Dubrovčani, jesu li Hrvati? (Nastavak, v. br. 34, 37-43, 45.47, 50-51 I. god. i br, 2 IL god.) Kad smo pobili svaku vrijednost argumenti- ma što je omladina“ donijela da dokaže tobož srpsko osjećanje današnjeg dubrovačkog naroda, pogledajmo mi sada što taj narod u istinu osjeća s nacijonalnog gledišta i to koli prosti narod u kotaru dubrovačkom i dalje, toli i puk u samom u Dubrovniku, ili drugim riječima : što su da- m Dubrovčani, Srbi ili Hrvati? Za ovo potrebno je prije svega definovati ova dva pojma, Srbin i Hrvat prama onome što ona dan danas znače, Danas riječi Hrvat i Srbin nemaju više onoga zna - čeuja, koje je njima izvorno pripadalo. Ivorno (t. j. odmah po naseljenju našega naroda na jug) Hr- vati i Srbi razlikovali su se megjusobom samo po vjekim jezičnim osebinama i to. baš kako smo mi dokazali po tome, što su Hrvati govorili ikavskim, a Srbi ekavskim narječjem. Ali s vremenom ko- jekakovi dogagjaji što je naš parod doživio, bili su uzrokom, da se ono primitivno značenje imena Hrvat i Srbin u svijesti narodnoj izgubi i drugim zamijeni. Ti dogagjaji bili su najprije promjene što je tijekom vremena pretrpio sam jezik, u ko- liko je pored ikavštine i ekavštine izniklo i jedno novo narječje, ijekavština, dapače i još druga dva, čakavština i kajkavština. Ta podjela jezika u tri do pet dijalekata mjesto izvorna dva, koja se me- gjusobom nijesu ništa manje razlikovala no što 0- va dva potonja i koja su ipak obuhvatala samo dva narodna imena, morula je posve naravno dje- lovati tako na svijest našega jezika, da se je u njoj jezik istro kao karakter razlikovanja izmegju jednoga plemena i drugoga; pa je ostalo kao ta- kav samo ime, kojima su se već za rana pridru- žili i drugi momenti, što su stvorili osobito poli- tičke i vjerske prilike. “4 Tako ako mi danas promotrimo što zname- vuju pojmovi Hrvat i Srbin, avjerićemo se lako da ideju srpsku sastavljaju danas ovi znakovi: 1.) U politici aspiracije, koje se obično označuju imenom s Dušanovo carstvo,“ a koje imaju središtem gra- vitacije Beograd ; 2.) u religiji, ,psveto pravoslavje;“ 8.) u literaturi, osobito ćirilsko pismo, a onda i ekavski dijalekat ; napokon tomu svemu pridodat valja i 4) ime srpsko. Ovo su znakovi srpetva, i tek onaj u koga se svi ti znakovi nalaze smatra se pravim Srbinom. Da vidimo mi sada koliko je tih' znakova u dubrovačkoga naroda. Ako izu- zmemo' dubrovačke nazovi-srbe, o kojima ovdje ne raspravljamo, narod što živi u kotaru dubro- vačkomu nema ni ciglog od svih tih znako- Va, a osobito nema za ideju hevatsku vajopasni- jeg srpskog znaka, onog znaka, koji se je u naj- novije doba neumornim nastojanjem propagande srpske tolikom snagom opasao, da je u svijesti dotičnog puka kod velike većine identifikovan bio sa srpstvom, mislimo vjera pravoslavnu, jer su svi stanovnici stare republike dubrovačke katolici. Nego ovo još nije dosta, Mi smo ovim do-. kazali istom, da Dubrovčani po svojem uvjerenju nijesu Srbi, vu treba sad da dokažemo, da su 0- oni po uvjerenju upravo Hrvati. Zato red je ope- ta ispitati koje snačenje pripada danas pojmu Hr- vat. Pojam Hrvat, ko dobro promisli, obuhvata danas ove znakove: 1.) U politici, nastojanje za političnim sjedinjenjem svih hrvatskih zemalja s ma- ticom svojom Hrvatskom, koje se u Dalmaciji o- čituje osobito u biranju zastupnika za sabor i vi- jeće, i općinskih zastupstava hrvatske stranke ; 2) u literaturi latinica i ijekavština kao kojiževni jezik i pripoznavanje Zagreba kojiževnim svojim središtem ; k tomu još 8) ime hrvatsko. Za reli- giju, tobože katoličanstvo, ne može niko dokaza- ti, da tvori jedno obilježje hrvatstva, kaošto pra- veslavje tvori obilježje srpstva, jer nećeš naći ni. jednog katolika, koji bi se Hrvatom zvao xato što je katolik, kako se hrišćanin sove Srbinom zato što je hrišćanin, niti ćeš mogju Hrvatima nikada duti igrase .hrvateko+katolička vjera, kako ae čuje megju Srbima Da Prreiptonojerao Ova prili- da Hrvati nijesu nikada miješali na- vjerom nanijela je njima očevidne