ga Srbima uvijek protivio, jer ih u dušu pozna *ko su i kakvi su! Ta je nepoznati gospar napro- sto smiješan. I ovo sve Štampava se u Zagrebu u diki hrvatstva. A šta da uradimo ? Ništa nego smijmo se, i smijmo do suza, jer odgovarati na ovake ludosti znači tratit uta- man vrijeme i papir, a mi to ne možemo. I ima ih koji se čude, kad se nagje koji Hr- vat, te na slične napadaje odgovori kao čovjek ko- me je uvrijegjen narodni ponos. Svaki dan sluša- mo, evo ima pedeset godina, da Hrvata nema, da smo svi Srbi odmetnici, da su svi naši veliki lju- di Srbi i stotinu drugih uvrijeda i otimačina. I to *sve Hrvatima, koji su kušali za ljubav sloge o- dreći se i svoga narodnoga imena! A zar seje s na- še strane moralo uvijek mučati ? Dubrovčani, jesu li Hrvati? (Nastavak, v. br. 34, 37-43, ,#6-47, 50-51 IL. god.) Nov dokaz za svoju igmudrenu teoriju, da u Dubrovniku i okolici živi narod srpski, nalazi ,0- mladina“ u narodnim pjesmama što se tu danas pjevaju i u vjekim običajima, što kod prostoga naroda vladaju. Za pjesme tvrdi ona da su srp- ske, jer im je tobož jezik srpski, u uz to da opi- jevaju srpske na glasu junake, Lazara, Obilića, Jug Bogdana, Marka Kraljevića i dr., dok su obi- čaji srpski po tom, što su jednaki kako u osta- lih Srba. Megju ovima ističe osobito slavu krsno- ga imena, ,koja se — veli ona — svud po Kona- vlima i u moogijem daljijem selima još slavi.“ Kakav je to dokaz vidjećemo mi odmah. Sa- mo ne zvamo dobro, što baš hoće ,omladina“ o- vim da dokaže : da li to da su stanovnici Dubro- vnika i okolice dubrovačke postanjem Srbi, ili da srpski danas osjećaju? Mi ćemo zato uzeti, kao da je bilo u naumu ,omladine“ dokazati obodvoš je, i prama tome ćemo i udesiti odgovor, ogle- davši najprije, koliko su spomenute prilike jake, da dokažu tobožnju srpsku narodnost Dubrovnika i ostalih stanovnika nekadašnje republike dubro- vačke. Uzmimo na mjeru prije svega pjesme. ,Omla- dica“ tvrdi, da je njihov jezik srpski, nu jezik je taj, kako svak zna, ijekavsko narječje, a da ovo narječje nije srpski već upravo hrvatski jezik, to smo: mi jasno i temeljito dokazali u prošlim bro- jevima. Suvišno je po tom, da o tom ovdje ra- epravljamo. Odgovoriti nam je samo va ovo: 1.) Je li istina, da pjesme, što pjeva narod oko Du- beovnika imaju za swjeć srpske heroje i njihova djela ? 2.) Ako je to'istina: smijemo li po tom samom faktu označiti te pjesme srpskim, a Srbi- ma narod u kom sa pjevaju ? Da se u Župi, Konavlima 4! ostaloj okolici dubrovačkoj, dapače i pred osmim gradom Du- brovnikom pjevaju još i danaa gPješme o kosovskim i drugim srpskim junacima, to' miko ne može po- reći; ali niko ne može ni to oporeći, da u novije doba mjesto onih junaka sve wiše preotimlju mah druga modernija lica, megju Kojim nalaziš i Hr- vata kao na pr. hajduka Senjanina Ivo, od Zadra Todora, Zrinovića i Jelačića bana i t. d. Kad bi dakle gromladina dubrovačka“ iz toga, što Dubrovčani pje- vaju pjesme o srpskim junacima, htjela izvesti za- ključak, da su te pjesme srpske i Dubrovčani po tome Srbi, valjalo bi da dopusti, da mi po toj i- stoj logici zaključimo, da su Dubrovčani, na te- mmelju ovoga, što smo sad spomenuli, i Hrvati; dapače da su i Magjari | Arbanasi, jer izmegju pjesama narodnih, što se kod njih pjevaju, imade ih dosta i takovih, koje slave glavnim junakom Bibinjanin Janka, Magjata (Janos Hunyady) i Gju- ra Kaštriotića, Arbanasa. Ovaj argumenat po tom kako svak vidi ne vrijedi ništa. Nego mi sad kao da dajemo omla jJinu,* gdje nas tobože ironičkim tonom pita: Ali ako narodne pjesme što se kod nas pjevaju, nijesu erpske pjesme, što su onda? sar hrvatske? Mi odgovaramo bes okolišanja: Naravno da su hr- pjesma, vajprije sato, sto su niklo va br- zatim taj dogagjaj radi svojih kebnih posljedica duboko zasjekao u srce ne samo naroda srpskoga, već i naroda hrvatskoga, koji sa srpskim od pamtivije- ka jednaku sudbinu dijeli; našao je dapače odje- ka i u samih Bugara, jer i njihove narodne pje- sme spominju (kako po svoj prilici