Naši Dopisi. Nevesinje 29 Januara. Od više vremena uaši su gragjani: uzrujani videći da gradsko poglavarstvo, ne brine se kako bi imalo, za boljak gragjana. Reko bi da gdje je god bio koji bezposle- njak, sve se je u ovaj naš mali ali tihi varošić zgrnulo. Takovi ljudi koliko su maha preuzeli, či- ne da pošteno gragjanstvo mora svake neprilike trpjeti Oni u svako doba po glavnim ulicama ispred ured te ispred poštenib i uglednih kuća poremećuju javni mir svojim nezgrapnim pjeva- njem, na javnim mjestima neprestaju larme činiti, igranje šireć potajno a velike, te :mitne: gragjane javno sojisavaju ; s kad dogje vrijema sd vojničke vježbe, poštenoj gragjanskoj sirotinji we' može za- pasti dozvola da što zaradi nego jožićotimlju, * jer kako je: poznato našoj okolici zgone se 'sila_voj- ništva: na uješbe. Ovakove nadošliće :'osim osta- log sumljati je da još kakvi grgji neprihka varoši nanesu. Ovakovi ljudi su prevejani ukigice i znaju upletati svoje u službe kao cestare, izvršitelje pa i desetare, a jadni naši gragjani još koji bi zva- li sve to obavljati kao vješti i uljudni ljudi, stoje prekrštenih ruka. Nije li ovo jazuk i grebota? S toga nadati se je, da će oblasti na to pazi- ti, i tad će prestati svakidašnjeg mrmljavja gragjana. Sarajevo, 8 Februara. Oslobodi li smo se , Napretka.“ U neku nam je žao, a u neku drago: žao nam je jer nam je avake nedjelje jednom otvorao dušu srpstva iskre- no prikazujući ko je i što je, a drago nam je, da smo se prošli one vike i galame, što je on ovdje po Bosni uradio. Vaš dubrovčanin Antonije ode iz Bosne ta- mo negdje u Bačku megju svoje prave i čiste pra- voslavne Srbe, a za njim ode dosta blagosova i proklestva — njegove srpske braće. Ovdje u Sa- rajevu niko za njim ne žali, jer mu od hrišćana niko nije bio pristaša. Nekukvi dopisnici trube po novinama, da je to zasluga urednika ,Srpskoga Glasa,“ koji da ga je prvi kod svoje brače diskre- ditovao. Ali to nije istina. Stražičića iz početka pazili su malo bolje premda se moogima kao ka- tolik sumojiv činio, ko i njegov bivši nakladnik Špindler i Lešner. Belaj ga navede da se zavadi sa Kašikovićem i uplete š ujime u onu ljutu po- lemiku; koja“je: svakomu u Bosni poznata. Od on- da ode njegove: ,slava“ u Beher-Šarajevu. Valja da znate, da je Kašiković Sarajlija dukle »doma- će dijete," a mali Antonije pridošlica, pa svak ra- diji bio Kašikoviću nego Antoniju. Van Sarajeva držo se nekako izmegju svoje hrišćanske braće, a navlaš ga podupirali Stočani, Mostarci, nješto i Posavci i to samo hrišćani, jer muhamedanac ni- je ga mogao ni va oči, U Sarajevu družio, se Š vji- me dosta jedini liječnik Paču i iz toga svijet zaključio da Stražičića i u Beogradu dobro gledaju, jer od- kud bi inačije š njim Paću držao prijateljstvo. Tako umovao svijet i čudio se. Taj Paču je vjeki sepski glazbenik, otaj o kome je ,Napređak* to- liko pisao, i u isto :doba liječnik. To je onaj isti što u večer drži lekcije ili kako: oni kažb ,sijela“ u kavani ,Europa,“ koja jo radi srpskih: djačkih izgreda postala glasovita. U ojoj se dogodila ona bćuka i svagja radi koje Strašičić bi: poslje isću- šltan. Dakle Paću ga je volio, valjda sato što mu je, Oesto laskao u listu, On ode is Bosne, ali svu- kud biće isti ; ujega ne povrati doba u pamet, Danaota. važnijega kod nas nema. , Bošnjak“ bio se prevario u svojim člancima o, sjedinjenju Beba i Ilrvata pod imenom bosanskim, pak kad ve tomu'svak stao opirati, a najšekće naš ,Glao* is Mpstara, on kć da je ušuto. Bolje bi bilo da 'se delikutoo stvari ne pača. .,, 40. Iofluence amo dosta. Ima dana, da ih umre pet po šest, najviše od nje. Zima teško došla ima bos drva, pa im česte milestive i pre- itene dijele taj bošnji sa koji je “m rasd u našoj Bosvi. misi “Pogled po svijeta, .