Dubrovčani, jesu li Hrvati?

(Nastavak, v. br. 34, 37-43, 45.47, 50-51 I. god.
i br, 2 IL god.)

Kad smo pobili svaku vrijednost argumenti-
ma što je omladina“ donijela da dokaže tobož
srpsko osjećanje današnjeg dubrovačkog naroda,
pogledajmo mi sada što taj narod u istinu osjeća
s nacijonalnog gledišta i to koli prosti narod u
kotaru dubrovačkom i dalje, toli i puk u samom

u Dubrovniku, ili drugim riječima : što su da-

m Dubrovčani, Srbi ili Hrvati? Za ovo potrebno
je prije svega definovati ova dva pojma, Srbin i
Hrvat prama onome što ona dan danas znače,
Danas riječi Hrvat i Srbin nemaju više onoga zna -
čeuja, koje je njima izvorno pripadalo. Ivorno (t.
j. odmah po naseljenju našega naroda na jug) Hr-
vati i Srbi razlikovali su se megjusobom samo po
vjekim jezičnim osebinama i to. baš kako smo mi
dokazali po tome, što su Hrvati govorili ikavskim,
a Srbi ekavskim narječjem. Ali s vremenom ko-
jekakovi dogagjaji što je naš parod doživio, bili
su uzrokom, da se ono primitivno značenje imena
Hrvat i Srbin u svijesti narodnoj izgubi i drugim
zamijeni. Ti dogagjaji bili su najprije promjene
što je tijekom vremena pretrpio sam jezik, u ko-
liko je pored ikavštine i ekavštine izniklo i jedno
novo narječje, ijekavština, dapače i još druga dva,
čakavština i kajkavština. Ta podjela jezika u tri
do pet dijalekata mjesto izvorna dva, koja se me-
gjusobom nijesu ništa manje razlikovala no što 0-
va dva potonja i koja su ipak obuhvatala samo
dva narodna imena, morula je posve naravno dje-
lovati tako na svijest našega jezika, da se je u
njoj jezik istro kao karakter razlikovanja izmegju
jednoga plemena i drugoga; pa je ostalo kao ta-
kav samo ime, kojima su se već za rana pridru-
žili i drugi momenti, što su stvorili osobito poli-
tičke i vjerske prilike.
“4 Tako ako mi danas promotrimo što zname-
vuju pojmovi Hrvat i Srbin, avjerićemo se lako da
ideju srpsku sastavljaju danas ovi znakovi: 1.) U
politici aspiracije, koje se obično označuju imenom
s Dušanovo carstvo,“ a koje imaju središtem gra-
vitacije Beograd ; 2.) u religiji, ,psveto pravoslavje;“
8.) u literaturi, osobito ćirilsko pismo, a onda i
ekavski dijalekat ; napokon tomu svemu pridodat
valja i 4) ime srpsko. Ovo su znakovi srpetva, i
tek onaj u koga se svi ti znakovi nalaze smatra
se pravim Srbinom. Da vidimo mi sada koliko je
tih' znakova u dubrovačkoga naroda. Ako izu-
zmemo' dubrovačke nazovi-srbe, o kojima ovdje ne
raspravljamo, narod što živi u kotaru dubro-
vačkomu nema ni ciglog od svih tih znako-
Va, a osobito nema za ideju hevatsku vajopasni-
jeg srpskog znaka, onog znaka, koji se je u naj-
novije doba neumornim nastojanjem propagande
srpske tolikom snagom opasao, da je u svijesti
dotičnog puka kod velike većine identifikovan bio
sa srpstvom, mislimo vjera pravoslavnu, jer su
svi stanovnici stare republike dubrovačke katolici.