štete je dopustila, da kod njekih katolika Hr- vata, kako smo to voć na drugom mjestu vidjeli koji su dulje vremena bili izvrženi. srpskoj pro- pagandi, isčezne ime hrvatsko, kako se je to u- pravo dogodilo u južnoj Dalmaciji, Bosni i Herce- govini. Ovo smo mi istakli osobito radi toga, da bi o tom htjela razmišljati ona njeka naša braća | muhamedanci u Bosni i Hercegovini, koja su u najnovije doba počela zazirati od imena hrvatskog, kako zaziru od srpškog, poglavito zato, što je to- bože i s imenom hrvatskim, kako je u istinu sa srpskim skopčan vjerski fanatizam ; dok su napro- tiv Hrvati u vjerskim pitanjima najtolerantniji na- rod: Naravski da će Srbi reći da to nije istina i kao tobožnji dokaz da su Hrvati vjerski fanatići, iznijeće možda borbu, koju vodi danas katolički elemenat u Boci protiv hrišćana. Ali tu borbu, kako je dobro poznato, niti su izazvali katolici, već sami hrišćani svojom vjerskom nesnošljivosti i varivavanjem svojeg vjersko-narodnog imena ; niti je isticanje hrvatstva sa strane katoličkih Bo- kelja jednako onome slijevanju vjere i narodnosti, koje biva kod njihove braće hrišćana, jer se kod njih narodnost i vjera megju sobom razlikuju, te ge potonja ne zove nikada na pr. hrv. vjerom. Ali vratimo se k našoj stvari i pogledajmo vapokon, koji se biljezi hrvatstva nalaze kod du- brovačkog naroda. Ako izuzmemo ime hrvatsko, koje ae u prostoga puka slabo čuje (premda se je i to u najnovije doba počelo sve bolje širiti) po svemu ostalom Dubrovčani su danas osjećanjem čisti Hrvati. Tako obazremo li se najprije na po- litiku, nalazimo da su sve općine u okružju stare republike dubrovačke hrvatske osim one u gradu, a tako su Hrvati i svi zastupnici osim dvojice, tro- jice, od kojih opet samo jedan sjedi u Saboru sa Srbima, pa i toga izabrala je trgovačka komora, koja je sad hrvatska. Ali u gradu Dubrovniku ka- kva je općina ? Do nazad dvije godine bila je hr- vatska, pa su je onda Srbi obalili. Ali kako? Ne zar Širenjem po narodu prave srpske ideje, već samo isticanjem uskog dubrovačkog patriotizma, pireujem mržnje proti tugjincima, koji su nasta- njeni u Dubrovniku i koji pripadaju većinom hr- vatskoj stranci, zatim sipanjem novaca i svakoja- kim masnim obećanjima i t. d. To sve još ne bi bilo pomoglo ništa, da se Srbi nijesu sdružili s a- utonomašima, koji su u općini u većini i koji im dovode na izbore dvije trećine savezničkih glaso- va. Za ove potonje mogli bi oni reći, pošto se naj- više služe narodnim jezikom, te po tom (osim nješto izuzetaka) nijesu nikakvi talijanaši u pra- vom smislu riječi, da su Srbima srodni ; ali oni su naprotiv puno srodniji Hrvatima od kojih ih danas daleko drži samo njeki prkos i uskost nji- hova političkog horizonta. Osvrnimo se još letimice i na kulturne i li- teraturne prilike koje vladaju u Dubrovniku, Ko- liko narod dubrovački voli ćirilicu, dosta je spo- menuti, da u Dubrovniku, u tom tobože srpsko- me gradu, nijesi nikada vidio proglasa na narod pisana ćirilicom, jer ga narod ne bi čitao baš ka- ko nije istaknuto nikada ni srpsko ime, jer ga puk ne ljubi. Tako i list, što regbi hoće ,omla- dina“ sad da pokrene u Dubrovniku, treba da ga štampa hrvatskom latinicom i ijekavštinom, ako boće da gu puk čita, premda će ga i tako malo čitati, kako je malo ili ništa k tomu doprinio, da so pokrene, jer se je novac kako je pozoato sku- pio samo kod njekoliko većinom hrišćanskih do- seljenika bogataša. Što se tiće ijekavštine, koja je danas kojiževni hrvatski jezik, ova se dubro- vačkom puku osobito svigja i rad toga što je to ujedno i ujegovo domaće narječje, Zato ge i knji- ge »Matice Hrvatske“ rado čitaju u svom kotaru dubrovačkom, gdje ona ima više stotina članova, Druga jedna prilika, is koje bi se moglo vi- djeti, da dubrovačko gragjanstvo ne trpi danas niti u literarni. srpatva jest . podignuće u Dubrov- niku spomenika velikom dubrovačkom pjesniku Gunduliću. Premda Srbi is petoih dila nastoje, da se to gbude u čistom srpskom dubu, te su tu svečanost u tom