o b " "List izlazi svakom subotom, # cijena ma je uaaprijed za Dubrovnik : na cijelu go- dinu for. 4, da pd godin& flor. 3; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovsnu: na cijela | lju se Uredništvu. godina :fioz. 4: 50, na po godine Bor, 2: 25; sa inogemstvo flor. 4 i pošstarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 not. : Ko ne vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doš«- sto polugodište. U DUBROVNIKU 20. Februara_ 1892. NA HRVA! Pretplata i oglasi plaćaja se upravi ,,Orrene Hevatsko“ u Dubrovniku a dopisi is- po pogodbi. Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više pata tiskaja Bakopisi se ne vraćaju. Listove nofrankirane ne prima ni aredaištvo ni aprava, XL s Poziv na pretplatu. Otvaramo pretplatu na drugu godinu našega lista. . Cijena je ,Crvenoj Hrvatskoj“ za Au- stro-Ugarsku i Bosnu Hercegovinu va godinu 4) fior, a na po godine 2 fior. 25 novč. Za ostale zemlje 4 fior. i poštarski troškovi. Ovom prigodom preporučamo rodoljubi- bima, te nijesu predbrojeni neka nas potpo- mognu točnom pretplatom u ovoj borbi za hrvatstvo. Cijena listu razmjerno prama tro- škovima vrlo je umjerena. Uprava » Crvene Hrvatske.“ Ko istinu govori, a ko laže? (Odgovor piscu Srpskog Glasa.“) : Na odgovor našem ćianku »Omladina progo- vara* donosi ,S. Gl.“ odugu pisaniju, novo remek djelo srpske finoće i uglagjenosti, Koju je pisac, liberalni dubrovački omladinac, naravno. prama svojoj lozinci ponovno istaknutoj u ,5. GL“: a] dajte mi samo, da mrzim špijone“ (Z. Jov. Jova- novića,) namijenio, ne našemu listu kako je bila njegova dužnost, već njekome profesuru, koga on, mi ne znamo na temelju čega, suponuje aukto- rom članaka ,Dubrovčani, jesu li Hrvati?“ U toj poslanici skladni dubrovački omladinac“ tvrdi, da mi pišemo »tendencijozno sa puno doskočica i sofizama.“ Eyo zato naše replike, pa veka nepri- strana publika sudi . kojemu se pisanju pristoje u- pravo te riječi, našemu ili vjegovu? Mi smo rekli i ponavljamo, da je poznata knjižica gomladine dubrovačke“ šarlatanski napi- sana, a donijeli smo na potvrdu toga dva dokaza. Prvi dokaz nalazi se na str. 26, iste knjižice, gdje »omladina* u namjeri da bi dokažala srpski upliv u postanju stare dubrovačke hterature, tvrdi, da je ista započela već u XIV. v., kad je srpska dr- žava, s kojom je Dubrovnik a uskoj svezi stajao najljepše cvala, dok" je nasuprot poznato, da po- četak te knjitevnosti spada: istom u drugu polo- vica XV.og | u“ XVI. vijek. "Šta odgovara na to pisac ,Sr. GI?" Veli, da amo mi navmice izvrnu- li smisao »omladinskim * fiječima, donesavši samo pojedino rečenica | i ditave periode. Dvdje mi sai otdkivalh, “du če nam pisac kazati, koji je tuj pravi smisao onim člječitia, 'ali on o ud čini (jer ne drugi smisao ne može ni pomisliti), već se po- zivlje samo nd Novakovića, koji da“ je u svojoj »Bist. srp. koji.“ istu tvar Vekao M6) pomladi- nd." On cftira dupače“ dotitai Komad is Novsko- vićeve koj A dodosi“k tomo“ keš potrste i: jedan komad, gdje Novaković" ma d njekakvoj urpskoj omigračiji u Dutaiaoiju “sa X koja ife om Bolin kar š di pot to mišljenje Novakovićevo (m '6 PS \ srpskij omigekciji), ispisuje Ra oo lah ods: lotnak Jagićeve , Hist. knjiš.