Nego ovo još nije dosta, Mi smo ovim do-.

kazali istom, da Dubrovčani po svojem uvjerenju
nijesu Srbi, vu treba sad da dokažemo, da su 0-
oni po uvjerenju upravo Hrvati. Zato red je ope-
ta ispitati koje snačenje pripada danas pojmu Hr-
vat. Pojam Hrvat, ko dobro promisli, obuhvata
danas ove znakove: 1.) U politici, nastojanje za
političnim sjedinjenjem svih hrvatskih zemalja s ma-
ticom svojom Hrvatskom, koje se u Dalmaciji o-
čituje osobito u biranju zastupnika za sabor i vi-
jeće, i općinskih zastupstava hrvatske stranke ;
2) u literaturi latinica i ijekavština kao kojiževni
jezik i pripoznavanje Zagreba kojiževnim svojim
središtem ; k tomu još 8) ime hrvatsko. Za reli-
giju, tobože katoličanstvo, ne može niko dokaza-
ti, da tvori jedno obilježje hrvatstva, kaošto pra-
veslavje tvori obilježje srpstva, jer nećeš naći ni.
jednog katolika, koji bi se Hrvatom zvao xato što
je katolik, kako se hrišćanin sove Srbinom zato
što je hrišćanin, niti ćeš mogju Hrvatima nikada
duti igrase .hrvateko+katolička vjera, kako ae
čuje megju Srbima Da Prreiptonojerao Ova prili-

da Hrvati nijesu nikada miješali na-
vjerom nanijela je njima očevidne štete
je dopustila, da kod njekih katolika Hr-

vata, kako smo to voć na drugom mjestu vidjeli



koji su dulje vremena bili izvrženi. srpskoj pro-
pagandi, isčezne ime hrvatsko, kako se je to u-
pravo dogodilo u južnoj Dalmaciji, Bosni i Herce-
govini. Ovo smo mi istakli osobito radi toga, da

bi o tom htjela razmišljati ona njeka naša braća |

muhamedanci u Bosni i Hercegovini, koja su u
najnovije doba počela zazirati od imena hrvatskog,
kako zaziru od srpškog, poglavito zato, što je to-
bože i s imenom hrvatskim, kako je u istinu sa
srpskim skopčan vjerski fanatizam ; dok su napro-
tiv Hrvati u vjerskim pitanjima najtolerantniji na-
rod: Naravski da će Srbi reći da to nije istina i
kao tobožnji dokaz da su Hrvati vjerski fanatići,
iznijeće možda borbu, koju vodi danas katolički
elemenat u Boci protiv hrišćana. Ali tu borbu,
kako je dobro poznato, niti su izazvali katolici,
već sami hrišćani svojom vjerskom nesnošljivosti
i varivavanjem svojeg  vjersko-narodnog imena ;
niti je isticanje hrvatstva sa strane katoličkih Bo-
kelja jednako onome slijevanju vjere i narodnosti,
koje biva kod njihove braće hrišćana, jer se kod
njih narodnost i vjera megju sobom razlikuju, te
ge potonja ne zove nikada na pr. hrv. vjerom.

Ali vratimo se k našoj stvari i pogledajmo
vapokon, koji se biljezi hrvatstva nalaze kod du-
brovačkog naroda. Ako izuzmemo ime hrvatsko,
koje ae u prostoga puka slabo čuje (premda se je
i to u najnovije doba počelo sve bolje širiti) po
svemu ostalom Dubrovčani su danas osjećanjem
čisti Hrvati. Tako obazremo li se najprije na po-
litiku, nalazimo da su sve općine u okružju stare
republike dubrovačke hrvatske osim one u gradu,
a tako su Hrvati i svi zastupnici osim dvojice, tro-
jice, od kojih opet samo jedan sjedi u Saboru sa
Srbima, pa i toga izabrala je trgovačka komora,
koja je sad hrvatska. Ali u gradu Dubrovniku ka-
kva je općina ? Do nazad dvije godine bila je hr-
vatska, pa su je onda Srbi obalili. Ali kako? Ne
zar Širenjem po narodu prave srpske ideje, već
samo isticanjem uskog dubrovačkog patriotizma,
pireujem mržnje proti tugjincima, koji su nasta-
njeni u Dubrovniku i koji pripadaju većinom hr-
vatskoj stranci, zatim sipanjem novaca i svakoja-
kim masnim obećanjima i t. d. To sve još ne bi
bilo pomoglo ništa, da se Srbi nijesu sdružili s a-
utonomašima, koji su u općini u većini i koji im
dovode na izbore dvije trećine savezničkih glaso-
va. Za ove potonje mogli bi oni reći, pošto se naj-
više služe narodnim jezikom, te po tom (osim
nješto izuzetaka) nijesu nikakvi talijanaši u pra-
vom smislu riječi, da su Srbima srodni ; ali oni
su naprotiv puno srodniji Hrvatima od kojih ih
danas daleko drži samo njeki prkos i uskost nji-
hova političkog horizonta.

