mora
kod pisanja imati na pameti.

Uszdamo se vapokon da ćemo druge godine
bolje zadovoljiti općinstvu nego prve, jer početak
je svaki težak, a tim više bio je vama koji nije-
smo bili vješti ovome poslu. Uz to gledaćemo da
ove godine izjednačimo godine lista sa sunčanim,
a da pri tomu naši pretplatnici ne štetoju i da
im u svemu budemo na ruku.

Stalni smo da će svaki pravi i čestiti hr-
vatski rodoljub uvidjeti potrebu našega lista i za-
to da će nas i nadalje podupirati u teškome ra-
du, tim više kad snade danas, protiv kojim i ko-

likim neprijateljima bijemo boj pa u punoj nadi
ne namećući se nikome evo započinjemo našu

drugu godinu,

Godina II.

IRVENA NRVATSKA

Pretplata i oglasi plaćaja se upravi »Orrene Heratske* a Dabrovniku a dopisi ša-
Za oglase, zahvale iost, plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju

Rakopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava,

———————————————

Srpske vjere nema!

Mnogi će nam se, kad pročitaju sami na-
slov ovome članku, nasmijati i reći da smo ustvr-
dili nekakvi novi apsurdum. Ipak nije tako i mi
opet ponavljamo: srpske “religije nema, niti je
igda bilo.

Do sada smo mnogo puta imali prigode, da
pokažemo kako je srpstvo skopčano sa vjerom i
kako se je vjerom srpstvo raširilo u krajevima,
gdje ga prije nije bilo. I doista ovo uvlačenje srp-
stva pomoću vjere nema je u narodnomu pogle-
du škodilo neizmjerno muogo.

Prvi korak srpstva i srpske propagande bio
je, da se je vjera pravoslavna iliti grćko-istočna
okrstila srpskom vjerom. Tim je već učinjeno do-
sta. Svi pravoslavni iliti hrišćani (grčko-istočnjaci)
nijesu više vjere pravoslavne, hrišćanske, grčko-
istočne, nego su najedared postali vijernici srpsko-
pravoslavne vjere, — dosljedno tome ni oai nijesu
više pravoslavni, nego Srbi-pravoslavni, jer popo
postao je srpsko-pravoslavni paroh, crkva zove se
srpsko-pravoslavna crkva i tako sve što zasijeca
u religiju okršteno je uadimkom srpskim. Dapače
i isti sveci postali su srpski.

Ovaj se nesmisao raširio i uhvatio korijena
u narodu našemu hrišćaoske kako se kaže vjero-
ispovijesti. Tako nije teško čuti danas prostoga
čovjeka hrišćanica, da na pitanje: koje si vjere?
odgovori samo: srpske. A zašto to? Jer popo kad
u crkvi puku pripovijeda nagovara ga (kako je
to bilo dosta puta i u našemu listu i u drugim
u dopisima istaknuto) ovako: mi pravoslavni Srbi,
naša sveta srpska pravoslavna crkva, naša sveta
srpska pravoslavna vjera, naši sveti srpski pra-
voslavni crkovni poglavice itd. kako o čemu kad
govori. I tako, srpskaj daoas, srpskaj sutra, po
malo u crkvi isrpskalo se tako, da to ime naro-
du koji ga prije nije čuo nije više tugje, već ga
i u govoru upotrebljuje. Time je udaren prvi po-
četak, a dalje je lako nadogragjivati u političkom
smislu.

Je li ovako ili nije? Mi odlučno tvrdimo da

jest i pozivljemo sve srpske svijesne glave neka
nas u laž utjeraju.

Mi se tomu ni malo ne čudimo, jer smo sa
bratske strane doživili i drugih još smješnijih a-
firmacija, nu koje su njima korutile. Ne čudimo
im se što hoće danas da se tako zovu i što ovu
teoriju šire, jer to im koristi. Ali sa čudimo i ve-
oma čudimo kako su se zaveli mnogi od onih,
koje bi imala ponukat da odbace NAZIV sama
njihova prosvjeta i njihova kulture Eto na pr. ko-
liko puta čitamo u zagrebačkim novinama, osobi-
to ,Obsoru* o nekakvijem srpsko-pravoslavnim
opštinama i o nekakvom srpsko-pravoslavnom bo-
žiću i «rpsko-pravoslavnoj braći. A još se više
čudimo i bolno smijemo kad vidimo i u samim
» Narodnim Novinama“; službenom lista hrvatske
vlade, kako one posve ozbiljno tvrde i pitu : srp-
sko-pravoslavna osnovna škola, srpsko-pravoslavna
učiteljica, srpsko-pravoslavni obred, srpsko-pravo-
slavna crkva, srpsko-pravoslavni parobijalni ured
it dit od. Taj se je naziv počeo službeno"
uvlačiti i u drugim našim pokrajinama te tako,

dok se Hrvatima uvjek nadodava na "ik.
me i ssrpski,* dotle se sa Srbe drže |
prki pontjaje šrfirvjetporki <
gr
Pa. 8

o





i
j
i