“ li ta: deja dai od: priliko. ovako (0 'irpsk ati mođebit :48, gli 0 tmšem | apbrabm ja nd) pie "kraju srpskoga (1) naroda u Dubrovniku.“ pi like sa otpakini vladarima (ak; | še i Pipin-Spasović u svojoj ,Historiji slov. knji- ževnosti." A završuje ovim riječima: ,Vi ovakovo »Pisanje . . . nazivljete šarlatanstvom ; pošto du- »brovačka omladina nije od svoga ništa u tome stadodala, ponosi se, što se nalazi u kolu $u" - slatana_ St. Novakovića, Pipina-Spasovića i V. »Jagića.“ Pisac ,Sr. Gl.“ podmeće nam dakle ovo dvo- je: 1) Da smo mi navlaš iskrivili značenje ,0- mladinskih“ riječi; 2) da smo indirektno prozvali Šarlatanima Novakovića, Pipina i Jagića. Ali ovo je sve zlobna izmišljotina, kako će se svak odmah uvjeriti. U 1iLem poglavju svoje knjižice hoće omla- dina ,u kratko pogledati staru dubrovačku knji- ževnost, što se tiče usroka mjesina postanka i pravca u kojemu se razvijala, te joj napokon mje- sto odrediti.“ Pa ooda veli: Prije svega osvrni- mo se malo na pismo i na staru srpsku i hrvat- sku književnost,“ Kad je to pitanje na svoju rije- Bila, kaže (str. 25.): ,Sada .se. vratimo na naš predmet t.j. što je isasvalo dubrovačku knjišev- nost.“ [ odmah prihvaća: gU drugoj polovini XV, vijeka poće pojetska književnost na zapadnom (Ovdje obraćamo pažnju naših čitalaca na to, da je u naumu ,omladine,“ kako se vidi po ovomu i po svemu onomu što slijedi, govoriti samo o pravoj sPojelskoj knjiševnosti“ dubrovačkoj, za koju ovdje doduše veli da je počela u ,drugoj polovici XV. vijeka,“ ali čujmo zatim što govori naprijed), Sad se spominju usroci zašto je tako dubrovačka književnost (naravno pojetaka) počela.“ Ti uzroci jesu, kako gomladina“ piše: način života i odgo- jivanja u Dubrovniku, neprestani i uzajamni sao- braćaj s Italijom, pad Carigrada, materijalno bla- gostanje Dubrovnika (sve su to zbilja uzroci, koji su izazvali pravu pjesničku literaturu dubrovačku). Ali to su sve tugji uzroci, a treba sad naći i srp- ski uzrok, jer je knjižici to jedina svrha. Ovdje dolazi sad sporni komad, u kojem omladina“ naj- prije veli, da Dubrovnik stajaše u neprestanoj svezi sa i srpskim narodom istočne erkve, zarad trgovine;* opisuje zatim potanje tu trgovinu i pre- lazi odmah na ovu rečenicu: ,Ovo nije ostalo bez upliva ca pravac umne radoje dubrovačke, a što je srpska država i jačala i njini se gragjani bogatili, i Dubrovniku je snaga jačala, kao što vidimo u XIV. vijeku: najveći cvijet srpske dr- žave i početak kojiževne radnje u Dubrovniku." Ovo su riječi omladinske,“ a mi pitamo sada svakoga : Mogu li se one u savezu sa cijelim lIlLim dijelom kojišice inače protumačiti, nego što sto ih mi protumačili? Zaista ne; po tom smo mi rekli istinu kad emo tvdjli, da je »omladina“ bačka “zi da je dub, stara kojiga za- već u "Ali Novaković piše to isto, reći će' sad Di- ode 18r. Gi." Tito je istina; ali Novaković kad piše da ju u XIV. €. no književne radnje u Dabrovniku, uva je prilika, da 'daom Arash radnjom razumijeva dopisivauje dubrovačke repu- to ne razumije- va, onda nema somnje, ne govori istina ni on). uv rm kajišici naprotiv" one 'rijeći ne mogu imati omoga značenja, jer »omladina“ ima di dau drp uzrok u u prove pjemni- čka literatura