i arbanaške) Marka Kraljevića i druga srpska lica kosovskoga boja. Nu na to prihvatiće po svoj prilici opet ,0- mladina“ s ironije prelazeći za sarkazam: Ta do- kazano je, da vi Hrvati nemate nikakvih .narod- vih pjesama. — Jest, tu je hajku prosuo vajprvi Vok, koji je svoju zbirku pjesama objelodanio is- ključivo pod srpskom firmom premda većina je njih porijetlom iz hrvatskih krajeva; pa je širi izu vjega propaganda srpska, koja je hrvatski na- rod svela na same čakavce, te pošto kod vjih na- rodna pjesma s tugjega upliva slabo uspjeva, raz- glasila je, da Hrvati tiemaju nikakve tradicijonal- ne poezije. Ali da je to prijesna laž, dokazaće nam do malo naša ,Matica Hrvatska," kad turi u gvijet svoj. ogromni i birani Zbornik narodvih pjesama pod njihovim pravim hrvatskim imenom. Ovako je dakle jasno, da narodne pjesme, što se u Dubrovniku pjevaju, ne mogu da doka- Žu srpsku narodnost Dubrovčana, kako bi to ,0- mladina“ htjela i da se uopće te pjesme nemogu upotrebiti kao kakav etnički karakter, po kojem bismo mogli razlikovati Srba od Hrvata. Samo po mišljenju prof. Miklošića razlikuju se Hrvati i Srbi megju sobom i narodnom pjesmom, ali je dotičnu njegova nauka (baš kako i ona druga oje- gova čakavsko štokavska) kako dokazuju Bogišić i Jagić odveć slabim argumentima poduprta, da bi je čovjek mogao uavojiti. Nego pošto se tu ra- di o jednoj nauci prof. Miklošića, koga ,omladi- na“ u etnografskim i jezičnim pitanjima, koja se tiču Hrvata i Srba pripoznaje poslje Porfirogenita najvećim auktoritetom, vrijedno je da ta naša . »omladina,“ ako još ne zna, čuje, što Miklošić o toj stvari uči. (Vidi njegovu študiju: Beitrge zur slavischen Volkspodsie. 1. Die Volksepik der Kro- aten. Wieu 1870.) — Kod našega naroda po- znate su dšije vrste epske poezije : pjesme dese- teraćke, koj€' svak pozna, zatim tako zvane bu- garštice (ili pjesme 15 i 16 eračke): za one prve veli Miklošić, da su srpske pjesme, za ove druge da su hrvatske. Da vidimo sada gdje se bugar- štice pjevaju. Bugarštice se danas nigdje više ne pjevaju, ali su se one pjevale u XV. XVI. XVII, a možebit i XVIII v.. po svoj Dalmaciji. (Vidi Jagićevu raspravu u njegovu Arkivu IV., 2: ,Die stidslavische_ Volksepik vor Jahrhunderten“) a o- sobito u Dubrovniku i u Boci, gdje se ojih najvi- še i našlo (a skupio ih je Bogišić, koji je jednu zbirku već i objelodanio još godine 1878 pod na- slovom : Narodne pjesme iz starijib, vajviše pri- morskih zapisa.*) Što slijedi po ovome! Slijedi da su Dubrovčani prema shvatanju velikoga ,0- mladinskoga“ meštra, prof. Miklošića po narodnoj poeziji postanjem Hrvati, a ne Srbi; oni su nje- mu Hrvati dapače i po jeziku, jer on nalazi, da gu sve bugarštice, dakle i one što su dubrovačkim dijalektom sastavljene, čakavske (hrvatske). Sad nam je ispitati koliko mogu pomoći narodni običaji što vladaju oko Dubrovnika, da se dokaže potuladjuska“ nazovi-nauka o srpskoj na- rodnosti dubrovačkoga puka. Od običaja, za koje omladina“ spominje, da se danus drže u Župi, Konavlima i ostalim selima blizu Dubrovnika i za koje tvrdi, da su srpski običaji, svi osim jedinog krsnog imena, to je pouzdano, pozvati su svemu parodu, ne izuzimajući ni čakavce, kojima barem »omladina* ne poriče hrvatstva; po tom nemože ge za njih reći da su samo srpski običaji. A i slave se od prilike svuda jednako, ili slično. Ta- ko i sami čakavci po otosima imadu kod ženitbe svatove, barjak, pucanje iz pušaka itd. gbaš kao da ih čovjek čita is narodnijeh srpskijeh(? ?) pje- sama ;* pa oni svetkuju i božić i Gjurgjev dan, ako i ne baš sasvim onim ceremonijama, kuko osta- li naš narod. Čakavci imadu dapače i obićaj ko- lenđanja, koji se je u Dubrovniku njekada osobito gojio, te se ni sada nije još sasvim povrgao; a to je običaj koji Srbima barem do danas nije po- gost. Krsnoga imena nema doduše u čakavaca, kako ga nema uopće kod katolika, koji ne stoje u neposrednom doticaju s brišćanima ; pa ga je sato po svoj prilici | proglasio Vek, a po njemu sva Srbadija isključivo