Osvrnimo se još letimice i na kulturne i li-
teraturne prilike koje vladaju u Dubrovniku, Ko-
liko narod dubrovački voli ćirilicu, dosta je spo-
menuti, da u Dubrovniku, u tom tobože srpsko-
me gradu, nijesi nikada vidio proglasa na narod
pisana ćirilicom, jer ga narod ne bi čitao baš ka-
ko nije istaknuto nikada ni srpsko ime, jer ga
puk ne ljubi. Tako i list, što regbi hoće ,omla-
dina“ sad da pokrene u Dubrovniku, treba da ga
štampa hrvatskom latinicom i ijekavštinom, ako
boće da gu puk čita, premda će ga i tako malo
čitati, kako je malo ili ništa k tomu doprinio, da
so pokrene, jer se je novac kako je pozoato sku-
pio samo kod njekoliko većinom  hrišćanskih do-
seljenika bogataša. Što se tiće ijekavštine, koja
je danas kojiževni hrvatski jezik, ova se dubro-
vačkom puku osobito svigja i rad toga što je to
ujedno i ujegovo domaće narječje, Zato ge i knji-
ge »Matice Hrvatske“ rado čitaju u svom kotaru
dubrovačkom, gdje ona ima više stotina članova,

Druga jedna prilika, is koje bi se moglo vi-
djeti, da dubrovačko gragjanstvo ne trpi danas
niti u literarni. srpatva jest . podignuće u Dubrov-

niku spomenika velikom dubrovačkom pjesniku

Gunduliću. Premda Srbi is petoih dila nastoje, da
se to gbude u čistom srpskom dubu, te su tu
svečanost u tom smislu već i rasglasile novine
srpske ; ipak ojima nije dopušteno i da prozovu
Gundulića viti srpskim pjesaikom, niti će smjeti,
da mu na spomeo-ploči pitu ćirilicom i bili su
ćak prigiljevi, da povjere radnju spomenika "
dnom poda kiparu. Koliko eu pesinh
Srbi u Dubrovniku, |

Ali što bismo više o tom govorili? Ne izla.
zi i iz svega ovoga, što smo do sada donijeli, ja-
sno kao sunce, da Dubrovčani ni danas po svo-
jem osjećanju nijesu Srbi, već Hrvati? _

(Blijediće.)

je.

Pismo iz Boke.

Kotor, 14 Februar. >

Pjesma gosp. Sundečića protiv dr. Btarčevi-
ća ostavila je kod nas bokeških Hrvata sasvim
drugi utisak od onoga, kome se je nadao pop Jo-
vo. On je je s onom pjesmom postignuo to, da: sad:
u Kotoru naša mladost jedan drugoga pozdravlja
na putu sa usklikom : živio ' Starčević ! što prije
nije bilo, a to je svakako loš uspjeh popa Jova.
Pak što on radi? Kad čuje da ko vikne Btarčevi-
ću, mješte kao star čovjek ne pazit na to i pu-
stit ih da viču koliko ih je volja, on plane stra-
stveno i hoće da se tome opriječi. Što se onda
dogodi? Da mladost još gore, a pop Jovo trči i
denunciraj, jer da je to provokacija! U taman ga
Gjunio svjetovao, da se kani ružna posla, on ne
sluša više nikoga, pa tako je do gada tužio trojicu.