dubrovačke, one koje) | Gundulić pripada, a koja a onim diplomatskim. dopisivavjem Dubrovnika i srpskog dvora. nama. nikakve sveze. Po ovome jasno je, da mi Noya- kovića nijesmo prozvali šarlatanom, a još mapje Pipina-Spasovića i Jagića, koji nijesu; nigdje re- kli, da se je u X1V. v. započela stara dubrova- čka knjiga. Drugi dokaz da je omladioska brošura šar- latanski napisana nalazimo, ako ispvredimo , ono, što se o čakavštini govori na str, 28 s onim, što, se o istom prijedmetu kaže na str. 35, Na str. 28 tvrdi se, da se u Dubrovniku nije nikada čakav-, ski govorilo, (jer se čakavski uzimlje kao hrvat+, ski, te kad bi se dopustilo, da se je u Dubrovni- ku njekada čakavski govorilo, zaačilo bi, da su Dubrovčani bili Hrvati) i ovi čakavizmi, što se nahode kod najstarijih pjesnika dubrovačkih, da su uzeti iz Marulića, a na str. 85. govoreći e Bru«. eroviću, koji je žalio da je nestalo u Dubrovniku čiste hrvatske starine, kaže se pasuprot: simao je pravo, jer je doista čakavština ustupila mjesto, štokatštini, a njemu je bila, vidi se, milija prva.“ Nije li ovo očita kontradikcija, kad se jedanput, tvrdi, da a. Dubrovniku nije bilo. nikada. čakavšti-. ne, a drugi put da je doista čakavština ustopila mjesto štokavštini? A čemu se to ovako isto. je«: dna stvar jedanput poriče, a drugi put tvrdi? Da, bi se dokazalo ono, što se dokazati neda, da su. Dubrovćani naime Srbi. Nije li takovo pisanje šar-; latanstvo? Ali čujmo, što odgovara: na to pisac «Sr. Glasa.“ On niječe, da je u onim riječima. ka+; kovo protuslovje, jer da je »omladinaj“ rekavši da je čakavština ustupila mjesto štokavštini, pije | mislila kazati u govoru, već u knjiševnosti, jer. da se u gdubrovačkim pjesnicima, do Čubranovića.i poslje ojega nalazi po koji čakavizam“ (tako veli pisac g8r. Gl,*), ali. koji se nije govorio u Du- brovniku. Pazite samo na ovu umnu doskočicu pia- ca »Sr. GL“ 1 Bruerović, žali što pisci dubrovački njegova vremena ne pišu više »po koji čakavizam“. (da ne pišu na pr. po koji put ča mjesto što, ma- ju mjesto megju, išćem mjesto ištem i alične si tnarije) kako su pisali pjesnici do Čubranovića i poslje njega ;" i osim toga on, premda je živio sa. početku ovoga vijeka zoa već za smiješnu bajku, da su one lingvističke sitnice jedan poseboi jezik jezik hrvatski, koju su Srbi tek u novije vrijeme. ismislili, I tose sove ozbiljno pisati | Ali što je, Bruerović u istine mislio s onom hrvatskom stari= nom? Da nije on umislio va nikakovu ćakavštinu , već na narodni jesik, što se u Dubrovniku govo ri i koji se je u njegovo daba počeo sanoma rivati: radi talijanštine, koja je sve to veći mah preoti« mala, to je iz njegovih riječi, koje mi ovdje u cje« lini izunsimo, jasno kao uunce; Oa piše ovako: ,Ti koji dni trajaš i moći knjige promećuć, pomnjivo tražeći slovinskog naroda slave, bi | uzrok meni po sreći dokazati znao, s pivnice jet svako do glas sovita Pregata slavne bi se eladko Arvaiske odro- kO atarine? Jer čupd on šupskish do najponosna. (Gledaj: »Dubrovaik sa god. 1881,% str; 50.) Evo odakle kakovim se mudrolijama brane nali protiv- nici i jod imaju tu: besošnost | aipjetnom g renadrantoimre pišvmo | sajam oslijauqov iilog s sk aa WA Srrdivaj | pjev >