srpskim običajem. Ali da vidimo mi je li to pravo. Slava krsnoga imena nije prastar običaj u našega naroda, već je običaj koji je postao istom. u kršćansko -doba. Ako je istina ono što se obično pripovijeda o njegovu postanju t. j. da pojedina kuća slavi krsno ime onoga sveca, kojega je ime bili nadjenuto doma- ćinu pri krštenja u doba kad je naš narod pre- lazio iz poganstva na kršćansku vjeru (ali ovo-je pripovijedanje regbi puko nagagjanje, a sva je prilika, da kreno ime ili sveto . nije ništa drugo nego ono što je u Talijanaca la sagra,'u Nijema- ca Kirchemoeihfest itd. ; vidi , Vienac“ ove god. br. 4, str. 58 i 59); to valja sada onaj koji tvrdi da je to srpski običaj, da dokaže, da su ga pri+ godom obraćanja na kršćanstvo zavoli jedici Srbi. A to se dokazati neda; dapače ko uzme u obzir da krsno imeosleže danas i Bagari i njeka arba< naska plemena, tomu biva vjerojatno, da su taj običaj u našem ukupnom narodu uz Srbe prihva- tili bili i njeki Hrvati. Dakako . da bi se moglo i to uzeti, da su ga Bugari i Arbanasi poprimili tek u novije doba od Srba; ali ako je to istina to se onda može još većom vjerojatnosti uzeti, da su ga primili i njeki Hrvati, koji graniče sa Srbima i po tom se ne može opet tvrditi da su svi oni koji slave danas u našeg naroda krasno ime porijetlom Srbi, već su Srbi samo oni koji stanju u srpskim zemljama i govore srpskim jezi- kom. A to kako smo mi dokazali nijesu Kona- vljani ti jedini stanovnici negdašnje republike du- brovačke u kojih se drži slava krsnoga imena, Još - bi omladini“ moglo zar pasti na um da ustvrdi, da su Kouavljani tim bili posrbljeni, što su u- svojili jedan srpski obićaj. Ali ovim postala bi odveć smiješna, jer i kad bi smo uzeli, da je sve to izvorno bio zbilja samo srpski običaj (što nije ni najmanje dokazano, kako smo vidjeli), još se nikada vije čulo, da jedan narod može promijeni- ti svoju narodnost, samo ako poprimi tugji koji običaj. Po toj logici oni pojedinci u našega naroda, koji o božiću mjesto hrvatskog-srpskog badnjaka načinjaju njemačko-protestauski Nijemci, a gotovo svi Dalmatioci, koji na prvi svi-, bnja kite po talijanskome običaju maj (il maggio) jesu Talijanci. Zaista mudro. ; Dovle raspravljali smo samo 0; tome, doka- zuju li zbilja narodne pjesme i narodni običaji, šta, se goje u njegovoj okolici kako to »omladina“ oregbi tvrdi, du su Dubrovčani porijetlom Srbi ; pa smo našli, da to ne dokazuju ni najmanje. Ali kako te pjesme i ti običaji ne dokazuju, da su Dubrovčani po narodnosti Srbi, teko još manje da- kazuju, da oni tobože sada srpski osjećaju. .Za: Konavljane na pr., koji slave danas krsno ime; taj tobože par ezcellence srpski običaj, kako se , može dokazati da oni arpski osjećaju, kad oni srpskoga imena, naroda ili države srpske ni usti« ma ni sreem nikad ne spominju, i kad oni, osje» ćaju da su im hrišćavi, koji sebe zovu Srbima, a svoj jezik srpaki, premda svetkuju kako i oni. krsno ime kao najveći blagdan u godini, ipak kud i kamo dalje, nego li ojihovi susjedi katolici, ko+ ji ae ne nazivlju Srbima ni svoj jezik arpaki, prem da ovi nemaju kranoga imena ? Što se tiče naro« dnih pjesama tu bi se moglo doduše dopustiti, da one pjesme koje slave srpske junake, kad ih sli. jepi guslar uz gusle pjeva, bAdd u arcima prosto« ga naroda njeki sanos sa avpsku prošlost. Ali od takova zanosa, do srpskog čuvstva dalek .je: ješ«: put, jer se takav zanos jake pobuditi i takove: pjesme, gdje se mjesto srpskih apominju čak i tu+: gjih varoda junaci, osobito ako au ti svoje sila po- svetili borbi proti Turcima. Tako su na pr, prosto»: me Konavljaninu ili Župljavinu Bibinjanin . Jako, Ivo Kapistran, Skenderbeg i t. d. ništa manje sim». patična lica nego Miloš ili Lagar, koji su mu da« pače manje posnati. Srpski beroji mogu isasvati. srpsko čustvo samo u onih prostih ljudi, koji s0 sami nazivaju Srbima, naročito ako uu iste vjera, koje su oni junaci, kako to sbilja i biva kod prostoga puka hrišćanske vjere, (Blijedića.) m dali * Christbaum jesu.