Nego da se vratimo na onu pjesma, ne to.
liko radi nje same niti radi njezina tvorca: oba-
zrimo se više na list u kome je štampana. Ima:
neko doba da se u Crnoj Gori nješto šteti uaro-
dna stvar i uvlači se najviše kroz došljake, što su
tamo došli iz Bačke, Banata ja li Srbije veliko-srp-
ski duh, koga prije nije bilo. Stari Crnogorci ko-
ji su u borbi za sloboda osijedili bili su Crnogor+
ci i ništa više. Po svijetu zvali! suh Hrvatima,
kako ih i dan danas zovu u Carigradu, a oni se to-
me, štoje nama poznato nijesu nikada opirali ni protiv
toga naziva bunili. Njima je Srbin bio brat, a Hr-_
vat brat i u početku narodne borbe pa do zadnjeg
vremena simpatizovali su s našim pokretom i ko-
liko su mogli, hrabili su nas, A danas ? Danas or-
gan crnogorske vlade pjeva u slavu pokojnoga
Bajamonta zaboravljajuć sve ono, što je taj čovjek
za života govorio i pisao protiv Crnogoraca! A
zašto ga hvali? Mi ne znamo rad čega, ako neo bi
rad toga što je pok. Bajamonti bio veliki neprija-
telj Hrvata, jer zasluga, u ime kojih bi ga ,Dal-
mata,“ »Mattino,* ,Cittadino“ it. d. hvalili on će
imati, ali nema ih, a da ga hvali jedan ,Glas Cr-
nogorca.“ Ipak: Crna Gora ni ,Glaš Crnogorca“
ne može se potužit na nas Hrvate. Mi smo ih u-
vijek držali nekako 'u fišemu. i o njima govorili
» njekim štovavjem jer bili smo uvjereni, da će se
Crna Gora malo po dalje držati u ovoj dafoj bratskoj
borbi, koja se je radi Srba pokasala, neophodno po-
trebnom. Mi smo to od nje' mogli i punim pravom
očekivati. A kad tamo njezin organ slavi našega
najžešćega protivnika u Dalmaciji ! I eto tu mi u-
vigjamo prst ovih dodljaka, jer smo uvjerepi da
Crnogorac ne bi bio ono Ph

Sad je došla pjesma protiv Starčevića. šan:
dečiću prosto je pisati to hoće, ali oe Ćivi nam
se da bez teška pokajanja može Mampavat Organ,
crnogorske vlade pjesmu u kojoj s vogja doe
jake hrvatske stranke nazivlje najpogrdnijig
nima. U glavnom glasilu te te stranke 0 Ornoj. du i:
ši se je lijepo pisalo, a posnato je kako piše |

o njoj i o njesinome glavoru hrvatski list »Dirit-
to Croato.“ Radi onoga čina ,Glas  Ornogorea* ,
izgubiće i ono malo dobra mima nji zah. bi-
lo ostalo kod Hrvata, kako .
ti. Eto Crnoj Gori najbliže .
je je odmab pod Lovćenom, naš
odbacio je ,Glas Crnogorca“, jer njega barem vije ,
išlo primati onake stvari,

Bto je sad navelo Sundeđića, da onako pite .
nije lasno
TETE
mu ne daje .
ito Srbi viču m adna sva na koji “m.
barem e popom Jovom. urijek lijepo 4, prijasoo ,.
postupali kaonoti sa jednim. sagovarateljom sloge >
bratske i sn pobratimom pokojnoga Pavlinovića ; ,
koji, kad su ga svi Srbi prijekim okom gledali i |
ka 89 i a Ostinjem_ bio rosno MANU 1. |

i rabu



tugi i gledali mu pomoći. Kako su gan
| obod delova a 0,im ombo Parafa ino "m