* | veća u ovaj čas zanima Qislajtaniju doška. nagodba. dodkih Nijemaca dr, Sim egkal bio je | ovih dana u Beču, da konferira sa Tasffom, Sehda- bornom i ostalim radi proizvagjanja punktacija. Čini sa kao da se pije mogao sporazumjeti, jer se vlada boji, da Čehe do kraja ne ozlovolji a opet misli po malo proturiti djelo njezino, češku-njemač- ku nagodbu radi koje mogla bi i propasti. Česi osjećaju u ovim okolnostima potrebu sloge i sporazumljenja, te se čini da bi se mogle sve tri češke stranke, koje su u zemaljskom sa- boru nagoditi u ovome pitanju, naime neka se vi- še nijedna tačka nagodbe ne donaša u sabor, što sada svi traže. Tada nastaje za vladu kritični položaj. — U Ugarskom saboru ovako stoje stranke razdijeljeve: 244 liberalca, 84 neodvišojaka, 62 narodnjaka, 14 Ugronista i 5 divljaka. Vladina stranka izgubila je samo 6 mandata, ali veoma važnih zastupnika. Vlada raspolaže sa većinom od kukvih 60 zastupnika, ne računajuć hrvatske gla- sove u zajedničkim poslovima. Ipak pronose se glasovi, da bi se mogla liberalna stranka od časa raspasti i jaki odjel njezin združit sa opozicijom. Kod biranja presjednika po starosti iznijeće se i ime Vukotinovićevo, jer je ov najstariji zastu- pnik u saboru. — U Njemačkoj vlada velika borba i uzru- janost radi poznatoga novoga školskoga zakona. Govori se da će i Bizmarck doći u sabor da ga pobija. I u Austriji taj zakon kako je našao mno- go prijatelja, zabrinuo je njemačke liberalce, koji se boje da ne bi konservativcima šunulo u glavu da i oni pokušaju sličnoga uvesti u nas. — Franceska komora ima praznike. Ministri se ili odmaraju, ili putuju od zabave kako Con- stans koji se šeta Italijom, ili u vojne svrbe kako Freycinet, koji pregieda utvrde granice prama Italiji. — Moogi talijanski velikaši u oskudici no- vaca segnuli su bili i za skupćcijenim i glasovi- tim slikama, te rese njihove palače i stali ih pro- davati. Tako je knez Sciarra - Colonna sakrio osam najvrijednih slika, moguće zato da ih dobro pro- da. Vlada je opazila da bi tako brzo otputovale iz domovine najljepše umjetnine i pravi ures zem- lje, pa je velikom brzinom stvorila, komu je na- mjera da tu pogibelj zapriječi. — Rudini izjavio je u talijanskoj komori, da još nije došao čas za riješenje teškoga pitanja, hoće li se uporaviti uvjet o vinu u austro -ta- lijanskom ugovoru, pošto je stanje trgovačkih od- nošaja izmegju Italije i Švajcarske i izmegju Fran- ceske i Španjolske još nestalno. Domaće vijesti. og Eto amo prošli već u drugu godinu, a još moogo predbrojnika nijesu nam isplatili pret- platu ze prvu godinu! Već je vrijeme da se oda- zovu svojoj dužnosti a da odbace odgagjanja : da- nas ću, sutra ću, jer tako samo izmiču dani, a pretplata se ne šalje. Isto tako umoljavamo naše pretplatnike da obnove pretplatu za ovu godinu. — Kako smo već u prošlome broju javili u haknadnom isboru za kotar Šibenik-Knin bio je biran zastupnikom va carevinskom vijeću don Ju- raj Biankini urednik ,Nar, Lista“ i to sa 5 gla- gova većine. U pretprošlom broju gNar. Lista“ uo vi zastupnik u pismu gahvaljuje se svojim bira. Čima i obećiva da će radit za hrvatsku stvar. Iz- megju ostaloga kaže i ovo: gZnajuć koliko je da- gnas teško vršiti neodvisno i uspješno zastupnić- »Kko zvanje ; ovjeren da je u Zagrebu, a ne u Be- nču naš naravni položaj, i da iza Velebita mora »Naše sunce granuti — do sadnjeg časa otklanjao oBam čast, koja mi odavna namijenjivaste, i koju e— Bog mi je svjedokom — osobito u sadašnjim onovoljnim prilikam, nit sam želio, nit sam mo- oga0 po duši tražiti.“ Riječi lijepe i zlatno. Još vašnije je sto da- lje kaše ; ,Biće mi dužnost u carevinskom vijeću. e— prošajuć Blavenim reku bratske solidarnosti a jedivstvoni sajednički rad — gauzeti odno, Krvne odes klubskih obveza, onaj neodvisni pološaj, ko- oli od mona jur neisbješivo zahtjevaju teške na- t ljeto avrijegjeni naš hrvatski » Uvjeren sam, ne udari li visoka vlada dru< »gim pravcem, da ću se u nedaleko vrijeme tu snaći i sa svim ostalim mojim časnim sudrugovi- »ma iz Dalmacije ,,..