smislu već i rasglasile novine srpske ; ipak ojima nije dopušteno i da prozovu Gundulića viti srpskim pjesaikom, niti će smjeti, da mu na spomeo-ploči pitu ćirilicom i bili su ćak prigiljevi, da povjere radnju spomenika " dnom poda kiparu. Koliko eu pesinh Srbi u Dubrovniku, | Ali što bismo više o tom govorili? Ne izla. zi i iz svega ovoga, što smo do sada donijeli, ja- sno kao sunce, da Dubrovčani ni danas po svo- jem osjećanju nijesu Srbi, već Hrvati? _ (Blijediće.) je. Pismo iz Boke. Kotor, 14 Februar. > Pjesma gosp. Sundečića protiv dr. Btarčevi- ća ostavila je kod nas bokeških Hrvata sasvim drugi utisak od onoga, kome se je nadao pop Jo- vo. On je je s onom pjesmom postignuo to, da: sad: u Kotoru naša mladost jedan drugoga pozdravlja na putu sa usklikom : živio ' Starčević ! što prije nije bilo, a to je svakako loš uspjeh popa Jova. Pak što on radi? Kad čuje da ko vikne Btarčevi- ću, mješte kao star čovjek ne pazit na to i pu- stit ih da viču koliko ih je volja, on plane stra- stveno i hoće da se tome opriječi. Što se onda dogodi? Da mladost još gore, a pop Jovo trči i denunciraj, jer da je to provokacija! U taman ga Gjunio svjetovao, da se kani ružna posla, on ne sluša više nikoga, pa tako je do gada tužio trojicu. Nego da se vratimo na onu pjesma, ne to. liko radi nje same niti radi njezina tvorca: oba- zrimo se više na list u kome je štampana. Ima: neko doba da se u Crnoj Gori nješto šteti uaro- dna stvar i uvlači se najviše kroz došljake, što su tamo došli iz Bačke, Banata ja li Srbije veliko-srp- ski duh, koga prije nije bilo. Stari Crnogorci ko- ji su u borbi za sloboda osijedili bili su Crnogor+ ci i ništa više. Po svijetu zvali! suh Hrvatima, kako ih i dan danas zovu u Carigradu, a oni se to- me, štoje nama poznato nijesu nikada opirali ni protiv toga naziva bunili. Njima je Srbin bio brat, a Hr-_ vat brat i u početku narodne borbe pa do zadnjeg vremena simpatizovali su s našim pokretom i ko- liko su mogli, hrabili su nas, A danas ? Danas or- gan crnogorske vlade pjeva u slavu pokojnoga Bajamonta zaboravljajuć sve ono, što je taj čovjek za života govorio i pisao protiv Crnogoraca! A zašto ga hvali? Mi ne znamo rad čega, ako neo bi rad toga što je pok. Bajamonti bio veliki neprija- telj Hrvata, jer zasluga, u ime kojih bi ga ,Dal- mata,“ »Mattino,* ,Cittadino“ it. d. hvalili on će imati, ali nema ih, a da ga hvali jedan ,Glas Cr- nogorca.“ Ipak: Crna Gora ni ,Glaš Crnogorca“ ne može se potužit na nas Hrvate. Mi smo ih u- vijek držali nekako 'u fišemu. i o njima govorili » njekim štovavjem jer bili smo uvjereni, da će se Crna Gora malo po dalje držati u ovoj dafoj bratskoj borbi, koja se je radi Srba pokasala, neophodno po- trebnom. Mi smo to od nje' mogli i punim pravom očekivati. A kad tamo njezin organ slavi našega najžešćega protivnika u Dalmaciji ! I eto tu mi u- vigjamo prst ovih dodljaka, jer smo uvjerepi da Crnogorac ne bi bio ono Ph Sad je došla pjesma protiv Starčevića. šan: dečiću prosto je pisati to hoće, ali oe Ćivi nam se da bez teška pokajanja može Mampavat Organ, crnogorske vlade pjesmu u kojoj s vogja doe jake hrvatske stranke nazivlje najpogrdnijig nima. U glavnom glasilu te te stranke 0 Ornoj. du i: ši se je lijepo pisalo, a posnato je kako piše | o njoj i o njesinome glavoru hrvatski list »Dirit- to Croato.“ Radi onoga čina ,Glas Ornogorea* , izgubiće i ono malo dobra mima nji zah. bi- lo ostalo kod Hrvata, kako . ti. Eto Crnoj Gori najbliže . je je odmab pod Lovćenom, naš odbacio je ,Glas Crnogorca“, jer njega barem vije , išlo primati onake stvari, Bto je sad navelo Sundeđića, da onako pite . nije lasno TETE mu ne daje . ito Srbi viču m adna sva na koji “m. barem e popom Jovom. urijek lijepo 4, prijasoo ,. postupali kaonoti sa jednim. sagovarateljom sloge > bratske i sn pobratimom pokojnoga Pavlinovića ; , koji, kad su ga svi Srbi prijekim okom gledali i | ka 89 i a Ostinjem_ bio rosno MANU 1. | i rabu tugi i gledali mu pomoći. Kako su gan | obod delova a 0,im ombo Parafa ino "m