“ Kako se iz ovoga vidi Biankini neće uljesti u Hoheuwartov klub, a nada se da će brzo i 0- stali dalmatinski mu drugovi iz njega izaći. On će se onda po svoj prilici pridružiti Laginji i Spin- čiću. On bi bio dobar posrednik izmegju dalm. za- stupnika s jedne te mladočeha i Istrijanaca s dru- ge strane, a mogao bi tako dosta doprinijeti da se Sruši varava Hohenwartova zamka. Neka se dr- ži obećanja! »Srpski Glas* dpotijd na ono što smo st o gimnaz. profesurima u Dubrovniku pi- sali nazivlje nas ,crnom nesretnicom“ i kaže da smo mi u prošlom broju denunciruli jednog učite- lja srba a Mostaru, a da on ne denuncira. Mi 6e- mo bijelome srećniku odgovorit, da mi učitelja nijesmo denuncirali, već nam je samo naš herce- govački dopisnik javio ono, što je već i vladi po- znato, a mi smo istakli i donijeli da se vidi ko- liko je njima u Bosni slobodno raditi, a koliko našim. Što je učitelj srbin da mu prosto; neka se ne straši naš bijeli srećnik, da ćemo zato ikome šta predbaciti. To je njegov običaj. — Nazad malo dana dogodilo se da je prvi put bilo prevedeno hrvatsko pozorišno djelo na tu- gji jezik, udešeno za pozornicu te prestavljano. To je ,Psyche“ g. Iva Vojnovića, koja je bila prevedena na njemački i prestavljana u građač- kom kazalištu. Tamo$oje novine ne hvale je, valj- da jer su prijateljice Hrvata, ali ne. mogu, a da ne spomenu da je općiastvo vrlo lijepo: primilo, te da se je siparijum po tri puta dizao, a to znači da je uspjela. Čestitamo piscu i želimo, da i u+ naprijed ne zaboravlja svoj hrvatski narod 1 — Primamo ovu Zahvalu, koju iznimno donosimo va trećoj strani, jer vam je za četvrtu prekasno stigla. Ganuti izvanrednijem iskazima ljubavi i pri- jateljstva zahvaljujemo iz dna ražalošćenog srea svijem onijem, koji su se na koji mu drago način postarali, jali da nam olakšaju bol i čemer, jali da svojijem nazočjem na sprovodu podadu naj pokonju počast našem dobrom i nezaboravnom IVU KATIĆU Osobito pak harnost osjećamo spram gosp. Miha Knega - Toma Čelovića i svijeb ovijeh te su svojijem vijeneima okitili rani grob našeg mi- log Pokojnika i prama svoj gospodi te su omobi- tijem saućešćem ispratili Bamrtne Ostanko do vje- čuog počivališta. Na po se blagodarimo Štova- nom Sveštenstvu Slavnom Općinskom Zastupstvu, Slavnoj ć. i k. mjesnoj Vojničkoj Postaji i osta- lijem zvaničoijem zastapstvima, izaslanicima aka- demijske omladine, gimoasijskijem 'profesurima i gimnazijskoj mladeži, te nijesu žalili muke, da sprovod bude što bolji. Osobito zahvaljujemo gospodi lijećoicima, ko- ji su sve svoje znanje upotrijebili i usalud živo! nastojali, da spase mladi život iz čeljusti odnos i žestoke bolesti. Dubrovnik, 12 Februara Ucviljena obitelj i rodbina.“ — U br, 4. ,Glasa Crnogorca“ u podli sku gosp. Jovo Šundećić upravio je na gosp. dra. Antuna Starćevića njeku vrst poslanice u pjesmi radi toga jer dr, Starčević napada žestoka na Bre be, U isto doba javlja, da on neće odgovarati Mi ničije stranačke napadaje radi te pjesme. Mi se 0 tome nećemo sad baviti kako gosp. Sundečić napada dra. Starčevića, kojim se pogr- doim riječima slaši, niti ćemo raspravljati kome “ bi se bolje pristajala r riječ gklevetniće“ koju: sa“ dalje Starome, Pitamo samo da li Bundečić kao Br»: bin smije ouako pisati? — Ne! kano kb Bto god se govori i piše i deja mboi vatske strane, to a6 samo odv drago. Oni koji Su nam sto a oi nah Aero savana ng na m. sav, mA s. pag Ao ka iu € strane I druže 8 zine 4 na satst Gi: td bad dt ka io ako je Hrvetine vet dedijalo, pa im sa | balju usdarje. —;——segpeeeeihe ote mugo 40. mp o nr mi o... m.